Pablo Neruda – Prepoznaću te

 

 

 

U tihoj noći

mirisu ljeta

sjaju zvijezda

prepoznaću te…

 

U šapatu duše

treptaju oka

drhtaju dlana

prepoznaću te…

 

Oduvijek postojiš

tvoj se osmjeh

u moje oči

urezao…

 

 

Oduvijek  te

poznajem

tvoj se osmjeh

u  mome ogleda…

 

Oduvijek sam

te imao

dobijao

i gubio

jer svoje srce

sobom nosim

i tebe u njemu

 

I ti postojiš

čekaš nešto

što se odavno

dogodilo

samo treba

da postane

i sasvim je

jasno

sve dok sam

ti daleko

tada sam ti

najbliži

a ta zagonetka

i nije tako

teška

kada se sjetimo

da se u

Oceanu

mogućnosti

naše usne

sreću i

salijeću

svakog dana…

samo mito

još nismo

shvatili!

 

 


												

Dolazi zima a počkoviću gori/ Dnevni igrokazi na dan 5. Decembar / Prosinac,

Danas je Ponedeljak 5. Decembar / Prosinac, 339. dan odlazeće 2022. godine. Do kraja godine još samo dvadeset šest dana.

Dan je lijep i vedar.

Prethodnih dana nas je nedostatak najave  zime uplašio. Pomišljamo da se nezdravo vrijeme   vraća  hoće da iskiše svoje . Igleda da se zima pritajila.   Možda je svoje   odgodila  za neki drugi put , kad  budemo nespremni. Provešće ona svoje. Kad tad! Na koji način i kada ? Mi to ne znamo. Nismo gatare.

Pitajte one is takozvane islamske zajednice. Oni su tata mata za sve. Tako im na neuki um palo.  Sihre i fetve bacaju, bajaju i kiše dozivaju.  Ako se neko drzne da mimo njih misli , žigošu i anatemišu. Obzirom da su sa hanefijama u talu, uskoro bi mogli da ubijaju.

No,  o tom potom. Ako nam  Jedini Bog udjeli Milosti svoje,  moraćemo te samozvance  i licemjere jopet protabiriti i muhure natakariti  na djela  bricinog praunuka, njegovog poslužitelja i njihove slugane . Muhur ,sad pa sad. Pa opet muhur .sad pa sad. Svako malo muhur, sad pa sad dok se pljačkaška bagra ne skloni sa grbače.

Ne bojte se , neće nam nestati muhura. Naši su jal od bukovine , jal od tuča. A ti su pojaki i poteški , ne mereš im pera odbiti.

Kažemo dan je lijep. Nećemo žuriti pa reći krasan, jer sve je relativno. Nekome svane, nekom se smrkne.

Eto recimo na priliku , oni zlotvor ,  ona vukojebinjaška prokletinja, oni počkovički kasapin, oni zlotvrski jado radovan Karadžić  se jutros probudio i namjerno ustao na desnu nogu. Džab – džabe mu.  Na stolu stoji ferman i tablete za smirivanje. Nisu se od juče makli. I ostaće mu pred nosom dok je vika i pučanstva. A onda će ići dalje . Bolje vam je da ne znate kakvo je to dalje.

Čuli ste za Etnu i Vezuv? Ma sigurno jeste. To su vam europski Popokatapetli. Niste vi tako neuki kako vlast hoće da budete. E , središta tih  talijanskih mora su male umiljate mace,  naspram onoga što ono đubrište , onu pogan od nečoeka  čeka.

Ferman mu kaže kako neljudi i zločinci završavaju.

Ferman mu kaže : vidi ; kako si radio i sijo , tako će ti biti na ovom svijetu. Samovanje u  pržunu dok ne dok ne rikneš. Pogrešno smo se izrazili. To je mahalska poetika za čestite insane. Trebali smo reći dok ne crkneš. Tako završavaju sve niškoristi  i ljudska bagra.

A na onom  svijetu te čeka vječni pržun. Ponesi puno losiona i leda,mada ti neće ni zere pomoći, čak da sve ledenjake dunjaluka uprtiš na kukavička kasapinska leđa.

