Djaurko mila
Tuga me mori
Za oci tvoje
Sto suze rone
Ustasca tvoja
Prepuna raja
Ah dodji, dodji
Sve zagrljaja
Cuj kako srce
U milo tepa
Aj dodji, dodji
Dzaurko lijepa
Ah ljubim te, ljubim
Djaurko lijepa
No comments
Category Archives: Magazin
Kada dođe milosni Dan susreta svi će se o svom jadu zabaviti / Igrokaz na dan 8.Juna / Lipnja
Danas je četvrtak 8. Juni /Lipanj 2023 godine.
Ovako su se dani podijelili:
158 umotanih u samrtničke pokrove i pokopane u sjećanjima. 207 se priprema za iste svečanosti.
Za razliku od insana dani se vraćaju svake godine , noviji , umiveniji ljepši , puni nade .
Čudno, kontamo mi , dani su tako mirni i svečani kada odlaze na počinak. Nemojte da vas zavaraju. Povuku oni svakog dana milione blećaka s sobom.
A blečci i neuki ? Hase se , hvale , poganluke i zle stvari rade Ništa danas , ništa savjest . Ono sutra , ona strašni dan mislena imenica . A o plemenitosti , ljubavi i duši i ne pomišljaju . Sve sami licemjeri i pogan. Nemože čojk pojmiti širinu njihove nevjerniče osionosti .
Napriliku dovoljni su sami sebi . Tako im potomstvo. A vidiš ih svaki dan nestaju. I ne osjete , samo jendo puf i nema ih . I nema im opravdanja :
-Te zaveo ih ovaj , te natjero ih onaj , slušali ovog , te vjerovali onom ,te nisu mislili da je njihovo činjenje i nečinjenje nešto zlo.
Aha kako ne? Nema isprika . Kakve ti fele kantar bude tako će ti se vagat. I nikako drugačije . Nema popusta , nema kamata , a bome ni lažnih svjedočanstava i svjedožbi .
Sve po davno sročenom PeeS . Vrlo korektno , dosljedno i humano . Nema tu nepotizma , rodbinstva , kumstva i ostalih trica. Tu ni mater rođena ne pomaže , a kamol vjerna jal nevjerna ljuba. Svako će se o svom poslu jadom zabaviti.
Što bi poete rekle:
Zavadi pa vladaj.
U prevodu :
Kad tad svaka cica dođe na tabut tahte kolica.
Franc Prešern – Sanjalo mi se
SANJALO mi se da u svetom raju
bili smo sretni posve, kao svatko:
daleko bje života doba kratko,
gdje dijelit vrijeme i prostor nas znaju.
Do Laure si ti na jednom kraju
sjedila, mlađa, o prošlom je glatko
životu tekao razgovor vam slatko,
koliko kojoj glasi slave traju.
I tu na vagu svetog Mihaela
s Petrarcom stavih ja sonete svoje,
visoko mi se zdjelica popela.
Dodasmo njene čednosti i tvoje
pjesmama svojim nas dva tad, i zdjela
ne bje mu niža od zdjelice moje.
Desanka Maksimović – Sreća
Ne merim više vreme na sate,
ni po sunčevom vrelom hodu
dan mi je kad njegove se oči vrate
i noć kad ponovo od mene odu.
Ne merim sreću smehom, ni time
da li je čežnja moja od njegove jača;
sreća je meni kad bolno ćutim s njime
i kad nam srca biju ritmom plača.
Nije mi žao što će života vode
odneti i kaplju moga življenja;
sad neka mladost i sve neka ode;
on je stao kraj mene pun divljenja
Ljermontov – Granitna stena
Ja ne bih hteo da svet prati
povest i jad života mog;
Kako to voleh, i što patih –
nek’ sudi savest, ili Bog!…
Nek’ se pred njima duša prazni,
nek’ njima s molbom pruža ruke;
I nek’ me samo onaj kazni,
koji mi smisli sve te muke;
Prekor glupaka, prekor ljudi
nad snažnom dušom nema vlasti;
Nek’ morski talas samo gudi,
granitna stena neće pasti;
Njen vrh je s oblacima surim,
more i nebo su je stisli,
ona, sem gromu i sem buri,
ne kaže nikom svoje misli…
Endre Adi – Poruka starog pauna
Lice mi je mrtvački blijedo:
Apolon pod maskom fauna.
Pozdravljam te. Čekam te, Ledo.
Ovde, kraj Dunava, prollećni je dan.
A ja ponekad bacam krv:
lep je tu život. Kao san.
Tražeći po bespuću Pana,
ja, putnik purpurnih galija,
našao sam samo neminovnost dana.
I lak vjetar s telom bi mi golim
leteo put Hada. Duša mi je
u prnjama. I: volim te. Volim.
Nemam novih pjesama cvijeće,
ni poljubaca izvor nov.
Al’ potrebna si mi u proljeće;
da bih se kraj tebe skrio
i da mi šapneš na uvo, nkežno:
faune moj, Apolon si bio.
Igo – Juditi Gotje
Lepota i smrt su dve velike stvari,
Što sadrže mnogu sen i svetlost sjajnu;
Dve obilne sestre, pune strašnih čari,
Skrivajući istu čudnovatu tajnu.
O glasovi, oči: crne, plave žene!
O biseri nežni što vas ljulja more!
Ja mrem a vi sjajte, budite voljene.
O vi svetle tice, usred mračne gore!
Judita, naša je sudba skoro ista,
Što se ne bi reklo, poredeć nam lice:
Sav bezdani svemir u oku vam blista;
Moja duša krije zvezdan ponor ceo,
Susedi nebeski mi smo, gospođice,
Pošto lepi vi ste a ja ostareo.
