Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna galerija

Pregledaj članak

Autor

Hajro Šabanadžović

zalazece-sunce   boje-radosti

Izlazeće sunce                                                         Boje radosti

svjetlost-u-violetnoj-noci  jesenji-osvit

Svijetlost u violetnoj noći                                              Jesenji osvit

uzburkani-dardin-iuzburkani-dardin-ii

Uzburkani đardin

neuzvracena-ljubav  tirkizni-snovi

Neuzvraćena ljubav                                                        Tirkizni snovi

majsko-cvijeceboje-ljubavi

Majsko cvijeće                                                            Boje ljubavi

ledeni-visovi-iledeni-visovi-ii

Ledeni visovi

uzburkana-duga  razvedravanje

Uzburkana duga                                                           Razvedravanje

bajka  mjeseceva-modra-rijeka

Bajka                                                                                    Mjesečeva modra rijeka

Rembo – Ofelija

 

 

I

Na mirnom crnom valu gde zvezde sanjaju
Bela Ofelija poput velikog krina
Leluja velovima koji uranjaju…
Odjek hajke stiže iz šuma, iz daljina.

Već vekovima Tužna Ofelija tako
Plovi, sablast bela, rekom što crna teče.
Već vekovima krotka ludost njena lako
Romori svoju romansu u lahor, u veče.

Vetar velove vije, grudi joj celiva,
voda ljuljuška velove, spletene, bele;
Na ramenu joj drhte, plaču rese iva,
Nad čelom koje sanja trske se nadnele.

Uzdišu oko nje lokvanji koji venu;
Katkada u jovi zaspaloj budi gnezda
Iz kojih mali drhtaj prhne u trenu:
– Tajanstvena pesma sa zlatnih pada zvezda.

II

Bleda Ofelijo! Lepa poput snegova!
Da, Ti umre, dete, odnele su te vode.
– Vetrovi što se ruše s norveških bregova
Šaptali su ti reči opore slobode;

To dah jedan što ti guste svijao kose
Čudne nosaše zvuke tvom dahu što sanja;
Slušao ti je srce pev prirode, što se
Javi uzdahom noći i tužaljkom granja.

To ti glas ludih mora, grcaj nedogledan
Slomi detinju grud, a preblaga je bila;
To u aprilsko jutro lep bledi vitez jedan,
Jadni ludak, nemo sede do tvog krila.

Raj! Ljubav! Sloboda! Ludo, kakva snivanja!
Na toj si vatri bila ko sneg što se topi;
Reč ti vizija stesni u svoja zbivanja
– Sa stravom se beskraj u plavom oku stopi.

III

A pesnik kaže da preko zvezdane pruge
Dolaziš noću, tražiš cveće što si brala,
I da vide na vodi velove tvoje duge;
Ofelija plovi, veliki krin vrh vala.


												

Bleki – Čemu plakati ljubavi moja

 

Znam taj dan si plakala
skoro da si umirala
mene su nosilima pronijeli
ništa mi nije bilo
samo me geler stefio
u adamovu jabučicu krhku
zaboravih da dišem u trku

Znam da si hjela još plakati
skoro da si se razboljela
mene su od tebe oteli
ništa se tu nije moglo
osim još borbenih pjevati
tiho sasvim tiho mila
da te drugi ne čuju

Znam da ne smiješ plakati
zdravlje je najpreče
to ti zasigurno mogu reći
vidiš mene zdravog zapucaše
sad bez boljke gore idem
tamo ljekara nema
kažu neće ni meni trebati

Obećavaš da nećeš plakati
skoro da si me nasmijala
lako se meni šaliti
svoje sam rane prebolovao
šta ćeš ti sa životom svojim
imaš samo dvadeset pet
prave godina za grlice let

 

 





												

Listopadne oliti oktobarske reminiscencije

 

Listopad

Tisuću velova a jedna žena

Tisuću velova jedne žene

 Ona i velovi

Torzo i velovi

Afroditin brežuljak

Mnogo je prelijepih stađuna i uvijek novih dana prošlo , pa više nisu novi. Sada su već birvaktile.Ali nemojmo se zavaravati , dani su vječni. Samo se povuku.

Nisu sebični ko ljudi – ja pa ja. Dozvoljavaju da i drugi dani nađu svoje mjesto pod suncem.

Koliko juče nismo obratili pažnju na konstataciju prepisivača:

-U slavenskim jezicima listopad je dobio ime po tome što u tom mjesecu najviše opada lišće biljaka.

