Bleki – Na kraju puta (Odakle ti Bože toliki drumovi)

 

Kasno kasno

i još kasnije

prekasno

na kraju puta

pruži mi ruku tvoju bisernu

kad mi srce ocvalo

pokraj tebe zastane

žao mi mila ne vidim ti lice

Milosno

ljepot dobrotom miriše

a Tišina  sni

 

Stavi na grudi mi

kam veliki

Čergarski

nek putnici od iskona

što Boga slave ljubavlju

odakle ti Bože toliki drumovi

raznobojni i  veseli

pominjuć sreću brata svoge

ljubav me stiže

napokon

a kam je priječi

da odleti sa odra moga

 


























												

Bleki – Boje i krugovi

 

nisi leptirica bila

svjetlost avgusta si nosila

za svakog bi krugove pravila

grlice mila srce si nam ostavila

sa bolom u grudima

nekamo si drugdje hodila

noseći svjetlost

kome je potrebna

nas si često napuštala

 

malena grlice samo bi

prhnula neprimjetno

iznenada pa se nama vraćala

malkice umornijeh krila

na prsa naša nježno prislonila

blago snove odmarala

 

mi bi te prigrlili

udahnuli

koji dašak nježnosti

iskrica

što se ljubav zovu

 

nismo se ljutili

za ostavljena

slomljena srca

 

imali smo mnogo

tvojih zrcala

da idemo

da se vraćamo

posjetema

groblju sahranjenih ljubavi

 

vraćajući se

dvorištima srušenih kapija

tati

sramežljivi ljubavnici

ili sami vrazi

ljubeći kamenje

i oštrice tvojih lutanja

 

i tako tri puta

to jer neparan nesretan broj

zbog njega pomirenja

nesta

zao čas za ponos

 

boljeli te

boljeli nas

odlasci

tvoji ili rastanci naši

teške slutnje poput mora

skoro smo se u kam pretvorili

i ti i mi

 

grlice mila

ponos je glup i skupocjen

ljubav si pogubila

a si mila i zaljubljena bila

boje i krugove riječi

koji slomljeni ram

parčiće stakla

si nam ostavila

 














												

Da li još uvijek tugom vlažiš krpice lutke jedine

 

Slomljenom

tugom vlažiš krpice lutke jedine

 

krvavom

od poderanih skuta svojih

 

vrištećom

od bespomoćnih velova djetinjosti

 

suznom

od bola nebeskih putanja

 

milostivom

od oprosta Gospodara svijetova

 

nedostajućim

još uvijek me  tugom lome seni

 

pitajućim

gdje si sada krvava djevice mila

 

bolima

roseći dane što sanjaju naš poslijednji ples

 

nevinom

nježnošću naš đardin  srećom zalijevani

 

anđeosku

ljepotu  djetinje ljubavi snijem

 

brišući tugu

vlažnih krpica lutkice tvoje

 

boliš me malena

a gdje si sad

 

samo se barem treptajem lišća

i kapljicom nade sa rosom javi


































												

Bleki – Volim kišu

 

Volim kišu

ne i njene tragove

 

bole

 

volim je po svome tijelu

isprala je moje kose

isplakala sve  suze moje

 

ipak

 

srcu mome sunce je jarko

duša uvijek otvorena

za onu koja  ljubiti zna

 

mene treba ubrati

a ja ću je ljubavi učiti

jecaće kriknuće

 

ne dam joj

nikako joj ne dam

tišinu njenu

 

moja je






























												

Bijaše dobri Čovjek zvani Ja, Konj

 

Bijaše dobri Čovjek zvani Ja,Konj

Milostivi mu tokom života podari mnogo radosti i ljubavi

da tu dobrotu skoro nije mogao prtiti.

Tuga i bol ga slamali i oplemenjivali.

 

Nakon vremena,umoran od darova i davanja

poželio kutak mira ,ljubavi i ljepote,uz Njegovu pomoć.

Poslaše mu anđela.Tko je on da se buni.

 

Dodirom djeteta u oblacima nasta čarolija.

Pomisli da je grijeh tražiti još,

ali tko je on da odlučuje o tome.

 

Opraštajući se od nje u osvit,

oslobođen nemira polako gre.

u susret sutonu ,oceanu Tišina i sni

 

Oproštaj od sleđene rijeke?

Konačnost najpravije ljubavi ?

Tko da zna…

Ljubav je uvijek tajna














												

Bleki – Nikako nisam kriv

 

Noćas mi radost treba

kao dodiri tvoji mekši od jutra

što nam snove pišu

a  lagali su te

jer

kako si me voljela

nikad te nisam varao

 

ne znam ja to

ja sam samo lutalica

što novi dan traži

iza onog drugog brda

koji još nije uveo

ko jesenje lišće

pred sniježne oluje

 

nisam kriv

ne nikako nisam

kriv

ako me neki proljetni vali

sustignu

neka djevojčica  uza zid

pritisne

znajući u meni ljubavi ima

za sve ljubice djevičanske

 

kao tokom ljeta prošlih

krhka ružo moja

ostani uvijek dama

a nisi mi ni obećanje dala

samo me je tvoja čežnja

tijela misirsnog dotakla

a si mi  ljubav poklanjala

zla se uplašila

a si netragom nestala






												

Bleki – Zagrli me opet i ponovo

 

a opet i ponovo

kada se vratiš

zagrli me

stegni jako

a nekako hudo

i pomalo ludo

i ne plaši se

moja si i ti to znaš

 

opet i ponovo

volio bih

da te volim i ne volim

da skinem okove

a mi srce stišću

damare u led pretvaraju

ne krvare suze

od kristala jantara i žada

 

a opet i ponovo

a nekako hudo

moja mila ludo

volio bih da dotaknem

volim i ne volim

sjenu tvoje

što iz tame

ružičastom ljepotom miluje

moje buduće seni