Mi srž radosti i rudnik tuge smo,
More pravde i poprište nasilja smo:
Ništavni i uzvišeni – savršeni i nedovršeni,
Slični zarđalom ogledalu i blistavom peharu smo!
No comments
Category Archives: Magazin
Marina Cvjetajeva – Strpljivo
Strpljivo kao što se drobi kamen,
strpljivo kao što se čeka smrti amin,
strpljivo kao kad sazreva vest,
strpljivo kao što se gaji osvete žest –
Čekaću te. (prsti zgnječeni u pest:
tako monahinju čeka naloženik).
Strpljivo kao što rimu čeka svest,
strpljivo kao što prsti nokte nalaze,
Čekaću te. (oboren pogled,
zagrizem usne. Pločnik. Bista).
Strpljivo kao što bi milošta mogla,
strpljovo kao što se niže biser,
Škripni saonik, u odgovor vrata
škripnu: vetar s tajge zanemože.
Najviša je povelja predata:
– Smena carstva i ulazak velmože.
I u dom:
Nezemaljski broj,
ali moj.
Trice i nepoderiva / Dnevni igrokaz na dan 2.Veljače / Februara
Muzika dana
Danas je Četvrtak 2.Veljače 2023. A mi kažemo i Fe bruar istog datuma. i kod nas će trajati do 24 00 ili 00 00 po srednje evropskom vremenu.
Nekad se sve jednostavno poklopi. Kažu Febraur i Četvrtak je .
Poslije njega nam ostaju tri trice – 333 – al kad bi se šalili . Nismo frajeri da ukantam prestupni dan za trošenje koji nas ove godine ne sljeduje. Valjda i bez njega ispadne na dobro i godina nam potraje barem do kraja ove godine.
Nema nikakve simboilike , ali ima guta trica.
Ej Kinđe ,Ej Dražene, kako vam tamo idu trice.Ovdje malo otanjilo sa vrsnošću.
Mir sa vama Dobri ljudi.
Ovi četvrtak persistiraće kao drugi dan veljanja ove godine u trošenju.
Ovaj pojam – trošenje je veoma sumnjiva riječ. Neko nam je podvaljuje. Smutnju pravi. Na silu hoće da “lajemo”.
To neko , ko biva nas izaziva. E , vala neće moći ove noći, a bome ni na dalje , ni ubuduće, dok smo pri zdravoj pameti.
A jopet ,uvik nam govorili , nikad od vas čojkova neće biti . Oklen mahalašima pameti u nepameti.
I u pravu su bili. U glavi nemamo ništa što nema veze sa trošenjem i onom koja se ne mere potrošiti , a na koju bi potrošili i zadnji tjelesni damar , a bome i bogatstvo do kokuzluka.
A lovu ? – pitaju neuki baksuzi.
Kakave lova, idite u banke i mjenjačnice, tamo lovu trošite.
Dižite i ulažite.
Vama se jedino lova diže i ulaže.
Mi se volimo u đardinu trošiti. I tamo dizati i ulagati. Nako , dođe mu samo od sebe.
Digne se , i to se mora negdje uložiti. Recimo povjetarac.
Ili , recimo tulumbe , a to je slatko.
Žene vole tulumbe, muškarci vole baklavice ili ružice.
Stvar ukusa,okusa , a i konfiguracije.
I kako ti se neće dići, zameračiti – da probaš jal tulumbu , ako si insanka, jal baklavicu ako si insanski hajvan pa blejiš u to slatko, u tu ljepotu čitav život i ne mreš joj pera odbiti.
Samo vi mislite mi mješamo jabuke i kruške.
Jok boni. Dobro je ponekad promiješati i promiješati. Slatko, dakako. Recimo tulumbe i baklavice.
Ne ljutimo se ako nas pripadne ružica. Ni njoj pera ne moš odbiti.
Može se sve potrošiti za zemnoga zemana .
I život.
Samo se jedna stvar ne mre potrošiti.
Ne mo'š joj pera odbiti.
