Hajam – Rubaije 48. – 49.

 

 

48

Dok na obali reke mirisna ruža spi

sa starim Hajjamom dođi i rujno vino pi.

A kad ti Anđeo svoj tamni tovar pruži

– uzmi ga odmah bez reči i bez bojazni.

49

Na šahovskoj tabli od dana i noći

gde se Sudba igra porazom i moći

čovek je figura, veća ili manja,

uklonjena jednom, natrag neće doći.

 

Apoliner – Bolesna jesen

 

Jeseni bolešljiva  i obožavana
Umrijećeš kad sjevernjak zavije
Kroz ružičnjake
I kad zasniježi
Po voćnjacima
Jeseni tužna
Umri u bjelom i bogata
Snjegom i zrelim plodovima
U dnu neba
Kopci kruže
Nad tupim barskim nimfama
Zelene i kratke kose
Koje nikad nisu voljele
Dok nad udaljenim obodima šuma
Jeleni riču
O jeseni šumove tvoje volim
Plodovi opadaju neubrani
Vjetar i grane cvile
Suze im slaze s lista na list
Lišće se mota
Voz klopara
Život prolazi

pB

Arsen Dedić – Moja ljubavi

 

Završila se igra:
vatra početka,
slast i tajanstvo tvog prvog grijeha;
gotovo je.
To nije više ni veselje ni slatka dosada.
Ti, mala moja,
ženska sa žura, flićko, džepna damo,
nasmijana i onesviještena ljubavnice,
moje dijete i moja majko –
postala si neizreciva,
a počelo je beznačajno:
zatekao sam se kako ti telefoniram
u ljepoti večernje kiše,
koja je samo provalija nada mnom
i potreba da te dotaknem,
i tvoja usta.
Pokućstvo, topli namještaj mojih starih ljubavi
osipa se.
Zatekao sam se u nježnosti koja je već spavala,
u riječima koje su mi pripadale,
ali me nisu mogle naći.
Ti si postala moja obrana,
dobrovoljno proganstvo,
pobjeda nada mnom, moja muka,
ljubomora na život,
moja mrtva sestra uspavana u velikim ružama,
nemoguća zemlja, potrebno tijelo,
moja ruka i glava.
I zagrljaj u kojem sam se jučer igrao,
sada me obuhvaća ovdje, daleko i zauvijek –
u svim uglovima mog života.
Postaješ bezimena, nepoznata i smrtonosna,
moj život i spas od života –
moja ljubav.

Svašta , koliko gluposti može podnijeti čovječiji um

Fobos e Deimos são fragmentos de uma antiga lua marciana, sugere o estudo

Svemirski Užžas i Strah pod velom zemaljske tajne

ZAVJERA IZA MARSOVIH LEĐA

 

Tajni svijet Demosa

 

Kako su nastali Deimos i Phobos? Je li riječ o ostacima izvanzemaljske gradnje svemirskih brodova ili ne, te prikrivaju li vlade istinu?

Užžas i Strah (Deimos i Phobos, nazivi prema Grčkoj mitologiji) imena su dvaju poznatih Marsovih prirodnih satelita. Iako je riječ o veoma malim nebeskim objektima, koje je 18. kolovoza 1887. godine otkrio astronom Asaph Hall, njihova imena i karakteristike već preko 120 godina privlače pažžnju znanstvenika i javnosti.

Druga misterija je pak putanja kojom se Phobos kreće. Prema svim matematičkim i astronomskim pravilima ispada da je Phobos potpuno šupljo tijelo. Ovi čudni rezultati natjerali su Sovjete da prekinu istražživanja i sve proglase tajnom.

Uskoro su krenuli sa pripremom projekta Phobos, misije u kojoj će poslati dvije letjelice s obrazložženjem da žžele iskoristiti Phobos za početak ljudske misije na Mars.

Nekoliko je svemirskih misija pokušalo odgonetnuti pravu prirodu o porijeklu zagonetnih satelita. No, nedostatak informacija i fotografije niske rezolucije podgrijavale su mašštu raznih pseudo znanstvenika, ali i ozbiljnih istražživača.

