Autor
Hajro Šabanadžović
Tijelo gori Uzburkano i uzbibano
Jagode u polju Rastanak
Behari mirišu Bolero
Indians blood river Bol
Melankolija Razumjevanje
proljećem slagala mi
nema bitno šta
oprost ne dobi
djetinji glupko
sada se kaje
evo jesen je
volim je
jabuke i kurške zriju
nema mojih trešanja
ni nje
sa njenih usana da ih berem
Dobro jutro, moja zoro plava
mjesto mene jutros ustani
moje zlato s nekom drugom spava
život mi se više ne mili
Dao mi je i sunce i kišu
sad kraj druge leži umoran
moje grudi jos za njega dišu
zbogom sreco, tugo, dobar dan
Dobro veče, moje društvo staro
cijelu noć mi društvo pravite
ako legnem ja se dići neću
vi mu nikad to ne recite
Dao mi je i mjesec i zvijezdu
nema više nade da ce doć
drugu ljubi sada u svom gnijezdu
zbogom srećo, tugo, laku noć
Opio mi i dušu i tijelo
vilo mora, oduzmi mu noć
ako legnem ja se dići neću
zbogom srećo, tugo, laku noć
Crne si kose rasplela
pošla si
a nisi ih peplom posula
Grudi si otkrila
pošla si
a nisi ih mlijekom orosila
Stegna si stiskala
pošla si
a nisi ih nikom dala
Nadom si me zaklela
pošla si
a meni si Krhku ružu darovala
Bolom si se okovala
pošla si
a tebe jedinu su meni oteli
Licentia poetica – Mea Vita
Iskon Rođenje
Moje ljubavi Neizmjerna Milost
Bosna zemlja Božije milosti Grad Čednosti
Izvor Modre rijeke Modra rijeka
Dijete u oblacima Ljetno proljeće
Ona spava Plava Ljubav i fantazija
Blažena Luca Vodopad
Epilog
Grad čednosti sanja Poljsko cvijeće
Grad čednosti u plamenu Noć
Ulica prkosa Sleđena Smrt gleda i pamti
Sjene male na dnu bregova Blagost
Zalazak Nebeski nosači
Tunel Svjetlost
Vječnost Nebeska čarolija
Nevinost Strast
Plamen Utočište
Grijeh i oprost nebeska kupola
Pjevaj, pjevaj! Na kletoj gitari
prsti tvoji igraju i kruže.
Zagrcnuo bih se u dimu i jari,
moj poslednji i jedini druže.
Nek ti oči na grivnu ne sleću,
nit na svilu što blista beskrajno.
Tražio sam u toj ženi sreću,
a propast sam našao slučajno.
Nisam znao da ljubav duboka –
zaraza je, da je kuga … strijela.
Prišla je i zaklopljena oka
banditu je pamet oduzela.
Pjevaj, druže, nek se vrate dani
i negdašnje naše zore plam.
Nek poljupcem ona druge hrani,
preživelo đubre, divni šljam.
Ah, zastani! neću da je diram.
Ah, zastani! ne kunem je ja.
Daj mi da ti o sebi zasviram
na debeloj žici koja sja…
Blista mojih dana kube jasno,
u duši je još zlato starinsko.
Mnoge cure ištipo sam strasno,
mnoge žene u uglu sam stisko.
Na zemlji je još istina živa,
opazih je i ja detinjim okom:
ližu kučku dok joj se sok sliva
svi psi redom, na juriš i skokom.
Ljubomoran – zar da sam na tebe?
Zar ovakvog da me snađe jad?
Naš je život – postelja i ćebe
Naš je život – poljubac i pad.
Pjevaj, pjevaj! Ruke neka mašu:
kobni zamah – kobi će doneti…
Čuj … nek idu svi u … pivsku flašu…
Nikad, druže, ja neću umreti.
Januar je , ništa ne siječe. Bija je i prosinac , a ništa nije prosijavalo. Valjda će se u veljači neko veljati.
Čim se pomene veljanje nama naum padne Mare.
Ma ne Gatara ona nikad ne nosi veštice, nego ona Daskara ,što svoje daske sa sobom uvijek prtji.Vi garant pomislili na bubmbaru i krivuljar, iako veze nemate sa trigonometrijom.
Pitate se kako znamo da nemate veze sa trigonometrijom.
Pa to je veoma jednostavno.
Niko nije blesav da ima veze sa trigonometrijom , osim onih blesavih koji se faćaju kojekakvih kosmičkih računica, umjesto da se fataju Mara.
Kako kojih. Joj levata majko mila, sve im se mora crtati.
Boni ne bili ,Bilo koje.Jal morskih, jal domaćih. Jal sa daskama ili sa vešticama ili bez njih.