Nemate pravo pogađati ni sekunde. Ako se zamislite i mili sekundu niste naša fela.
Ali ona u prave i nema pera , ona ima …
Ima svašta nešto.
Ljepotu , šmek, čaroliju , zadivljujuću sposobnost prilagodbe svim datim i nedatim situacijama, prilikama i neprilikama.
Vi'š ba, nema pera , a pera joj ne m'reš opepeljiti. Čista filozofija, pride psihoanaliza.
Takva vam je ona , perasta , lepršava i vazdušasta. Čovjek bi je jemah na srce , na grudi , na usne , na udove prislanjo i … rak rane liječio .
Sjećate se one igre poklape. Ne sjećate.
Onda nam je vaske mlogo ža’. Kako ćeš ovoj pera pokušati odbiti ako nisi čuo za poklapu, a to znači da ne znate igrati poklape.
Poklapa , veoma starinjska, najstarinskija igra. Samo poklopiš i eto igra počinje. Igra bez granica .
Kad jednoć počme insan bi volio da se nikad igra ne svrši. To je u redu. Ali neki se spotaknu, ovi što ne znaju igrati i brzo ispadbu iz igre.
Jazuk. Bolje da je nisu počinjali .
Šro bi poete rekle:
Poklapa je carica svih igara.
U prevodu:
Blentovijo, merhumu, ili kako se ti ono već vabiš , ne mo'š ti njoj pera odbiti.
Tako skontana i zbog toga iz raja nogirana .
Levatima i papcima za ibret.
Šantić – O klasje moje
O klasje moje ispod golih brda,
Moj crni hljebe, krvlju poštrapani,
Ko mi te štedi, ko li mi te brani
Od gladnih tica, moja muko tvrda?
Skoro će žetva… Jedro zrnje zrije…
U suncu trepti moje rodno selo.
No mutni oblak pritiska mi čelo,
I u dno duše grom pada i bije.
Sjutra, kad oštri zablistaju srpi
I snop do snopa kao zlato pane,
Snova će teći krv iz moje rane –
I snova pati, seljače, i trpi…
Svu muku tvoju, napor crnog roba,
Poješće silni pri gozbi i piru…
A tebi samo, kô psu u sindžiru…
Baciće mrve… O, sram i grdoba!…
I niko neće čuti jad ni vapaj –
Niti će ganuti bol pjanu gospodu…
Seljače, goljo, ti si prah na podu,
Tegli i vuci, i u jarmu skapaj!
O klasje moje ispod golih brda,
Moj crni hljebe, krvlju poštrapani,
Ko mi te štedi, ko li mi te brani
Od gladnih tica, moja muko tvrda?!
Prever – Borba sa anđelom
Ne idi tamo
sve je sračunato unaprijed
Meč je namješten
i kada se on bude pojavio u ringu
Obasjan munjama od magnezijumu
Oni će zapjevati da uši uzagluši Te Deum
I pre nego što budeš ustao sa stolice
Oni će zazvoniti u zvono što mogu jače
Tresnuće ti u lice
Sveti sunđer
I ti nećeš imati vremena da mu uletiš u perje
Zatim će se oni baciti na tebe
A on će te udariti ispod pojasa
I ti ćeš se srušiti
U strugotine
Sa glupo spuštenim rukama
I nikad više nećeš moći leći sa ženom
Jesenjin – Iza
Ona je tamo
Iza svih sanja
Iza života
Iza svih ovih laži od postanja
Iza svega
Koža joj miriše na moje stihove,
na riječi,
stihove kojima je pokrivam noću,
na ishodište i konačnu bit mene
pB
Tatjana Lukić – ( poslanica) suputniku
poslanica
suputniku
kamo si se zaputio
bez porodičnih albuma
i mladeža zavičajnih
kamo si se to zaludio
ničiji
svagda namjernik
nemaš noža nasljestva
ni posteljne opreme
nikakovu slavu ni sram ne nosiš
nećeš takav ni preko jednog praga
najprije te pitaju
gdje je stol i pogača
