Da li se Irma umorila ili se samo primirila?
Sa ženskinjama se nikad ne zna.
I pored zatišja, katastrofa prijeti Floridi i Majamiju.
Ulice su rijeke,nivo mora raste,neoprezni ginu.
Ne izvještavaju, ali kao i uvijek neko pljačka prazne domove.
Ukratko belaj živi , koji se iz sekunde u sekundu uživo prenosi na live streamu.
Predviđanja nisu optimistična.Najgore se tek očekuje.Ako vas interesuje sjednite i pratite.
To je kažu veoma moderno.
Tako možete u neživo pratiti i kolone mijanmarskih izbjeglica,nebrojene grobnice sa hiljadama i hiljadama bez milosti , genocidno streljanih Rohinja .
Sve se dešava na očigled truhlih UN i genocidnog zapada i nikom ništa.
Bitno je okupirati pažnju svjetske javnosti Irmom,dok plaćena nobelovka ne obavi posao.
Nije Apokalipsa,vjerujte.
Da jeste ,ne bilo nikoga da o njoj piše.
Ovo su tek mala zagrijavanja.
Irma je pogodila Miami, ima i poginulih na Floridi.
Ali Milostivi je uslišio molitve pravednih.
Irma je usporila. Sada je brzina uragana samo 215 km/h.
Par sati je bila i tiša,ali se je sada u IV kategoriji.
Ovo samo je u odnosu na pređašnjih 295 km/h.
Ta brzina bi „poderala“ Floridu uzduž i poprijeko
Irma je naglo skrenula i sada je nadomak zapadne obale Floride, odnosno do otoka Florida Keys , a potom slijedi Miami.
Viđeni su i valovi visoki nekoliko metara. Vlastela iz sigurnih ležaljki poručuju ,da se radi „o opasnosti koja ugrožava živote“.
Raseljavanje miliona amera se nastavlja.Neka bar malo osjete kako je biti prognan i izbjeglica, bez doma,vode i struje.
Više od 1,35 miliona ljudi je bez električne energije, a spasilačke službe upozoravaju na porast nivoa mora i nadolazeće valove.
“Molite se za nas”, poručio je guverner Floride Rick Scott.
Hoćemo, naše misli su uvijek sa ugroženim,bez obzira na razlike.
Mi ne tugujemo,mi slavimo ljubav i kada nas smrt nečija mori.
Mi Frku zvali kad Debu, Omu i Lenjog nismo zvali.Jedino bi tako došla.
Srdačno bi se poljubila sa drugama. Zlata i Lela Jela Jelena bi je za ruke uzele u kuću uvele.
Iz nekog inata bi dolazila u odjeći maržoretkinja. Imala ih je plavih , bijelih i ljubičastih .I hejbet kombinacija .Plavih- bijelih i bijelih -plavih,pride ljubičastih. Pa onda bijelo i bijelo i plavo i plavo.Ponekad i ljubičasto sa roze.Bila krhka i malena, a noge mrakuša. Pa kombinacija sa suknjicama i vrućim pantalonice.Imala i pantalone bijele i plave,ali oni sakrivali ljepot noge Afrodite , mrven manje.
Mogla je meržoretkinja raditi šta je htjela sa odjećom , tijelo njeno , Fidija uzimao kao urnek , dok je Grčke božice stvarao.
Bijelu bi joj anterju obukle. Prema duši miloj. U kosu , na ruke i noge mnoge zlatne okove svezale. One bi se slično uresile. Zlata rubin, Lela Jela Jelena safir anterije. Sada njih tri imaju tri čovjeka, tri princa po njihovim anterijama skrojena.
Ljepota mala, okupana bjelinom, orošena tugom, sjela bi sa strane, kao dijete koje se plaši nepoznatog društva. Pokunjeno bi spuštala glavu, kao da se nečeg stidi. Najiskrenije se sramila svojih pogrešnih odluka. Odsutno pogledom po cvijeći šarala i malo drhtala kao djevojčica pred prvi poljubac.
Da li je o onoj noći mislila , bilo je teško dokučiti. Jeste! Zasigurno jeste. Ponekad bi joj pogled bljesnuo , kad bi prepoznala koju žućkastu ružu, kadificu i jagorčevinu.Od bijelih djevičanskih ljubičica pogled odmicala, ugledala bi modre pa se smirila.
