Jutro sa Blekijem – Ne, ništa vi ne znate

Prelijepi dani  Nije se predala ni poklekla  Kristalna rijeka  Ljubav milosti puna

Ne ništa vi ne znate

Znate li kako je to kad vam ljubav umire na rukama?

Ne , ne znate.

Malo vi znate.

Malo ih je koji to znaju.

Znate li vi kako vas sve boli,

a vi se igrate radosti.

Ne, ne znate.

I bolje vam je.

Srećni ste.

Vi vidite da se život,

ljepota polako topi.

U vama , svake sekunde

neki katil u srce kamu zabada.

Rana boli, toliko da se morate štipati,

sa rukama u džepovima i sa osmijehom na licu sjati.

Još morate pjesme ljubavne da pišete.

I da joj čitate.

Jer u njima je čitav život njen.

Znate li kako je to kad joj pjevate,

voljeću te do kraja života, jer ona tako hoće.

A on joj migolji.

Ne , ne znate.

Malo je sretnika koji to znaju.

I znaju da voljeće se i poslije života.

Znate li kako je voditi ljubav sa jedinom ljubavlju,

a znate da je to možda i poslijednji put.

Ne ne znate.

Nemojte ni pokušati.

Boli, očajnički boli.

Sve u vama plače,

a vi ste delfin što uranja u plavet dubine ,

dok njena neugasiva ljubav izvlači iz vas vulkan

koji hoće da vrišti i raznese vam tijelo u paramparčad.

Znate li kako je biti bespomoćan dok nju boli, a neće da jaukne,

glas da pusti

jer ponosna grlica je ona.

Ne , ne znate.

Nemojte ni pokušati zamisliti.

Osim onih koji znanje u srcu nose.

Njima biva lakše.

Jedino vam preostaje da je zagrlite,

nježno ko bebicu,

i još nježnije ,

jer sve je boli.

I dodir,

i život,

i ljubav

i milovanje

i snovi

kojih više neće biti.

Znate li kako izgleda kad bol umine i ljubav jedina usnije.

Ne ne znate.

Baš ste sretnici.

Jer niste se molili,

četrdeset dana i noći

pored raspuštenih kosa plavih,

sa rukom u ruci,

usnom na kosi

dušom u grlu

srcem na čerečenju

dok ona odmara do slijedeće boli,

što joj utobu čupa.

Ne, nikako se niste molili jer bi vam se život slomio,

što molite Nebo da je uzme što prije,

samo da je manje boli.

Da li znate kako je to kad oboje shvatite da zadnji dan je došao.

Uh, ne mogu vas u tu radost petljati.

Žao mi vas.

Bolero svira,

njene prelijepe oči se u snu smješe.

Ljubav uvijek pobjeđuje.

Smrt strljivo ,u uglu čeka.

Ja je zamolim da malo prošeta

u snježnu noć i osvježi se.

Niko neće pobjeći.

Obećavam.

Smrt se postidjela i izašla.

I onda se muzika još jednom okrenula.

Tokata i fuga u D molu i Bolero

su se izmješali i malo stišali.

Malena  je zaspala,

više se nije probudila.

Dvadeset četiri sata je spavala.

Toliko je bila umorna.

Želio sam da je to san ozdravljenja.

I čitao joj pjesme naše.

I čitao i čitao,

muzika je sama lelujala.

Ponekad bi se čulo i Alelujah.

Nismo to mi izgovarali.

Ljubio joj ruke.

Cjelovima kvasio usne

želeći joj dati godina svojih.

Milovao kosu koja je sve manje iskrila.

Glavu polagao na grudi koje su sve tiše sanjale.

Govorio da je volim.

Da je ona moja malena

koju sam iznjedrio da mi ljubav bude.

Luce je postajala prozračnije.

Skoro da to nisam mogao podnijeti.

Sklupčao sam se na pod držeći je za ruku.

Ne znam kako,

nisam smio podići pogled,

da ne izgubim milovanje.

Njena ruka na mojoj kosi,

njena ruka na mome licu,

njena ruka na mojim usnama

njena ruka u mome srcu

njena ruka u mojoj duši.

Ne znate kako je to.

Šteta.

Uzdrhtao sam od miline,

ukočio se,

obradovao se,

mislio da me vodi sa sobom.

Mali Princ u meni je pogasio sva svjetla,

otvorio prozor , okrenuo se ka malenoj.

Ona je još bila tu.

Postajala je svetlost,

kojoj on prilazi i ljubi je.

ja ih gledam

a suze koje ne žaluju,

već slave ljubav,

na usne joj spušta.

Ona zatrepće očima,

u zakutcima njihovim Dobri

i on se od nekud pojavio,

sluti riječ:

Ljubavi moja.

Nije ih uspjela otvoriti.

Samo mi je ruku blago stisnula.

Znala je da smo tu.

sva trojica.

U troje se sve lakše podnosi.

Ni uzdah nije pustila.

Tek jedna grlica plava nam slijeće na lijevo rame.

jednom po jednom

Kljunom nam dotiče usne,

vesela je ,

razigrana ,

ali mi znamo da mora ići.

I puštamo je.