Mogle su se tu tijekom vremena čuti i teorije kako se zapravo radi o svemirskim brodovima koje su izgradili negdašnji stanovnici Marsa, kako je Deimos zapravo ljuštura velike svemirske naseobine smještene unutar stjenovitog vanjskog omotača.

O planetu Marsu i njegovom mjesecu Phobosu dugo se nagađalo. Mnogi pobornici teorija zavjera tvrde kako su upravo tamo smještene izvanzemaljske kolonije.

Površšina Marsa je prekrivena objektima, u najmanju ruku čudnog izgleda. Iako se tvrdi kako je riječ o prirodnim pojavama, brojni skeptici sumnjaju u to da su tvorevine poput piramida, pisti i tornjeva nastale prirodnim putem.

Krateri raspoređeni poput lanca

Jedna struktura je nalik na lice čovjeka s kacigom koji gleda u svemir. Originalna fotografija nosi naziv ”head” ili, u prijevodu, ”glava”. Fotografije je obradio inžženjer i stručnjak za fotografije Vincent DiPetro zajedno sa znanstvenicima iz Lockheada. Prema njima, ”glava” vjerojatno nije prirodnog porijekla, što je dalo novi vjetar u pupa hava mozak poklonicima teorije zavjera.

Druga je “sjena” u obliku cigare tj. uske elipse, vrlo oštrih, a ne zaobljenih vrhova, vidljiva na marsovoj površšini. Prvotno se mislilo da se radi o sjeni satelita Phobos na površšini planeta, no kada je slikana infracrvenom kamerom vidljiva je ponovo, što znači da je riječ o izvoru topline. Nakon toga je naređeno letjelici Phobos da se okrene prema objektu i slika ga. Jednom kada se okrenula napravila je i na Zemlju poslala još jednu sliku, prije nego je unišštena. Iako nije niššta neobično da su se robotske letjelice sredinom 70-ih kvarile, mnogi smatraju kako su neki od kvarova bili su pod sumnjivim okolnostima. Jedna od tih je Mars 5, koji se pokvario pri spuštanju na Mars. Ipak, neke je podatke uspio poslati, a oni su bili predmet zatašškavanja i misterije godinama, a ni danas ne postoje služžbena objašnjenja.

Misterije se vežžu i za Marsov mjesec Phobos. Naime, njegovi su krateri potpuno pravilno raspoređeni, tako da izgledaju poput lanca. Kratere je snimio i Viking, američka letjelica poslana na Mars.

 

Nestale letjelice

 

Phobos

Phobos

Foto Wikipedia

 

Letjelice Phobos 1 i 2 su lansirane 07. i 12. srpnja 1988. Phobos 1 je izgubljen putem, a navodno je uzrok bio ljudski čimbenik. Phobos 2 je stigao do cilja i ušao u putanju istoimenog satelita. Trebao je sletjeti i ostaviti dva paketa istraživačke opreme.

Međutim, 28. ožujka 1989. kontakt s letjelicom Phobos 2 je izgubljen. Tri su mjeseca međunarodni suradnici na misiji nagovarali i tražžili pojaššnjenje od Sovjeta. Kad su dobili što su tražžili, ostali su zapanjeni. Sovjetske vlasti su im dale vrpcu s materijalom koje je snimio i poslao Phobos 2 nedugo prije gubitka signala.

Snimku je čak objavila i televizija u SSSR-u, ali bez posebnog objaššnjenja, višše kao zanimljivost. U posebnom izvješštaju iz Moskve za The New York Times od 30. ožžujka, Esther B. Fein je spomenula kako su u ”Vremya”, glavnim večenjim vijestima na sovjetskoj televiziji “lošše vijesti o Phobosu bile izgovorene na brzinu”, dok je glavnina izvješštaja bila usmjerena na uspješšna istražživanja koja je letjelica do tada obavila.

