Beskonačnost
Cvijetni svod
Tišina beskraja
Mjesečeva sonata
Beskraj
Bože Milostivi prelijepi su puti harmonije i beskraja tvog.
Bavim se umjetnošću decenijama i godinama kojima ne znam broj.Mislio sam da me u likovnoj umjetnosti više ništa ne može iznenaditi i oduševiti. A onda sam upoznao Yossamin i njeno umijeće. Zaista to nije samo slikarstvo, to je vrhunsko umjeće vizuelizacije svijetova , koji sakriveni od čula , persistiraju u čovjeku. I strpljivo čekaju da budu oživljeni.
Sređujući neke ostavštine u toku adaptacije Galerije Bosna zemlja Božije milosti , u policama na dohvat ruku , ali van dosega pogleda ,pronađoh među vlastitim radovima mnoštvo slika koje ne prepoznah kao svoje tvorevine..
Zastadoh zapanjen ljepotom i užasnut vlastitim nesjećanjem. Odakle ta uzvišena umjetnost u zaboravljenom zakutku sehare mojih uspomena , u kojoj se čuvaju najtananije i najuzvišenije uspomene i ljepote.
Letimični pogled je bio dovoljan da mi zadrhti dio srca koje diše za umjetnost i estetiku i ispuni se sjećanjem na toplinu i svjetlost , uzvišene noći mora prelijepog, mora plavetnog , mora Jadranskog.
Zbunjen i opijen milošću jedne datosti koja izvire iz zapretenih sjećanja koja se mojim stađunima “kroz vrime vuku ,s teplin i ladnin život se miša” u zakutcima očiju polako se gnijezdi jedan prelijepi lik.
Da ,to mogu iznjedriti samo toplo srce , nježne ruke i plemenita duša divne Yossamin.Gledam, sliku po sliku. Obrćem ih , mirišem i upijam boje i vrijeme. Satima kao začaran buljim u čaroliju i ostajem bez riječi. Upijajući savršentvo boja , niklih u dubini duše , prenesenih očima umjetnice , zarobljenih u pokreta kista zastaje dah.. Ređaju se naslovi, prizori i utisci, klizeći kroz sate kojima noć očas sustiže svitanje.
Otvorih vrata Galerije da mi zimska svježina razbistri um , da se ne izgubim, utopim u čaroliji viđenih snova .
Htio bih da je mjesec Maj. da sam podno kavala , okupan mirisima lavande,i brnistre, pogleda zaronjenog u sveprisutnu plavet I da kiši . I da se duga javi i sunce zasja.Danima. A nije ! Mjesec je decembar i snježi.
U predgrađu , daleko od kala gdje sam rtođen, međ velikačkim zgradama , sakrio se jedan mali parkić sa tri klupe , pet lipa , tisuću ruža , obiljem zelenila , bukadar janja i maslačaka . Tek pokoja kopriva kao opomena djeci koja u zelen zaluta , da nije sve bajka , ali i nauk , da za sve ima lijek ako ljubav u srcima titra .
U tom parkiću , minjaturnom gaju , Galerija Bosna zemlja Božije milosti , daleko od vreve i žurbe , obitava. Svojom bjelinom i prozračnom ljepotom utočiste je poeti i slikaru koji u njoj stoluje , voli , slika , piše i sni . I sve tiše diše.
Da i sa ljubavlju njeguje department Galerija Yossemin. Prebire po strunama silnih kalendara što se takarli , a prelijepi život zovu . I sa radošću ih tegari .
Ma , on vam ne zna i ne mari za vrijeme . Nema ga :
-Odakle ti vrijeme frajeru jedan mahalaški !
Zima nikako da se odmakne i pusti malo topline u cvijetno ostrvo sreće . Uspomene kao da su se zarobile u danima punim bjeline i sanja . I sjećanja. I u slikama koje drži u ruci.
Kažem sniježi . Vani je prohladno i bajkovito. Blagorodna je Badnja noć . Sutra je Blagoslovljeni Božić.Prelijepim nebeskim anđelima , prozirnih , svjetlucavih krila su otvorene sve putanje i dveri neba . To oni silaze da insanske želje prime i steru pred Gospoda.
