Jutro sa Blekijem – Plodovi tvoji









Tvoje ruke nježne

grane su razgranate hladovite

stvorene za neposluh

djetinje igrarije

ljubavne zagrljaje

gniježđenje





Tvoje usne rumene

lišće su sedefastih treptaja

za milovanje sa lahorcem

nježnu rosu poljubaca

tango sa mojim stađunima





O plodovima griješnim

u raskoši svojoj

tek slutnju nježnu stvaraš

u ludujućoj slatkosti bila

grešnost “zabranjenih ” voćki

a zebnjom i željom čekaš

čije će ruke nježne

milosti tvoje brati

Ne bacaj kam Maleni

 

od Ezela vakta

rekoše mi

voli i sni

ne budi sujetan

još   rekoše mi

ne bacaj se kamenjem

Mili dječače

 

ni rječju

ni zlim pogledom

na ženu

anđela Nebeskog

na dijete maleno

suzu Nebeasku

grijeh je to

 

nikad ne bacam

kam

ni riječ

ni mrki pogled

na ženu i dijete

preteški su

mogu mi se vrnut

da ne uvrijedim Boga Milostivog

pognem glavu

jer

mogu mi se vrnut

dušu kristalnu Anđela mog slomit










												

Bleki – I pad je let

Plišana magla nad Modrom rijekom





Boje nježne

Boje krhke

Riječi plemenite

Riječi istinite

Božija davanja nalik Ženi

Ako im srcem podarimo ruku

one biraju ples

a to je već čarolija

koja budi sjećanja o ljubavi





Raznježeno vidim moje tuge

ljubavlju iskre u zviježđu

jasne kao vječnost

duboko zapretene u plišanoj magli

što milošću sja Modru rijeku

put rajskog ružičnjaka

skrivenom u nestvarnom krajoliku





Ah te boje

čudesne

Eh te žene

čarobne

Ih ti snovi

dosanjani

Oh te riječi

uzvišene

Uh te godine

nestvarne

iskonom mojim zapisane

Božjom milošću

plove mojim radovanjem

a tada i svaki pad je let

Jutro sa Blekijem – Praznik je, ljubavi moja

 

Anđeo mi se javi

poput snova koji lepršaju

upali svijeće radosnice

praznik  je ljubavi

 

ljubav je duša oprosta

čedno srce moje sni

lepršave snove

što nade velove nose

 

i tada duša zatrepti

misli to dolaziš ti

vara se mila moja

povratka više nema

 

pogledam kroz prozor

to se djevojčica moje udaje

maše mi i plače

0docnio si mili moj

 










												

Bleki – Slika sa mirisom nevinosti













Na sliku ljubavi

izlile se boje sa mirisom nevinosti





zaplesala nježnost

nestvarnih tkanja uzvišenosti

kao da kreće u potragu za dugom





bojama se otrgle sjene stvarnosti

kada na rukama slikara

ona tone u san





platnom cvjetaju boje

kao da se pitaju

hoće li je snijegovi prekriti





ili će se oteti





i snenim ushitom

njegovo srce odlediti

Bleki – Oj djevo djevuško zašto tužna si ti









Misli moje tanane

tiho Modrom rijekom plove

tražeći odbjegle snove tvoje

u nježnom rumoru lišća zbore

ej djevo djevuška

zašto tužna si ti





Srce moje nemirno

mjesecu traži sjej u Modroj rijeci

dok nebom tiho zviježđe plovi

pjevušeći pjesme tvoje ljubavne

oj djevo djevuško

zašto tužna si ti





Duša moja prozirna

snijeg miriše nad Modrom rijekom

dok mala lađa brzake lomi

u šumu glasa tvoga bolnoga

oj djevo djevuško

zašto tužna si ti





Ljubav moja beskrajna

kristalnom Modrom rijekom uzburkana

polovi tebi ove noći

da izbriše suze tvoje

oj djevo djevuško

primi cjelove ljubavi moje.

Bleki – Pustio sam je da ode




Tražio sam dugo

tvoje usne tugo

u sutonima tužnim

u noćima dugim

 

budio se često

tražio sam mjesto

pored tijela tvoga

u jecaju srca moga

 

U proljeće vidio sam jasno

da  kopni i  odlazi  prerano

u boli srca djetinjeg sam znao

samo sam je ja ljubavlju držao

 

gledao sam ljeto u njenoj kosi

kako povlači zlata sjaj i rosi

jesen što tugu stere

u njene  oči nježne

 

zima je donijela bjelinu

i njenom liku svježinu

morao sam je pustiti

našoj malenoj da odi