Biseri bjelavskih mahala – 67. – 72.

67*Pokloni svoju milost neukim.Neće ništa naučiti, ali će se bar  glupavo smješkati.

 

68*Ima glupih i pritom neukih ljudi ,koji misle da su jako pametni.

Reći za njih da su idioti je vrijeđanje jedne populacije ,

koja se odlikuje i šarmom i pameću.

 

69*Divimo se bezgraničnoj ljudskoj gluposti.

Ali , molimo vas , nemojte je podcijeniti. Ona se vraća još gluplja.

 

70*Ljute  se neuki zašto umiru mladi i djeca.

Šta mislite kada bi tamo boravili samo đuturumi kako bi to izgledalo?

 

71*Vulgarizmi i ružne riječi nikada ne dolaze sami.

Prate ih  poganluk , nevaspitanje i plićak ljudskog uma.

 

72*Oduševljavaju nas bezgranične mogućnosti vulgarizama idiota.

Ali, njima je i Mil0stivi okrenuo leđa.

Oprostite život hajvanima

 



Danas je subota .

Kažu i drugi dan praznika je .

(Ponekad vjerujemo i neukima.)

Kako za koga!?

Za neke insane je berićetan.

Za mnoge hajvane, cirka ba. stotine miliona njih ,takarli je dan. Vrlo takarli dan. Rečemo biva , sudnji dan.

Na bigajli hak.

 

Dobro, nevoljko prihvatamo taj vjerski propis klanja Kurbana.

I Milostivom su neki propisi manje dragi, jer ljudi su nerazumni.

 

Ali zar se mora vršiti pomor životinja.

Pravi pravcati pokolj.

U jednom danu Svijet postaje masovna klanica.

I zemlja i nebo se uzmiču pred Oceanima krvl nevinih hajvana.

Zar nije poštenije, časnije, humanije odrediti cijenu Kurbana i taj iznos pokloniti gladnim i potrebitom.

 

Znamo, naći će se hanefijski ili neki drugi neuki licemjeri,

koji su se pocijepali u vjeri , koji će nam jako zamjeriti.

Reći da hulimo.

Možda nam podvornik smrtnu hutbu složi.

Nije nas briga za putnike u pržun, oni nam ne mogu ništa.

 

Da li hulimo mi koji tražimo milost za nevine životinje,

ili oni koji ” junački” , na sve strane snimaju i objavljuju svoje junaštvo

i masakr bespomoćnih hajvana ,a drugi im aplaudiraju.

 

Ne sumnjajte,

zaklati hajvana je kao zaklati insana.

 

Gdje će vam duša?

Njihovu vi uzmiate bez milosti.

 

Sjetite se poslijednjeg genocidnog rata u našoj zemlji.

Koliko je bespomoćnih,nenaoružanih insana bilo poput Kurban monstruoznim zločincima.

Nemojte hajvanima biti koljači kao što su monstrumi bili predanim Bogu.

 

Položiti životinju pod noge , prerezati joj grkljan ,

pustiti da krv icuri, pa još toplom tijelu početi derati kožu,

a zakovrnute oči blijedo zure u oči vaše djece, je monstruozni čin.

 

Zapita li se iko:

-Šta se u tom momentu dešava sa dječijom dušom, dok gledaju bepomoćne bekane, kako batrgaju nogama, dok ih babo junački pritišće koljenima i iz njih isjeruje poslijednji dah?

 

Da nam se previše ne zamjeri ( mislimo isključivo na dobre i Bogu milostivom predane ljude), mi stvar posmatramo ovako:

-Kada je objavljen propis o Kurbanu bila je tek šačica mulsimana.

Bilo je logično da se nekako razlikuju od pogana.

Ta šačica je morala pokazati da su spremni žrtvovati Kurban ,

i sebe kao Kurbana u borbi za opstanak.

 

Kuran časni naglašava, da se klanje može zamjeniti drugim vidovima zekata.

Dao je mogućnost izbora. Između ostalog postom i milostinjom.

Milostivom je više stalo do čistoće duše i spremnosti na žrtvovanje , djelenje milostinje,ispravnoj

sljedbi Božijih zapovijedi , uputa i savjeta, nego sama Kurbanska žrtva.