Jah . Vala su jako pametni!

Pa neće valjda lišće otpadati sa hajvana ili insana. Ili recimo ameba. Ono što jes’ jes’. Lišće ima debele veze sa insanima i hajvanima.

Vjerovatno i sa amebama.

I ovi , a i neki drugi listovi. Kalendarski recimo . Ili papirni.

Neko  ima gutu, neki nemaju. listova , dabome. A mere bit da bidne i…

Oni koji imaju gutu , tješe one koji ih nemaju, ali se na njih ne obaziru, upravo zato što ti nemaju gutu. Tada za one koji nemaju gute ne možeš reći gute se. Oni se od stida skupe i nabešaju sebi na leđa gute.

Valja imat bilo kakvu . Jašta radi gutu – milsite vi. Hajd   dobro , nek vam bude. Mi svoje gnanje imamo.  Recimo valja imat gutu love. Jes , vala valja. Ne mre insan  niđe prispjet brez penezi.

Po džamijskim i crkvenim kuloarima pričešćuju  neuke  utješnom havom:: 

-Imaćete i vi jednog dana ako budete robovali i prepisivali kako valja.

Prićešćeni u međuvremenu  pjevaju borbene.Nikako ne mogu skontat’ da jedino mogu biti zgućeni.

I žene vole dobre gute.  Bilo kakve. Samo nek je berićetno i dobro gućeno. Ostalo će se sve posložiti.

I mi volimo posložiti.

Šta ste se zabezeknuli?

Volimo red i mir. To znači sve pospremiti i staviti na svoje mjesto.Joj da samo znate šta se sve može mere na pravo  mjesto dobro turiti.Tada se naše partnerice nemaju šta buniti. Kad god se sređene ustanu vesele i raspjevano cvrkuću , jer svuda oko sebe vide mir i ljepotu.   Neked se euforično pobune i traže da se ponovo sve složi. Kao da bude siguro da je sve dobro urađeno.

I jopet. Samo turaj. A neke stalno traže da se nešto slaže.

Te su perfekcioniste.

Ponekd pomislimo joj naša leđa. Od toliko slaganja može nam se nešto ušćaknuti.

Recimo neki ud ili neka kost. napriliku pubična ili krstična. Iako nismo sigurni da ih imamo. Mislimo nije to za nas. Mi nismo nikad bili stidni. Niti nismo kršteni. Pametni nam roditelji bili. Svaki pričešćenik u svetu vodu umače svoje crno ispod noktiju , i skida grijehe sa uprljane savjesti. I tom vodom su hotjeli nas krstiti.

Babo reče :

-Bjaž ba. Nisam levat prljat djete. Kad odraste nek se samo kupa i sveti , po sedam puta ako treba , sa ljubama u Modroj rijeci. Hem sveta , hem čista , hem vječna voda.

Kad smo odrasli skontali smo –  nije to za nas.Valjda. Mnijemo , nismo pubertetlije da umačemo glavu u hladnu vodu. Mere se čojk prehladiti  i eto belaja. A opet , gluho bilo posvećeni moramo paziti šta radimo. A virusa na sve strane. Ne moreju nas nacijepiti kolko se virusa iskotilo. A i mi ne bi , ali moramo  zgriješiti koliko one traže da griješimo. Joj plahih grijehova ljudi naši. Džab , džabe nam nauk da smo iz raja išćerani zbog istih falinki. Ne mere čovjeka niko pameti nadolmiti kad mu ona začevrta mali mozak. Veliki se uvijek sakriva od velike pameti. A mali se uvijek buba . Normalno mi mislimo na mozak. A vi? Baš ste brezobrazni.Šta hudom insanu neće sve pasti na … Um dakako.

A opet privlačno nam posvećenje u Modroj rijeci. Znamo , one posvećena opetovanja traže  za naše dobro. Uče nas redu i prirodnom zakonu. I izdržljivosti. Sve treba stalno slagati i pospremati. Osnov higijene i urednosti. I kuveta.

A tek  kad je žena uređena , tj. sređena – onda je sve u najboljem redu. Isto ko da je po rođenju svetom vodicom poškropljena. Pravi anđeo bez grijeha ikakvog. Koliko se zna. Ono što se ne zna ne mere se ni trtljati.