Kada bi čitav đardin pregledala i više nije imala gdje pogled kriti , Dobri bi joj prišao, uvijek ukadifastom odijelu, bijeloj košilji i plišanoj leptir mašni boje ljubičice. Naklonio bi joj se i onaj dio čela, pri samoj kosi , dašak pojljubcem orosio. Ona bi se na tren ozarila, pa ukočila. Desnom rukom bi je blago zagrlio. Uzeo njenu desnu ruku u svoju lijevu, vrške prstiju nježno usnama dotakao i malo stisnuo. Na lice prislonio.Zatim bi joj nešto šapnuo, ona bi se nasmijala , ponekad bi jecaj cvijeću poslala. Nikad to ”nešto” nismo razabrali ,niti čuli.
Mislili smo, znajući Dobrog, moglo je biti nešto poput:
-Dobroto moja ,dobro mi došla , mila moja, evo mene ništa se ne brini ,sve će biti u redu ; malena moja čini mi se da te malkice volim i zaljubljujem u tebe.
Ili samo jedno :
-Glumi milo dijete moje, od nas se večeras ljubav i snovi očekuju.
Ne da Mojsije , ne popušta. Neće Frki i Dobrom niko ukrasti ovu noć. Još se nije iskupio, niti će ikad.
Navalio na Mitu bekriju i Zilhu Silvanu rane moje, nesrećnicu. Vrti se ukrug, improvizira, bolero ubacuje i doziva, rukom strogo ušutkava neku drugu nevoljnicu koja gori i hoće da vatru glasom zaljeva.
Lelujaju umilni akordi, usporeni , ali reski i blagi. Cvijeće treperi, mjesec se smiješi,zvijezdice žmirkaju, maglice su u zasjedi,čekaju.
Zatim bi Frka i Dobri udahnuli duboko i grčevito, pa izahnuli joj dublje, grčevitije. Kao da bi im lakše bilo, kao da im je nervoza prvog kontakta popustila. Ništa nisu pričali, samo bi se pogledavali. Iz početka stidljivo i krišom, ispod oka, pa sve češće, dok im se pogledi ne bi susreli i čvor svezali. Tada bi se nasmijali, ona bi glavu na njegove grudi naslonila i zaplakala.
Uvijek, baš uvijek bi zaplakala. To je dobro, bol izbaci Frko mila .Bilo ga je toliko mnogo da ga nikad, za života, nije stigla izbaciti.Bol se gomilala, jer je nova u talasima nadolazila. I čini se nikad nije stala nadolaziti.
Za večerašnje suze je krivac bio Mojsije. Njegova te muzika natjera da osjetiš prostranstvo i ljepotu neba i savršenu ,neuslovljenu ljubav što ka zemlji i ljudima hita. Dok te ta ljubav i milost Božanska opija i uznaša ; osjetiš se tako sitno i bespomočno, u grudima te nešto probada i stišće i pomoći nema. Ne želiš je ;suze same liju. Nebo, jedno jedino,neponovljivo , samotakve molitve prima. Stvoritelj se za to pobrinuo.
Mojsije zna da je milo dijete bolje, dušu je malo olakšalo. On dodaje novi potrebni nož-valer boli u ovu noć, u ovaj prelijepi đardin.Okupan svježinom sarajevske noći , šadrvan šumi i kupa se u mirisima đula i probuđenih djevojčica.One sakrivaju svoje suze koje im izgledaju blijede i sitne , jer se pored njih ispklakala Kraljica vrišteće boli.
Vraća se Mito bekrija kojeg niko nije mogao pjevati kao ona; možda njena najstarija sestra.
Ona je mudraca naučila; podučila kako harmonika u ovoj pjesmi treba da titra i jeca.Nema tu jakih i glasnih uvoda koji odskaču od krhkog glasa.
Nema ni bučnih i bombastičnih prelaza koji su u disharmoniji sa elegičnim tonalitetom, koji pjesmu uznosi do boli, jecaja i krikova očajnice, koja je svesna da svog dragana nikad neće imati.
Ona je lavica, borac koja svoje krhko čedo, ljubav, neda. Ne odustaje; jer ako odustane to nije ljubav, to je samo još jedna zaluđenost. Zbog toga su ovakve elegije tužne i tragične. Zbog toga im treba vjerovati i ne oduzimati izvornu poetiku i patos..
