Autor
Hajro Šabanadžović
Zlo Ponoć
Noćni požar Krvavi velovi
Violetne sjenke Nebeske suze
Modra rijeka i čarolija Svjetlost i ljubav
Ona je plavetni đardin Cvijetni vatromet
Živo življe Umilna noć Grada čednosti
Koju boginju ide
Najviša hvala?
Ni s kim se prepirati neću,
Ali ja je dajem
Vječito pokretnoj,
Svagda novoj,
Čudesnoj kćeri Jupitera,
Čedu mu najmilijem,
Fantaziji.
Jer njoj on dopušta
Sve ćudi,
Što ih inače
Zadržava sam za se,
I uživa u svojoj
Nestašnoj kćeri.
Susječajući bol i tugu , hrabrost i težnju za slobodo0m , i vjeru u Boga Ljubavi i Milosti ovu pjesmu poklanjamo plemenitom i divnom Palestinskom narodu , poklanjamo ovu pjesmu .sa porukom:
Poslije svakog nestanka nova nada se rađa. I ne tugujte , poginuli nisu mrtvi . Itekako su živi i Bogu Pravednom i Silnom svjedoče o velikom zlu drugova zvijeri.
Ljubav , dobro i pravda , uz Božiju milost , uvijek pobijeđuju.
Amin !
Una mattina mi sono alzato
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
Una mattina mi sono alzato
E ho trovato l'invasor
O partigiano, portami via
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
O partigiano, portami via
Ché mi sento di morir
E se io muoio da partigiano
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
E se io muoio da partigiano
Tu mi devi seppellir
E seppellire lassù in montagna
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
E seppellire lassù in montagna
Sotto l'ombra di un bel fior
Tutte le genti che passeranno
O bella ciao, bella ciao, bella ciao ciao ciao
E le genti che passeranno
Mi diranno: “Che bel fior”
E questo è il fiore del partigiano
O bella ciao, bella ciao, bella ciao ciao ciao
Questo è il fiore del partigiano
Morto per la libertà
E questo è il fiore del partigiano
Morto per la libertà
O Bella ( Lijepa ) zdravo zdravo
Jednog jutra se probudih
O bella zdravo, bella dravo, bella zdravo, zdravo, zdravo
Jednog jutra se probudih
a osvajač bješe tu
U partizane, vodi me
O Bella zdravo , lijepa zdravo, bella zdravo, zdravo, zdravo
U partizane, vodi me
iako osjećam da idem u smrt
A ako poginem kao partizan
O bella zdravo, lijepa zdravo, bella zdravo, zdravo, zdravo
A ako poginem kao partizan
Ti me moraš pokopati
Pokopati tamo gore u planinama
O bella zdravo, lijepa zdravo, Bella zdravo, zdravo, zdravo
Pakopati tamo gore u planinama
U hladu prekrasnog cvijeta
I svi ljudi koji će prolaziti
O bella zdravo, bella zdravo, lijepa zdravo zdravo zdravo
I svi ljudi koji će prolaziti
Govoriće mi: “Kako lijep cvijet”
A ovo je cvijet partizana
O lijepi zdravo, lijepi zdravo, lijepi zdravo zdravo zdravo
Ovo je cvijet partizana
Umro je za slobodu
A ovo je cvijet partizana
Umrlog za slobodu
Una mattina mi sono alzato
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
Una mattina mi sono alzato
E ho trovato l'invasor
O partigiano, portami via
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
O partigiano, portami via
Ché mi sento di morir
E se io muoio da partigiano
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
E se io muoio da partigiano
Tu mi devi seppellir
E seppellire lassù in montagna
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
E seppellire lassù in montagna
Sotto l'ombra di un bel fior
Tutte le genti che passeranno
O bella ciao, bella ciao, bella ciao ciao ciao
E le genti che passeranno
Mi diranno: “Che bel fior”
E questo è il fiore del partigiano
O bella ciao, bella ciao, bella ciao ciao ciao
Questo è il fiore del partigiano
Morto per la libertà
E questo è il fiore del partigiano
Morto per la libertà
O Bella ( Lijepa ) zdravo zdravo
Jednog jutra se probudih
O bella zdravo, bella dravo, bella zdravo, zdravo, zdravo
Jednog jutra se probudih
a osvajač bješe tu
U partizane, vodi me
O Bella zdravo , lijepa zdravo, bella zdravo, zdravo, zdravo
U partizane, vodi me
iako osjećam da idem u smrt
A ako poginem kao partizan
O bella zdravo, lijepa zdravo, bella zdravo, zdravo, zdravo
A ako poginem kao partizan
Ti me moraš pokopati
Pokopati tamo gore u planinama
O bella zdravo, lijepa zdravo, Bella zdravo, zdravo, zdravo
Pakopati tamo gore u planinama
U hladu prekrasnog cvijeta
I svi ljudi koji će prolaziti
O bella zdravo, bella zdravo, lijepa zdravo zdravo zdravo
I svi ljudi koji će prolaziti
Govoriće mi: “Kako lijep cvijet”
A ovo je cvijet partizana
O lijepi zdravo, lijepi zdravo, lijepi zdravo zdravo zdravo
Ovo je cvijet partizana
Umro je za slobodu
A ovo je cvijet partizana
Umrlog za slobodu
odlučih
ne vraćam se u prošlost
dva dana daleka
razdvoje nas
okrenut današnjem
molim se da on nježan
strpljiviji nadom
milostiviji snovima
diše ka iceanu Tišina i sni
vrijeme ću obnoviti riječi
tvojoj dobroti darovanih
pišući ovo
malo sam oprezan da te ne preplašim
spoznaju nosim
a si tanano biće
tek krhka kapljica čednosti
na dlanu duše moje
Znam
a mi se prvi put javi
usnih
u snu ljubav moja
od dalekih vakata bola
mi šapnu
pripazi mi to dijete
mili molim te
treba joj ruka prijatelja…
krhka je i plaha
kao ti
Maksumče
sirotane moj
molim te polako
obazrivo
znaš već kako
naučila sam te
da je ne uplašiš
Maksumica je ona
a tebi mila
šta mogu poželjeti
a da to nemaš
osim zamoliti
nemoj se nikad mjenjati
i voli voli
samo me voli
kako to voljene žene čini
ljubavi moj jedina
Scena prva, prizemlje (kako je izgledalo na izložbi plus skenirana tabla)
Haustor, I sprat
Penjemo se lagano, uz jezu i užas…
Sken str.2
Haustor, II sprat
Drugi sprat, druge nedaće…
Zoom
sken str.3
Haustor, III sprat
…hrabro idemo dalje, iako postaje jasno da se neminovno bliži kraj…
Haustor, posljednji nivo pakla
…kad tamo u bašći, u hladu jasmina,s ibr…oklagijom u ruci… ehm… stajaše Đavo glavom i bradom
:
Autor
Vedad Šabanadžović
Bio si mi sjaj u oku
sve sto imam, sve sto znam
kako srcu svom da priznam
da bez tebe moram sad
Bio si mi ljeto, zima
sve sto srce zna da ima
bio si mi noc i dan
sad bez tebe moram znam
Ref.