Odlerpršala je.

Dobri ju je čeznutljivo gledao,

Mali princ je mahao,

ja sam ko godina plakao,

ako znate kako je to.

Mislim da ne znate.

Niste bili prisutni,

dok se ona spajala sa tisućama pahulja bijelih

leprešala ka nebeskim dverima

i iščezla.

Ne znamo šta nam je.

Nema sunca,a nama oči vlaže.

Meni se u blistavu Modru rijeku pretvorile.

A zahvalan sam,

molbe su uslišene.

Umrla je mirno u snu,

pred samu ponoć;

tačno u vrijeme kada su se prvi put spajali.

I ovaj poslijednji.

Smrt je kasnila jedan dan.

To je bio njen poklon mojoj malenoj.

Rastali smo se u blagoslovljenoj noći.

Aleluja.

Bleki – Svakog jutra tuga je tu

 

 

U rano jutro bilo kojeg dana

bilo koje godine

na bilo kojem kraju ove planete

satovi zvone

tuga je tu

 

u bilo koje jutro bilo kojeg dana

satovi sa katedralskih

inih sahat tornjeva pozivaju na buđenje

u selima pijetlovi kukuriču

svi navještaju ustajanje zombija

pogled kroz prozor odjeće radi

klimanje glavom bez osmjeha

bez poljubca ni radosti nema

sa nogu bljak kafa iz automata

tuga je tu

 

i svakog dana sat zvoni

u ušima žurba ka vratima

a napolju

ozareni novi dan nestrpljivo čeka

nasmješeno sunce dobrodošlice

plavetnilo neba i svjetlost

lagani vjetrić milovanja

procvalo drveće boja

tuga je tu

 

 

mirisno cvijeće opija i zanosi

možda po koja kap kišne svježine

plodnosti pada

ili sipi

dok ptice neumorno pjevaju

djeci cvijeća o ljubavi miru

i oprostu

sve slavi Stvoritelja Milostivog

 

u rano jutro bilo kojeg dana

bilo koje godine

na bilo kojem kraju ove planete

ljudi to ne primjećuju

vremena se nema a i skupo je

tuga je tu

 

												

Bleki – Do zore još vremena ima

 

Kučica u cvijeću

 

Poljubac

 

Prozračna snenost

 

Obzorje budućnosti

 

 

slutim jube

al  krijem

tvoje zore bolne

za sedam godina

i još neki dan

u sjenci naše kućice

kraj mirisnog cvijeća

urburkanih bila

ležimo nagi i vreli

od cjelova silnih sneni

 

na grani usud sjedi

tužno nas pogledava

tiho šapće al ne zbori

ne spavajte noćas mili

do zore još vremena ima

plešite još  samo malo

uskoro će zora krvava

najaviti  vašega tanga kraj

pustite da ljubav cvijeta

do poslijednjeg okreta

sutra će za jedno od vas

biti svršetak ovog svijeta

 


												

Bleki – Sunčica

 

 

suncica  medena-velovitost suncicin-univerzum

 

 

medena-u-sumi-cudesa  suncicin-dan  sunceva-magija

 

  cudesni-svijet-modre-rijeke  jedan-pogled-u-raj  medeni-snovi

 

Sunčica

Ime dato po suncu

Demunitiv

Sjajno a nježno

Zavodljivo a čisto

 

Sunčica

Ime ruže i ljubičice

Sjaj Modre rijeke

i kapi rose

Šapat srca

i jecaj ljubavi

 

Sunčica

Istina i nevinost

Dobrota i nježnost

Brižnost i ljubav

Vedrost i čežnja

Ljubav Tišina i sni

 

I ne po želi

Da te miluje

Djetinjom dobrotom

Da grli te životom

Mirisima tijela svog

To milo čedo svjetlosti

Sunčica

 






												

Bleki – To vam je tako

To vam je tako

jednostavno i lako

reče Ja jesam

ljudima od blata

imate raj

i pakao

vi birate ples

Raj je za moje duše

vatra je zavodnikova prevara

tako vam je to

reče On Milosni

lako i jednostavno

ljudima od zemlje

imate Milost i Ljubav

od Mene

plam i vatra

to vam je od vas

jednostavno i ne baš lako

reče Jedan Jedini

ljudima od ognja

to vam je tako

Bleki – Dolazi njena noć

 

 

Noć Anđela

 

Naši snovi

 

Ruže i još ruža

 

Rijeka vjernosti

 

Mirisni cvijet ljubav

 

Plavetna tišina

 

 

 

dolazi noć

mog Anđela plavetnog

ona mora bez mene

poć poć

 

prelijepa kao naši snovi

urešena i spremna

gre gre

 

Anđelima na pričešće

ruže i još ruža

obalama rijeke vjernosti teku

 

mirisni cvijet

ljubavi

odi odi

 

daleko od mene

najdalje i još dalje

tamo tamo

 

a se ne čuje

plač našeg đardina

mi život pjesmom slavimo

 

ponekad se desi

a nam se otme

suza samo jedna

 

i plazi i plazi

nikako da slazi

zabranjeno joj

 

jes kako ne

ali

šutimo šutimo