Category Archives: Biseri

Kao dijete odio sam prugom. Rekoše mi – išao si šinama.

Poslije sam išao tračnicama. Rekoše mi – išao si kolosjekom.

Nisam se obazirao na pojmove koje su mi naturali.. Mene je bunilo nešto drugo.

Zašto nisu napravili prugu da mogu ići po obadvije šine .

Zašto sam morao sići sa jedne , da bih prešao na drugu.

Jedna šina je tako uska i ograničena. I nesigurna. Ponekad se samo sklizneš s nje.

Dvije šine to je već nešto. Čak i voz je bezbjedan na njima. Ljudi već nisu. Ljudski faktor.

Ljudi grade pruge i upravljaju vozovima.

I tako tjerali su me da idem jednom šinom. Uskotračnom. Jer ona je bezbjednija. Misli se što je starije to je sigurnije. A uskotračnost je nastala davno prije pruga.

Iako sam bio mlađahan , nije mi se dopadalo da idem uskotračnom šinom . Bojao sam se da ne postanem uskotračan.

I tada upoznah jednu djevojčicu koja se takođe bojala da hoda, samo jednom uskotračnom šinom. Ni ona nije voljela uskotračnost. A nije ni željela da se navikne na nju.

Primili smo se za ruke. Lijeva i desna. Lijeva u desnoj , desna u lijevoj. I slobodno , bez ikakve bojazne odili prugama i putevima . Uskim , širokim, zavojitim , neprohodnim , tajanstvenim…čarobnim.

Sve je postalo čarolija , jer kamo god kreneš, kako god se postaviš postoje te male nježne ruke Lijeva u desnoj i desna u lijevoj. Jedino se ponekad , a i češće , među lijeve i desne, i desne i lijeve pojavi nagost uzdrhatalih tijela.

No, to je već druga priča, koja vodi u neizvjesnost , do tnela i onoga što oni i neizvjesnost daruju. A ta priča sablažnjuje neuke i budne i zato ćemo je pričati kada se steknu uslovi za nju.

Danas je  Subota 12. Jul / Srpanj  192 dan ove 2025.  godine  , a  preostalo je  tanana 172 dana.

Baš su tanani ovi dani . Samo puhneš i nema ih .Usto kao lani ili preklani.Ili naklani. Dobro , nije baš samo da puhneš , treba puhati 24 sata  To baš i nije lak posao , a i liči na onu narodnu : Puši mi u gujicu.

Uh ,ovaj izraz malo potežak. Podsjeća na ustaške , jal na četničke , udružene fašističke monstruozne orgije i navike.

Ne mre ih se čovjek ni  kutaristi. Svako malo im proradi zov predaka gusala , jal prangi, i kamu i macolu u ruku pa delaj. I nikad im dosta krvi.

Svako malo novi genocid smišljaju i dogovarju.

Nije im žao ni vlastitog naroda. Samo nek se kolje.

Baš su plahi za pržuna.

Što bi poete rekle:

-Baš su ovi dani neuhvatljivi.

I svaki put odnesu dio nas. Do jednom , kad nas zagrle i povedu na neka druga mjesta koje živ insan ne posjećuje.

U pevodu:

Uživajtr ljudi , život je kratka kako bi reklji filjozofi.

Juli je sedmi mjesec godine po gregorijanskom kalendaru. On ima 31 dan.

Nazvanje po rimskom vladaru Gaju Juliju Cezaru.

Srpanj je slavenski naziv koji je dobro sačuvan i u bosanskom jeziku.

Nazvan je po srpu kojeg su koristile žetelice za žanje žita.

Ipak je kod Slovena oduvijek bilo najviše seljaka.

Trećeg jula prelazimo u dugu polovicu godine , kada je omjer prohujalih dana veći od onih koji nam dolaze.

Prošlo je 183 dana , preostalo je 182 dana.

Što bi poete rekle:

-Panta rei

kao kapljica na dlanu

koja se preljeva

u ocean

što je

Tišina i sni

U prevodu:

Milina je

Lipo mi je

Ne da mi se iz sna budit

Ljubim je zauvik

 

Pred nama je,

La vita è bella

I prekrasan dan

Ne želimo vam krasti vrijeme našim ćumuranjem

I želimo da ovaj ovaj dan posvetite sebi i voljenima ,

Neka to bude dan za snove.