Mojsijev Mito je uvijek bio sevdah posvećen Frki i Dobrom. Oni su oboljeli od te neizliječive bolesti , bolne ljubavi.Umirali i umrijeće od nje i zbog nje. Sve će to Mojsije doživjeti i boljeće ga. Dva male djeteta prerano gurnuta u okrutni santa svijet, gdje se ljubav nemilosrdno siluje i ubija.
Ovaj đardin je umirujući.Tako je pun neba i ljubavi.
Sada su , ona i on , samo dva sićušna bića koja svoju ljubav grade prema snovima nadahnutim od putanja i maglica.
Usud, ljubomorni usud ili neki ožalošćeni anđeo naklonjen drugom bolnom i ustreptalom biću, je napravio sićušni pomak u rasporedu zvijezda.
Njihove ljubavi su se okrznule i mimišle u udaljenosti molekula vazduha. Oni to još ne znaju. Tako se čini . Zaboliće ih, kad saznaju, da sve su znali.
Univezumu je to, sve tako blisko i tako daleko i uvijek mora postojati harmonija i red. Nekad bi se njihove molekule za tren pomiješale, ali univerzum traži sve u parovima.
Troje više nije par, to je nerazum
Mojsije ustaje, melodija stane ,okreće se usamljenoj djeci, jer iako nisu sami, oni su dva najusamljenija bića na ovom dunjaluku. Ruku na usta pa na čelo stavlja,još jednom ruka na usta pa na čelo, i poklanja se djetinjoj ljubavi.
Klavijature klize, tek jedan dva basa se uključuju. Prelijeva se dašak vjetra u muziku, muzika vuče mali potoćić,natopljen mirisom ljubavi. On stidljivo kreće na put, nejakih, nesigurnih koraka traži pomoć, maestro ga podržava. Akord – dva ,nijansu snažnija se glasaju pa ih vraća nazad,hoće da potočić sam ojača. Potok klizi, do bijele anterije dolazi , izmiče se i oko ljubavi obilazi i puni krug pravi.
Potok je zarobio ljubav i ona nema uzmaka, ovo je njena pjesma.
Ona pogledava u Dobrog , on joj se osmehuje stišće joj ruku , ona više nije nesigurna jer zna da se njemu njen glas sviđa. Ona još ne ustaje , glas treperavo, neodlučno, a tako bolno počinje i objavljuje:
Ponoć već je prošla
Vrijeme je da se spije
Glas je tih jedva čujan, to je šapat, molitva nebu;zaustavite vrijeme. Glas je sanjiv, pun čežnje ,ali se ne da.
Dobri zna da je stvarno ponoć i da će proći,njihov dan je izdahnuo; povratka nema. Tuga je to. On je prihvata, nije mu uopšte strana.
Srce joj je budno
Davnu želju krije
Ona je sada ljubav i glas koji se pretvara u nju samu: krhku, bojažljivu djevojčicu , koja je i žena i dijete, preplašena srna , i hoće svome draganu da se svidi , jer njeno srce ne spi. Frka je poput davne želje koja se krije , ali koja evo, sada na koljenima kleči, dok bijelina anterije otkriva da to nije djete , već bolna žena,koja samo što ne vrišti.
Dobri je zatečen, on se ježi , vazduh traži i ne nalazi. U grlu ga grebe , ništa ne čini; san da ne otjera. Magla mu oči polako nadvladava, on je tjera, ne želi ni sen krajolika ili glasa da propusti.
Ej, kraj penđera stojim
Čekam da ti vrata otvorim.
Sada je ona goruća čežnja koja mira nema. Ona i šeće, i strpljivo stoji ali trepti da svom draganu vrata otvori. Glas je pola oktave vrisnuo, jer ona otvarajući vrata želi da otvori sve ono što Mito u njoj izaziva , a ne dolazi da ubere. Vrisak je bol vatre , kojom tijelo plamti i gori. Klečeći , krasotica Dobrom koljena zagrlila, mirisnu kosu i glavu naslonila. Odmara, zatvara oči i časak sanja. Čeka je ono najteže u ovoj pjesmi. Možda i u ovoj noći?
Dobrog hvataju srsi od ovog vriska , jer zna da za njega je on kriv.I nije kriv. Tako se to desi ; nesklad djelića sekunde i malog atoma i nekoga boli. Čitav život. To njega ne opravdava . On; on je Mali princ koji hoće da se svidi i ljubav da. Njemu je ljubav ukradena, oteta . Ostalo je bogatstvo ljubavi i sna, čije djelove može i mora podijeliti.Ali ova ponosita djevojčica hoće sve. A to bi je spalilo.