Dvije su stvari čudne na toj snimci. Prva je serija ravnih linija u području Marsovog ekvatora, neke su bile dužže, neke kraće, ali složžene u pravilnim geometrijskim oblicima na području od oko 600 kvadratnih kilometara. Linije su slikane infracrvenom kamerom, što znači da predstavljaju izvor topline, pa stoga ne možže biti riječi o optičkoj varci ili igri svijetla i sjene.

Sumnje oko uništenja Phobos letjelice

Druga je “sjena” u obliku cigare tj. uske elipse, vrlo oštrih, a ne zaobljenih vrhova, vidljiva na marsovoj površini. Prvotno se mislilo da se radi o sjeni satelita Phobos na površini planeta, no kada je slikana infracrvenom kamerom vidljiva je ponovo, što znači da je riječ o izvoru topline. Nakon toga je naređeno letjelici Phobos da se okrene prema objektu i slika ga. Jednom kada se okrenula napravila je i na Zemlju poslala još jednu sliku, prije nego je uništena.

O planetu Marsu i njegovom mjesecu Phobosu dugo se nagađalo. Mnogi pobornici teorija zavjera tvrde kako su upravo tamo smješštene izvanzemaljske kolonije.

Razne su teorije o tome kako je došlo do uništenja Nasaine letjelice. Služžbena verzija bila je da letjelica nije uspjela okrenuti antene nazad u položžaj prijenosa na Zemlju. Ipak, neke informacije govore i da se nešto sudarilo s letjelicom, a ta je teorija na kraju i uvriježžena.

U časopisu Nature iz 1989. godine, sovjetski su znanstvenici objavili niz tehničkih izvjetaja o eksperimentima koje je Phobos 2 uspio provesti. No od 37 stranica teksta, samo se tri odlomka odnose na gubitak letjelice. Izvještaj potvrđuje da se letjelica vrtila, bilo zbog kvara na kompjutoru ili zato što je bila pogođena nepoznatim predmetom (u izvještaju se odbacuje teorija da se sudarila s česticama prašine).

Poslijednja slika koju je phobos 2 poslao na Zemlju nikada nije prezentirana javnosti, a glasine kružže da je pokazana samo određenim ljudima iz vrha sovjetske, američke i engleske vlasti.

Predsjedavajući sovjetskog ekvivalenta NASA-e biranim se riječima izražžavao o tom posljednjem kadru, objašnjavajući za Aviation Week and Space Technology iznenadni gubitak kontakta.

Svemirski brod oblika cigare

Deimos

Deimos

Photo Wikipedia

– Čini se da jedan snimak uključuje predmet neobičnog oblika koji se nalazi između letjelice i Marsa. Ukoliko se ne radi o ostacima ili prašini, ne znamo kakav je to predmet koji se prema svim izvještajima o nenadanom događaju sudario s letjelicom – rekao je voditelj sovjetskog svemirskog programa.

Na Internetskim stranicama koje se bave ufologijom i teorijama zavjere kružži priča da je na slici svemirski brod oblika cigare, dužžine preko 20 kilometara.

Jednom, jedna  ismijavana priča kaže  da je mjesec Phobos zapravo baza drevne ili moždul trenutne civilizacija na Marsu, za neke je postala realna mogućnost.

A scenarij ide otprilike ovako:

Svemirci s druge planete oborili su letjelicu sa Zemlje koja je nezvana stigla do njihove baze na Marsu.

Svašta , koliko gluposti može podnijeti čovječiji um , a opet : tko d azna?

Ako ništa drugo, čini se kao dobar predložžak za novi hollywoodski blockbuster  ili bar osrednji triler .

 

Emily Dickinson – Pjesma 173

 

Čupavi stvor, bez nogu,

Ali vanrednog trka!

Lice mu od velura,

A boja lica mrka.

Katkad u travi bude!

Na grani, katkada,

S koje, u pliš obučen,

Na prolaznika pada!

Sve to u ljeto. Al kad Vjetar

Puk Šumski uznemiri –

U damastni se stan zaključa –

U Svili se šepiri!