 

Samo pružite lijevu ruku

onu od srca

neka je druga desna

ona od ljubavi primi

tada srca uzdrhtaju

duše se smire

i tango

ili bilo koji drugi ples

po vašem izboru mora početi

ljubav

je sve što ovaj dunjaluk treba

 

Enrico Macias – Tango, L'amour C'est Pour Rien / Song -Lyrics -Prevod na Bosanski jezik

 

Danas je Nedelja   29 Jun / Lipanj 2025. i kako kažu   179 dan u godini. Po prostom integralnom računu do kraja godine bi na trebalo prihajati barem 186 dana.

Kakvih?

Nije naše da vam otkrivamo tajne, jer bi se mnogi mogli ozbiljno naljutiti na nas,

A oni skloniji vatru i obrušiti.

Ništa im to ne pomaže.

Sjetite se Blekija:

Ako ljubav u srcu osjećaš ,

šta će ti više.

Sve ostalo će se posložiti.

Dobro , on je mahalaš i vi odmah pomislite kako je njegovo posložiti višeslojna i višeznačna riječ.

Pa šta?

Šta ima toliko loše u toj višeslojnosti i slaganju? Ako ćemo iskreno , to slaganje samo ljubavlju, milovanju i milošću odiše.

Eh da mi se posložiti sa ljepotom

a je u srcu nježnošću nosim.

No, to je stih za neku drugu bajku.

Što bi peote rekli:

Ljubav nije san ,ljubav je  činiti dobro svaki dan.

U prevodu:

E, vala , mogli bi i vi nešto prevesti , a ne samo  preslagati opljačkanu lovu  i ne činiti dobro.Jazuk je to.Veliki!

Što bi rekle poete:

Od vatre niko ne može pobjeći , ako se zalaže za nju.

U prevodi:
Pored ostali,  kuku i olimpijcima.

Danas je četvrtakak  26. Jun / Lipanj 2025. godine

176 dana je daun ,    a  preostala 189  dana su u redu za tačdaun.

Teška ova riječ tačdaun. iako se čini sportska i pobjednička  , nimalo ne sluti na dobro. Ono daun znači da je neko donji. A i polaganje je višeslojna riječ.

Ono dobro je kad tač daun – polaganje bude sedam puta i nosi sedam poena. Znači svaki insan kad tačdaunira insanku u end zonu sedam puta i zaradi 49 poena , pride ima pravo da dodatnoa poentiranja . i neke bonuse.

Ali ako je to polaganje računa onda je to beterno. Miriše na kontrolu , obračun i sudnji dan.

Kaže ti žena hajd ti meni tačdauniraj skim si se večeras tačdauniro. veliki belaj.

Kaže ti vlast : Hajd tii meni tačdauniraj kojim si tačdaunom steko bogastvo.

Ako budete iskreni sasvim je izvjesno da ste se tačdauniranjem uvalili u belaj. a ako lažete , onda ste dibidus zaglibili. I žena i vlast imaju noš za petljancije.

Hajd , recimo nekako ste predeverali ženu i vlast , ali svešteno lice nećete moći. Oni vas ucjenjuju ulaznicom na bolje mjeste. Ako slažete još jedan aferim za gore mjesto. Ako istinu kažete ne pomaže vam ni raspeće da se spasite paklenog raspeća.

Što bi poete rekle:

Daun ili tačdaun , a   vi ste donji .

U prevodu:

A milioni su  ljudi koje su dauni  bez riječi isprike odaunili u u pržun tačdaunirali..

Danas je nedelja 8. Juni /Lipanj 2025 godine.

Ovako  su se dani  podijelili:

158  umotanih u samrtničke pokrove i pokopane u sjećanjima. 207  se priprema za iste svečanosti.

Za razliku od insana dani se vraćaju svake godine  , noviji , umiveniji ljepši , puni nade .

Čudno,  kontamo mi ,   dani su tako mirni  i svečani kada odlaze na počinak. Nemojte da vas zavaraju. Povuku oni svakog dana milione blećaka s sobom.