Za njih vam ne trebaju nikakve računice, iako su sve one doktorirale krivuljare.
Ili nisu? Tko će im ga znati? Zakukuljena je to i zamumunljena, a prelijepa čeljad.
I zašto nose daske , kontate vi. Pa to je bar jednostavno. Da se lavati ibrete što će im daske i ne prokuže dal imaju ili nemaju … recimo gačice.
Njima je sasvim sve jedno za doktorate , sve dok imaju jarbole da vješaju donji veš.
Vi se ko biva pitate , što kod kuće ne suše gaće.
Kao prvo kod kuće nemaju adekvatne jarbole.
Kao drugo ,nisu kod kuće skinule veš, nego na trabakuli.
Kao treće…;ma šta vas brigeda ća je Mare skinula veš i di će Mare sušit veš?
Što bi poete rekle:
-Sušile ne sušile isto im se piše.
U prevodu:
-Des'ba ti vidio dobar jarbol a da zbog njega ne frcaju žemske gačice.
Memento rose – Lijepe li ste jedine ljubavi moje
Lijepe li ste mile moje
lijepe li ste jedine ljubavi moje
mirisi su vaši su od đardina ruža
dobro li ste došle u snove moje
Svjetlucava li si Vranjanko jermenko
moje čedo malo
skršeni cvijete moj
plavetnilo li si Sarajko
milo moje maleno
anđelu čuvaru moj
crvena li si Tuđinko
proljeće života moga
posijano dijete moje
Jemenko vranjanko lijepa li si
čedo milo nježna li si
dobrog bekrije ruža li si
u tugama tvojih sanja
ti Jemenko izgubljena
od ljubavi i čekanja
ljubav poklanjala
al i krala
Prošlo je vrijeme pjevanja
malena moja Vranjanko
prošlo je vrijeme radovanja
ljubavi moja
došle su suzne kiše
u snijeg se pretvorile
u urlik tisuću pahulja bijelih
krik se tvoj pretvorio
Glas tvoj danas je tužan
srce ti je slomljeno
ja sam ti ga slomio
tvoj dragan nije tvoj
lažov jedan mili
nikako da ti dođe
samao ti je ljubav krao
svoju poklanjao
On je samo sen
što duša tvoja snije
on je samo kapljica
što sa šedrvana lije
Zašto će na odru tvome
bijelu grlicu da miluje
i tebe prekrasnu usnulu
u čelo u kosu da ljubi
ulici skršenih srdašca
velove razgrtati
tvoje slomljeno srce tražiti
snivati na ležaju belom
dodir tvoje nevinosti
u čelo u kosu da ljubi
Lijepa li si Sarajko
ženo stasita topla li si
moja mila malena
ti si ruža mirisna
što djetetu malom
svoju si ljubav dječiju
darivala
u njegove snove umotavala
Glas tvoj je tužan
a srce slomljeno
Sarajko jedina moja
ja sama ga slomio
mali princ nije tvoj
lažov jedan mili
to je samo san
u tople kute tvoje
se utopa i spije
to je samo san
što u ustreptale grudi
se uranje i vrije
Prošlo je vrijeme muzike
moje čedo maleno
prošlo je vrijeme krajolika
Sarajko blagosti moja puna
došle su oluje strašne
u nestajanje sve pretvorile
glas tvoj grada čednostu vapaj
i tebe ljubavi moja
za tobom srce malo treperi i plače
za tugom i bolom neispjevanim
Na odru ljubavi
safir će grlicu da miluje
tebe predivnu
usne i oči da ljubi u kući ustreptalih srdaca
velove će lepršati
na ležaju plavom
tragati za za tvojim rukama
vrelima strasti
čelo u kosu da ljubi
Lijepa li si Tuđinko
ljubavi jedina moja
prelijepa li si
ružo rubin grlico ljubavi
prošlo je vrijeme nevinosti
a si poklanjala
ali i krala
prošlo je vrijeme maglica
milo moje
Tuđinko slomljenog srca
Došlo je vrijeme rastanka
u ljubav se pretočilo
pjevanje ljubavi od davnina
došlo je vrijeme ljubavi
u srcu neutješno iskri
to je samo san
malena ga moja snije
to je samo san
dosanjan djevojčici nije
Ljubavi tvojoj i mojoj
O puno tuge i snova ima
toliko daljine i čežnje
srce da umire svaki dan
Tuđinko idržali smo pet
mila decenija let
izdržaćemo još samo dan
tvoja će ruka biti u mojoj
a moja u tvojoj
i suza više neće biti
Ne verujem ti mili
ti vetru jedan dragi
što ljubav seješ
po ovom svetu
tri deteta
tri devojčice
tri svoja sna
tri Nevinosti ti dale
tebi što bežiš
u srcima drugih
samuješ i tuguješ
i nestašno luduješ
Na odru malog princa
Ona ga mazno miluje i ljubi
Za tri ljubavi
za tri grlice male
za tri ruže
za tri nevinosti
tri života poklonjena
srebrena plava i crvena
što tjeraju galebova krik
na peščanoj plaži sanja
srećna srdašca
tražiće memento rose
velova istkanih ljubavlju
duše Princa malog
što spije i sanja
Opet nestade
gde sada pobeže
nestaško mali
znam slutim očajavam
grlicama svojim dvema
u zagrljaj leprša
a ja snove isplakala
evo i mene za vama
mili naš dječače
ovog trena hitam
Živio ti nama Maksumče Milo !