Onda, izroni sproljeća,

Finiji od gospoje!

Na ramenima krila mu,

Jedva prepoznaš ko je!

Zovu ga Gusjenica!

I ja! No ko sam to ja

Da divnu tajnu Leptira

Iskažu usta moja?

Mitropolit Mihajlo / Iz Arhiva

Lijepe riječi nikad nije kasno zapisati.

Mitropolit Mihajlo je poglavar Crnogorske pravoslavne crkve. Tu crkvu, srpska pravoslavna crkva ne priznaje. I ne samo to, svako malo kidišu na poglavara; linčom i drvosječkom sjekirom mu se prijeti.

Srbaljska crkva mnogo toga ne priznaje:

-Da su Turci pobijedili na Kosovu 1389. Godine
-da su srbalji šest vijekova bili robovi svojim plemićima
-da su srbalji šest vijekova bili stranjski robovi
-da su klali sve koji se ne mole na tri prsta od 1878. Godine ( po nekim izvorima i pole vijeka prije) do današnjih dana
-da  Crna Gora  nije Srbija
-da su tokom  klanja imali glavnu ulogu u genocidu
-da je počinjen genocid u Srebrenici i Bosni
-da je Kosovo članica UN
-da Kosovo nije srpsko

Guslarske mitomanske kučke bili , to i ostali.

E sada im ljudina Mihajlo svako malo ukaže na njihove zablude i ne priznavanje očitih i poznatih stvari.

Čovjek iskren i pravdoljubiv. Zalaže se za Crnu Goru u kojoj će Crnogorska pravoslavna ,Srpska pravoslavna crkva, Islamska, Katolička i Jevrejska religija biti ravnopravne u slobodnoj i savremenoj Crnoj Gori.

Normalno je da se kosmopolit ,a mitropolit crnogorski zgražava na neka dešavanja tokom rasprava o religijskim odnosima:

„-To što se desilo bio je pravi užas koji se ne može opisati. Pjevale su se razne nacionalističke pjesme, uzvikivale se parole da je Crna Gora Srbija i srpsko leglo. To su naopako vaspitani ljudi.Kao da su htjeli obnoviti Srebrenicu, Pale, Vukovar ili Dubrovnik. Ili događaje iz Crne Gore iz 1918. godine. Isti zločin kao u Srebrenici samo u manjim brojkama. ( Cifre nam se debelo ne slažu,ali nećemo kvariti ugođaj Op.a.)

-Oni ( srbi /op.a.) žele da sve ostane kako je sada. Da sve zemljište, manastiri i objekti ostanu unjihovom vlasništvo. Neće da priznaju postojanje Crnogorske pravoslavne crkve, kao ni državu Crnu Goru.

-Aspiracije postoje. Ne samo prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi nego i prema Islamu. Znate li da je srpski Amfilofije ovdje islam nazvao lažnom vjerom. Zamislite to. A aleksandruijski patrijarh je rekao da je islam vjera u Velikog Boga. I to se u Crnoj Gori poštuje. Postoje tri velike vjere. Allah je u islamu što je nama Bog. Abraham, Avram ili Ibrahim. To je, znači isto, samo drugačije zovemo.

-To ne čudi. Vi znate da je srbima Dobrica Ćosić otac nacije. On je rekao da su srbi sve dobili lažima, a malo toga junaštvom. Trebali bi znati da u Rimu, u vatikanskom arhivu, postoji materijal, građa na Bosančici. I to treba poštovati. Jezik je jezik jednog naroda kako ga on zove, čita i piše.“

Poslijednji pasus veže za odluku genocidne srpske akademije nauka i umjetnosti da se negira postojanje Bosanskog jezika.

Ova četiri pasusa smo preuzeli iz ljetonjeg intervjua Mitropolita Mihajla listu Dnevni avaz. Rekao je on još mnogo toga afirmativnog i dobroga u ovom kaharli vaktu.