 

Sjetite se Ibrahima/Abrahama/Avrama.

Zaustavljen je  kada je trebao pustiti krv svoga sina , sbožijeg  Kurbana.

 

Dovoljno je u srcu nositi spremnost na žrtvu posvećenu imenu i djelu  Božijem.

 

Molimo vas ,

budite , bar samo jedne godine milostivi,svome Stvoritelju Milosrdnom nalik.

Pomislite da vam Milostivi ,kao nekad Ibrahimu ,naređuje da zaustavite ruku.

Oprostite životinjama život.

 

I vama će Allah Sveopći dobročinitelj oprostiti vaše grijehe.

Amin I Alelujah.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Tusuć ena biser bjelavskih mahala 43* – 48*

43*Nikad ne odbij pruženu ruku vidi, čak i ako  pomišljaš na : trik , varka , obmana, zlo.

Bar jednoj je potrebna tvoja milost.

44*Dijete se ne rađa tabula raza.Rodi se sa plačom i  mišlju, hoće li ta sisa?

45*Odbijanje od sise je prva trauma u djetinjom životu, koja određuje potonje dane.

Dječaci bi samo dojili, djevojčice bi samo dojile.

46*Neki se zauvijek rastanu.I pogreše, jer srešće se opet kad dolete rode.

47* Pohiti polako i to sredinom džade  da te šta ne satare.U svakom slučaju  ćeš jednom pogriješiti.

48*Kradljivice naših snove ne moraju obavezno biti i kradljivice naših tijela.

Kradljivice naših tijela znaju šta rade.

Lažu Vikipedijaši bezočno lažu

O povelji o rukotvorini i izmišljotini rodoslovlja Ohmišćevića je historija rekla svoj sud. Samo se vikipedijaši čvrsto drže “povelje i grbovnika”  “bosanske” vlastele jer im treba da dalja podmetanja i laži.

Ne treba biti grafolog i da se ta nosporna činjenica potvrdi.

Polupismeni, a krajnje  nepismeni rukopis nekog popa Stanislava Rubčića, čiji se redovi klate i pijano vrludaju ko nedoklano svinjče.Valjda pjano htio bi da izgleda kao srednjevjekovna crkvena bosančica i “svjedoči”:

“Na slavu Stipana Nemanjića cara Srbljena i Bošnjaka 1340 godine.”

Na drugoj strani vikar Grga Ilić veliča kroatjance i Šubiće

A kontra  njih Kotromanići,  historija i Bosna.

Da li su su Kotromanovići preci i drugi Bosansci  takarili Šubićke? Tu nećemo dušu griješiti. Jesu; i to naopako.Neke bi ostale trudne pa bi ih morali ženiti.I Tvrtkova majka je bila hrvatica Jelena Šubić udata Kotromanić. Ali to hrvatima ne daje nikakvo pravo da bezočno laži i  svojataju Bosnu.

Stefan IV Dušan Njemanjić ili Dušan silni (1308.-1355.god.)

On je bio kralj Raške i car Srbije,Bugara, Grka i Arbanasa. Carem je proglašen 16.04.1346.god.

U Bosnu zaluto 1340 god. Htio je porobiti ali ga cigare i sladoledi  mučile.Jes da se za njih nije znalo,ali uskoro , ekspres preko Kosova stižu.Koja godina gorer dole,glabanju je svejedno.

Iz njegove inaugurativne titulacije progovara istina : Stipan IV Dušan Nemanjić nikad nije bio car Bosne.

Godina ukazanje carske titule potvrđuje da Stipan 1340. godine uopšte nije bio car.

Nećemo širit tračeva da je caru žena Jelena na zimu/proljeće 1336/1337 rodila sina  na vrlo sumnjiv način.Kažu Uroš bio kukavičje jaje.

Tako i treba raditi glibonji koji zaradi krune ubije rođenog oca u njegovoj zadužbini  manastiru Visoki Dečani.

“Privolevši se sin njihovim opakim savetima, posla neke ljude spremne da izvrše takvo zlodelo, te ga oni udaviše usred noći u rečenoj tvrđavi” (Mavro Orbin)

Na drugoj strani vikar Grga Ilić i lažovčine sa vikipedije veličju kroatjance i Šubiće.