od koje odlamaš zalogaj
gdje su dvorišta
čije si kapije srušio
ulica iz koje si istrčao
a ti ništa nemaš
ni poskočicu
ni predanje svoje
kakva ti je to riječ
čiji naglasak ne potječe
ni iz jedne gore
tko da joj vjeruje
ako i namjernik
moraš znati gdje izvire drum
kojim si se zaputio
odnekud moraš dolaziti
ni psovku da si ponio
da kuneš neko polje
da šaku lomiš o stol pri pomenu
matere i zavičajne vode
smjerno se saginješ na svim stazama
ljubiš sve kamenje i oštrice
usni prinosiš
zašto nisi jedan barem
sakrio u njedra
čime ćeš se obraniti
kada ti zvijeri popreče put
ne pamtiš ni jedan rat
na svim junaštvina vezan poljubcima
ni sa jednom pupčanim čvorom
kamo misliš da ćeš stići
neće ni jedna djeva s tobom u noć
tko da povjeruje
da se ne misliš nikamo vraćati
pod košuljom da ne skrivaš
tajni zalog dragane i doma
ne slušaš me u stopu me slijediš
tjeraš inat mučiš je li
pa oslanjaj onda glavu o ledene dveri
i noći u krilu tuđih djedovina
vjeruj da je pružen konak ko i vjera
šat ti mogu
bezumniče
Mrina Cvjetajeva – Tvoja
Ja sam stranica tvome peru:
Bela stranica – sve primam vedro,
ja sam riznica tvome blagu – veruj,
kad uzrastem, uzvratiću štedro.
Ti si mi zrak, ki me kišom kvasiš:
ja sam crna zemlja oko sela.
Ti si moj Gospod, gospodin, a ja sam
tvoja crnica – i hartija bela.
Prever – Ljubav i ruža
Ljubavi jedina
Poklanjam ti ovu
Ružu crvenu
Za jedan dan
a Ljubav
Za uvijek
pB
Sami sebi belaj tovare / Dnevni igrokaz 01.Februara / Veljače
Poslije jako vrućeg ljeta , paklenog ljeta o požara na redu je blaga i kišna jesen blagodati punam jer zima se ovog zemana nije natandarila.
Gdje to? U Australiji .
I kako kome. Nekima će biti i previše. A u susjedstvu imaju svoje mjesece. Tako skontali oni kojima je latinluk u srcu ,ali ne pri duši.
Sada bi se neko triba pitat . kako to da ima razlike između srca i duše.
Jema kako nima. Mere biti da je velikačka oliti ogromna. Zamislite Kilimandžaro. Ne možete . Povelik vam i snjegovit, a vama se ne pješači i ne bojite snijeg. Šteta. Pješačenje je jako dobro za zdravlje. A snijeg je jedno od Stvoriteljevih čuda.
Onda zamislite Etnnu i Vezuv. To merete . Hem toplo, hem dosta prizemno. Kontamo ograisaćete. Volite pržun i mafijaše. Nije bitno koje fele. Mafijaš je uvijek mafijaš. Bilo da je sicilijanski , kamora ili je od bosanske bagrei i fukare. U svakom slučaju je organizirani kriminal.
Na Kilamanđaru i oko njego toga nema . Ameri , zapadni Europljani , hadumasti Vatikanci , kolijevčani civilizacije skoro sve urođenike potemenili. Sada ih bez metka , kame i sjekire tamane. Boleštinama. Afrika postala besplatni poligon za testiranje svih mogućnih smrtonosnih boleščina.
Mislim dakle postojim , nije mjerilo stvari. I biljke misle i osjećaju,ali su i plemenitije od mnogih ljudi.
Volim dakle postojim je mjerilo stvari. Volim,vjerujem i imam milosti je konačnica svih života.
Ali mi nismo suhoparni filozofi i kontamineri i šta mi znamo.
Što bi poete rekle:
Ko drugom jamu kopa sam je sebi grobar.
U prevodu.
Sami sebe belaj na homičku zadnjicu natovarili.