pročitavši onu o slikama
neko ko me poznaje bi rekao
ode tvoja teorija
sve je u parovima
moje zaljubljeno srce
mjesto mene vas pita
a najljepše slike
njene nevine duše
što ih sniju dvori naših sanja
lik djevojke pretočim u krajolik
sjetim se plavetnila neba
sunčev sjaj se sam ubaci
vuče ustalasano more
prepušta poprište mjesecu
koji doziva zvijezde
da nas vode svojim stazama i putanjama
meki pjesak što klizi kroz tvoje i ruke moje
prenosi titraj ustalasanog mora
dok mjesec stidljivo plovi
plavljim od crnila nebom
na kome nema maglica
njihovo vrijeme će kasnije doći
Sumrak pada
ti i ja, jedna nada
crveni ili bijeli bikini
nosi nemirnu čežnju
pune crvene usne
hoće da se ljube
nestašne riječi umilnog zvuka
iskreni smiješak u očima
nježnost u rukama priklanja se meni
Tek tada u tu viziju mogu prizvati sebe
Posmatram nas očima maglica
dva djeteta na pijesku
dva anđela
dvije zagrljene nevinosti
koliko god vam slika treba
uvijek je njihov broj paran