Dobri pribra misli i čini mu se da jasnije vidi, ustaje i podiže je. Ne želi da ona kleči. Ako iko treba da kleči i oproštaj da moli to je on. Zagrli je i ovaj put u usne ljubi. Ona se pribija uz njega i srce bolno otvara:
Zašto, dušo ne dođeš
Da me kući povedeš
Da ti svoje srce predam
Da ti staru majku gledam
Dobri, Dobri bekrijo.
Njih dvoje su već zagrljeni, ništa više ne postoji ; samo njih dvoje i glas. Jer to više nije pjesma. To su Frka i njen glas. To je obostrana bol skršene ljubavi , zapletena u blagosti noći , pred nebeskim svjedocima. To je smiraj pred još veću bol; kojoj će jedini izlaz biti sanjanje ove noći.
Ovo ona pjeva u dahu, jer se boji ako zastane , njen ponos je neće dozvoliti da nastavi. Slomiće se. To je zvonki glas, koji svoju kristalnost koristi da nježno moli , da po nju dragi dođe , da mu srce preda i da se njegovo srce napokon slomi i otvori za njene snove .
Glas odzvanja i hoće da se nesebično da , ali i da joj se dragi u potpunosti preda. Frka je ovaj put refren skratila na jedno pjevanje. Bilo joj bolno i besmisleno moliti za nešto što zna ,da se neće zbiti. A skoro da se zbilo.
Dobri osjeća tu izvjesnost što vrišti u glasu i izvire iz njenih suznih očiju , što ih ne skida sa njegovog lica. Dobrota mila ,kao da želi da upije i tetovira taj vrisak u snove. On vidi tu bol kojom lavica odlučuje ubiti svoje čedo.
Ona zna, on zna , da je to jalova pomisao. Ne može se ubiti ono što rodiš, što samo od sebe poteče. Čovjek se može nadati da je pogriješio i da će neka druga ljubav doći. Tu uvijek griješi. To zna i ovo milo dijete i zato je ta bol i tuga. Gubitak nečega što se samo tren imalo ili nije?
Ostario je i možda mu ne bi trebalo zamjeriti šro se ne javlja ili digne glas.A opet svako malo se u nekom glasilu javi.Još pametuje i packe dijeli.Čovjek sve zna i u sve se razumije čudo od djeteta,rekli bi mahalaši.
Jes da nije đuturum.
A opet kontamo,kad može predsjednikovati akademijom mogo bi i koju riječ,onako akademsku napisati.
To sve nije bitno.Mi bi ga u svakom slučaju prozvali.Ima on mnogo aferima.I koji se znaju i koji se ne znaju.I da se kojim slučajem javi, njemu se ne bi trebalo vjerovati.
Ima tu mnogo razloga.
On je kažu akademik, filozofski pisac, teoretičar, esejist i jedan od značajnijih bosanskohercegovačkih filozofa.
Zaboravljaju reći ono osnovno: on je komunista,ne bilo koji, nego komunjara sa dna kace.Svoju dušu je prodao ateistima.Ime je izgradio na knjizi „Lenjin – monografija njegove misli”.
Onda je napisao Etički osnovi humanizma,Mmarksizam i savremena filozofija,Marksistička filozofija. Ništa bitno ,sve sami prepisivački trikovi tadašnjih „umnih“ komunista.Sve što je pisao moralo je sadržavati osnovne komunistuičke floskule.
Padom socijalizma je brže bolje prešao u vode teizma.Odjednom mu puna usta Allaha Džellešanuha. Čovjek koji je bježao od džamije ko džavo oko krsta i proganjao je u svojim djelima odjednom postaje musliman sa dna kace.
Do 1996. se dičio jugoslovenstvom.Tada konvertira na Bošnjaštvo.U dvije godine izdaje Bošnjačka politika i Bosna i Hercegovina-najvažnije geografske, demografske, historijske, kulturne i političke činjuenice.Time je udatrio temelje svom najvećem falsifikatu i podvali Bosni i Hercegovini.
Uveo je hibridni termin u stručnu terminologiju, koja bosanskog muslimana proglašava bošnjakom ,kao jedinog legitimnog nasljednika historijskog termina bošnjanin.
On tvrdi da je i historičar.