Tablete su za stišavanje tonusa i za eventualne odluke tipa tvoga  bracike Slobodana Miloševića. Pregršt u ruku i prije odeš u pakao. Ljekari ti spase čast i kažu zločinačko srce prepuklo, da nije bilo samoubistvo.

Kad nekom smrkne, nekom svane. Eto gospođa Ljiljanka  Zelena dušom dahnula. Molitve su joj uslišene. Više je nikad onaj počković neće pomokriti. Dosta je njegovog bilo.Trideset godina je svakog jutra ustajala počkana,  do zavrata.

U stvari nas pogan Radovan Karađić ne insteresuje. I nikad nije. Mi samo sekund lake dišemo. Jedno zlo je je maknuto sa dunjaluka. Jeste da  njegova genocidna tvorevina još postoji, ali neka. Neka je. Opomena svijetu na šta je zlo spremno.

Tu genocidnu tvorevinu Republiku Srpsku i zlotvorku joj majku Srbiju , svaka haška osuda žigoše. Toliko je  zvaničnih osuda , da cifra dostiže haman šestinu njenog  pučanstva. Kada bi se sve osudili broj bi se približio polovini po glavi genocidnog stanovnika .

Rakcije na katilov pržun , kao i sve reakcije na osude ostalih zločinaca genocidne tvorevine i šire.

Ne znamo zašto ljudi  uopšte  dižu džefu i reaguju.

Presuda je presuda i samo je druga sudska presuda može promjeniti , dok ona ne postane konačna.

A normalno da postane konačna.

Svi reaguju onako kako se to od njih očekuje.  I svi misle da elokventni, da pamet prosipaju i da su patrioti.

Ne, oni samo pokazuju da su glupi nacionalisti. I ovi i oni.  Zamazuju oči i kupuju poene  kod gladnog naroda kojeg terorišu i pljačkaju.

Pučke krvopije.

A obično pučanstvo, obično onaj dio od papanluka , nije bitno, gornjeg ili donjeg, kliče :

– Tako je.

Vjerujte nam ,   dan je  i dalje lijep i vedar .

U dilemi smo, možda se do kraja dana odlučimo i kažemo:

-Oh, kakav krasan dan.

Što bi poete rekle :

A  život teče dalje.

U prevodu:

Eh, kad bi život bio tako sunčan.

Vesna Višnjevac – Očev trag

 

 

Sjećanja prhnuše

k'o preplašeni golubovi

svi zajedno poletiše u visinu

a moja sjećanja za njima

lete do jednog potoka

bistrog kao suza

iznad njega veliko brdo

gdje se moj otac rodi

kad od drveta napravi skije

da se niz brdo po snijegu spušta

pa ne znam jesu li to sjećanja njegova il’ moja

kad negdje sa povrtne njive

ubrah mlade, slatke mrkve

oprah je u potoku od zemlje

pa u hodu u slast poje'h

krš, brda i zemljane luke

negdje zvono se čuje

na ispaši krave

one same znaju put do kuće

I tamo neki potoci, neke grude

neki kamen, neki miris polja

neka zelena trava me zove

i osta tamo dio moga daha

i dio moga srca

Vesna Višnjevac – Pjesma Bogu

O moj Bože, ljubavi pun
što nas ovako grešne trpiš
al’ ti znaš da
“sve stvarstvo uzdiše i tuži sve dosad.”
Ti razumiješ i one što vjere
u tebe nemaju i na tebe se ljute
zato što su im duše bolima pritisnute
i što nose ožiljke sa sobom svaki dan
Ne znaju mnogi ljudi
da to ne dolazi od tebe
nego od zlog duha, jer:
” Cijeli je svijet pod vlašću Zloga.”
jer uze od tebe vlast nad Zemljom
al neće vladati još dugo
jer ćeš ti stvari uzeti u svoje ruke
i ispraviti sve napravde i
sve ljudske tuge
Ti nam daj srca plemenita, čista
i nek se u njih nastani tvoja AGAPE ljubav
jer mi hoćemo da smo tvoja djeca
i misao i duh nam čezne
za blagoslovima što ih može izliti samo tvoj duh

Laži ubica nerođene djece – zagovornika pobačaja

BY ADMINMAGAZIN, RESTLOVI

Zadivljujuće slike beba u utrobi razotkrivaju laž koju šire zagovornici pobačaja

Dugotrajna je debata o početku života začećem između onih koje su za život i onih koje su za pobačaj. Iako su neke organizacije pokušale uvjeriti žene da njihove bebe nisu ništa drugo osim nakupine stanice, sve više i više istraživanja ukazuje na suprotno.