A blečci i neuki ? Hase se , hvale , poganluke i zle stvari rade   Ništa danas , ništa savjest . Ono  sutra , ona strašni dan mislena imenica . A o plemenitosti , ljubavi i duši    i ne pomišljaju .  Sve sami licemjeri i pogan. Nemože čojk pojmiti širinu njihove nevjerniče osionosti .

Napriliku dovoljni su sami sebi . Tako im potomstvo. A vidiš ih svaki dan nestaju. I ne osjete ,  samo jendo puf i nema ih . I nema im opravdanja :

-Te zaveo ih ovaj , te natjero ih onaj , slušali ovog , te vjerovali onom ,te nisu mislili da je njihovo činjenje i nečinjenje nešto zlo.

Aha kako ne? Nema isprika . Kakve ti fele  kantar bude  tako će ti se vagat. I nikako drugačije . Nema popusta ,  nema kamata , a bome ni lažnih svjedočanstava i svjedožbi . 

Sve po davno sročenom PeeS . Vrlo korektno ,  dosljedno i humano . Nema tu nepotizma , rodbinstva , kumstva i ostalih trica. Tu ni mater rođena ne pomaže , a kamol vjerna jal nevjerna ljuba. Svako će se o svom poslu jadom zabaviti.

Što bi poete rekle:

Zavadi pa vladaj.

U prevodu :

Kad tad svaka cica dođe na tabut tahte  kolica.

Usamljent klizište na jezeru

Sunčevo milovanje

Raj

Plišani dodiri

Danas je subota 7. jun / lipanj 2025 godine.

Otrpilike bi trebalo reći ćao belli za 157 , uz bojažljivo iščekivanje sudbine preostalih 208 dana.

Ma ne brinu nas dani , bar ne prviše . Uvijek su taki , kaki su . Prelijepi i ponekad takarli . Nas uvijek smute ortodoksni i bestidni lažovi, oliti lipići , što nikako ne treba dovoditi u vezu sa mubarek jun mjesecom.

Evo napriliku ovi prepisivački hroničari nam objavljuju :

“7.jula / lipnja 1861 – U američkom gradu Nju Orleansu izvedena je prva predstava striptiza.”

I to je to. Ništa više . Ni koja je , ni kako se vabi ta koji se se skinula, ni kakve je boje bila, ni koliko je kila imala , jal plavuša jal crnka … A na kraju krajeva ni koliko je od golotinje , odnosno prostituisanja tijela mlatnula. Nije valjda luda za džabe raditi opscene gologuzavštinu zarad obalavljenih i zapjenušanih haduma.

Striptiz se najednostavnije prevodi svlačenje do gole kože , odnosno dibidus , oliti skroz na skroz do gologuzluka . I ne znamo zašto se pod normalnim podrazumjeva isključivo žensko svlačenje ? Ko da se muškinjama ne trebaju ogoliti da bi … A šta vi mislite ? Ma , da bi bili dibidus gologuzavi. iako to uglavnom i nije neki reklamni prizor .

Nismo se prešli. U latinskom prostituisati ( prostiture ) znači izlagati pogledu tijelo za novac. To što su ljudi kupovali i nešto drugo osim golotinje nije naša tema . A takvim na čast ili na sramotu mačo podvizi akonto love.

O tim gledaocima i takim lovnim krkanerosima sve znamo . Šaka frustriranog jada koja plaća da vidi i ima ono u čemu normalan insan džabe , sa pijetetom i guštom uživa . Il’ se po višoj odredbi trudi da nađe vlastitu ženu za striptiz , oliti svlačenje i … Ma ća mu ga znan ; merebiti za druženje i život udvoje , pa ako se multipriciraju u redu je . Multiplicirano kauzalno posljedična veza:

.Hoš se ti hajvanu svlačit i … recimo navlačiti halje na sebe , e evo ti multipleks , jal skleroza jal rast standarda i troškova života.

I na kraju krajeva glavna opservacija ovog naizgled takarli pisanja :

-Joj , jesu ovi ljudi neuki!

Ćuj molim te ; neka Eva će čekat milione godina da bi se svukla. Baš su ovi neki insani popriično blesavi i neiskustveni . ma pravi ( ne rekosmo li ?) hadumi .

Koliko nama pisana pamćenja sežu , prva predstava striptiza je izvedena u raju. Onomad kada je naša pramajka Eva smuntala mozak onom Adamu , našem hablečini od praoca , pokazujući mu dio po dio tijela. E sad jel je prije golotinje nešto zasvrbjelo i imala nešto na umu ili nije , nećemo cjepidlačiti.