Historija,ona prava, nas uči da je u Bosni do dolaska Turaka živio samo jedan narod Bosnski.Jedan jezik bosanski i pismo bosančica.Ti ljudi su bili dobri ljudi Bošnjani koji su se molili jednom,Bogumilskom Bogu sa središtem u djedovskoj hiži u Milama.
Tvorbom sintetičkog bošnjaka on je išao na ruku onima koji nmrze Bosnu i koji žele da u korijenu sasjeku sve Bosansko.Išao i na ruku onima koji nikad nisu bili Bosanci,a koji se uguravaju u Bosanske korijene.
Nikad nam nije bilo jasbno kako jedan Albanac ,Makedonac,Crnogorac ili Turčin čiji preci nisu ni vidjeli Bosnu može biti Bosanaci.
Nama nekako otužno drago što je Tunjo sebe izjednačava sa nebosancima i šušama iz nekih vododerina.
Tunjo se sa svojim bošnjaštvom strpao među protuhe lažovske,krojačke i vikipedijske mrzitelje i djelitelje Bosne.
Muhamedu Filipovići i inače nikad ne treba vjerovati.
No to je njegov problem.Svako može vjerovati da je nešto i biti ono što želi.Mo ne želimo mjenjati Hrvate,Srbe,Jevreje ili Rome i vući ih za ruku i govoriti :vi ste Bosanci. Niko nema pravo nikome naturati šta će biti i šta želi biti.
Mi samo želimo biti Bosanci.
Ali Tunjo i njegova klika su nama koji se osjećamo Bosancima to ne dozvoljavaju i uskretili su nam to pravo Mi ne želimo biti bošnjaci jer se tako ne osjećamo.Mi hoćemo da smo Bosanci jer naša duša je bosanska.I zahvaljući Muhamedu Filipoviču Tunji i njegovim mi smo smo postali neopredeljeni.
Prije su nam komunisti nisu dali da Budemo Bosanci.Sada nam nacionalisti kroje istu sudbinu.
Mi ćemo skratiti i reći da je Tunjo relivoda,provokator i komunjara koja se četrdeset pet godina u Lenjina i komuniste klela.Sada po stare dane mu usta puna neba. Jednostavno čovjek huli,a nije posenilio.K'o došo čovjek pameti?
Ne dolazi se pameti u sedamdesetoj godini.Jok!To je samo strah od pržuna.U Londonu kupovao ambasadorske smokinge butum iz rata izvedenoj familiji ,dok se u Bosni gladovalo i ginulo.Sada je neka inteletualna opozicija.Da nije star pukli bi od smijeha.Filipović i opozicija.On je samo vrstan plivač željan vlasti u svim vaktima.I vrlo sitan šićaedžija.
Ima jedna knjiga : Tunjina nedovršena priča-Banjaluka u kazivanju Muhameda Filipovića.Mi bi je voljeli završiti biserom koji zna malo živih ljudi i koji smo ostavili za kraj:
II svjetski rat je jako završen.Komunisti se nisu osjećali sigurno. U svemu su vidjeli izdajnike i strane kapitalističke špijune.;mahala i čaršija su bili pod specijalnom paskom i prismotrom.
Jedan skojevac šesnaestogodišnji skojevac i njegova vršnjakinja skojevka dobili su tajni zadatak UDBE. Infiltrirati se u mahalu,uočiti nepodobne i denuncirati ih.Oboje skojevaca su bili iz begovskih porodica.
Dva-tri mjeseca su mladić i djevojka hodali Banja Lukom na tajnom zadatku.On je bio obučen u tradicionalnu muslimansku mušku nošnju.Čakšire od plave čohemukrašene vezom od srme sa vezenim mukadem pojasom,bijelu košulju sa jedva primjetnom svjetlo plavom prugom i bordo fes ,koji je bio malo otvorenije boje.Na nogama je imao gradske bećarske cipele.Djevojka je imala košulju i dimije od svijetlo plavog svilenog beza ,preko koje je bila prebačena samtana anterija izvezena duvezlijom.
Ljudi su im znali porodice i vjerovali im.
Da li i kako kako su zadatak obavili to ide na njihovu dušu.Reći ćemo da su oboje prebačeni u Sarajevo na dalji terenski rad.On je postao profesor na filozofskom fakultetu,ona direktorica jedne sarajevske gimnazije.
Mi ne denunciramo ljude mi smo samo oslikali crticu iz života jednog skojevca.Zvao se Muhamed Tunjo Filipović.