Embrij star 3 do 4 tjedna

Embrij star 3 do 4 tjedna; Foto: Flickr

Embrij star 6 do 7 tjedana

Embrij star 6 do 7 tjedana; Foto: Flickr

Embrij star 7 tjedana

Foto: Flickr

Embrij star 10 do 12 tjedana

Foto: Flickr

Nedavne fotografije objavljene na Flickru od strane Lunar Caustica daju uvid u predivne HD slike ženine utrobe od 3 tjedna začeća. To je i prije nego većina žena shvati da je trudna.  Slike koje je snimio ovaj talentirani fotograf su podijeljene od strane Live Action-a ranije ove godine te su stvorile mnogo potpore za osobe koje se protive pobačaju.

Lunar Caustic nije jedini koji dijeli istinu o tome da život počinje začećem.

Znakovi života u utrobi su posvuda, od fotografije koju je majka podijelila, a odnosi se na njezino 14-tjedno mrtvo rođeno dijete do zvuka otkucaja srca koje je ova majka otkrila na ultrazvuku kada je htjela pobaciti „nakupinu stanica“.

Gledajte tu djetinju  ljepotu i Božiju milost.

Kako vam nije žao dići ruke na tu bespomoćnu nevinost?

Gdje će vam duša?

Zapravo bolje pitati imate li dušu?

Nećemo vas upozoravati , ni govoriti ružne misli, smao ćemo vas uputiti na Božiji nauk:

-Ubiti jedno biće je kao da ste ubili čitav svijet.

A mi se molimo Bogu Jedinom

-Molimo te Bože Milostivi ,

pomozi nerođenoj dječici  ,

jer ubiti ovu bespomoćnu  ljepotu je neoprostiv grijeh.

Dopisano:

Zato svaka čast Čovjeku – papi Franji kada kaže:

– Abortus je nalik na angažovanje plaćenog ubice

-Kako čin koji uništava život u nastajanju, nevin i bespomoćan, može biti terapeutski, civiliziran ili jednostavno human?

Ljubav je zakon / Igrokaz na dan 4. Decembar / Peosinac

Danas je Nedelja  4. Decembar / Peosinac 2022. godine računate po Isusu Hristu koji je rođen krajem proljeća ,a pučanstvo ima čast slaviti njegovo rođenje na paganski praznik rođenje boga Sunca (Nativitas Solis Invicti – Rođenje nepobjedivoga Sunca) .

Ako smo dobro prepisali to bi bio 338. Dan ove godine. Do njenog  kraja  preostalo je još 27 dana. To je 3 puta po devet dana. Pošto je  zakon komutacije primjenjiv i kod dana  , znači ostalo je i 9 X 3 dana do kraja godine. Ili ako vam je lakše računati 27 X 1 dan.

Čist račun duga ljubav, pod uslovom da niste uprljali obraz. A to vam je lako. Ha, otvorite oči možete se oblatiti . Eto neko vam se juče zamjerio. I to vam ne ide iz glave. I umjesto da oprostite, vi poželite zlo.

Mislite Božanski je praštati , a ljudski je griješiti i zlo misliti.

A ono polovično je tako.

Bog Milosti i Ljubavi  bezuslovno prašta, ali ljudima čije je srce naklonjeno dobroti.

Ljudski je griješiti u neznanju. Sve mimo toga je grijeh. Svjesno griješiti ne vodi nikamo. Osim u pržun. Svjesno griješe nesvjesni , zalutali, licemjeri i pogan.

Vi mislite da je ova riječ pogan ona od ružnih. Nije. Nema ružnih riječi. Ne bi trebalo biti kod dobrih ljudi. Riječ pogan obilježava posebnu vrstu ljudi. Bezbožnike kojima je mjesto tamo gdje niko nikad ne želi ići. To mjesto je vatrom jarkom obasjanom i zove se pakao. Mi volimo reži pržun. Poetično je i mahalski.