Kažu da su Pavle I  i brat mu Mladen II Šubić  bili banovi Bosne :

Pavle II Šubić od 1299-1312  / prethodnik Stjepan I Kotromanić/ nasljednik Mladen II Šubić

Mladen II Šubić 1304.-1322. / prethodnik Pavle II Šubić / nasljednik Stjepan II Kotromanići

Historija opet kaže:

-Ban Prijezda I Kotromanić vladao 1250 do 1287

-Ban Prijezda II Kotromanić vladao  1287 -1290

-Ban Stjepan I Kotromanić vladao od  1287 – 1314 (tri godine zajedno sa Prijezdom II koji nije imao djece)

-Ban Stjepan II Kotromanić od  1314  do 1354 .

Ako vi nađete frtalj mjesta za hrvatsku vladavinu svaka vam čast. Namah ćemo vas upisati u klub lažovčina vikipedijaša.

Od  1260  do 1299 bilo je natezanja i sporenja izmedju Bosanaca i Hrvata  oko prava na vladavinu. Bosanci redovno takarili Hrvate.Hrvati izmislili Vinodolski zakonik kojim raspolažu pravo na Bosnu a u njoj tri i pol latina. Onog pola smo dodali reda radi da povećamo brojnost latina.

Bosanci Hrvate otkantali jer su mogli i po pravu i po sili. Zbog hrvatske lopovštine im uzeli po primorja i pi Hrvatske.

Dakle na jednoj strani lažovi , ubice i pljačkaši a  kontra  njih Kotromanići,  historija i Bosna.

Da li su su Kotromanovići preci i drugi Bosansci  takarili Šubićke i Nemanjičke?

Nećemo dušu griješiti. Jesu! I te kako ; i to naopako ko Mujo austijsku davalicu.

Neke bi ostale trudne pa bi ih morali ženiti, časnost nalagala. Taki su ti Bosanci atakare ali časno.

Tvrtkova majka je bila hrvatica Jelena Šubić udata. To hrvatima ne daje nikakvo pravo da bezočno laži, svojataju,haraju i ubijaju Bosnu.

Žena Stjepana I Kotromanić je bila Jelisaveta Jela Nemanjić,majka Stjepana II Kotromanića,a to je prvi Bosanski kralj.To srbima ne daje nikakvo pravo da bezočno lažu,svojataju,haraju i ubijaju Bosnu.

Tisuć ena biser bjelavskih mahala 55*- 60*

55*Sve se mijenja, samo mahalaši uvijek ostaju mahalaši.

Što bi filjozofi rekel – persistiraju,joj mamo mamice.

56*Pogled u budućnost nam govori da je prošlost bila milostiva.,

a život prelijep.

57*Mahalaši su vesla izmislili, pa ih levatima prodaju. Da imaju šta raditi.

Zato su Mahalaši dobri mornari i uvijek bez šake dukata i bojazni brode, sve do crnih rupa.

58*Svaka vrana svome jatu leti, osim onih tica koje nisu vrane.

A to su grlice , labudice i kokoti. One se mješaju i maze. I perje leti.

59*Šta zna seljak šta je čokolada? Crnilo baca , zlato“ zadržava .

Saga iz  opanaka  u lakovane cipele.

60*Vala nek ima i tuge, nemamo ništa protiv. Ali nek dođe poslije.

Sada neuki pitaju poslije čega. Ako nisu do sad’ skontali , mi ih nemamo namjeru prosvijetliti. Nismo levati.

Oni jašu Mojsije harmonike baca / IV Epizoda / Četvrti dio

Neki na kažu anterije su starinske anterije i njih su izraživali terzije.Mere biti. Da su starinske nisu.Kad se te dvije ljepotice  žena i anterija sastanu; ništa ljepše i svežije se u dunjalučkim rabotama ne može vidjeti.I nikad neće zastarjeti.

Vi mislite da ćemo sada razvezat priču o grlicama, đardinu i cvijeću i tako to.Hoćemo,ali kasnije.Polako,po redu.