A i džentlmeni smo . Baš je ovi engleski smiješan i glup. Mahalašima stranska riječ gentleman sasvim jasno kaže da je to neki od genitalija insan. Baš svašta!

I oni Adam ,upaljeni junfer kakav je bio, nije imao izbora. Usred raja naklatio se na ogoljenu zabranjenu voćku. I sada smo svi mi , zbog tog prvog i jednog jedinog striptiza u raju , tu gdje jesmo. I nije da nam je mrsko raditi ono , to što nam zarad praroditelja nije mrsko, a zbog čega su proćerani iz hladovitog mjesta.

A fino nam rečeno niko neće ispaštat tuđeg grijeha . Pa vi vidite šta vam je radit , jal ne radit.

Što bi poete rekle :

-Hoće se Eva u vakat , a jopet i nevekat striptizat !

U prevodu :

-E neka joj ! Oduvijek je bilo ljubavnika , ali i voajera , koji beče oči na golo , a bome ljepot rajsko žensko tijelo. Nekom će se oprostiti , a nekom neće.

*

Dopisano

Poslušajte ovu (s)nježnu i snenu ljepotu umilnog glasa . Ona zna šta je led i bol. Vjerujte joj .

Ogrnite se ovog momenta , bilo čim , što ljepotu , nježnost duši i tijelu nosi.

Danas je Utorak 3.Jun/Lipanj 2025. godine. Neuki misle , dan ko dan , jedna sasvim običan utorak . A nije tako . Ni slučajno. Danas je poseban dan , Jedna suncem okupana subota . Kao i svaki , nemjerljivi dan vašeg prelijepog života . Radujete se , jer …

U okviru svake subote uvaljuju nam matematiku. Nismo baš ludi , a ni pošicni za tom naukom . Imamo preča posla. Recimo mijesiti.

Nako , iz čista mira nam bubnu: 153. dana , cirka ba fajrontisala.

Mi u belaju , treba nam skontati koliko dana do kraja godine , na priliku i nekom nepriliku , treba da se ispertla.

Kanafa sa čvorovima na sušenju, abakusu pukao softer , ruke nam zaposlene , u tijestu. Ako znate šta je to?

Ako ne znate  ko vam kriv. Propuštate život.

Onda se sjetismo da smo išli  u više razrede osnovne ,  čak i u četiri razreda  srednje . Sa promjenjivim uspjehom , ali uvijek sa rukama u tijestu .

Ah, ta prelijepa slobodna i romantičarska vremena , u kojima nam se ruke nisu micala iz tijesta. To gradivo nam išlo od ruke , a bome i od drugih ekstremiteta i čula. Tada nije bila oskudica germe. Jok. A nije nam ni trebala . Sve mjere se svodile na banku germe. Tijesto pod našim rukama se najbolje dizalo i spuštalo .  Ma ,pihtijalo i bibalo ko svako tijesto okupano i obljubljeno povjetarcima , ali i orkanima ljubavi.

Eh , bilo je to vrijeme ruža.

Eto , valjda vam to bude dovoljno da prokužite šta znači “ruke u tijestu”.

Dakle po jednostavnoj računici kojoj su nas učili u školi, da je 2 plus dva jednako 4 , i da je 4 minus dva jednako dva, sasvim lako izračunasmo da je do kraja godine ostalo nadolazećih predivnih 212 dana. Što bi jedan znalac ljudske duše poetski objasnio :

Dva plus dva jednako pet , ah kako to divno zvuči.

Mi dodajemo , tako se sumornoj sadašnjici dodaje metafizički oreol irealne onostranosti.

Kad je već tako , danima se mora malo umiljavati. Tak’ su  ljudi , uvlače se jedni drugima za siću ili nizašta. Tek da budu zapaženi . Kao moraju pokazati svoju nemoć i bijedu , jer su dani najveći lovci na ljude i beskompromisni sakupljači skalpova.

