Mnogo je bajkovitih pojmova za jedan naslov , ali kad hoćemo nešto posebno da kažemo mi smo takvi. Želimo naslovom da skrenemo pažnju na ono što zapisujemo-
Osamnaest godina. Jedno punoljetstvo. Horologija i njeni pomoćnici bi o'čas cinkarile cifre:
18 godina,/216 mjeseci/6574 dana/ 157788 dana/9467280 minuta/568036800 sekundi…dostojno poštovanja, reko ni neko.
Vjerovatno?
Cifre su cifre . Hladne i proračunate. Tačno i vrlo koncizno određuju – sve što mogu odrediti. A opet uvijek kao da nešto nedostaje. Neka praznina koja nam pokušava reći nešto . Nešto što se može samo srcem i dušom shvatiti.
I onda skontamo da je u broju osamnaest i njegovim horološkim odrednicama , utkan čitav jedan život. Prelijepi život, u kojem svaka ta jedinica nosi svjetlo i tamu i mnogo bivstvovanja..
A ako toj jedinki damo lice , postajemo svjesni da je “Ona nestvarno obzorje”, koje je stvorila za tih osamnaest godina. Raskošno , a nježno. Plemenito , a obasjano vatrometom boja, koji čine da je svaki njen dan brodica koja kruži lukama mira, ljubavi i dobrote. Zapravo ta brodica postaje veličanstvena “Fešta” puna radosti i ljepote. Ponekad se , malo rjeđe nadviju oblaci , stremeći buri , ali ih dobrota odagna.
Neminovno sve što je stvorena ima svoj početak i kraj. A između sve je samo tren.
I “Rastanak”?
Ne, rastanci nikad nisu konačni. To je samo jedno rukovanje, jedno novo putovanje.
Rukuju se rukuju oni koji ostaju i druguju. Nema važno što se ponekad i zora dočeka.
Nikad ne reci Zbogom. Samo jedno krhko doviđenja.
Jedna uvijek ispružena ” Ruka ljubavi ” lebdi u oblacima od rođene da ” Ona budna sanja “?
*
U svojoj sehari uspomena i muzičkih sjećanja pronađosmo muzički zapis, koji dopunjen slikama determiniše ovu pisaniju.
“Valja nama preko rijeke.”