Bjelina je kristalnim pahuljama okupala dunjaluk. Čuje se škripa snijega pod nogama okašnjelih šetača . Buka auta već odavno nema. Snijeg je zapadao i pučanstvu se ne izlazi iz ugodne topline doma.
Samo vremešni galerista ćuri u plavetno-violetnu nevinost Badnje večeri. Očekivano. Galerija je odavno zatvorila vrata radoznalim posjetiocima. U ovo doba nema ni slučajnih prolaznika. Tišina vreba i samuje. Jedini svjedoci su snijeg , tisuće pahulja bijelih , tri klupe , tri fenjera , pet lipa , on , Galerija Bosna zemlja Božije milosti, i slike Galerije Zamak Yossemin.
Galerist izlazi van , ostavljajući vrata širom otvorena , da žmirkava svjetlost obasja pute dolazećih anđela .Podsvjesno želi malo nježne svježine i ljepote blage zimske noći uvući u prostor u kome svjetlost i čarolija boja vladaju.
Polako prelazi mali plato , slazi niz četiri i po stepenice , i već je u parkiću . Pravi prtinu preko puteljka pokraj koga je smještena riznica njegovih i Yossaminih slika . Ništa sem tišine , svjetlosti i bjeline ne postoji. Okolne zgrade su ostale odsječene tamom noći i bjelinom pahulja . Svud okolo je zalegao ugodni mir . Tišina i sni . Oćarajavući ! Spokojni i nedostižni .
Kao neka čarolija u zavejanom obzorju , u svjetlosti uličnih svjetiljki lebde rojevi tisuća bjeličastih kristala, što nalik marljivim pčelicama , kule od snijega , u ovoj blagoslovljenoj noći uspomena i želja , grade.
Da , da ! Parkić , Galerija i snijeg postaju oaza svjetlosti , u pustinji zvanoj uspavani snovi .
Sva svjetla u Galeriji su upaljena i poput Yossaminih zviježđa sa neba , blagorodno zrače svjetlost u ovu Svetu noć . Toplina što plazi van , lagano vitla i veje pahulje . One nemaju kud i počinju da plešu nježni tango sa umjetnikovim uspomenama.
Klupa na suprot vrata je dobrano krcata snijegom , ali galerista osupnut ljepotom i milinom noći i slika koje drži u ruci, ne mari i sjeda zagledan u vrata . Zna uspomene će sa snijegom , sa laganim vjetrićem , sa čudesnom bjelinom i dugama iz slika plesati tango do konca noći ; do one tanke niti koja je razdvaja noć od svanuća, san od jave, Badnjak od Božića.
Beskraj
Mjesečeva sonata
Tišina beskraja
Cvijetni svod
Četiri odabrane slike , jedna tema : Ljepota i savršenstvo Božjeg stvaranja u Blagoslovljenoj noći zaleđeni ljepotom raskošnog uma umjetnice Yossamin.
Na granici snova , nedrealistički , apstraktni impresionizam na jasno određenim realističkim prosedeima , sve četiri slike se nadopunjavaju i prožimaju u čarobne niti jedne posebne noći.
I na slikama ponoć je već odavno prošla.Gluha je tišina.Ni prolaznika nema. Samo umjetnica , boje, platno, kist , riva, noć , Mjesec i more.
Kao dalmatinsko dijete Solina i Kaštela, Jossamin je atavistički vezana za podneblje tog dijela mora Jadranskog, mora plavetnog, mora predivnog i gorkog. Tematsku bajku o Božičnoj noći počinje slikom Beskraj.
Slikarkin pogled klizi pučinom, obasjanom skoro punim Mjesecom i u donjem uglu , onom na strani srca ,jasno vidi svjetlosti što izbija iz Marjana i Splita, nadvija se nad njima i morem , i sa Mjesečinom na obzorju tvori postanje bajke.
Odakle snaga, imaginacija i raskoš uma da izmisli toliko čudesnih boja , nijansi i valera kojim će se slikati ovu nestvarnu noć i ljepotu Božijeg stvaranja pretvoriti u bajkovit ugođaj?
