Snih
krhko proljeće
i zlaćane sunčeve pjege
u oku njeniom nevinom sjaje
Vidjeh
srce njeno
ko ružaprocvjetana
na dlanu moje mladosti
Uplaših
se opojnog tamjana
a prijeti mirisu jasmina
okolo kavala mojih sanja
priglrlih
je ko oblak razigrani
a se nije predala ni poklekla
u noći kprnica njena duša nevina
zaboljeh njenu mladost morala je bol prigrliti da iscjeli duge noći rastanka