Ne , ne znate.
Malo vi znate.
Malo ih je koji to znaju.
Znate li vi kako vas sve boli,
a vi se igrate radovanja
Ne, ne znate.
I bolje vam je.
Srećni ste.
Vi vidite da se život,
ljepota polako topi.
U vama , svake sekunde
neki katil u srce kamu zabada.
Rana boli, toliko da se morate štipati,
sa rukama u džepovima
sa osmijehom na licu sjati.
Još morate pjesme ljubavne da pišete.
I da joj čitate.
Jer u njima je čitav život njen.
Znate li kako je to kad joj pjevate,
voljeću te do kraja života, jer ona tako hoće.
A on joj migolji.
Ne , ne znate.
Malo je sretnika koji to znaju.
I znaju da voljeće se i poslije života.
Znate li kako je voditi ljubav sa jedinom ljubavlju,
a znate da je to poslijednji put.
Ne , ne znate.
Nemojte ni pokušati.
Boli, očajnički boli.
Sve u vama plače,
a vi ste delfin što uranja u plavet dubine ,
dok njena neugasiva ljubav izvlači iz vas vulkan
koji hoće da vrišti
raznese vam tijelo u paramparčad.
Znate li kako je biti bespomoćan
dok nju boli,
a neće da jaukne,
glas da pusti
jer ponosna grlica je ona,
mnije mene manje boli.
Ne , ne znate.
Nemojte ni pokušati zamisliti.
Osim onih koji znanje u srcu nose.
Njima biva lakše.
Jedino vam preostaje da je zagrlite,
nježno ko bebicu,
i još nježnije ,
jer sve je boli.
I dodir,
i život,
i ljubav
i milovanje
i snovi
kojih više neće biti.
Znate li kako izgleda kad bol umine
i ljubav jedina usnije.
Ne ne znate.
Baš ste sretnici.
Niste se molili,
četrdeset dana i noći
pored raspuštenih kosa plavih,
sa rukom u ruci,
usnnama na kosi
dušom u grlu
srcem na čerečenju
dok ona odmara do slijedeće boli,
što joj utobu čupa.
Ne, nikako se niste molili
život bi vam se slomio,
što molite Nebo da je uzme što prije,
samo da je manje boli.
Da li znate kako je to
kad oboje shvatite da zadnji dan je došao.
Uh, ne mogu vas u tu radost petljati.
Žao mi vas.
Bolero svira,
njene prelijepe oči se u snu smješe.
Ljubav uvijek pobjeđuje.
Smrt strljivo ,u uglu čeka.
Ja je zamolim da malo prošeta
u snježnu noć i osvježi se.
Niko neće pobjeći.
Obećavam.
Smrt se postidjela i izašla.
I onda se muzika još jednom okrenula.
Tokata i fuga u D molu i Bolero
su se izmješali i malo stišali.
Malena je zaspala,
više se nije probudila.
Dvadeset četiri sata je spavala.
Toliko je bila umorna.
Želio sam da je to san ozdravljenja.
I čitao joj pjesme naše.
I čitao i čitao,
muzika je sama lelujala.
Ponekad bi se čulo i Alelujah.
Nismo to mi izgovarali.