Našim čitaocima su sve ove stvari poznate. I mi o njima redovno i na sličan način pišemo.

Kad te riječi čujete iz ustiju prvog čovjeka crkve koja je koliko juče bila pod okriljem one genocidne crkve nekako to ne zvuči loše. Čini nam se da postoji mogućnost da u jednom dijelu krvavog Balkana počinji da duvaju miroljubivi vjetrovi, nalik Bosanskim.

Hvala mu za sve lijepe riječi i na posjeti Srebrenici i odavanje počasti  senimahpoklanim ljudi.

Mi nismu ušli u njegov um i prokužili iskrenost.

Zahvaljujući krstaškim ratovima i klanjima u našoj nam Miloj Bosni zemlji Božje milosti mi smo uvijek i pomalo skeptična. Skontali smo da danajaca ima još živih.

A Troju prije tri milenijuma podmuklo natakarili i insane njene poklali.Tajko vam svi danajci rade.

Shirazi – 326. gazela

Očekujem spajanje s tobom,
da se života odreknem,
ptica sam rajska,
da iz zamke svijeta izletim.
Zaklinjem,
ko roba me svoga primi,
pa da se vlasti zemaljske
odreknem.
O Bože,
od oblaka vodilja kišu pošalji,
prije no što poput prašine
nestanem.
Na mom grobu
s vinom i sviračem sjedi,
da za mirisom tvojim
iz groba plešući ustanem.
Ustani i pokaži se,
o ljepoto krasna stasa da se života i svijeta odreknem,
plešući ustanem.
I ako sam ostario,
čvrsto me zagrli,
da kraj tebe zorom
pomlađen ustanem.
Na dan smrti, daj mi
da se časkom s tobom sretnem,
da ko Hafiz, od života se,
i svijeta okrenem.

Pablo Neruda – Dvadeset ljubavnih pjesama

Dvadeset ljubavnih pjesama, 1924

8

Ko bijela pčela opita medom, zujiš u mojoj duši
i zavijaš u laganim spiralama dima.

Ja sam očajnik, riječ sam bez odjeka,
onaj što sve je izgubio i što je imao sve.

Posljednji vezu, u tebi škripi moja posljednja čežnja.
Ti si posljednja ruža moga pustog polja.

O šutljivko moja!

Sklopi duboke oči, tamo se noć trza.
Ah, razodijeni tijelo drhtava kipa.

Imaš duboke oči u kojima noć širi
svoje cvjetne ruke i ružične skute.

Grudi ti naliče na dva bijela puža.
Leptir sjene dođe da zaspi sred trbuha tvoga.

O šutljivko moja!

Evo samoće u kojoj nisi prisutna.
Kiši. Vjetar morski tjera izgubljene galebove.

Mokrim ulicama bosonoga voda hoda.
Kao oboljelo, lišće se tuži na stablo.

Pčelo bijela, odsutna, još zujiš u mojoj duši.
Oživljuješ u vremenu, šutljiva i krotka.

O šutljivko moja!


												

Norman Makejg – Bez izbora

Mislim o tebi
u svim formama
kada kiša dolazi.
(Kako starim, počinjem
da mrzim metafore –
njihovu jasnoću
i njihovu nepodesnost)
Ponkad su ove misli
vlaga što jedva slazi,
od koje nema
ničeg nežnijeg,
katkad rominjava kiša,
užurbano preletanje
čišćenje uma:
katkad, zaglušni pljusak.
Kako starim počinjem
da mrzim metafore,
volim nježnost,
plašim se pljuskova.

 

pB

Tin Ujević – Igračka vjetrova

 

Pati bez suze, živi bez psovke,

i budi mirno nesretan.

Tašte su suze, a jadikovke

ublažit neće gorki san.

 

Podaj se pjanom vjetru života,

pa nek te vije bilo kud;

pusti ko listak nek te mota

u ludi polet vihor lud.

 

Leti ko lišće što vir ga vije,

za let si, dušo stvorena.

Za zemlju nije, za pokoj nije

cvijet što nema korijena.