Rajner Marija Rilke -Ljubavna pesma

 

Kako da dusu sputam
da se tvoje takne?
Kako, mimo tebe,
da njom da grlim
druge stvari i daljine?
Ali, rado bih je sklonio
na neko zaboravljeno mesto
usred tmine
u neki izgubljen kut,
u kom nece je tvoje
njihati daljine.

Ali, ipak, sve sto dodirne
nas dvoje
ko gudalo nas
nekako spaja
koje iz dveju struna
jedan mami glas.

Na kom smo instrumentu?
Ko nas satka?
I koji ovo svirac drzi nas?
O, pesmo slatka.














												

Sve ima svoj početak i svoj kraj / Igrokaz na dan 3. Septembar / Rujan

Danas je nedelja  3. Septembar / Rujan ove jako sunčane 2023. godine

Igrajući remi ,slučajno nabodosmo da je to ujedno njen 246 dan.

U principu reciprotiteta , meremo reći da je do kraja godine ostalo cirka ba. 119. kliznih i okruglih dana.

Sasvim izvjesno, opravdano i evidentno.

Ono kliznih , mere bit da bidne da će se mnogi za vjeke vjekova okliznuti . A ono okruglih , jer se njima zaokružuje broj životnih dana onih koji se okliznu.

Tako vam dani računaju računice onima čija su imena zapisana u njima.

Nema tu cile mile, nepotizma niti bilo kakvih izvlakuša i gledanja kroz prste .

Ha  je  zapisan insan je   istovremeno i neminovno otpisan!

Ima tu neke kosmičke logike , ali i dosta ironije, jer u nekom drugom danu kada se nečije ime upiše kao pristupnica u život, istovremeno mu se  zakanta otpisni dan.

Vrlo jendostavna neka logika. Ha se čovjek rodi zakanta  mu se dan odrođenja. Sreća on to ne zna i u oholosti svojoj ponaša se kao da će vječno živjeti.

Što bi poete rekle:

-Samo jednom se živi.

U prevodu:

-Sve ima svoj početak i voj kraj osim Boga Jedinog, Vječnog i Živog.

Šatobrijan za dvije osobe

Na današnji dan 1768.- Rodjen francuski pisac i diplomata Fransoa Rene Šatobrijan, prvi romanticar u francuskoj knjizevnosti.

Široj javnosti je poznatiji po kulinarskom specijalitetu koji je njegov lični kuvar Monmiraj, osmislio kada je vikont Šatobrijan trebalo da večera sa gospođom Rekamije, čuvenom lepoticom tog vremena. Šatobrijan je i danas jedno od najpoznatijih svetskih jela koje asocira na romantičnu večeru za dvoje.

Njegov imenjak Rene izserijala Alo-Alo je u slavu pretka pojednostavio specijalitet šatobrijan za dvije osobe .

Možda vam se dopadne:

Potrebno za dve osobe:

– 400 grama bifteka

– So, biber po ukusu

– Kašičica seckanog svežeg peršuna

– Kašika putera

– Dve kriške hleba

Biftek izlupajte i kratko propržite na vrelom ulju, sa obe strane. Smanjite vatru i još neko vreme pržite meso na niskoj temperaturi, povremeno ga mažući umućenim puterom, peršunom i biberom.

Hleb kratko propržite na jakoj vatri, na masnoći na kojoj je pečeno meso.

Šatobrijan se, uglavnom, služi na prepečenom hlebu, uz slatke sosove, grilovano ili bareno  mlado povrće.

Kao predjelo poslužiti suho meso (pršut) , kajmak ,crne  masline , trpki sir…

Odlično se slaže sa lijepom damom,svijećama , jače crno vino , recimo Dingač ili Faros, tihu muziku, prigušeno svetlo, komplimente, sa asocijacijacijama na francuski ležaj i dezert popur baklavica , ružica , a može tulumba i smokvica.

Šta dalje ,ća mu ga znati?

Kako običaj i emocije nalažu!

Aleksa Šantić – Čekanje

 

Koliko je sreće u časima ovim,
Kad se mjesec rađa na plavoj visini,
Kada slavuj pjeva negdje u daljini
I razgara srce plamenima novim!

Ovdje drvlje staro duge sjenke baca,
U našoj rijeci brdo se ogleda;
Dođi, jer mi srce više mira ne da –
Ja sam žedan, draga, tvojih poljubaca.

Ne moli se, tamo, pred ikonom starom!
Ovdje, u slobodi, pred nebom – oltarom
Sa koga nam gospod o milosti zbori,

Dođi da zajedno molimo nas dvoje:
Ja ću sve da ljubim oči, usne tvoje,
A ti strepi, dršći i sa mnom izgori.


















												

Vesna Parun – Čarolija jutra

 

Čarolijo jutra, oblaci šetači,
putnici beskrajni slobodnih visina!
Sad smo mi delije, a vi promatrači,
vi ste male bure, mi smo olujina!

Putujte, čergari, ždrali zavičajni!
Pozdravljamo tihu vožnju vašeg leta.
Plovite neznani u daleke ravni,
iznad žitnih polja, iznad suncokreta!

Probudite ptice, oči, vodenice,
krilom čegrtaljke, zviždaljkom o pasu!
Budite glasnici zemlje krasotice,
kojoj sunce zori u svakome klasu.

