Pablo Neruda – Ne volim te zato sto te volim

 

Ne volim te izuzev zato što te volim;
Od voljeti te do ne voljeti prelazim ,
Od čekanja do kada te ne čekam
Srce mi prelazi od studeni do plama.

Volim te samo zato što si ti ta koju volim;
Duboko te mrzim, i mrzeći te
Privijam se uz tebe, i mjera moje promjenljive ljubavi prema tebi
Je da te ne vidim već slijepo volim.

Mozda će januarsko svjetlo uništiti
Moje srce sa svojom okrutnom
Zrakom, kradući mi ključ ka potpunom smiraju.

U ovom dijelu priče sam ja onaj koji
Umire, jedini, i umrijeću od ljubavi zato što te volim,
Zato što te volim, Ljubavi, u plamenu i krvi.


















												

Cecilia Meireles – Pjesma nježnosti

 

Kad bi ti čovječan bio, moje bi ruke živjele,
vezući nježnosti i platna od  svile,
da ti prinesu haljine čarobne legende.

Kad bi ti čovječan bio,
oči bi moje otvorene sjale danju i noću,
I zagledane bi bile u tebe što sav bi blistao,
kao onaj što okrunjen je sunčevom vatrom.

Kad bi ti čovječan bio, moja bi usta voće bila
za tvoju žeđ, i za tvoj san muzika ljubavna,
svečane utjehe za tvoje nježnosti.

Kad bi ti čovječan bio, ja bih ti bila igračka djetinja,
oružje za tvoj rat, flauta u kasnim ljetima
koja bi pjevala ritualu vrlo bliskom smrti.

Kad bi ti čovječan bio, o, Odabrani,
ja bih sve bila u tvome postojanju.
Ali nisam ništa . . .
Nisam drugo već ova žudnja neugasla da postojim.

I mislim, kad bi ti čovječan bio,
da bi ruke moje živjele vezući nježnost i svilu,
da ti prinesu haljine čudesne legende.














												

Promili / Igrokaz na dan 15.Septembar / Rujan

Danas je Srijeda 15.Septembar / Rujan 2023. godine novog vakta.

Na priliku i na vidiku je ostalo još samo  108 dana do kraja ovog kalendara,a biće da se od istog  trga 258 . stranica.

Na volju vam provjeravati.Lako je.Uzmete abakus i zrno po zrno. I nemojte se zbuniti. Ovaj dan je ni am'te ni tam'te. Prolazi , a nije prošao , polako se ispisuje a nije   otpisan.

A historičari ne posustaju i prepisuju,možda nešto i sakriju, na našu sreću nismo nazočili svakom birvaktile vaktu. A kako ćeš nazočiti kad ih ima hejbet, a i neuki se preko reda uguravaju da vide šta je bilo prije nego su oni promilili.

Ovo promilili nema veza sa riječju promil. Ili ima ?  Ko će ga znati ? Jako nezgodna i počesto vrlo respektabilna riječ. A jopet često je ignorišu. A ne bi trebali. Svaka riječ ima svoje mjesto i svoje značenje, pa bilo to nekom milo ili  ne.

U kosmičkim promilima nama zemljanima mrka kapa, a univerzumu praška.

Kad se kaže ne bi taj i taj  dao ni crno ispod nokta nemojte misliti da je škrtac. On samo ne pere ruke redovno.A na kraju krajeva , ti crni  promili ispod noktiju mu dohakaju glave.

Kad kažete ostalo od plaće nešto promila , dođe ti da plaćeš , a komišija ti kaže :

-Ko ti kriv kad nisi nacionalista i fukara.

Kad ti policija uhvati komšiju sa nekoliko izduvanih  promila  valjaš se od šege , jer on jadnik ni kriv ni dužna, radi par čašica sa nacionalističkom bagrom zaglavinjo.

Tri promila na platu platu je marka, tri promila na ukradeno i poljačkano narodno blago , po nalogu tronacionalističke bagre , mogu otplatiti sve kredite koja je ta ista bagra fukara u ime naroda zaduživala narod, a za svoje potrebe.

I dođe ti da plačeš, a oni se smiju.

Međutim , ima ona jedna poetska  pravda ili što bi poete rekle:

-Plako ne plako , riknućeš.

-U prevodu:

-Ko poslijednji plače  taj je ograisao. I vam'te i tma'te. Zatoo , najtijebolje smijeti se poslijednji.

Desanka Maksimovic – Po rastanku

 

Reci mi sad, kada vec proslo je sve:
casi bolni i dani dragi, lepi;
kad novi bol se starom bolu smeje;
od reci tvojih kad dusa ne strepi, –
reci, da l’ te je moja
tuga bolela
nekad, kad sam te mnogo,
mnogo volela?