A mahala je zakon. Tamo se ne može sakriti poganluk.

I eto vidite  o čemu nas pogančeri sile da pišemo.

Ko vam kriv, što pišete o tome, reći ćete vi?

A mi slegnemo ramenima, ne možemo više objašnjavati,; ako ne pišemo mi ko će?

Svi se faćaju pogančerskih ili ulizivačkih tema i prezentiraju ih kao pamet. Gdje god se okrenete, na koji god medij nabasate sve sami poganluk ili crne rubirike. Kažu moraju. To donosi profit.

Hudi ljudi. Ne znaju da im to širenje poganluka donosi pržun.

A lijep je dan. I onaj jučerašnji, i onaj prije njega. I sutrašnji će biti, ako Bog da , i onaj poslije njega. Svi Božiji dani su prelijepi. Poklonjeni su ljudima radi ljubavi i milosti.

Ljudi ne shvataju da je život stvoren samo radi Ljubavi i milosti. Sve mimo toga je taština i samo taština i vrlo često zlo. I nose  ono o čemu smo pričali.

Pa, vi vidite šta vam je raditi.

Što bi poete rekle:

Ljubav je zakon.

U prevodu:

Vodite ljubav a ne ratove i poganluk. I budite milostivi.

Alelujah / Igrokaz na dan ponedeljak 3. Decembar / Studeni

 

 

Danas je subota 3.  Decembar / Studeni 2022.

 

Definitvo , ovako vam stvari stoje sa  ovogodišnjim danima:

337 daun, oliti noga, ili jednostavno iščezlo. I pored najbolje volje za laganje, ne mremo se odlučiti i reći da nema više 28 do kraja godine.
Da je prošla ili ona prije nje, ili barem ova što ide nova godina, rahat bi vam mogli reći da do kraja ima još samo 29 dana. Ovako , obrazli, prijavljujemo kako treba. A to je po vojnički sitno.

Malo smo zabrinuti.

Čitamo, ljude već uveliko hvata pretprazničko raspoloženje.

Nećemo reći kome je do slavlja?

Ima  onih koji su  čija je bol neizmjerna i  ne vide smisla u bilo kakvom slavlju. A ne bi tako trebalo biti. Bol je bol. Ali ponekad se mora bar na tren zažmiriti, utišati otkucaje vrištećeg srca i pokušati shvatiti , da se nešto moralo desiti.

Život je  samo jedan i Bog Milostivi  je veoma tužan kada su njegova čeda tužna.

Svaki dan je poklon od Boga , lijep i vedar. I svaki dan treba slaviti. A ne neke tamo praznike. Njih su ljudi izmislili , radi svojih potreba i hirova. A to su lažna slavlja.

A ovaj mjesec ih ima , nije da nema. Evo recimo hanuke, pa dan Armije, pa Božić i na kraju ko biber po pilavu Novogodišnji blagdani. Ima i onih između , raznih i intimnih. Vi mislite sada će neminovno pasti neka priča o dotičnoj, doticanju  i intimisanju. Danas vam se taj san neće prisniti.

Danas smo praznično raspoloženi. A svaki praznik se  počinje riječima:

 

Alelujah.

Aleluja

Hvala i slava Bogu

 

Tri monoteističke (?) religije tri molitve.   Korijeni im isti , značenje skoro isto.

 

Riječ “Aleluja” dolazi od hebrejske riječi “halelu-Jah”. “Halelu” znači “hvalite”, a “Jah” je skraćeno od “Jahve” – “Bog”.

Prevod je :

Hvalite Boga

 

Ovaj radosni usklik se upotrebljava  u  crkavama  tokom cijele godine osim za vrijeme korizme.

Da li to znači da je crkva odredila da u vrijeme priprema za Uskrs ne treba slaviti Boga,mi ne znamo?

Katolička crkva je i preinačila značenje i umjesto :

– Slavite  Boga.

kažu

-Slavite Gospodina.