Pričajte o nama, plahi skorotele,
širom glasna svijeta, diljem oceana!
Pjevajte o zemlji koja juri, teče,
u mir svojih dana, bijela, rascvijetana.














												

Valerij Jakovljevič Brjusov – Solsticij

Bila je zima; lezi čvrsto

Snijeg iznad miniranih polja.

Preko nestalnih dubina močvare

Klizna, deducirajuća krivina,

Trkači su ravne sanke.

Bila je zima; a ribe su spavale

Ispod čvrstog, nepokretnog leda.

A ni vihorovi nisu mogli,

U zrnu smrznutom i hladnom,

Probudite život svojom pošasti!

Sat je kucnuo. Još jedno čudo

Kroz smrt, May se prisjetila godine.

Nad svijetom bijelim i neplodnim

“Opet je došao solsticij!”

I podzemna zrna, sensing

Milost budućem životu,

Probudio se, kupajući se i čeznući,

I nepoznato uvo je opet spremno

Rastite, cvjetajte i umri!

Verlen – Ars poetica

 

Muzika nek te prva brine
i zato Nepar nek ti pjeva
što mutan lakše se prelijeva,
a sve bez poze i težine.

Kad biraš riječi, nek ti godi
da ih ne biraš bez prezira:
siva nas pjesma više dira,
kad se Nejasno s Jasnim vodi.

To su za velom oči krasne,
sjaj dana kada trepti zrakom,
il na jesenskom nebu mlakom
u plavoj zbrci zvijezde jasne.

Nek nam je još i Preljev dan,
jedino preljev, a bez Boje!
Samo preljevi lako spoje
flautu s rogom, san uz san.

Od Dosjetke ti bježi smjele,
od kruta Duha, Smijeha gnjila;
s njih plaču oči Plavetnila;
sve je to luk iz proste zdjele!

Rječitost zgrabi, vrat joj stezi!
Pri radu ti se često sjeti
i Rimu malko opameti,
jer pustiš li je, ona bježi.

Za grijehe Rime nema riječi!
Zar gluho dijete, Crnac ludi
taj jeftin nakit nama nudi
što pod turpijom prazno zveči?

Muzike još i sveđ i dugo,
da stih ti kao smion važi
leteć iz duše koja traži
druge ljubavi, nebo drugo.

Nek stih ti bude avantura,
u hitrom vjetru jutra rasut,
od kog metvica i smilj cvatu…
Sve drugo je – literatura.

 

 










												

Tatjana Lukić – po snu

 

a gdje su ti sinovi

o kojima zboriš

sestrice?

 

vidim da pereš

i prostireš pelene

 

i kolijevkicu ninaš

 

tepeš svejednako

nad praznim stolom

i nad plavom zvečkom

 

vidim smišljaš prijekore

hvalom ti obraz zarudi

 

i zapjevaš usred noći

tihane tkaš uspavanke

 

znaš sve slatke smicalice

kojima se ćedo budi

 

ali

gdje su

sokolići?

 

kome crna sestro gudiš?














												

Hitanje pržunu – Igrokaz na dan 02. Septembar / Rujan

Danas je petak 2.Septembar / Rujan nasušne 2023. godine

244 dana    je već odlepršalo. Skoro neprimjetno . Narednih 121 se šteli na isti put. Današnji blista i muči.Nije mu lako . On je upisan među odlazećih danima.

Svi dani  su prepijepi i stvoreni  za življenje. A bome i za umiranje

Mnogi insani ih neki ne shvataju i ne vide tako. Mnogi im se pridruže u nestajanju. Dani ih zvaraju, ali se  uvijek vrate

Šta biva sa insanima.

Pravi socijalizam ili kominiuzam?

Svakome po zasluzi. Nema tu cile mile.

I jop nešto !

Ljudi se bune jer misle da je odabir putnika sa ovog dunjaluka na druge, nasumičan, haotičan.

Malo sutra.

Neko nije dostojan ovozemaljskog života i treba ga skrajnuti.

Neko neće biti dostojan i njega treba nestati da ne pravi nered.

Nekome bi opet život donio toliko tegoba da ga je bolje poštedjeti.

Neko bi sebi nasilja činio pa ga treba spriječiti.

Ima još….

I na kraju raj mora imati insana svih doba.

Šta vi muislite kada bi tamo borvili samo đuturumi kako bi to izgledalo?

I ljudi tuguju kad neko ode.

U redu je i ljudski tugovati.

Ali ima li smisla tugovati.

Onima dobrim je lijepo. Tamo gdje su oni nema boli i patnje Samo tišina , mir i ljubav.

One koji nisu dobri ne treba žaliti. Oni imaju vječni roštilj.

Nismo to mi izmislili. Lijepo piše okretaće se na jednu i drugi strani i biće prženi.

A šta je to nego roštiljanje.

Tješi se što je roštiljanje namjenjeno trezorđijama,

njihovoj djeci koja skupljaju vreće sa narodskim blagom i zlatom.

Onim što obećavakju zlatne kašike. Pa se popišpmane ,  za sebe  otimaju i zlato i kašine.

Kontaju, šta će narodu zlatne kašike  nije sviko. I na kraju krajeva ne trebaju im za kontejnera.

Tamo je dovoljno mnogo stida i drhtave ruke.

Slugani , hanefijske ilmije  i zadriglo sveštenstvo se pridružuju onima koji vode nacional torove u pljačke.

Zaista je dobro rečeno.

I od odvih će pržuni najviše hajra vidjeti.