Noć je neobično ljubičasta. Toliko nijansi , i valera koji se ispreplići i prožimaju ,skoro da zaluđuju.Postupno iz vertikale umjetičniog položaja , širi horizont od Marjanskog poluotoka i svjetlosti Splita ka pučini . Nije Bonaca . Nije ni Nevera. Pučina se mreška i blista.Početak beskraja u kome se rađa mir i tišna beskraja.
Čini se mjesec je tu negdje , ali ne vidi se, jer čitavo obzorje je obasjano mjesečinom.Nema veze. Yossamin je čarobnica poslaće nam Mjesec kada za to bude vrijeme.
Vrijeme je za jednu digresiju.Vjerujemo opravdano.
Slika je podijeljena na skoro tri posve identična dijela.Svaki dio ima svjetlosne bljeskove koji obsjavaju beskraj. To nas podsjeti na na definiciju sonate.
Sastoji se od tri, najčešće posve simetrična dijela kojima dominira osnovna tema.Ekspozicija(I) U njoj se unose dvije ili više oprečnih glazbenih motiva u srodnim tonalitetima. Provedba (razvoj)(II)središnjica koju krase varijacije na temeljnu temu iz ekspozicije.Repriza(III) završni dio sonatne forme takođe karakteriše ponavljanje jednakog broja cjelina i sljeda glazbenih motiva iz ekspozicije.
Ne sumnjajući u Yosaminina muzičke sklonosti , opservacije i potvrđene kvaliteta interpretacije skoro da se upitamo zašto sonata.
Nismo vam rekli, možda znate? Yossamin je i nestašna djevojčica. Voli da se igra. Njoj je ,skoro , svejedno:impresije, ekspresije,realizam nadrealizam, simbolizam… Nema važno. Bitana je jednostavnost i ljepota vizuelizacije sklada ljudskog oka , boja i Božijeg stvaranja.
I na kraju kad mislite da je slika gotova , čarobnim štapićem , od dna ka vrhu , pospe zlaćane oblake želja kojima lepšaju iskrice anđela lahkih krila.
Ko želi i ima moći u ljepoti iluzija prepoznaće Čiovo, Brač , Hvar iznad kojih se nadvila zlaćana izmaglica sanja. U svakom zakutku krajolika obitavaju nježnost , plemenitost , dobrotu …
Bože milostivi hvala Ti na milodarju poklona Yossaminih čarolija.
Milost i ljubav se lagano , u nježnim potezima, prenosi na slijedeću čaroliju; Mjesečevu sonatu. Više nismo skeptični ( doduše nikad nismo ni bili) .
Slike se nižu u besprijekornom nizu, ali prema umjetničinom nahođenju.
Rekosmo, sonata najčešće ima tri stava sa varijacijama na osnovnim temama. Ali Yossamin ne voli kliše.Njena Mjesečeva sonata ima punu oktavu . Osam osnovnih motiva koji se ponavljaju u bezbroj varijacija.
I kada ona slika zabaravite na znanje o umjetnosti!.
Postavili smo vam Betovenovu mjesečevu sonatu sa 300 slika eminentnih mazala.Sve slike su lijepe ,akademski urađene do savršenstva . Zavidnog su kolorita i ljepote. Ipak nedostaje im nešto. Autentičnost! Previše je tu jednoličnosti , sličnosti i frazeoloških poteza kistom. Umjentici kao da su zaboravili zašto se slika.
Slikanje nije šablon. Svaki tren je fragment za sebe. Pun majušnih skoro nevidljivih valera koje rađaju kompoziciju. Poput piksela na elektroničkim napravama za reprodukciju slike.
Vjerujem da Yossamin u genima ima atavistički urođenu vizuelizaciju Božije milosti i ljubavi , anđela i molitve ,mora i beskraja , brnistre, maslina i kavala. I kada ih ne slika , oni žive na njenom platnu.
I kao da je došlo vrijeme da muziku pusti na stranu Yossamin se odlučuje da beskraj oboji tišinom.Ali tišinom koja nosi mir i sije ljubav. Prigušila je boje , a pojačala svjetlost.
Kako to da nam se pročinjava da kod Yossamin svjetlost prati želje pučanstva u uzdizanju od kopna ka krajnjoj tački beskraja gdje počiva prijesto Savršenog Gospodara.