Ma jok boni. Ne ide to tako. Priča je o anterihjama. Kako ćeš pričati o anamo onoj ljepotici kad joj se noš nije anterija izvezla ni natandarila. Pa onda kad se obuče mora se malo pronosati,pa mazno prošetati.

Ovdje ćemo stati,vi nas radoznalci zamalo na tanak led navukli.Hoćete sve nešto preko reda,bezbeli. Mora sve redom.

Terzije su pravile anterije za bogati svijet, dokone žene i lijena ženska čeljada.Te terzijske navlakuše na tijelo nisu imale ni duše ni ljepote.Ponekad bi im se posrećilo pa bi nešto nalik našim anterijama naprevili.Urijetko.

Krcate im anterije zlatne svile, i krute ko da su od pravog zlata pravljene.Đez ba ti vidio da išta valja ako samo zlatnu svilu takariš i štancaš?Ima zlaćani sjaj da uguši pravu ljepotu.

Malo skrenuli,ali ćemo se brzo vrnut na pravu riječ.

Mi gledali i pregledali,čak i baterije poneko upotrebljavo, i još uvijek nismo sigurni da smo dobro vidjeli i šta smo to vidjeli.Ako ne znamo protumačiti i skontati,znamo opisati. Bar tako mislimo.

To što smo vidjeli ćemo vam ispričati.Tako je najlakše i tu zabune nema.

Pravu i najljepšu anteriju može žensko čeljade samo sebi i prema svome tijelu izvesti.Ko će bolje od nje znati kako tijelo ima,koliko krivina i oblina i na kom mjestu ima?Niko,pa ni dragan. Ima on čitav život da to upoznaje, pa ne upozna , niti domozga,  kako ta ljepota biba i uzbibava.

Kućna anterija se vezla, za dragana, muža, đuvegiju, zagonđiju, muškarca koji traži ljubav žene, djevojke, djevojčice i uzvraća, debelo uzvraća. One su se još manje  štedile i u vezu i u ljubavi. Takav vakat bio i takva im narav bila.

I danas ženama tijelo iste želje sniva,da je dragi ljubi i miluje. Ima toga, ali urijetko.Neki srketli vakat; žena može samo stat pa plakat. Svi negdje jure i žure, ali zaboravili da se igraju.

A nekada?!

Ljubav je sve što se imalo, bez obzira na bogatstvo i usud. Uz ljubav je išla i sreća i nesreća. Danas je sve to zaboravljeno.

Konzilij je bio sretan što je bivstvovao i uživao na izdisaju tih sretnih i prelijepih dana. Konzilij u našim pričama nije toliko bitan. Oni su samo blentovije natandarene u priču, da bi se istakla ljepota grlica, anterija, nevinosti i ljubavi.

Da li su oni znali nešto o ljubavi?

Tanko.

Učili i učili, al ko pačićići mali urijetko šta naučili i najčešće kvarili. Ovdje ne govorimo o takarenju.To imaš ili nemaš.Sa tim se rodiš ili ne rodiš. Mere se nešto i naučit, ali od žena. Zato se konzilij družio samo sa ženama.

Da li su znali vezove? Poneki je i nešto ko nabado. Ovdje ne govorimo o takarenju. Riječ je onoj nježnosti što povezuje ženu i muškarca,  na putu kada za njih ništa na ovom svijetu ne postoji , osim njih dvoje i ono što oni tvore , a što se ljubavlju i sevdahom zove.

Šivenje i vezenje anterija se znalo otegnuti oho, ho.  Kada bi se koja anterija zavšila, rad bi prestao i ženski svijet bi se divio umjetničkom djelu.

Svaka anterija je bila unikat i priča za sebe, jer je iz ljubavi,  za ljubav rađena. To nije bila još jedna,  duga vezena ženska haljina. To je bio krajolik skladan po tijelu žene domaćice joj i mjeri ljubavi, što u susret te žene jedri i brodi.

Sve zaradi onog nekog blente, mahalaša il’ čaršijca.

A šta je on znao?

Skoro ništa!

Nasmijati ljubu dok joj se usta u zejtin ne pretvore.

