Noć Svijet maglica
Ona pod velovima plava Bebica
Potok žuta Proljeće
Nježno tkanje ljubavi Plavetni đardin
Ribe 1. Ribe
Ples mjeseca i vala Ostrvo ljubavi
Rose 1. Ruža 2.
Ruža 2. plavetnilo Ruže i suze



















Noć Svijet maglica
Ona pod velovima plava Bebica
Potok žuta Proljeće
Nježno tkanje ljubavi Plavetni đardin
Ribe 1. Ribe
Ples mjeseca i vala Ostrvo ljubavi
Rose 1. Ruža 2.
Ruža 2. plavetnilo Ruže i suze



















Moja noći, kada ćeš mi proći?
– Nikad!
Moja zoro, kada ćeš mi doći?
– Nikad!
Moja srećo, kad ćeš mi se javit?
– Nikad!
Moje nebo, kad ćeš mi zaplavit?
– Nikad!
Moja draga, kad će naši svati?
– Nikad!
Moja suzo, kada ćeš mi stati?
– Nikad!
Svaku noć pomišljam gdje su
sve one moje djevojčice mile
sa cvijetom na usnama
mirisom u srcu mene čekaju
ili su sada samo tujinke neke
kad i djevojčice su i starice lijepe
neću sleđeni mozak
da mi truje srce mile moje
hoću da sam usporen vazdušast
dijete što ljepote vaše sanja
onih samo naših dana
kad nebo je bilo plavo
nisu moji drugari i pratnja
patnja ravnoduštnost i obamrlost
hoću da duša rovari snije piše
prelijepe bajke o ljepotama o jedine moje
darovanim ponekad odgurnutim
kad mjesec je lagano plovio
hoću bajke da pišem
da ne bude kasno
da one do vašeg rca stignu
usnama svojim da ih ljube ljubavi moje
očima svojim kvase i misle
kad neko je smotao jedra crvena
pjesme će im donijeti mirise soli
šaputanje vala i govora ruku
ne bojte se grlice krhke moje
prizivanje ljubavi ne može vas skršiti
jer bili su stađuni lipi i cvitni
kad ljubav sam poklanjao
ostavljao jedra poderana zdanju staklenom
Halloween special

Autor
Vedad Šabanadžović



Maltene , od dana kada nas je obradovao svojim dolaskom na ovaj svijet , nisam imao dileme da će moj unuk krenuti očevim i djedovim stopama.
Kao trogodišnjaku djed mu je bio najomiljenije platno. Šarao je ratne indijanske Sijuksi-sijuks boje na licu , kosi , tijelu i rukama , djetinje blesavog djeda. Rjeđe je sebe šarao , jer je mamica , doduše rijetko , ali uvijek opravdano , trenirala vokalnu strogoću. Već tada je platno bilo nedostatno za njegovo umijeće.
Pod, zidovi , stolovi u djedovoj sobi i ateljeu , a poslije u galeriji su doslovno bili preplavljeni ” jarko ekspresivnim i naturalistički živim i vrlo tečnim umjetninama . Poslije njihovih druženja sve je ličilo na haos , poprište i akvarelno – akrilno klizište kistova, boja i platna . Svaki korak bio je poguban za higijenski izgled odjeće i obuće slučajnih i namjernih prolaznika. ( Djed je tada izbjegavao uljane boje zbog trajnijih posljedica po okoliš… Uh kakav bi to dopunski merak i haos bio.)
Kao što pretpostavljate unuk i djed su bili namjerni prolaznici u tom svijetu skliskih boja.Što više boja na rukama , tijelu i odjeći je bio znak da su se iskreno trudili postići sklad kista , boja , duše i tijela.
Ne znam da li je slikarstvo dobra i olakotna , ili teretli pasija, ali dijete kao i odrasli istrajavaju na odabranim putanjama.
U svakom slučaju njihov odabir je posebno , zadivljujuće i sanjarsko iskustvo i osebujno poimanje svijeta i koloritni bijeg od sivila stvarnosti. Nadam se da će u mojim godinama i sin i unuk reći :
-Zaista je bilo vrijedno truda , prljavih ruku , zaljubljenih pogleda i umjetničkog nereda koji obavezno prate boje , grafike i slike, …i još štošta lijepoga i nježnoga.
Čestitam dušom i srcem punog nježnopg voljenja , djedinom umjetniku na prvoj međunarodnoj zahvalnici / nagradi.
Ah , nikako ne azaboravljam . I rođendan mu je danas.
Sretno ti bilo novo ljeto, mili dječače .
Samo nastavi kao i dosad , život će biti lijep , milostiv i nećeš imati bojazni. Zbog tvoje blagosti i dobrote Bog Milostivi će te čuvati od zla.
A djeda će , uz Božiju pomoć , kada mu dođu anđeli , miran i zadovoljan otići na počinak , jer mu je za života podareno mnogo ljubavi , milosti i radosti.
Djetinja ljubav
Djetinja duša
Imam unuka.
Zove se Vanja.
Kažu lijepo ,
nebom obojeno ime.
Nestašan je.
Slika sa djedom.
Najdraže mu je platno djedina glava.
Zna da djeda voli Indijance.
Sa zanosom i ljubavlju djedu pretvori u Sijuksa.
Tepam mu jer je sušto tepanje.
Mazim ga jer je velika maza.
Milujem ga jer je nježno janje.
I još nešto,
ime mu je ljubav,
pa nemam mnogo izbora
Volim ga.
Ne pitam se koliko.
U ljubavi nema koliko?
Samo se voli.
Njemu ću reći,
Zato što je dijete,
Jedino će tako razumjeti.
Možda i još neka prelijepa djetinja duša.
Raširim ruke ka nebu
Pomolim se i zaustim
Volim te do kraja Univerzuma
Maleni moj
možda nešto malo dalje,
recimo , koji univerzum pride.
Ništa daleko.
Da se dijete ne izgubi.
I nazad do njegovog čednog srca.
Ništa mnogo.
Da dijete ne zaboravi
koliko je voljen
Sretan rođendan Mili moj