Crvkuće žena ko hor slavuja u zlatnim krletkama na Solomonovom / Sulejmanovom dvoru od biljura.Moš joj vrata otvoriti , neće ti ona pobjeći. Ni jena. Nije blesava. Opija ih miris posvećivanja.

Joj ,kakva je boni, ta čudesna žena kad je sređena i posvećena.

Hem je ugodno našminkana, hem je elegantno odjevena , kad nije razodjevena, hem je čarolija kad je razodjevena.Normalno da bi se odjela mora se prvo razodjenuti ili ustati razodjevena. Zakon svete vodice. Ne mere se u vešu vršit posvećivanje. Na čaršafu ili u  plahti – tako mere. I tada , joj ljepote.

A kad se odjene , bome se diskretno smiješi sa onih štiklica tankih k'o nogara vinske čaše. Zato mi rokamo konjak. Radi tih štiklica kad se izuju. Joj , rahatluka ljudi mili. Ali tek poslije gonga : Finito!

To mu znači sredilo se sve što se treba srediti, posvetilo se sve što se ima posvetiti , kolko god je puta trebalo . Dakle  finitiralo se na obostrano zadovoljstvo..

Ipak u tom sređivanju , posvećivanju i finitiranju  dolazi do nesporazuma među ženama. Svaka navija za brojčano uzvišenije stanje po starim  kalendarima.

Paganke insistiraju da je octo sasvim dovoljno. I vole oktobar i da se octo ponavlja svakog dana u mjesecu.Da li ta cifra uključuje i noć. Nisu se izjasnile i hinjski se smješkaju. To nam šuveli . Ne smijemo ni jene zucnuti ili sve isponove  ide na kvadraturu kruga.

Ove druge (ima ih raznih fela, ali sve su prelijepe), opet kažu da je deset prirodnije i izdašnije. One su za decembar.

Bilo octo bar ili lista pad , bilo osmi ili deseti , bilo Julija ili Georgija listovi ,ženama je najbitnije sređivanje. I to svakodnevno. Sređene i nacifrane ko zvižde.

Zato muškarci zvižduću ko zvižđe, a žene pištuću ko pišće.

Što bi rek'o naš drug Bleki , sve je u nijansama. Sređivanja, dakako.

Ko je ikad vidio da je nesređena žena zadovoljna. Ne bi ona provirila nos iz halvata dok se dobro ne sredi.  Takva joj narav. Ljubimo joj posvećeni i nesređeni karakter.

I sve ono što ide uz to. A to vam je otprilike tisuću velova.

Prava pravcata raskoš đardina.

I onda će nam neko reći da žena nije đardin.

Pojma oni nemaju!

Ma, žena je vječni đardin , u kome nema opadanja lišća. Nešto kao Ever grin Blues. Blista i sjaji , prelijevajući se u tisuću valera .

Normalno ako se redovno sređuje i posvećuje  minimum septe. I to nježno , ali energično , onako muški. I sa ljubavlju.

Što bi poete rekle: -Joj , kakva je pusta, kako je čo'ek ne bi … , volio  ko’ da je iz raja izašla.

U prevodu:

-Pjesnici redovne blude i polude kad pomisle na ženu , pa zaborave da su upravo zbog … , jabuke –  insani izbačeni iz raja.

One … , smo stavili zato što nam u momentu nija pala adekvatna riječ na pamet.

Sada smo došli tobe, a to vam znači dohavizali se , pa se ispravljamo i definišemo rečinicu kako to časnost nalaže:

-Joj , kakva je pusta, kako je insan ne bi ko jabuku milovao i na grudi privijao. A bome i pažljivo , na tanane , mimo očiju inkvizicije i malograđanštine konzumirao.

Jopet ,i jopet , i… Jabuka je baš slasno rajsko voće.

Ha, valja ova pučanstvo.

Izvinjavamo se .Mi smo čestiti , iskreni i razgovorljivi insani.  Ne mere nama i u nama ništa ostati skriveno. Mi sve dijelove , koji nam odgovaraju prepisujemo iz svetih knjiga i vjerskih običaja. Ne bi mi ništa skrajnuli ili propustili.  Sve iskantamo.

Nema ljutnje  ako nam se neka nevaljasta omakne. Ma ne žena boni ne bili . One nam  se nikad ne omaknu, niti promaknu. Ponekad se okliznu i po baksuzluku  trehnu na leđa . A pođahkad hekne na sve četiri , ko svaka mačka. Al to je dio njihovog urođenog , prirodnog šarma.