Muziku pristaviti da je suza gane i natjerati je da joj svaki damar  plane. A ona uzdrhtala samo hoće da lebdi i pleše da velove ljubavi traži i da se preda.

Praviti se da mu nije stalo, a mjesec i sunce mu srce može stati koliko je. Ali kada se preda , žena znade rašta je anteriju vezla.

Po najsitnijim detaljima  tijela koji će biti prekriven, brižljivo su birani detalji, boje,linije, zavijuci, krugovi i opet boje. Puno boja i detalja. Svaki detalj je odgovarao mjestu i dijelu tijela koji će se sinhronizovati sa haljinom. A bome i rukom đuvegije.Nije ona uzimala mjeru ruke, ona je u njenom krhkom biću , u žardinu,  u  dojkama njenim ucrtana.

Sve je bilo krojeno, otisnuto i zategnuto do u tančine, da istakne dio  tijela koji se vidi ili koji će zaiskriti i nenadano biti izložen i viđen. Pa opet bježati, iskriti, iskakati u igri lova i strasti. Bježi čedo,  ženo,  bježi  i sakrivaj se da bi sebe poklanjala.

Zajedničko svim anterijama bez obzira na namjene i boju  je bilo da su imale duboke izreze. U rukavima do iznad ramena ; do žile kucavice, u grudnom dijelu skoro do pubičnih slasti. Predio oko nogu  do svilenkastog đardina,  što je konzilijev omiljeni izraz za izvor ljubavi i života, se prilazilo da posebnom pažnjom.

Jel to onaj raj za koji se mre; jeste. Prekrsni vrt mirisa , boja i slasti od kojeg se čovjeku sve zamanta i on ,aman,  hajven biva. Čovjek ne bi nikad puta izlaska iz njega mogo naći, sve i kad bi poželio da ga nađe.

E taj vrt treba poslijednji da zatitra u nagovještajima , dok mozak blenti nekom ne smuti. Zato se vezu na tom dijelu najviše pažnje posvećuje.

Ti izrezi nisu uređeni i krojeni tek tako. Imali su svoju svrhu.

Svečane anterije su  imale prigušenije, zagasitije ali ne i manje lijepe i efektne boje. One su otkrivale bogatstvo haljina, bluza, košulja, suknji i podusknji, velova , vezova, boja  i šara i svih mogućih ženskih nošnji  i nepoznanica koje su se u anterijama mogle kriti.

Bezgranični nizovi kombinacija boja i sakrivenih čuda što se kriju,što bježe,ali što hoće i da izlete i da se daju. Čari zadivljujuće i ugodno za oko posmatrača, ponos za vlasnicu spektakla. Kada se divota,taština i želja jave , šta će ti bolan onda anterija.

Neka nje.Sve bi bilo mlako i nekako reda radi. Skine se ona , skine se on pa udari. Nije to to. To samo seks i ništa više. A to brzo dosadi i eto belaja; il'ona il’ on,u ovom srkletli vremenu najćešće oboje; uzduđenja nova koja doma ne mogu naći , negdje drugo traže.

Kućne i djevojačke anterije nosile su se samo u trenucima najveće intime, uglavnom noću i za posebne prilike. One su bile od laganije svile, koja se uvijala oko krajolika kao snijeg oko brdašaca i dolina.

Opisali smo vam anterije, uglavnom, izreze na rukavima, grudima i među nogama. Sada zamislite bijelo mramorno žensko tijelo kada se uvlači ili izvlači iz anterije.

Ne , to nema smisla i priča o anterijama gubi veo i draž.

 

Bosna – prekrajanje historije/ povijseti / Istorije – Laže vikipedija lopovski laže

 

Bosanski historičari šute, nisu valjda svi krepati.

Mi tako slučajno naletimo na nešto pa ne možemo sebi minutama doći, rashablećimo se.

Pišu oni o srednjovjekovnoj Bosni pa navode da je u njoj živjelo:

-750.000 katolika (85,22 %)

–  50.000 pravoslavaca (5,68%)

–  80.000  krstjana (9,09)

Joj ludi mili i Bože Silni kako progutati ovu bezočnost i bogohuljenje vatikanskih slugana.