Sarajevo 03.12.2011.
Svjetlost
Oči uvijek traže
svjetlost
U tamnoj sobi
traže svjetlost svijeće
U noći na modrom nebu
gledaju u mjesec
Ako slučajno neki oblak
svojom sjenom mjesec zakloni
tada male tačke u oku svoj sjaj
hoće da povežu
sa sjajem neke zvijezde
Gdje god da se nađu
srce i misao čeznu
da im kroz putanje
struji svjetlost
Danas je srijeda 5 .Novembar / Studeni 2025. godine koja polako izmiče
Po računici , koju smo provjeravali, to je 309, dan u godini. Po računici koju nismo skontali, do kraja te iste godine ostalo je još 56 dana.
A mi nastavljamo sa pričom od juče. Ali moramo to naglasiti. Kažu taki i taki red. Ako nešto durq,š duraj do kraja.
II dio čepri od juče
Valeri i topli dom…
Vidite ljude, šeću ulicama, na lica im nema osmjeha ni radosti. Samo neke smrknute i zabrinute sjene, trepere nad bićima koja nekud žure. Nemaju ti oni, mili naši, vremena za svjetlost i boju.
Ko će još ganjati ili sanjati valere.
Nalet vas bilo. Trebali ste site još više nadolmiti.
Ali ipak…
Jedan umoran čovjek, jedna teška žena sa dva cekera u ruci, kući se vraćaju u sumrak. Imaju kuluk koji je tanko plaćen i nepodnošljiv. Na vratima ih čeka djetence i mazno se privija uz njihove skute. Sumnorni dan svakodnevnice biva obojen svjetlošću i bojama. Zato se živi i vijedi muku tegariti.
Jedno kišom orošeno biće, na raskršću promrzlo stoji, pored ohrndanih gelendera i minute ko časove broji. U ruci mu cvjetak, u srcu je ljubav. Čeka dragu koja se upravo pojavljuje. Kosa joj leprša , osmjeh joj kišu razmiče. Ona se u zagrljaju smiruje, dok poljubce dragom daruje. Njima se čini da je sve svjetlost i boja.
Dva bića pored tople vatre sjede, drže se za ruke i jedno drugom smežurana lica dodiruju. Njih dvoje su godinama sami. Oh, imaju djecu, ali ih put u druge krajeve grada ili tujinske zemlje odnio. Neka , nek su samo živa i zdrava. Vremešnosti ima uspomene da ih hrane i griju. Puno je u njima svjetlosti i boja, dovoljno za više života.
Sve je izmješano i duše djeteta, oce i majke , dječaka i djevojčice i brižnih staraca naprosto lebde, uronjeni u svijetove svojih iluzija.
Jedan čovjek koji pisaću mašinu za drugu ima, uzima Blekijev pojmovnik i traži stranicu na kojoj je podvučena riječ:
Valer
-nijansa,najtananija nijansa u umjetnosti,sredstvo za modeliranje forme (svjetlost, boja); valer je sve; i sjena i svjetlo čak i boja gdje tama nosi (postaje) kontrast;
-ljudi valer obično vežu za boje, međutim on se kao izraz i forma udomaćio u svim umjetnostima,
-valer pomaže da se pokažu promjene na površini slike, opisa, sklupturi definiše udaljenost,
-valer određuje kvalitet prizora prigušujući grubost izraženih tvorevina; on je objedinitelj ekspresija i impresija, kompletan nadrealizam i sva umjetnost vrvi od pojma valer i njegove upotrebe,
-od valera i u vizuelnom i u poetskim smislu zavisi sve: on više nije samo mjera svjetlosti, on je sitna skoro neuočljiva razlika u tonalitetu, boja, muzike, poetike;jedva primjetno nijansiranje bilo likovnog bilo poetskog izraza
-valeri oslikava nečiji život; što ih je više to je život bio vredniji življenja
P.S-
I molimo vas, danas nemojte dopustiti da vam dnevni mediji u blagdadane i dane svagdašnje banu u kuću, među vaše boje, svjetlosti i valere.
Oni bi vam unjeli krv kojim neljudi rijeke i mora boje.
Ili bi vam sa osmjehom klika dočarali kolone izgladnjele dječice što umiru od gladi.
Ona nikad nemaju vremena za život i ljubav. Tamo je smrt iskupljenje.
O tim sumornim nijansama pišemo svakodnevno. Ali kako reče Krstitelj: to je jecajući vapaj izgubljenog u pustinji zla.
To bi poete rekle:
-Dosta zla i šupljanja.
U prevodu:
Svi se pravimo da ne znamo kome je rečeno, i svi kontamo , nama garant nije.