Ti si zelja mog zivota
ti si zelja moga sna
ako hoces ti jos mozes
da mi svoju ruku das
Ti si zelja mog zivota
ti si zelja moga sna
u zivotu, u zivotu
samo tebe imam ja
Uzmi moje dane, noci
uzmi sve to radi nas
jer si zelja mog zivota
jer si mojoj dusi spas
Sanjala sam oci plave
prijatelje kako slave
ali zorom dusa zna
da bez tebe moram ja
Ja Jesam , Vječni i Živi je Jedan.
Apsolutan i savršen,
Vidljiv po svojim djelima , tajan po svom biću
Svako razmiušljanje mimo toga je bogohuljenje.
Ko smo mi da iznosimo sitno šićarđijske razmišljanja o znanju
koje nam nije dato?
Izvinjavam se ateistima,bogohulnicima,nevjernicima, idolopoklonicima, licemjerima, neznalicama,prepisivačima…
Njima je Milostivi Bog “dozvolio” da imaju svoja „mušljenja“ i polemišu i popuju
Tko smo mi da im kritike damo , isprevljamo ili zamjeramo?
Za činjenje i nečinjenje ćemo biti obilato nagrađeni.
Alelujeh i Amin
ne reci mi adio
rastanci ne idu
djetinjem srcu
ne reci ni doviđenja
prepoznaću kraj
u titraju kojim
duša tvoja jeca
ništa mi ne zbori
zagrli me mila
jako jako kao krik šapata
volim te volim
okreni se i odi anđelu mili
i lepršaja i lepršaj
kao duša moja
ljubavlju orošena
Čempresi se crne na mjesečini
Osamljeni kao misli moje.
Sama sam, o sama u bašti!
Utišali vjetrovi u granama stoje.
Kako naša kuća čudno u mjesečinu gleda
Ko uspravan mrtvac opremljen u bijelo.
I srce moje šuti
Ko da je crnim zaliveno vinom.
Dragi,
U čije li se bijele noćas zalutao ruke?
O, ne reci! Šuti!
Dugo ću te čekati pod našim jasminom.
Misli su moje
Ko drhtaj sjene od smokvina lista
Na bijelom zidu u avliji našoj.
Dragi,
I tvoje milovanje meko je ko igra sjene.
Bolna sam od čekanja.
O, hoćeš li doći?!
Danas je ponedeljak 3. Novembar / Studeni 2025. izrazito dostupne godine nove ere.
Ne razumijemo zašto su vakte podjelili na staru i novu eru. Danima i ljudima, kao i havjanima sve su ere iste. Izuzetno pogibeljne. Smrtonosne.
Ovako su se dani sučelili: 307. dana zbrisalo bojeći se studenog , prosijavanja zime i laganice krenuli ka prošlim vremenima.. Do kraja godine je ostalo još 58 dana . Po vremenskoj prognozi njih svašta očekuje , što studenog , što prosijanog podneblja.
No, dani nisu naivni, a znaju i zavarati. Eto , garantujemo da će oni , hejbet insana ko najveće hajvane preveslati i povući sa sobom.
Ovako dani jedan drugom opjevaju u razdiok te ljubim, koliko se insana se gubi dok uveliko fumaju. Neki , tek počeli, a neki jako od latina kupuju fazon fumo fumare.
Čudno, kontamo mi , pušenje je vrlo kompleksna i jako čudna stvar. Ne valja pušit , nije dobro po zdravlja. Jopet neki kažu dobro za ten. A i ćeif je veliki u svakom slučaju. Mere biti ponekad i nepušačima se omili pušenje.
Dok popušiš hejbet dana, ono prošo tren, a i insani i insanke nastavljaju pušiti iz sve snage. Valjda genetska stvar navike. Nešto ko pavlovljev refeleks.
I dok fumaju i ne osjete da ih dani šćepaju ko blentovije i onda su ga stvarno popušili. To danima dođe ko domaća zadaća, a insanima ko smrtna muka.
Što bi poete rekli:
Sfumo ne fumo, svakako ćeš popušiti.
U prevodu:
Ne puši na vjetrometini, mere te klepiti upala pluća.