750 tisuća katolika u srednjevjekovnoj Bosni.Čudo jedno nebesko.Nešto manje nego po popisu 1991.god. Tada ih je bilo 760.852.Neko usaglašavo brojke.Za sedam vijekova samo rodilo se samo 10.852  stanovnika.Sad nam je jasno zašto kitočkica i druge hrvatice od davnina hrle na čevapčine.

Po statistici ispada: kod bosanskih katolika 200 takara ili tandaranja godišnje.I u Vatikanu ima više takara godišnje,a znamo kaki su hadumčari oni.

Umjesto da tu bruku sakriju kroatjanski vikipedijaši je na sva zvona oglasili. Kako neće moraju skrećati narodu pažnju i sebe veličati.Povijest govori drugačije od 1102. do 1991. godine ,vijek za vijekjom,dan za danom su bili nečiji slugani.Mogu ono cifre valjati ko Mirko i Slavko bombe,ali im to ne pali.

Eto mi primjetismo da im se u njihovoj “statistici” potkrala sitna greška.

Negdje im se izgubilo 0,01 %  odnosno 880 stanovnika. Nije neki broj, nećemo zamjeriti.

Ne zamjeramo im 99,99%  bezočnu laž. Puštamo vikipedijsku fukaru da koplekse sluganstva liječe.

Oni radi autentičnosti neke Bosance izglibili. Kao ko radi taj i griješi. Istovarimo im stomačne nus produkte na autentičnost, njihove podatke,pamet i časnost.

Mi najviše volimo za krstjane reći Bogumili. Puna usta te riječi: Bogu Mili, divota jedna koja sve kaže. Ovi vikipedijaši plešu oko te riječi ko đavo krsta. Po svemu sudeći sa plesačom  su u istom kolu i svi će oni u njegovom domu pojti.

Turski porezni katastri (popisi) iz 1520 i 1624 kažu u Bosni je tada bilo:

-150.000  katolika

–  75.000  pravoslavaca

– 450.000 muslimana

Kod turčina je bilo:porez ili smrt.Trećeg nije bilo.Zato vjerujemo u autentičnost nihovog popisa.Poreznici nikad ne lažu i u klanju ne zakažu.

Podaci su iz Vikipedije. To nisu mogli prekrojiti, jer se podaci nalaze u arhivima širom svijeta. Znamo mi njih i to se vremenom može izbrisati, kao što se ponešto već sklanja i minimizira.

Svi vikipedijaši se slažu da je srednji vijek trajao do kraja 15.vijeka.

Dakle prema historijskim podacima samih vikipedijaša za samo tridesetak godina u Bosni je netragom nestalo 600.000 katolika (oni kažu hrvata).

Što je mnogo to je i premnogo. Historija nije zapisala nikakve progone ili masovne egzekucije bosanskih katolika.

Osim u nacističkim, američkim,vatikanskim, ustaškim i četničkim logorima smrti nikada nije nestalo toliko naroda za tako kratko vrijeme,a da se ne zapiše. O takvom egzodusu bi sva zvona Savla oliti Pavla, prevaranta i samozvanog, samoproglašenog slugu časnog  drvodelje, pola milenija  odzvanjala. I još pride za vjek vjekova, kad bi ih bilo, kad prije toga ne bi bili uništeni.

Proročanstvo iz Fatime tako prorokuje i plaši ih.Pominje se neka cifra 2056 ili 2o65.Ni pouzdani neimenovani izvori više nisu ono što su bili.Kažu nisu oni krivi,proročanstvo prekrajali nekoliko puta pa se cifre pomješale.

Dakle nema teoretskih šansi ni onih o,ol% mogućnosti da je broj katolika u tursko vrijeme bio veći od 150.000. To mu odmah znači minimum koju desetinu hiljada manje nego prije njihovog dolaska.

Brojnosti  katolika u u Bosni je uveliko kumovala “blažena ” kraljica Katarina.To je ona čedna žena kojoj je Vatikan natakario dva vikara kao “duhovnu” podršku.Šta mislite šta su u to doba vikari vikali. Katarina koja je zbog vikara prešla na katolicizam je proganjala i u krvi zatirala sve Bogumile koji na katolicizam nisu htjeli preći.