I ima jedna interesantna stvar koja će promaći većini posmatraća. Kod Yossamin želje i molitve uvijek se uzdižu od tla na istoku , koji možda označava Svetu zemlju koja rodi Isusa, a koja sada grca u bolu i krvi , blago ukoso vodi ka vrhu beskraja na zapadu.
Apstraktne pojmove je teško naslikati. pogotovo ako se isključi prisustvo živih bića. Ljubav , milost , radost, nadu i tišinu možda najteže. Međutim , lakoća kojom to Yossamin postiže je nadnaravna i opšte prisutna na skoro svakoj slici. Pitamo se da li joj njeni anđeli čuvari pomažu u tome? Kod Yossamin sve je moguće.
Dok nam tišina donosi mir , uživajući u pastelnim nijansama prigošenih boja , u nama se rađaju osjećaji sveprisutnosti anđela, koji polako klize domu svom.
I kada pomislite da će se prigušivanje boja i tonova nastaviti desi se obratno. Odjednom nas iznenadi svjetlost. Mnogo svjetlosti. I radosti.To je Beskonačnost.A danas se je dan radosti. Skoro dvije milijarde ljudi se raduje i svetkuje.
U beskonačnosti nema tame.Tamo je prijestolje Svjetlosti , Ljubavi i Milosti, kojem teže naše duše.
Meni , koji je umislio da je ponekad meštar riječi, one nedostaju da bih opisao Yossaminin opus o Beskraju . Ne želeći vam prenijeti pogrešne utiske , zamoliću vas da se zagledate u slike i pustite um da se sjedini sa njima. Ono što se rodi u vama , to ste vi. To je snaga Yossamininh slika. Vodi nas u vlastitu nutrinu i izvčlači iz nje ono najljepše.
Slike i snovi ,jubav i berskraj kroz vrijeme plove da nađu srca onih kojima pripadaju.Mogli bi danima i stađunima pisati o fascinaciji Yossaminim slikama. Ali slučajni posmatrač nema toliko vremena.Mogućim posmatračima prepuštamo da sami , snagom vlastite imaginacije dovrše naše uvodno razmišljanje i uživaju.
Davno naučih:
“Neke slike se, tek tako ,same od sebe,naizgled ničim potaknute ,u bolu ljubavi i milosrđa rode.Žive u vremenu potonjem kojeg sve manje preostaje, ali postoje i opstaju u sjećanju ,u bojama i venama,u ehu budućih vremena.I kada svojim postojanjem,kao dar sa neba ,zarobe oko gledatelja postaju čista ljubav”
Zvuk katedralskog tornja nas opominje : Badnje je veče , anđeli svilenih krila samo što nisu među nama.
Uranjajući u Beskraj , u Mjesečevu sonatu, Tišinu beskraja i Beskonačnost nijemim u ljubičastoj plaveti , treperavom moru i titrajućem prostranstvu i nepovratno želim da se izgubim u Beskonačnosti. Osjećam poniznost , uzvišenu ljubav i milost . I neizrecivu želju za molitvom i oprostom.Da oprostim i da mi sa oprosti.
Noć je milosrđa i oprosta. I noć Želja. Koliko oprostite i koliko je milostiva vaša duše , toliko će vaše želje biti uslišene.
Lapsus memoriae su ponekad brže od naših emocija i misli , posebice ako su uzrokovane duboko kompromitovanom kognitivnom percepcijom date stvarnosti i nesusretanjem dugim mnoštvom vakata , koji neumitno , nošeni vjetrom, snijegom i kišom klize smiraju. Snaga je u oprostu.
To je moje izvinjenje svim dobrim ljudima , prenstveno ljudicama i ludicama , Božijim ljepot anđelima i djeci , svojoj i ovog dunjaluka , za svaki Lapsus calami , Lapsus linguae , Lapsus memoriae i sve druge znane i neznane pogreške .
Iz Galerija mnogo oprosta i ljubavi , toplih želja , radosti , molitvi i jedna iskrena čestitka dunjaluku , a posebno Regno di Dalmazia i Yossamin :
Blagoslovljen i čestiti Božić.