dođe noć
moje Grlice
ona mora bez mene
poć poć
ona prelijepa kao moji snovi
dotjerana i spremna
gre gre
anđelima na pričešće
ruže i još ruža
obalama rijeke vjernosti teku
mirisni cvijet
ljubavi
odi odi
daleko od mene
najdalje najdalje
tamo tamo
a se ne čuje
plač našeg đardina
jer mi život slavimo slavimo
ponekad se desi
a nam se otme krik
jes kako ne
ali
šutimo šutimo
Boje
Sanjar
Riječi
Tirkizni slovi
Svijet azura
Boje plaču
slikar im okrenuo leđa
sanja onu tragova bijelih
na snježnim prtinama njegovog srca
Snovi vrište
sanjar više ne sanja
uzdrhtala tijela
a se u ocean uranjaju
paleta i riječi snuždeni
kako poredati boje
kako obojiti riječi
a mu misao mre
Odjednom duša se javi
zalite nebo azurom
pospite travu tirkizom
obojite grudi njegove rubinom
Nasta slika najljepša od svih
đardin raste u duginim bojama
Djeva od kaštela sjedi pored ruža uplakana
ruku sklopljenih u molitvi
Njegov odar je tih
na odru čaša od kristala
jantar i žad obojeni ljubavlju
onog što sada zaključana Tišina sni
Na nježnim prtinama proživljenih zanosa
sa bolnom čežnjom leluja život
kroz vrijeme trajanja
svi voljeni
u tragici
postaju sleđena djeca
Ljubav ne umije računati
i nije je briga za godine što minu
kao ni klepetava trošna vrata sjećanja
za posustale baglame koje okivaju prošlost
Ocean tuge
Bol
Tišina i sni
nezaborav
ali i
praštanje
i
Ljubav
Milodarje
Jedinog Moćnog
koji sve vidi i zna
Ah, to proljeće
Ljeto
Plavetni san
Boje sa mirisom nevinosti
Proljeće zaljubljenih odlazi
svileno ljeto se smješi
vrijeme je lijepo
mirisi lipnja lepršaju
ptice cvrkuću
nebo je nestašno nježno
ti si prelijepa
krajolik je savršen
ja sanjam plavetni san
a opet…
tanana tuga lahorom bdi
bojama nedostaje eho
ja došla
u suzi zasjala
meštrice od staklenih dragulja
eh
što te nema
u nedostajanju grijeha ni
Tanani vez
Plavetni ledenjaci
Sante
Usnula ljubav
Snježna kraljica
Sleđeni vodopad / Zimska čarolija
Tišina sni
Mjesečina
Sunčevo milovanje
Ledeno srce
Tijelo gori
Put tanane čipkice
Plavetni ledenjaci plove godinama
Rođena si krasotica
Sante da polomiš
Usnulu ljubav da probudiš
Snježnu kraljicu da otjeraš
Tamo gdje je vodopad boli zimska čarolija
Tvoje će mi srce pjevati
O ljubavi jedina
Tiše najtiše
do Tišina i sni
Da se mjesec ne zabludi
Da sunce ne poludi
Ledeno srce proljećem da probudi
E , da mi je
bar zauvijek ljubit
tvoje tijelo mazno
što miriše na radovanje
i izgara u moru plavetnom
u mome srcu radosnom
Jednom u nekom vremenu
bili dječak i pas
zli ljudi ubiše psa
maksumče osta sam
nakon vremena
bijahu maksumče i djevojčica
zlo neviđeno ubi anđela
mali princ osta sam
slijedom vremena i vremena
bjehu mladić djevojka i kćer
Usud reče sreća se završava sada
a djetinja duša u samoći sanja bol
izvan vremena lete dani tuge snivaju
miline radosti se jave i bivaju
Ocean Tišina i sni tek jedan Univerzum
a anđele neštedimice i dalje nestaju
bešćutno
sasvim izvjesno
zar ne
a još uvijek
boli lete
dani tugu snivaju
eh opet tko da zna
život je prelijep
i živi se
Bijela dama
Mjesečava Bajka
Čarolija u suton
Ona je osvit
Čarolija
Krajolik snova
Ona budna sanja
Radost i ples
Ženi čarobnoj
**
Ne znam ti ja reći prelijepa si
a jesi prelijepa
Ne znam ti ja reći čarobna si
a jesi čarobna
Ne znam ti ja reći istina si
a jesi istina
Ne znam ti ja reći duboka kao ocean
moji sni su ocean
Ne znam ti ja reći fascinantna
jer fasciniran sam
Mnogo toga ja ne znam reći
u jednoj riječi
ali ljepotu i čednost znam prepoznati
* Bože milostivi oprosti joj dijete je i čuvaj je od zla. * http://bosnazemljabozijemilosti.ba/?p=66697
Dušom devojčica
tek otkrivena žena
snagu crpi
mojih grudi
rastrzana nemirom
pogleda zaljubljenog
uprtog u daljinu čežnje
što mami i zove
ne želi da povrijedi
sputava se da kaže
poklanjam ti ljubav
ovih par dana
prijateljstvo za uvek
mili moj
sa tragovima kiše
Sebično muški
ne olakšavam
pričam joj o svemu
o vojvotkinji od Albe
meštru Goji
ona se smeje
zna da volim nju
vojvotkinju ljubavi
ženu moju
plašim je impresionizmom
sve je privid
razigrana svetlost
šarenih boja ljubavi
tišina i sni
Kažem mila moja
rođena u srcu
to su samo trikovi
kojom ljubav opstaje
i kad je ubijena
ona se mazi
ona je leptir
kapljica
nestašna i iskričava
dugi nalik
ta žena moja
tišina i sni
daruje telo sasvim iskreno
vrelo i uzdrhtalo
devičanskim ljubičicama nalik
nežno mirisavo
Dete
zarobljeno u telu žene
nju će više boleti
odlazak njen
ili rastanak naš
sve jedno je
suze svoje kriju
žena moja
tišina i sni
radošću naziva
moje veselo srce
bol njena ne razumeje
ne shvata
sin ponoći
božica zore
kap rose na mom dlanu
nikako ne stoji
nesklad u zapisima
svetlost mrak ubija
mrak od svetlosti
svoju ljubav doji
tragom labuđeg poja
Tamo neka djeca nestašna
svoje mahalske igre grade
djevojčice nježnim mame
one ne žele iole da slute
šta ti mahalaši žele da rade.
Joj tamo neki mahalaši djevojčice zezaju
mamo brižne što svoje djevojčicu traži
mamice u očaj nije ih ni briga što bacaju
đardini znaju da u mahali ih teško naći
osjećaju šta će djevojčice male snaći.
Nehaju nikako ni briga mahalaše
možda su i nježni i fini i mili
ali mladost ih tjera da ono rade
možda još i preko nekolikjo puta
mladost ne zna da ljubav je skupa.
Nehaju više ni djevojčice mile
što im to neki mahalaši rade
to nešto i preko nelokiko puta
i nije ih briga što ih majke traže
samo se mole da ih što kasnije nađu.
I niko nikad znati neće
koliko lipo nam je prelipo bilo
u đardinu Tišina i sni
more momo ubava
traži dom u srcu mom