Za vrijeme njenog terora ubijeno je više Bosanaca nego za svih Vatikanskih  krstaških ratova. Vatikan joj je zahvalio i proglasio je blaženom.Ona uzvratila i Bosnu testamentom ostavila Vatikanu.Ko Bosna njena prčija.Neće moći “blažena” Katarina ;Bosna nikad ničija pa ni tvojea prčija nije bila.

To što je kroatjanskim vikipedijašima sjedalica  zjevnula ,to nije naša briga.Nek o njenom sjedanju i nasjedanju brigu vodi Mikelanđelo,što im se smješi sa Sikstinske kapele.

 

 

Tisuć ena biser bjelavskih mahala 49. – 54.

 

 

49*Nikada ne niži bisere prošlosri  sakrivajući putanje rastanka, može suza kanuti

spaliti djetelinu sa četiri lista.

 

50*Duhovnost se uvijek veže za ideologiju.U mahali nema ideologije, samo đardina i žena.

Ah, zamoilo zaboravismo i plemenitih konjina.

 

51*Bježeći od stvarnosti često se zaglavi u nekom međuprostoru.

A u tom među prostoru su najveće nepoznanice Crne rupe.

 

52*U srcu uvijek slutimo jednu ogromnu žensku mekoću.

Ni žene nisu imune na mušku glupavu krutost.

 

53*Uvijek je poželjno napraviti korektan odmak od ljudi.

Začas postanu krdo, sa zverinjom konotacijom , mogu vas ugroziti.

 

54*Kad nebom lete rode,komšije uvijek strahuju.

Plakat Beskućnici

 

 

Oni nama postaviše  plakat – Beskućnici .Godinama nas gledao i ljeti i zimi i nikom ništa. Niko da reaguje.Šuti i nijemi  sve i svako.Čekali,ali ne dočekasmo da bilo ko progovori barem je'nu.A-a. Goveda bar muču.

Pogodite kako su beskućnici predstavljeni?

Za nevjerovati: Kao lego kockice!

Plakat je postavile Ujedinjene nacije.

UN ima Savjet bezbjednosti u njemu su velike oblokane zvjerke.

Osnovni cilj UN je da preko savjeta bezbjednosti obezbjedi mir i sigurnost u svijetu.

Jedan glas protiv – veto i UN ne funkcioniraju. Predivno pravilo smišljeno da ne bi došlo do nedemokratskog preglašavanja i da bi se izbjegla mogućnost neprincipijelne koalicije.

Mi ćemo to predstaviti jednostavno ali ipak humano, nismo djeca da se igramo lego kockicama.

Slučaj prvi:

Neko je siromašan i gladan i treba mu pomoć. Četranaest odluči za ,jedan kaže:

” On mi se ne sviđa; previše mu srce obraća pažnju ledu koje samo na polu i i slad koji smo mu mukrali; neka sam riješi problem. ” Petnaestog ne interesuju uzroci gladi suša, rat, epidemija.

Ostali šalju poruku siromahu žao nam je ruke su nam vezane.

Da Ujedinjenim narodima su ruke uvijek vezane

Siromah pristaje na sve da bi preživio i uvaljuje se u dugove. Zemlja širomaši, stvaraju se kolone izbjeglica.

Petnaesti ushićeno kaže četrnaestorici:

” Misija obavljena, šampanjac molim,može i kurvoazije.” Slučaj drugi:

Prodavci oružja , sijači zla ili jednostavno bogovi rata (a to su uvijek oni od Savjeta) zavade dva ili tri naroda i nagovore ih na rat. U ratovima je neko supreiorniji, neko ugroženiji, neko slabiji. U svim ratovima glavnu riječ neprincipijelne koalicije. One su snabdejevene oružjem. Prodao mu ga neko iz Savjera UN.

Slabiji moli za pomoć. Četrnaest odlući da se da pomoć, petnaesti ne pristaje ali odlučuje da se priključi četrnaestorici ako se slaže da njegov dil bude malo veći.