Moj povratak sa posla
Počelo je nekako umorno.
Dođem sa službe predveče tog prvog povratka sa posla, poslije njegovog privođenja. Tražim ključ, vrata se otvaraju.
On stoji obučen ko princ neki. Sav u modrom plišu ispod košulja bijela, okrugli okovratnik.Još mu samo krila anđela trebaju.Dobro je vidjeti malo svjetlosti poslije napornog dana.
Ne znam kako je nabavio odjeću Dvije patrole postavila oko kuće dok sam bila na poslu. Ne znam zašto. Nije bio lupež,a ništa vrijedno nisam držala tu na osami,u kućici u cvijeću. Osiguranje nije primjetilo nikakve sumnjive kretnje, ni izlaske iz kuće.
Prima me za ruku polako uvodi u hodnik, zatvara vrata, uspinje se na vrhove prstiju, kapu mi skida, malo me saginje, pa me u vrh čela, tamo gdje se sa kosom spaja, ljubi. Tren miriše i ponovo poljubac blagi spušta. Kasnije je odnekud neku šćemlijicu zbokso, da me ne saginje ,a da me lakše u čelo ljubi.
Uzima mi tašnu, na stolić je , zajedno sa kapom spušta, službeni kožni mantil polako skida i na vješalicu vješa.Nikad mi nije dao da odmah štikle skinem.
Ništa ne priča, zna da umorna sam, šuti , vodi me do kupatila. Toliko umorna da nemam snage da se bunim.Naporan je moj posao.A ja sam ga krvnički radila.Velik je moj grad i puno posla za jednu jedinu nadzornicu.
Kada je pripremnjena. Voda onako kako ja volim.Miris ljubičica, malčice toplija od sobne tempererature sa puno pjene. Odnekud donio ljubičasti , svijetliji, kožni tabure.Znam da moj nije i pored kade ga stavio.
Na njega me posjeda , kosu raspetljava.Bilo je to vrijeme punđi i šnala.Lagano prstima prolazi kroz nju i mrsi je. Meni ugodno, napetost zaposlene žene malo popušta, ja se dadilji , Malom princu, prepuštam. Nekako mu vjerujem .Čula ja, da ga Frka Frkica tako zove,a i učini mi se da mu pristaje.
Bluzu mi raskopčava polako i sporo, ne želi da me dodirne.Osjetim u vrat , mi dva poljubca , lahorac , sa jedne i druge strane spušta. Ja se sledim. Odakle mu pravo da sve to radi. A opet ugodno mi i nježno.Ne pravi on nikakve nagle pokrete ,da me ne bi preplašio.
Bluza je pala sa strane.
Bočno dugme malene suknjice moje,ono jedino otkopčava i suknju hvata prije nego padne. Tak tada mi štikle skida i odlaže .
Zatim jednostavno u jednom potezu, ne znam kako ,ni meni to ponekad ne uspijeva, mi mrežaste najlonke skida i pored suknje polaže.
Stopla moja, niko ne bi rekao, začudo jako su mala, uzima u ruku i polako prstima masira. Jedan po jedan ,miluje i ljubi u udubljenje među njima.Pa onda nokat i na kraju članke.
I masira i ljubi, sve do jednoga i opet još jednom.Joj rahatluka mati moja.Osjećaj da se sav umor među prste slio i da se polako povlači.
Napetosti skoro da i nema.
Sad sam ja u maloj bikini kombinaciji, grudnjaku i uskim gaćicama. Čipkasta svila boje svjetlucave brilijant ruže i stidim se , pokrivam golotinju rukama. Kršna žena se stidi djetata. On se pravi da je u poslu. Okreće glavu od te blistave golotinje, od moje ljepote.Čini mi se da se malo zarumenio.
Uzima bluzu, suknju i čarape , polako otvara poklopac košare i jedno po jedno na dno slaže. Dovoljno je to vremena da skinem preostale krpice i u vodu, u svježinu. koja me mami i da uđem i zaronim. On zna da sam u vodi do grla . Okreće se, uzima krpice intime i u košaru slaže.
