Crno
Crno bijeli svijet
Nije sve tako crno
Bijelo i ljubičasto
Crno bijele fotografije
su umjetničke
takav je i život
manje više
neuk pomislim
tu ja uskačem
sakrio sam boje
da naslikam lik njen
koji u srcu nosim
avaj zaleđeno je
izletim na ljubičastu kišu
bjelina ne pomaže
jer oči moje crno bijele
krvavu rosu liju
Ti si čarobna sjena
nježna kao vala pjena
Ti si tihi ocean
kao snovi mojih sanja
Ti si krhka ruža
što ka meni ruke pruža
Ti si suton
u kome moja duša odmara
Ti si pobješnjelo more
koje srce moje smara
Ti si mjesečeva bajka
koja mojom dušom sni
Jednostavno ti si …moja malena
Bjegaj mjeseče sjajni
bježi dalje
sklanjaj pogled
sa moje drage
ne kradi ljepotu njenu
što za mene rođena je
od iskona
u Oceanu
Tišina i sni
Lutaj mjeseče mladi
lutaj dalje
sa mojom drago se ne veži
ne kradi ljepote oceana
što ronim u njemu
u školjku plavetnu
srca svoga stavljam
kapljicu kiše
u sedef je pretvoram
Oprosti mjeseče mili
zastani
ne sklanjaj pogleda
sa moje drage
sa njom se veži
kad ne mogu ja
zbog snježnih
pramenova svojih
što beskraju zovu
Znam taj dan si plakala
skoro da si umirala
mene su nosilima pronijeli
ništa mi nije bilo
samo me geler stefio
u adamovu jabučicu krhku
zaboravih da dišem u trku
Znam da si hjela još plakati
skoro da si se razboljela
mene su od tebe oteli
ništa se tu nije moglo
osim još borbenih pjevati
tiho sasvim tiho mila
da te drugi ne čuju
Znam da ne smiješ plakati
zdravlje je najpreče
to ti zasigurno mogu reći
vidiš mene zdravog zapucaše
sad bez boljke gore idem
tamo ljekara nema
kažu neće ni meni trebati
Obećavaš da nećeš plakati
skoro da si me nasmijala
lako se meni šaliti
svoje sam rane prebolovao
šta ćeš ti sa životom svojim
imaš samo dvadeset pet
prave godina za grlice let
Oprosti mi
Sinoć se ogriješih o tebi
riječju ne i dušom
sebično je srce moje
u ljubavi svojoj
ne da
nikako ne da
da mu pričaš
da ćeš nakon
vremena
Njemu da odiš
to je u redu mila
i ti ćeš naći da znam
da je to u redu
ali molim te
nemoj da mi odeš
prije mene
ne mogu više ostajati
sam
sve ljubavi moje
odu prije mene
nemoj more mome ubavu
ti da mi odeš
nemoj mila ti
daj da jednom rečem
lipo mi je
ne mogu živjeti bez tebe
ljubim te zanavik
a oči sklopim
dušu sritnu predam
Tišina i sni
ti budeš
kapljica u oceanu ljubavi
koja me na pute prati
Zamišljen i usamljen
u ponoć bdijem
crkveni toranj nijemi
ezani muče
đez u glavi
klavijature klize
kao šum Oceana
saksofon ječi
miriše na samoću
u srcu
pitanje havi upućeno
a gdje si ti
Tebe nema
Vreme leta
tebe nema
ne dolaziš u moje mahale
ne tažiš me u snovima
osjećam da si tu
kraj neba moga
što polako kraj tvoga klizi
to su samo sekunde
milimatri
jasno mi
nećemo se sresti maleno moje
toliko voljena i željena
šta možemo
darivala si mi sve
bila moja grlica malena
što ka nebu leprša
ne znaeš
koliku sreće ljubavi sijala si
pjesmama svojim
i glasom ptice
što umire pjevajući
sniju ruže
a ti mreš
Kada bih imao još
jedan život
nešto malo mlađi
jednako prelijep
u njemu bih
srcem
iskovao đardin
sa mjesečinom
usred Oceana
Tišina i sni
a nikada ne prestane
da snije
samo za tebe
ljubavi moja
Autor
Hajro Šabanadžović
Pada snijeg
a tebe nema
da mi dođeš
gledam slike
prelijepo lice
tvoje
u raskoši nevinosti
obrisa lepršavih
Ljubavi moja
pada snijeg
a tebe nema
da mi dođeš
nosiš bjelinu
oceana
Tišina i sni
a u srcu d'bro
ledi snove
Mila moja
pada snijeg
a tebe nema
da mi dođeš
slažem uspomene
za dane buduće
kad sjećanja
plemenito bole
bila si mi sve
Anđelu moj
prolaze ljeta
a tebe nema…
