Putnik Mjesec bio je vazda žedan
nekoć kad ja bijah
lijepa kao on
Dolazio je tada na moj prozor
a žapci bi za njim
kreketali ludo
negdje sasvim blizu
ah, kako ljubomorni
Pred zoru sve se ledeno stišavalo.
Goli bi Mjesec
neutažen otišao
A ja bih napisala
na staklu još jednu
ah, kako ispraznu
ljubavnu pjesmu.
Govorila si: smrt, tišina, osamljenost;
život kao ljubav. Riječi
naših nestalnih slika.
A vjetar se podizao lagan svakoga jutra
i vrijeme s bojom kiše i željeza
prošlo je nad kamenjem,
nad prigušenim mrmljanjem nas prokletih.
Još je daleko istina.
Reci mi, čovječe raspeti na križu,
i ti ruku teških od krvi,
kako da odgovorim onima koji pitaju?
Sada, sada: prije nego druga tišina
zađe u oči, prije nego drugi vjetar
nadode i druga rđa procvate.
Vreme sadašnje i vreme prošlo
Su oba možda prisutna u vremenu budućem,
A vreme buduće sadržano u vremenu prošlom.
Ako je čitavo vreme večno prisutno
čitavo vreme je neiskupivo.
Što je moglo da bude jeste apstrakcija
I ostaje stalno mogućnost
Samo u svetu špekulacije.
Što je moglo da bude i što je bilo
Pokazuje jedan kraj, koji je uvek prisutan.
Koraci odjekuju u sećanju
Niz hodnik koji nismo birali
Ka vratima koja nikad ne otvarasmo
U ružičnjak. Moje reči odjekuju
Tako, u tvojoj duši.
Nestani zanavek lice bez tajne
Nebo je čistije od tvojih očiju
Evo velikog jezera DAN
Vrati se u srce mraka i blata
Dotičem najzad bistru vodu i divlji smeh postojanja
Odjekuje kao grom nad otvorenim krevetima
Juli je sedmi mjesec godine po gregorijanskom kalendaru. On ima 31 dan.
Juli je nazvan po rimskom vladaru Gaju Juliju Cezaru.
Srpanj je slavenski naziv koji je dobro sačuvan u bosanskom jeziku.
Nazvan je po srpu kojeg su koristile žetelice za žanjanje žita.
A 2.Jula / Srpnja u ponoć u onom 00 00 vremenu ,
u onom trenu , godina se polovi na dva dijela, koja imaju 193 i 182 dana.
Neki bi rekli nije nam tačna računica.
A pa hajte vi tačno na polovinu isječite štrucu hljeba.
Što bi poeta rekel:
Milina je
Lipo mi je
U prevodu :
Ne da mi se iz sna budit
Ljubim je zauvik
La vita è bella
Danas je Srijeda 12. Jul / Srpanj 192 dan ove 2019. godine , a preostalo je tanana 172 dana.
Baš su tanani ovi dani . Samo puhneš i nema ih .Usto kao lani ili preklani.Ili naklani. Dobro , nije baš samo da puhneš , treba puhati 24 sata To baš i nije lak posao , a i liči na onu narodnu : Puši mi u gujicu.
Uh ,ovaj izraz malo potežak. Podsjeća na ustaške , jal na četničke , udružene fašističke monstruozne orgije i navike.
Ne mre ih se čovjek ni kutaristi. Svako malo im proradi zov predaka gusala , jal prangi, i kamu i macolu u ruku pa delaj. I nikad im dosta krvi.
Svako malo novi genocid smišljaju i dogovarju.
Nije im žao ni vlastitog naroda. Samo nek se kolje.
Baš su plahi za pržuna.
Što bi poete rekle:
-Baš su ovi dani neuhvatljivi.
I svaki put odnesu dio nas. Do jednom , kad nas zagrle i povedu na neka druga mjesta koje živ insan ne posjećuje.
U pevodu:
Uživajtr ljudi , život je kratka kako bi reklji filjozofi.
Iz kojeg djela neba i iz koje
zamisli Narav uzor je uzela
za milo lice, u kojem je htjela
da tu pokaže rajske moći svoje?
Takve zlatne kose zar postoje
u šumskih vila i nimfa iz vrela?
Još mnoga krepkost u njoj se je srela,
a najviša je uzrok smrti moje.
Božanstvenu ljepotu zalud ište
ko njene oči još video nije,
kad blagi pogled okreće i njiše.
A kako ljubav i liječi i bije,
zna ko nju vide kad milo uzdiše
i milo zbori i milo se smije.
Ja pamtim slast tog divnog trena
kada pred mene stade ti
kao sa višnjeg sveta scena
gde čisti genij lepote spi.
Sred muka tuge beznadežne,
sujetnih iskušenja zlih,
dugo sam čuo reči nežne
i sanjao tvoj mio lik.
Prođoše leta. Svud metežan
oluj mi bivše rasu sne,
i glas tvoj zaboravih nežan,
i nebeske crte sve.
Tako su tekli moji dani
sve u tmuši sužanjstva tog,
bez snova čak, na posnoj hrani,
nestaše suze, ljubav, Bog…
Ali se prenu duša snena:
I evo opet javi se ti,
kao sa višnjeg sveta scena
gde čist genij lepote spi.
U slasti je opet srce moje,
dočeka dan vaskrsa svog
jer se u njemu opet roje
život, suze, ljubav i Bog.
I ako ne možeš svoj život da učiniš kakvim želiš,
ovo bar pokušaj da postigneš
koliko možeš: nemoj ga unižavati
sa previše dodira sa svijetom,
sa previše izlazaka i razgovora.
Nemoj ga unižavati izvodeći ga,
često šetajući i izlažući ga
svakodnevnoj gluposti
veza i susreta,
da ne postane dosadan kao da je tuđ….
Hvala ti živote, mnogo si mi dao
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo
Jasno vidim crno, jasno vidim bijelo
Nebo iznad glave, tako sjajno i kad se budim
Vidim u tom mnošvu, lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao
Sluh koji ne vara i ne čuje laži
A sluša dječaka kada ljubav traži
I čuje u noći što je iza vrata
Korak prijatelja, ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao
Hrabrosti još imam, i nisam bez dara
Da zavolim voće, koje čovjek stvara
Dijelili smo udes, dobar ili zao
Kad u moje oči tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao
Dao si mi osmjeh, učio me plaču
Sve što ne znam danas, možda sutra znat ću
Ti si dao nježnost koja pjev moj čini
Ponoru me dao, i dao visini…
Za sve što mi ote
Hvala ti, živote…