Reci mi sad, kada me ne volis vise;
kad ti se prosloj ruga nova sreca;
i kad se dani koji nekad bise
dusa ti samo, kad me vidis, seca –
reci, da l’ te je moja
radost bolela
jednom, kad nisam vise
tebe volela?

Nekad sam bila dobra i mlada
i poverljiva i puna nada,
nekada pre,
ti si mi tada reci mog'o
beskrajno mnogo, o kako mnogo
sa rec i dve.

Spokojni bili su dani moji,
a ti si srcu mi prvi koji
bese drag,
pa iza svega sto si mi rek'o
katkad surovo, kadkad meko,
ostao je trag.

Sad srce moje bije tise:
vec manje volim, a znam vise
nego pre;
vec sad mi ne bi reci mog'o
onako dosta, onako mnogo
sa rec i dve.

I kad bi danas prisao meni
i hteo reci davno receni’
buditi draz,
u srcu mome saptao bi neko:
da sve sto si mi ikada rek'o,
bila je laz.

Pročitajte više…

Marina Cvjetajeva – Židovima

 

Tko nije gazio ili zalijevao,
Jasenova cvijeta i lista!
Jedino što je odolijevalo
Vremenima nakon Krista:

Izraele! Sada drugo predstoji
Kraljevstvo tvoje. Baš svi novci
Plaćeni su krvlju: Heroji!
Izdajice! Proroci! Trgovci!

U svakom, kad uz svjetlost ugarka
Zlatnike broji iz ruke,
Isus jasnije govori nego kod Marka,
Mateja, Ivana i Luke.

Od jednoga do drugog kraja zemlje
Svud su raspela ista.
S posljednjim tvojim sinom, Izraele,
Zauvijek ćemo sahraniti Krista!

13. listopada 1916.

*










												

Majanska kanafa / Igrokaz na dan 14. Septembar / Rujan

Danas je Četvrtak 14. Septembar / Rujan 2023. godine nove ere kako prepisivači tvrde.

Ako saberemo dane na čvorove, saznajemo da je ovo okruglo 257-mi  dan u godini.

A ako otpetljamo čvorove ,vidimo da je ostalo  108 zgužvanih kanafa, koji nam simbolišu dane po majanskim fintama.

A neuki ; Majama i Inkama stavili u  usta vanzemaljce i apokalipsu,a oni im se osvetile neapokalipsom nezemaljcima.

Neuki ne znaju čvorove odvezivati i htjeli bi da gataju , ali kako kad pojma nemaju , samo neko zlo slute i prozivaju.

Pametne su te Inke . Nigdje bez kanafe jer  je mnogoupotrebna.

Zamislili kako taslačiti “modernu” new age  eru. Uzeli hejbet kilometara kanafe , zategli ih  i

vukli linije. Sada se newagovci ibrete čemu su služile te naske linije.

Od Inka mi naučili:

Hoš visak , ma  ne onaj crvuljak ,  natandariš kamen i eto dunđer majstora.

Hoš sterat veš , kanafu  natandariš na dvije motke.

Hoš se osamiti sa dragom , uvališ djeci kanafu da se igraju štrika.

Hoš povest pašće u šetnju, kanafu mu o vrat vežeš.

Ha ti pukne pertla  kanafa je mrak.A normalno i kada nemaš penezi za kaiš kanafa dobro

dođe.

Hoš bacit sidro ili vidjet dubinu vode , ne mere to bez kanafe.

Hoš babi paket u zatvor slati ne mere bez kanafe.

Kažu žene su mjerile struk kanafom, a bome na kanafi su nizale i duvan i djeci testirale inteligenciju, mjereći im kanafom obim glave. .

A okačiti nešto u špajzu , šupi ili na tavanu ne mre proći brez kanafe.

Ha ti je dosadno a ti parče hartije , makaze i ljepilo u ruke i eto zmaja natandarenog na kanafi. I leti li leti, ni zmak mu nije ravan.

Gluho ne bilo , nećemo ni pomisliti upotrebu kanafu za sado mazo poze, vezanje i vješanje  hajvana i insana .

I tako nam kanafa ne mere izać iz domova. Ako ništa može dobro doći za dihtunga.Kažu da se tada zove kučina.

Što bi poete rekle:

-Kanafa je zakon.

U prevodu:

– Bez kanafe ni učkur se nekada nije mogao u čvor  vezat.

Paul Celan – Cvijet

 

Kamen.
Kamen u zraku, njega sam slijedio.
Tvoje oko, slijepo kao kamen.

Bili smo
ruke,
iscrpli smo do dna pomrčinu, našli smo
riječ, što podigla se s ljetom:
cvijet.

Cvijet – slijepa riječ.
Tvoje oko i moje oko:
brinu se
za vodu.

Rast.
Stijenka srca oko stijenke srca
dolistava.

Još riječ, poput ove, i tučak
se njišu u slobodi.