U vremenima sretnih dana

naših djetinjih života

jedan začarani svijet

iz koga nismo mogli

ili nismo hteli pobjeći

polako izdiše

bilo je odlazaka

u druge gradove

i zemlje

sve radi radosti povratka

svuda odi

put ptice

svom Gradu čednosti dođi

Predivni su dvori moji

mila moja

Zlaćani a bijeli i plavi

puni ljubavi

dobrote

da nije tebe

malenih grlica nalik tebi

Nebo

moj grad

moja zemlja

ne bi bili čarobni svijet

u kojem bih tragao za vama

dok vas ne bih stvorio

žao mi je Grad čednosti nikad nisi vidjela

više mi žao

što te kroz njegove čarolije

tajne nisam proveo

Sigurno bi se zaljubila u njega

vjerovatno nikad nebi ni otišla iz njega

On te opije i zarobi i ti nemaš kud

samo mu se predaš i voliš ga

i sanjaš one koje će tebe voljeti

jednako kao ti njih

obavezno ih dosanjaš

pružiš ruke prema njima

sklopite ih

zajedno lepršate

Jedno vrijeme

onda se nešto malčice poremeti

u putu se zagubi jedna riječ

pa još jedna

onda i pismo

sa pismom nestaju dodiri

i reče jedan moj vrli prijtelj

Dvoje se nađe

pa se poslije ne nađe

on je ponekad škrt na riječima

a bit nose

a bogat djelima i bolom

između onoga

se nađu

i onog

pa se ne nađu

stane čitav jedan život

Plav i Svjetlucav

okupan Suncem i Svjetlošću

ima tu i boli

taj Život

poput moje Modre rijeke

što polako klizi kraj moga grada

sa sobom prti mnogo boli

prolazeći uzduž zemlje moje

da bi ga moru predala

ne biva joj lakše

toliko je Boli

mora teret prebaciti na druge Modre rijeke

sve su okrvavljene

Neke i previše

skoro da su izgubile plavet

ali sve ostadoše čedne

Kao naša ljubav

ovo je bajka o ljubavi

u njoj mjesta krvavoj boli nije

tu bol ćemo poleći u neku drugu

bajku da tamo vrišti i sni

Sni i Vrišti

svoju nestalu Djecu traži

Da , imala si  petnaest godina

samo

poslije petnest godina bola

dugo sam te čekao

da mi dođeš

da mi snove prospeš

Proljeće, milo moje

ili koji dan više

kad brdima si leprašala put leptira šarenih

letjela godinama začarana

kroz aleju

preko polja

preko rijeke

preko mora

mene tražila

i nisi me nalazila

molio sam da lepršaš

da me nađeš

da mi tugu tjeraš mila

ne gubeć nadu

a se u snove vraćala

nestašno lijepa

mirišljavo razigrana

nepodnošljivo cvijetna

da bi uvijek u srce moje sletjela

i svu tugu daljine i samoće

traganja i rastanka

moje i tvoje

jednim osmijehom izbrisala

molio sam se da me nađeš

da mi dođeš

da mi suze piješ mila

ti koja svijetom lutaš

ti od koje cvijeće mirise krade

ti koja samo za moju ljubav živiš

ti koja sa suncem sjaj dijeliš

ti koja meni ljubav daruješ

ti koja mi dušu miluješ

ti iz koje izranja ljepota duge

ti koja si izvor radosti

ti koja nevinost djeteta nosiš

ti koja preko brda i trnja hodiš

ti koja plavetnilo neba oslikavaš

ti koja dubinom mora zračiš

ti koja zvijezde u očima nosiš

molio sam da mi dođeš

da me ljubiš

ljubav sa mnom  vodiš

dođi mila moja da ti snove poklonim

dođi jedina moja da zajedno pjesme pojemo

dođi ljubavi moja uhvati me rukom toplom

dođi živote moj zagrli me čvrsto jako

dođi meni ljubavi svojoj ljubavi jedina

dođi i ne boj se više mila

ne lepršaš više mila

ne nalaziš puta prava

tuga osta boli mila

suze liju kao uvek

ne ljubiš me

ne vodismo ljubav mila

al se ljubav nije  zagubila

Eh kada bih tvoje riječi i želje

ja zaltousti pretočio u ocean,

odavno bih upokojeno risao  nove

ljepše svijetove muzike mira i ljubavi.