Lubenica ili Žena
Oni nama poturaju:
Lubenica je pravi spas za vaše tijelo jer je bogata antioksidansima, vitaminima i mineralima.
Iskoristite prirodnu snagu lubenice da biste potaknuli cijelo tijelo.
**
Dobra je ta lubenica.
Ali ništa nije osvježavajuće kao osmijeh , zagrljaj , ljubav žene.
Ni veći pokretač cijelog tijela.
Zamislite
vrućina je
godišnje doba nije bitno
gorite
u vama vrelina,
ništa ne pomaže.
ni lubenica
ni vrtni hladnjak
ili dječiji tuš
ni hladni voćni kup sa kockicama leda
ni čokolada prelivena šlagom
obojen čežnjom.
A bome ni šadrvan ,
jer ruke su prazne.
A onda ,
niotkud
stvori se prelijepa
Ona.
Žena
a Djevojčica
Krhka ruža
a Princeza ,
moja jube .
Obajedne rajski mir i tišina.
a ime joj miriše na iskon
ne smijem ga izgovoriti
nebo da ne naljutim
Njen rukohvat
Ocean dubok kao nebo
uzburka nježnost
probudi Nadu
Imam osjećaj da mi ispod
nogu teku bistre rijeke
vjerovatno modre
balkanske
bosanske
pogled u nježne oči
srce obuzme milost
blagost ganuća do suza
sve žestine nestanu
ostaje samo jedna pomisao
uzvišena ljubav
Tišina i sni
i talasanje
**
Preporuka stručnog mahalskog konzilija:
Kada su vrućine ogromne, a tijelo gori
ovaj prirodni lijek isporbavati svako malo.
Djelovanje je višestruko i sveobuhvatno.
Podmlađuje, dobro je za tijelo, uklanja nepetost ,
kao rukom odnosi ženske glavobolje
i nabacuje osmjeh ma lice ,
što povoljno djeluje na ten i dušu.
Poslije svake primjene obavezno tuširanje,
zajedničko, osvježavajuće .
Nikad se ne zna kada će proraditi potreba za prirodnim izražajem i
nagonom .
Svježine i hladovine , dakako .
Prever – Ne sanjajte
Ne sanjajte,
samo ubacite karton,
pa rintajte,
šljakajte,
rmbajte,
crnčite…
Ne sanjajte,
elektronika će sanjati za vas.
Ne čitajte
elektročitač će čitati za vas.
Ne tucajte više,
elektrotucač će to raditi za vas.
Samo ubacite karton,
rintajte,
šljakajte,
rmbajte,
crnčite.
Ne počivajte nikad.
Rad počiva na vama.
Ubice – pokajte se dok ne bude kasno / Uvijek aktuelni pomori
To nije ni masakr, to je kitocid.
333 ljepote , od toga 126 majki sa nerođenom djecom ubijeno u bezumnom ,
luđačkom , monstruoznom napadu japanskih ribara.I Japanci nisu
usamljeni u tome, ali su najuporniji i najmonstruozniji.
Radi par hiljada kilograma mesa za domaće ljubimce (najčešći razlog) uništena su 459 predivna Božija bića.
To je da se nebo raspukne i poiklopi sve nas. Jer šutimo.
Čitav svijet šuti.
Sedam milijardi ljudi šuti!
Uprkos zabranama, njihova vlada ih podržava.
Svake godine, svakog dana pokolj i pomor predivnih Božijih stvornja se nastavlja.
U ” naučne svrhe ” – liječenje impotentnih i gerijatrijskih kliničkih slučajeva hodajućih mrtvaca -braće kralja Mide , hrane za domaće životinje …
Ne pitamo ih: kako im nije žao. Monstrume je to iluzorno pitati.
Ne pitamo ih : gdje će im duša.Očito je da je nemaju.
Ne pitamo ih :imaju lu djecu.Strah nas da stižu nove generacije ubica.
Ne želimo da ih pitamo : boje li se Boga Milostivog. Strahujemo za njihove živote.
Znamo da će ih Bog silni i Mudri opet kazniti.
Po ko zna koji put , jer nikako da nauče lekciju: Ne dirajte u Božiju prirodu i Božija stvorenja.
Nevjernici i pogani su to.Toliko zla činiti, a misliti da će se nekažnjeno izvući, to može samo malumni zločinački um.
Za svako djelo i nedjelo dođe vrijeme nagrade.
Ubice – pokajte se i prestanite raditi pomor predivnih nevinih i nezaštićenih bića , dok ne bude kasno
i dok vas ne poklopi ono što će vas poklopiti.
Birajte: Cunami,zemljotresi,vulkani,nuklearna katastrofa II i III dio, tornada…sitnice kao masovno ludilo ne računamo. Jer samo krajnje poremećen čovjek može da radi to što se širom oceana radi.
Zvanično :
Ubijanje kitova za komercijalne svrhe je od 1985. , u cijelom svijetu zabranjeno , ali ih se i danas izlovljavaju s različitim obrazloženjima.
Nezvanično:
Zabrane su za naivne i magljenje naočala , kao i svaka druga zabrana koja moćnicima, zločincima,paganima i neljudima ne odgovara.
I onda se pučanstvo čudi zašto su Orke i drugi kitovi počele napadati brodove. Oh svjesne su te predivne i nevine životinje da nemaju šanse protiv zlih ljudi , a li barem neće šapatom nestati.
I još se ljudi čude odakle silne kataklizme , zemljotresi , poplave , uragani , cunami …
To se priroda buni i kažnjava ljudsko zlo . I ne namjerava stati.