Ista crkva i Boga i Isusa oslovljava sa Gospodinom.Laicima biva nejasno kome se obraćaju kad kažu Aleluja(h).I ovo h se uglavnom izbacije.Vatikanu zvuči isuviše  hebrjski ( jevrejski) .

No, uoči blagdana, koji samo što ne kucaju na vrata  ne želimo biti cjepidlake i zekerala, pa upotrebiti neku lošiju  , ili ne daj Bože ružnu  riječ. A nisu  riječi loše ili ružne. Ljudi ih opotrebljavaju u lošim konotacijama. Da obezvrijede ili uvrijede nekog ili nešto.

To čine oni ogorčeni i povrijeđeni, kojima je zlo učinjeno.

Njima će se oprostitii , jer će vremenom shvatiti da se ružnim riječima ništa neće postići .

Ima onih koji govore ružne riječi iz obijesti, zlobe, zavisti ili zla. A to nisu odlike dobrih ljudi, dostojnih ljudskih bića , kao najsavršenijeg Božijeg stvora.

Ružnim riječima svako ponižava samo svoju ličnost, i svetost svoje porodice, a  ne one koje žele  poniziti. Treba  razmisliti pa izgovoriti ružnu riječ. Ako to postane navika  kao poštapalice, ne stiže se nigdje. Postaje se bezobrazno, nevaspitano, nekulturno netolerantno biće koje je izgubilo životni smisao.

Riječi su ogledalo naše duše. Ono što izgovaramo dolazi od nas, od naših shvatanja života , znači to smo mi.

E sada vam je jasno zašto  Hvaliti i Slaviti Gospoda  svaki dan. Pomenom imena gospodnjeg naše biće postaje uzvišenije i nema  želje , ni vremena povrijeđivati ni sebe ni druge ružnim riječima. I uvijek nam trebaju biti na umu misao jednog poslanika .

-Ne hitaj da izgovoriš riječ , da ne uvrijediš Gospoda Boga Jedinog svoga.

 

A kod Boga su Poslanici  svi jednaki, on ni jednog od njih ne razdvaja mimo drugog. Svi oni jednako naukuju.

 

Danas nemaju ni poete ni prevodioci bilo šta dodati.

Svi kliču:

Alelujah.

Svi pjevaju:

Hvala  i Slava Bogu Gospodaru svijetova

 

Dakle kao što vidite danas vama ne trebaju ni poete ni prevodioci.

Ono ko biva , sve vam je jasno.

AHA. kako da ne.


												

Bremenite noći punog mjeseca

Autor

Hajro Šabanadžović

Mjesečeva bajka ,

decembar 1984.  

Mjesečeva ruža

septembar 1984.

Mjesečina

juni 1980.

U vrtlogu mjesečine

avgust 1988.

Srebrena mjesečina nad Modrom rijekom

april 1981.

Zimska noć punog mjeseca
1984. decembar

Ona sanja

April 2017.









Mjesec.

Božija milost ljudima.

Predivan i zagonetan.

Čaroban i zavodljiv.

O njemu se ispredaju nevjerovatne priče.

Ljudi zaboravljaju da bi bez njegove svjetlosti,

dunjaluk bio veoma mračno i tegobno mjesto za življenje.





Mjesec je  u svim fazama prelijep.

Ali puni mjesec je  blistava čarolija .

Jednostavno očaravajući.

U noćima punog mjeseca su ispredene mnoge bajke.

Istinite. mistične  , ali i nevjerovatne. i…ktomu …





Plima i oseka bujaju.

Libido raste. damari lebde i lude.

Žene su ljepše, čarobnije , požljnije i zavodljivije.

Mužjsci isključuju um , postaju pohotniji i bestijalniji .

Potreba za dodirima i milovanjima ,koja kulminira spajanjem i vođenjem ljubavi , je zapisana u genima ; zabilježena u hronikama od pećinskih zidnih novina do zapisa današnjih dana.





Opustite se i uživajte večeras.

Mjesec će vam pomoći da obradujete ljubav i bližnje.

A ja ?

Osluškivaću eho lepršavih koraka milih Anđela , u čednosti i milosti One koja sanja , u nedolazećoj nježnosti lakih koraka  :

” D'bro , dobro ; ja došla . “