Vjernost MBS
Kristalni cvijetni dan
Neobičan san
Zaleđeni đardin
Tražim cvijet
jedne mladosti
Ljuljačka se njiše
beznadežno
Već odavno
prazna
Vjenčanica sanja
bjelinu
Rijeka je modra
kristalna
Ja izgubljen
bez dodira
Više i ne slutim
na kojem kalendaru
piše
Gdje si ti
Autor
Hajro Šabanadžović
Život priča
Noć kada se ljubav vodila
More plavog brilijanta
Naše nebo
Odustani od strahiva tegobnih
godinama množenog
pusti da iskonu svome
paklenoj vatri života odi
Odustani od sumnji nesnosnih
vremenom kovanih
pruži mi ruku
ljubavi
okreni od prošlosti grozničave
smutnjama nošenih
vjeruj mi
ljubav je jača od kavala samotnih
pogledaj u more duboko
plavetno i prozračno
kao tvoja duša
milosna
samo zatvori oči
zakorači bez straha
u more duboko
ocean ljubavi
u kristalim nebom okupanim
čekajući tebe ljubavi
oduvik opstajem ja
čekajući tebe jedina
odagnavam strahove rastanka
jer
vjerujem u sutra
Neka pjevaju borbene oni koji to znaju.
Ti ne.
Neka prepisuju oni koji su to naučili
Ti ne.
Neka puše oni koji to znaju.
Ti ne.
Čemu to?
Ravnoteža!
Jade,neukost, popušlići
spram dobrote.
Ledeno jutro
Besana noć
Tragovi
U potrazi za izgubljenim sjećanjima
Prelomi se nečujni jecaj
ledenim jutrom
besane noći
rasipajući u nestanku
djevojčice što suzi
hladne i prazne tragove
zarobljene rosom i maglom
kojima gubi
zalog odbačene vjernosti
u sjećanju poslijednjeg dodira
u odjeku misli
ž ‘ tem ili volim te
sad savim sve jedno je
ljubav uvijek isto boli
a sa očajem
spoznaje da počinje voljeti
onog kojeg je
ponosa radi prezrela
Suton srcem mojim korača
oceanom dubokim i nježnim
u noći srebrene mjesečine
polako mrakom titra i boli
pjesmu kreće pjesmu kreće
klizi tebi sjeno blijeda
a usnila si sanak pusti
moje noći duge noći
recite joj neću moći
zapjevati zapjevati
ubila je ubila je
jednu ljubav neprebolnu
sebična je ona bila
nijemu ljubav poklonila
snove svoje dosanjane
sa sobom je prigrlila
u ocean u ocean
u dubine u ljepotu
lepršava od milovanja
uranjanja u plaveti
moju ljubav položila položila
da se plodi međ nimfama
Izvor tirkiznih boja
na stijenama od jantara i žada
okupan snovima maksumčeta
sanjajući tebe
da mi dođeš
otvoriš dveri tvoje
skute bjelokosne
uroniš
učežnju moju
laticama krhke ruže orošena
obasjaš ljubavlju
djevičanske pupoljake tvoje
Nemoj mi tako brzo pobjeći Mila
jer u duši nemam mjesta ni za suze ni za smih
sačekaj bar
da nađem prave riječi
Ne bježi
Molim Te
Oprosti mi
I hvala ti
Ponekad umor čini svoje
čovjek se uplaši
kada odu ne vraćaju se.
ni žive
ni usnule
uskoro će jutro
ti ćeš sjesti i piti toplu kafu
čitati moje strahove
smijati se i reći
jah glupka
zvjezdice sestrice moje
čega se jema plašiti
četiri sekunde dalje
ja ću sklupčan na podu
u uglu ispod prozora
čekati jutro
kunjati tvoje nevine snove
ne mogu odoljeti kiši
dok sa lica
stere suze njene
po usnama mojim
ja ih upijam
kapi ili suze
zar je to bitno
boli me bol njena
jer je moja
dok mi sklapa oči
i odlazi
kao slijepac koga varaju
da je udovički štap
crne boje
Čutim
u srcu slutim
bujice i izvore
u jednoj suzi
neće da klizne
neuništiva
moj vrisak
za tvoju bol
tužnog djevojčeta
Suton okupan mirisom behara
Savršena ljubav
Plišano svitanje
Zvuk zaljubljene kiše
pokriće neutješne sutone naše
okupane mirisom behara
ti ćeš ostati
tiha
zaljubljeno nijemeć
u dlanove
njma ću položiti srce
krvavo i živo
da tango pleše
nestašno i nježno
volim te ludice mila
oprostićeš
mi umor moj
na počinak moram poć
oćuti nam nevinost svitanja naših
i molim te
ne vlaži lice rosom
kunem se
ja čekaću te