sreća  pao je mrak

pobjegao sam  na ulicu

crvenilo nije tako upadno

neon radi iluziju

ljudi se ibrete ,

odakle sad  crvenokožac blijede puti

zadovoljstvo snijegom prti

Život je satkan od momenata

kada te neko gurne sa litice

radi tvoga dobra

ponekad je to riječ d'bro

često nježni osmijeh

napose samojedan jedini stisak ruke

blagi djetinji pogled

i neizgovoreno – dobro

Ne preostaje ti ništa drugo

samo zažmiriš  prepustiš se dubinama

dok misao nijemi sve će biti dobro

kad skrpiš dah nemoj se tužiti

život mi nosio mnogo sreće

darivao me nježnim dodirima

divnih anđeoska bića

već pusti da riječi plove nesputano

u ganuću  ja siromah i narcis

nemah ničega osim dobrote i srca

da im milujem dušu

moleći se da skupim dovoljno hrabrosti i umjeća

a im nadahnuće i ljubav uzvratim sobom

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

iza kavala provirivala

vidjela sam da mu je ona tiho na uho  pjevala

bolno svu  svoju ljubav mu je ispjevala

svu svoju čežnju umotala  u  pjesmu

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

te večeri kraj žubora šadrvana

ispod sestrica ispod maglica

na očigled mjeseca i cvjetnog đardina

u ulici skršenih srdaca

što se  prije njih

maslinasta kala  zvaše

mjesec se sakrio iza oblaka

i samo plovio

pokunjen i tužan

a ja zvjezdica sam  znatiželjno  iskrila

provirivala

vidjela  kad je  suze sakrivala

vidjela   i kad je on zaspao

a ona se pravila da spava

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

i za nju plakala  jer ona nije mogla

jer ona je bila ja

a ja sam bila ona.

mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

vidjela  kad je on snove prigrlio

a ona se pravila da spava

pa se polako izvukla napravila srce

od šala ribizli i rozaklija

malo kičasto sli iskreno dječije

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

uzela je  njegov upaljač kurvoazije nasula

jednu njegovu ciganku zapalila

popušila ispila ružicu na peškunu poderala

viljuškom

ustala upaljač u ruku sakrila

ukrala

mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

vidjela  ruku srcu njegovom je prinjela

srce je zadrhtalo kao površina jezera

kad ga lahorac napadne

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

poljubac mu je lagani dala

nježno djetinje da ga ne probudi

moralo se ići  iskrasti da on ne zna

za njih nade nema

osim snova

mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen

ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

vidjela  da mu je poljubac lagani na obraz

spustila i tiho se ka kapiji iskrala

pobjegla

i još vidim jasno pamtim

izlazi a druga djevočica pred nju banu

ona zastane u njoj straha nema

za njega mjesta nema

svu  joj dušu  bol uzela

gleda drugu  pačenicu ništa ne govori

ona je zagrli i pita iako zna

Šta sada malena moja,

Kamo bježiš

Kamo kaniš stići

Bilo kamo

Slomili su me

oni koji me vole

Ne želim uprljatii ljubav

Nerstvarna krhka ruža

Nježna muzika ljubavi

Cvijetni san

Strepnja

Do kraja godine je ostalo još poprilično,  u ,minutama

Dan za danom, ruža procveta i uvene.

Kroz okrvavljene usne klizne neubrana.

A noći , besanice i more.

Svijet je okrutan.

Neprekinuti niz mora.

Bića se bude , ne sjećajući ljepota kako se prije živjelo.

Kada je zemljom vladala:

Ljudskost.

I ljubav.

I Anđeli mekih krila lebdjeli.

Što bi poete rekle:

Jutros ti je ruža procvjetala Mila.

U prevodu:

Ah nekada…

Procvetalu ruža bi bila nježno sa ljubavlju ubrana.

I niko se ne bi bunio.