Ne pitajte , nas kako znamo, ali svake godine sve više ljudi, svakog dana riknjava. ‘vako ili ‘nako. Iz ovog ili onog razloga. Ako ne rikne ,onda krepa ili crkne . A ako ni to nije prihvatljivo onda mandrkne ili odavriječi . Ma ima hejbet načina na koji insan mere zaboraviti disati. More po izboru , a nekad i ne može . Zli silnici i pogan svakon trena , iz čista mira i pasjaluka , nestaju i povređuju nevine insane , ne razmišljajući da i njih čeka ista sudba . A onda jao i kuku im se .

Nema popusta nikome.Koga vakat zacrta , taj je zacrtan za sva vremena. Sa danima nema cile mile.

A ni sa prošlošću, ako su podaci vjerodostojni, jer ljudi su skloni ispravkama, pogotovu pobjednici i zločinci

Što bi poete rekle :

-I tako dan za danom sa rukama u tijestu . Pavlovjjev refleks čuda čini , a bome i ljepota uzbibanog tijesta .

U prevodu :

-Zašto tijesto ne bi kvasalo , talasalo se , nadolazilo  i bilo uzbibano,  čvrsto a meko, podatno a ukusno , na dodir i na radost svih čula i … emocija ?

Međutim prošla vremena nas opominju , pažljivo sa radovanjem i talasanjame.

811*Pakao je ogroman i vječan Neka se budući stanari ne otimaju za slobodna mjesta. Svi će biti ugošćeni i smješteni na način dostojan silnika , neljudi i pogana.

812* Neuki i neupućeni putnik ne želi uvijek hoditi poljima pelina , kojeg ima u svakodnevnom realitetu. Ono iskonsko u putniku nenamjerniku želi cvrkutavi žubor potoka, cvrkut ptica , miris cvijeća , osunčano plavo nebo i hod bosonoge djevojčice rosnim poljima, gdje mirisne ljubičice i raskošno poljsko cvijeće pune grudi i um ljepotom i zahvalnošću Uzvišenom Stvoritelju.

813* Samoću su izmislili neuki i kukavice.. Ako bar jednom voliš, više nikad nisi sam.

814* Dani milosni se ne vraćaju , ali u ljubavi , sjećanju žive a bole milujući uvijek žive rane damara.

815* Ako ti ne čeprkaš , obrađuješ i zakucavaš neki će drugi ćeprekat , obrađivat i zakucavat. Čista logika . I nemojte nas pitati šta to , neuki i bolni vazuda bili.

816* Šta znaju ljudi šta je presvisnuti? Malo je njih koji to znaju. U tu tajnu su upućeni samo oni koji su presvisnuli.

-U kokuzluku  uopšte nema nikakve, pa čak ni potske pravde,niti je ikad bilo. A u demokratije pogotovu.

-Ipak po nekoj  logici    historije učiteljice života, više od polovina dunjaluka će uvijek biti totlani, ili kako mahalaši vole podcrtati frontalni kokuzi.Ovo frontalni nam je nekako upečatljivije od totalni. To mu kao dođe da su kokuzi isprednjačili ispred  nekokuznjaka, što je u biti vrlo logično , ali  gledano sa humane strane , nekako nam se čini vrlo nehumano da kokuzaneri u nečemu prednjače , pogotovo u kokuzluku.

***

Blog je zagušen neukima i nerazumnim čije se obzorje umjetnosti i života svelo na vrtne staze popločane wc pločicama , vrtložnu igru bolesnih džukela i pušača, koji uzaludno pokušavaju uhvatiti vlastiti rep, jer odavno shvatiše da glave i ljudskosti nemaju.

.

26* Jednom grebator uvijek grebator , tako mahala stigmiše kukavičiji porod.

757* Normalni mislioci su uglavnom kokuzi . Ko im kriv što misle normalno.

758* Praznici prolaze, a narod ostaje i kokuz i rahat od pameti.

759*Bol je bol , teška i preteška ; ali ipak samo jednom se živi.

760* Nema loših ili ružnih riječi. Ljudi ih upotrebljavaju u lošim i ružnim konotacijama. Da obezvrijede ili uvrijede nekog ili nešto.

761*Kad mozak ne propušta sjećanja znači da smo nešto plaho zaribali.

762* Mahalaši ko i cigani , kad nemaju razloga slave iz čista mira. Tako ih život naučio. Nikad se ne zna, koji ih belaj sutra može iz zasjede zaskočiti.