Pertnaesti ponovo veselo kliče:

” Posao obavljen, članice kurvoazije – molim.” Rat čini svoje izbjeglica nisu više kolone to su već gradovi i nove zemlje.

Desetine, stotine miliona izbjeglica.

Zato UN mora imati ogranke: atom, death, fao, fire, genocid, holokaust, Jack the Ripper killers, konclog, meit, unesco, unhcr, unicef, war, welth, who, žica i etc. Ne možemo daljem nismo mi Deba konjskih žicvaca.

Kako baš nismo vični pretragama na društvenim vezama ove smo nazive našli na stranici: slike za UN. Pogledajte je možda vi otkrijete dublji smisao ili barem novi ogranak ili organ UN.

SAD i Vatikana tvrde da su najveći humanitarci današnjicei zato su preuzeli patronat nad UN.

UN šalje pomoć i plakate:

Svaki deveti čovjek na slici je izbjeglica. Taj čovjek na plakatu nije ćovjek. On je lego kockica

Šta očekivati od abortusa demokratije?

Njima čovjek nije čovjek, žena ili dijete!

Nije čak ni životinja!

Njima je čovjek postao lego kockica.

Više to ne kriju.

Evo Bosanci moji, pošto niste htjeli da nestanete mi vas promoviramo u lego kockicu.

Tu užasnu nehumanu bijedu prosipati nama, narodu koji je tek izašao iz vremena ratnog vihora i genocida ne zaslužuje ništa osim protupitanja :

” Na čiju incijativu, pomoć i lično zalaganje i ućešće su ti ljudi silovani, ubijani, postali žrtve ibeskućnici…?*

U sjećanju živi Srebrenica. Razdvajanje. Po muškarce dolaze vojni kamioni srbaljski koljača i vode janjad na klanje. Krv još teče Srebreničkim kraje. Kolone izbjeglica lutaju i bježe.

UN i Svjet i Holandski bataljon mirno posmatraju i nude kreker bajat pedeset godina star. To je sva pomoć koja im je ostala. Ostalo su poslali kući. Njihova djeca nisu gladna i nisu lego kockice. I moraju da jedu.

Lego kockice nemoraju da jedu. Ako se bune probjlem je lako riješiti. Pozoveš odio Jack the Ripper i on nađe svoje koljače i da im kame i bombe, drvosječke sjekire i macole, gusle i prengije i klanje može da počne.

I još nešto, lego kockicama se igraju djeca od tri – četiri godine. U kasnijim godinama su one djeci neinteresantne.

Znači oni (un, sad, vatikan, zapad) nas beozočno i bez imalo ustručavanja poistovječuju sa djecom uzrasta do četiri godine.

I ne samo nas već sve beskućnike svijeta. I stotine miliona onih njihovih, u njihovim zemljema koje ne broje. Za njih su pripremili poseban tretman, izgladnjvanje pa istrebljenje, pogotovu ako im boja nije bijela.

Utješno je to da u svakom zlu ima neko dobro. U ovom slučaju ljudi su dobro prošli. Mogli su ih predstaviiti kao likove sa toalet oznaka. Ili jednostavno izbrisati.

Dakle oni nama plakat!

Mi njima: Aferim humanitarci sa kvocijentom ravnim roli toalet papira sa ucrtanim UN grbom uz preporuku:

Sklonite te lego kockice sa sunca i nosite ih cvojoj pederskoj braći što se po sikstinskim kapelama mole.

EDIT

Tisuć ena biser bjelavskih mahala 37*- 42*

37*. Kad srce tražiš u rubrici izgubljeno -nađeno, nema mnogo mogućnosti.

Ili si ograisao ili si popušlić.

38* Lako je nogu sa kamenjara na asvalt prebacit.

Problem je noge iz opanaka u lakovane cipele ubacit.

39*Izgubiti se u svemiru je veoma teško.

Tamo pučanstvo još  ne zalazi.

40*Kada zapadaju veliki snjegovi i minusi nema nepoznanica.

Alat u ruku i razgrći.

41* Pjesnici boje nebo duginim bojama,umjesto da žive na zemlji.

42*Noć u grešnom đardinu ljubavi ,šenkrat plaho, je tisoć i ena noć u pržunu.