I tako svaki dan tih prvih trinaest dana koliko je proboravio kod mene.I uvijek bi me neki novi obuvni predmeti pored kade čekali.Njegovi pokloni.Ništa posebno.Papuče,vrlo jednostavne, udobne i ravne.One malo veselije i vezenije počeše izranjati poslije sedmog dana.
Jednom sam ga upitala zašto okreće glavu od golotinje koju je gledao, milovao i imao ,on se trzno, na trenutak zamislio pa kaže:
– Nagost žene u ljubavi je tako čista, blistava i nevina da je se čovjek ne može nagledati ni nauživati.Golišavost mimo toga, razodjevenost iz drugih razloga je meni strana i stvarno me srami. Golotinja samo radi golotinje, je nepristojna i vulgarna.Ja se nje stidim i crvenim. Ne radi golotinje, koja je uvijek lijepa i čista.Već radi žene koja sebe prezire i blati.Čednost svoju na smetljište pohotljivih gadova baca.
Vjerovala sam mu. Te riječi su bile tako nevine i iskrene , kao i njegov zaljublljeni odnos prema ljepoti golog ženskog tijela.
Na tren izađe pa se vrati, unoseći za sobom slabašan zvuk orgulja Bahove tokate i fuge u D- molu, moju omiljenu. Kasnije sam saznala da je on više volio onu u C- duru.Kaže više mu na nježnost neba miriše, a ova tugu priziva.
Ja sam u kadi ,on sjedne na tabure i znatiželjno mi lice pogledava.Moje tijelo kao da ne postoji.Prima me za vlažnu ruku, onu bliže njemu i prste mi ljubi i prvi put;od kada sam ušla u kuću; progovara:
– Dobro došla kući, mila moja.
Ja zinem, kako te riječi same od sebe tako jednostavno lebde.Tada nisam njegova mila bila, ali se ne bunim, mnogo je nježnosti i nepatvorenosti u svemo ovom što čini i u riječima samim. Šta sam mogla, ja mu uzvraćam.
– Bolje te našla, mili moj.
***
Tako vam to ide mile moje.
Još samo treba naći takvog blentoviju. Skoro da su izumrli.
Jusuf Cule Jakupović
Obnažena nevinost
Mjesečina
Prava ljubav
A kada mi draga dušo naum padneš
a kada mi draga dušo na um padneš
A ja odoh u mehanu da se malo napijem
a ja odoh u mehanu da se malo napijem
Popi čašu popi drugu treća mi je razgovor
popi čašu popi drugu treća mi je razgovor
Sve zbog tebe draga dušo jer sam u te zagledan
sve zbog tebe draga dušo jer sam u te zagledan.
O Jusuf Cule Jakupoviću
Najbolji , nikad prevaziđeni izvođač crnogorskih / podgoričkih starovaroških pjesama je na Tubeu zastupljen jednom jedinom pjesmom . Da je živ pitanje je da li bi se složio sa izborom reprezentne pjesme. Nažalost tako vam je to.
Nemojte se čuditi što je ovaj staropodgorički musliman obučen u crnogorsku narodnu nošnju. Nije poza . Njegovi preci sa majčine strane su od čuvene straropodgoričke porodice Đečević , koji su bili najpouzdaniji dio Garde Crnogorskog Kralja Nikole I. Petrović Njegoš ( 1841. – 1921.)
I vrlo rado je i sa ljubavlju pjevao staropodgoričku pjesmu : Puče puška ledenica sa Čardaka Đečevića,
Ne znamo da li je nošen pjevom predaka ili svojim raskošnim , školovanim glasom uspio iznjedriti ontologijsku interpretaciju te pjesme , ali ostaje žal što nije sačuvan njen audio zapis , kao što nisu sačuvane od zaborava i druge , ništa manje lijepe pjesme u njegovoj vrhunskoj interpretaciji :
Pomračina stara varoš sniva , Sejdefu majka buđaše, Trepetlika trepetala , Sahat kula , Oj vesela veselice…
ali i sevdalinke:
Kiseljak , kiseljak svaki momak veseljak , kiseljačke djevojčice, Tamburalo momče uz tamburu , Emina , Niz polje idu babo Sejmeni , U Stambolu na Bosforu , Kad ja pođoh na Bembašu …
Uz napomenu da je bio prvi glas svjetski poznatog podgoričkog hora Budo Tomović u vremenu 1960 – 1985. završili bi ovaj kratki prikaz djelića muzičkog opusa i puta vrsnog pjevača i nadasve velikog i dobrog čovjeka Jusufa Culeta Jakupovića..
.