Dabome da smo mislili na eventualne nesuvislosti koje se omaknu. Ko  sređuje , mislimo pisanije , mere i da pogreši.

*

Dopisano

I nemojte misliti da je za sve kriv oni Gutenberg od tiskanja i da je svaka gućevna priča krenula od njega.

Ni slučajno!

Sve je zakuhala ljepot Eve , pa vi , ako ste imalo pametni , ufruštuljite kako. Ne meremo vam mi sve crtati.

 

Kemal Monteno- Sve moje jeseni su tuzne / Song – Lyrics

Sve moje jeseni su tužne

Dani plačni su svi

A moje oči još su vlažne

Bola i suza trag

 

Za tebe čujem da si srećna

Ljubav prati te svud

I ruže drugom da si dala

Što nama donese maj

 

Zar nisi mogla meni opet da se vratš

Dobro si znala tebe da još čekam ja

 

I uvek jesen kada dođe

Kiše stignu u kraj

Tad moje oči suze vlaže

Setim se našega sna






												

Tatjana Lukić – Od cvijeta

Strah

VIII

Nikad te ne otimam zemlji

 

šta bih s tobom i umjela

do među svoje zidine

pod svoj krov

 

da zanoćim s tobom kraj uzglavlja

nećeš dočekati

 

plodnije crnice od mog sobnog kamena ne ima

 

pa da se iz tmine u gorostas razviješ

da se katice u čeljust gladni rastvore

snenu da me takneš

dah utihneš

 

nikada !

 

imaš svoje cvjetokružje

i svoj sit plijen

 

od zova tvoga priljepna

otimam se vješto uklanjam

i bježim

 










												

Anatomija i dani / Igrokaz na dan 13.Novembar / Studeni

Danas je Četvrtak , 13.Novembar / Studeni 2025. vrlo imilne (kako kome!) godine.  To bi bio otprilike 317 dan u godini, kojoj zamalo nedostaje još samo 48 dana, da bude tuto kompleto do zbroja dana ove prelijepe neprestupne godine.

Četeres osam dana je manje od 49, po svim zakonima hemije i  anatomije. Hajd jasno nam je ono po zakonima hemije. Hemija se mora razumjeti u matematiku inaće bi sva bila helać. Ne kao Arijana . Ona je u redu koliko znamo . a Helać joj je samo prezime koje ne mijenja nizašta na svijetu .

Ali anatomija i zbroj dana! Kakve to veze ima?

Polako šta ste navrli!

Vako ćemo. Polako i po tabijatu. Nema cile mile.

Dani ko dani. Niko ih ne broji osim brojača dana ili prepisivača. Čak i onu posude kalendar od štampara ili se ogrebu radi EPP. Nisu levati plaćati kalendare kad ga mogu džab džabe jamiti.

A dani opet pametni, oni izbroje sve koje pokupe sa sobom, do zadnjeg.Ne smije viška insana biti. Ni manjka. Ni za živu glavu. Tačno onoliko , kolko je zapisanih imena .I polože se u redove. Ko pruće, oli ko riknute paprati , travke i šaš.

E sad na scenu stupa anatomija. Mora se utvrditi da li su dani bili grublji ili mekši od tijela i tkiva umrlih. Odnosno uzrok smrti po svim pravilima CSI i ostalih mrtvozorničkih kerefeka .

Jadne dane za sve optužuju. Oni ni luk jeli ni ćevape mirisali. Koliko je nama poznato , oni  čak ni ne havljaju, insansko meso garant. I tako ta anatomnija , koja nema pojma o matematici, odlučuje ko je kako umro. Jes ovo jako dobar fazon , o kome se pita isključivo ljudski faktor..

Što bi poete rekli:

-Svaka nauka ima svoje dobre  i loše strane. Anatomija napose.

U prevodu:

-Nauka je u principu dijalektički utemeljena i relativno precizna , dani su temeljiti i dosljedni, ljudi su sušta suprotnost. Vrlo logično i tragično kauzalno.

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 15 03

Autor

Hajro Šabanadžović

zamrseno-traganje-za-novim-licima   boje-ljubavi

Zamršeno traganje za novim licima                             Boje ljubavi

boje-radosti  podvojeni-krajolik

Boje radosti                                                                         Podvojeni krajolik

obala-u-plamenu  zalazece-sunce

Obala u plamenu                                                                         Zalazeće sunce