**
Plavetna ljepota
Ona je nestvarno obzorje
Odlazak
Tragovi
Bijaše tako lijepa
kao nestvarni san
a rijeka ju je odnijela
na umilni Božićni dan
Vrijeme ne briše bol
još uvijek u oku treperi
zvjezdana staza kojom je otišla
a ja ostadoh sam
na svijetu tom
za mene ima nade
dok grlim tragove
mirisa ljepote njene
Ja sam reč koju izgovara Priroda,
Pa je zatim povlači
I krije u dubini svoga srca,
Da bi je ponovo izgovorila.
Ja sam zvezda
Pala sa plavog šatora
Na zeleni sag.
Ja sam ćerka tvari
Što ih zima nosi u utrobi,
Proleće rađa,
Leto uzgaja,
A jesen uspava…
Ja sam poklon zaljubljenih;
Ja sam svadbeni venac
I poslednji dar
Što ga život daje smrti.
Ujutro s povetarcem zajedno
Najavljujem dolazak svetlosti,
A uveče je sa pticama ispratim.
Idem u korak sa livadama
I ukrašavam ih bojama;
Udišem vazduh i opijam ga
Svojim mirisima.
Dok mirno snivam
Gledaju me bezbrojne
Oči noći.
Budim se da posmatram
Jedino, blistavo
Oko dana.
Pijem vino rose,
Slušam raspevane kosove,
Plešem uz lelujave trave.
Uvek naviše gledam
Da svetlost spoznam,
A sopstvenu senku ne opažam.
To je mudrost velika,
Čoveku zasad nepoznata.
***
Na zvjezdanim se, na oštrim vjetrovima ne možeš
zgrijati, samo drhtiš i lice od studi štitiš.
Oprosti strah očajni meni, Gospode Bože,
ko što drugom trenutnu drskost ćeš oprostiti.
Gdje je pjesma? Ni zvuka, ni znaka odgovora.
U malu pregršrt smještene i duša i sloboda.
Odšutjela bih, ali čemu će taj prodoran
sjaj iza nebeskoga, niskog, tijesnog svoda?
A tamo, okončavši spiralu ponad glave
moje, sve niže k zemlji svija usahlu granu
zvjezdan svod nalik na crnu maramu poderanu
koja u žurbi bačena na slavujski je kavez.
Svakog dana, u svim vremenima ,svakog čovjeka
svakodnevno Đavo iskušava
to mu je jedini posao i zabava otkako je sklonjen iz Raja
redovni i honorarni.
Mnogi dođu u napast i pokleknu njegovom zavođenju
ima zavodljivo oko
najlakši plijen mu crkva sa Sikstinskom kapelom
ktomu oni iz džamija,sinagoga i hramova
A Đavo se samo okrene i ode od njih smijući se.
Upravo im je gadarije prodao za dobar nauk
Sodomit i njegov ljubavnik glumataju
Vatikanske oce
džamijski podvornik bogohuli kišnim bajalicam
u sinagogama žreci lihvare i subotom
istočni hramovi šuruju sa podzemljem
ostali zlatni dvori još uvijek su pagani
Đavolu ponestaje fora toliko ih naiva kupuje
Da je sa Bjelava, Grada Čednosti zemlje Božije milosti,
zasigurno bi rekao joj levata ljudi moji
ali nije , ne može mu se prisniti
tamo obitavaju anđeli koji se iskreno predaju
užetu Boga Jedinog
zasigurno to znamo
dugo ih posmatramo,
jer volimo žene i djecu
ona nas vesele i nasmijavaju