Dapače.

U noćima dugim

Danima teškim

Mislima tražim

Dane kratim

Vrlo često

Jedno mjesto

vrijeme jedno

malo dijete

sanja

vrijedno.

Prelijepo vrijeme

Mirisavo dijete

Prelijepo mjesto

Ljubav kao stanje duše.

Zaboravljeno od ljudi

Okupano

morima

Obasjano

zvjezdama

Tiho

sunčano

Velikodušno

sjajno

blago i blago

Pitomo

drago

Nježno

čisto

Milo

bistro

ljubavlju

ozračeno

davanjem

nesebično

dobrotom

umilno

od cvijeća

mirisno.

Sneno

od nevinosti

blaženo

od radosti

pomalo umorno

od čekanja mene

što poput sjene

nalik Princu Malom

hodim duhova tragom.

Tih godina ruke pružao

Drugim nježnijim se nadao

Te godine sretoh tebe.

Skoro napriliku mene

U prvi tren tada nisam znao

Ljubav svoju tebi sam dao

Jer plakat ću za oboje

Prigrlih dušom

Tvoje iskreno srce

Utopih se u tvom zagrljaju

Svježem od mora

Leprašavom ko zvijezde

Tihom

Blagom

Nježnom

Pitomom

Jer plakat ću za oboje.

Velikodušan u sebičnosti

Izgubih se u izvoru

Ljubavi

U  tvom pogledu

Bistrom

Umilnom

Snenom

Radosnom.

Jer plakat ću za oboje

Dobrotom sapleten

Milošću sakriven

Ko nježno janje

Ko malo kuče

Izgubih se

U tvojoj duši

iskrenoj

snenoj

blaženoj

od nevinosti

cvijetnoj

od radosti.

Više ne tražim ništa

Ja ću plakat za oboje.

Svaka misao na tebe

Vraća me u vremena

Ona neka tamo davna

Divne Puteve

Cvijeća djece.

Jer plakat ću za oboje.

Malena prođe i ova godina

lijepa nježna snovita

kao i one prije

nismo se razdvajali ni jedan dan

pa ne pitaš  kako sam

znaš da  još uvijek sam jak

u meni ništa novo

samo zdravo tkivo

uglavnom snjegovi zapadali veliki

ponekad mi malo  ledeno

kad proljeće ljubicama zamiriše

kad ljeto avgustom osvane

kad jesen sedamdeset i neke vrisne

otkad ne ponoćku ne idem

sanjam hiljadu pahulja bijelih

odavno bješe

nemam koga obgrliti

shvatićeš

moja tišina plače

prolazi Badnje veće

ne mogu reći kao da je juče bilo

jer nije bilo juče

ne mogu reći vrijeme je proletjelo

nije proletjelo

ne mogu reći vrijeme briše sve

vrijeme ne može izbrisati ništa

večeras

ne mogu reći da sam dobro

ne mogu

nikako ne mogu reći da sam  dobro

ali plešem

večeras slavim ljubav

tvoju i moju

ruku u moje srce možeš staviti

da još uvijek mislin

da kraj mene sniješ

shvatićeš

moja tišina plače

prolazi Badnje veče

Bile su to jako duge decenije  

i paran broj godina

i mi smo par

Bilo je to trideset dvije godine

koje nikome ne bih htio poželjeti

zašto bih nemam razloga

Bilo je to trideset dvije godine

prelijepih sanja i uspomena

poklon Neba

Bilo je to trideset dvije godine

jubavi koje su se navezle 

azurnim nitima

na prethodnih trinaest

bilo je to trideset dvije godine

nevine dobrote

pa šta ako je i samoće

shvatićeš

moja tišina plače

prolazi Badnje veče

ako ti večeras ne mogu slagati da sam dobro

ne zamjeri

poželim

ali  ne mogu  ti slagati

nikad te nisam lagao

jer nisam  nikako nisam dobro

ali plešem

večeras slavim ljubav

tvoju i moju

ruku u moje srce možeš staviti

da još uvijek mislin

da kraj mene spiješ

shvatićeš

moja tišina plače

već Božić je