Nikad više nisam imao prilike da joj se zahvalim , za svu dobrotu koju mi je i koju nam je poklonila.
****
To evo sada iz srca i blagosti čiste duše kličem, jer znam da me osjeća , vidi i čuje:
Hvala ti velika čestita i mila ženo, mala Velika Frko ,najdivniji prijatelju i dobrota naša,za sve što si nam darovala. Nikad nije kasno da kažemo voljeli smo te, svi od reda.Svako od nas na svoj način, iako to nekad nismo znali pokazati . Jedan mnogo više od ostalih. Ti si uvijek sve znala. Oprosti Maksumčetu lutanja njegova.
****
Četvrta epizoda
Dani su prolazili , izgubilo se vrijeme. Raspisalo se o Jahačima, Harmonici, anterijama i Frki; i pjesmu koju pride. Ništa na haberu nisam objavio.Mislim iznenadiću je i sve napisano joj lično pokloniti. Valja i obećano ispuniti. Vidim četrdeset dana je prošlo,a meni kao tren.
Nazovem. Javi se. Ili pospana ili umorna , taji joj glas. Može kaže, sutra se o akšamu kod nje vidimo. Sat gore dole ništa ne mjenja.
Suta u podne sve natenane, po mahalskom tabijatu.
Žilet, voda, sapun, miris, teget plišano odijelo, leptir mašna i prsluk od kadife, glanc cipele, kare i zejtin osmijeh na licu i pičim.
Srce drhti i pjeva pičim, pičim, pićiču i na Bjelave veselo stičiću. I stigoh.
Nije bilo veselo.
Nimalo.
Četvrta epizoda III dio
Taksi polako klizi do ulice iznenadnih poljubaca,do kučice male trošne. Na vratima Frka u rubin anteriji. Sa kapidžika se čini malo većom i krupnijom. Anterija se raspucava i nudi. Priđem i saginjem se da je poljubim , ali ona okreće glavu i poljubac na obraz pada. Žena se se smješi kroz suze . To nju Dobri za majku zamjenio. Drago joj i uvodi osjedjelog zbunjenika u kuću.
A tamo, odar boli i tuge.
Na odru ; svilenom od bjeline ; nježnom od ljepote ,urešenom đulama svih boja, prekrasno dijete u anteriji, plavičastim safirima optočenoj , sanja. Strast svoju, neutoljenu, vedrinu svoju, žeđ za životom sa sobom, na nebo nosi.
Buket djevičanskih ljubičica joj u ruci i jedna slika. Znam je, lica anterijska i nevina sa nje glede. Igrom slučaja ja pored nje i zagrlio je, lagano kosu joj ljubim. Sada joj lice mirno i spokojno ; kao da je odahnula i smiješi se.
Piano!
I u smrti – ljubav i muzika sve je.
To je dijete moje ,naša ,mala Velika Frka je usnula.
Kraljica vrišteće boli , čini se sni.
O Frko,Frkice otvori oči, mladoženja tvoj , Princ Mali je došao.
Čuti dijete, ne progovara. Umorna od čekanja mene neuviđavnog, umorna bila, pa spije
Oko nje nema nikoga , samo kćer joj, tuga i ja.
Kapi kiše po penđerima liju i pjesmu nose:
-Ti si nam bila u svemu naj, naj, naj; u sve'mu naj.
Priđem meleki i poljubacem joj, kao nekad ,orosim onaj dio između kose i čela i samo jedna jedina suze kanu na usne njene.
Znam sada bi se smijala i ne bi dala da joj tu suzu brišem,već nestašno čekala da se sama u usne upije.
Kćer kaže :
-Ma'ma bi htjela i poljubac nježni što sve znači.
Sve zna . Sve joj majka ispričala.I šta se zbilo i što se nije zbilo;a trebalo je da se zbude, i kad se zbilo a kasno bilo vodu na stari mlin vratiti. Glupava mladost ili dušmani neki, ili jednostavno sudba, na put nekoj sreći uvijek nesavladive prepreke nose.
Zastidi me ova mlada žena, načisto.
Kćer mi kafu, žestoke cigar plave kutije za koju su francuzi ukrali Frke ples, bez filtera i kurvoazije, čitav bocun i dvije kristalne čaše na sto iznijela.Kaže, ma'mo mame joj rekla šta volim, a i trebaće mi. Dignem obrvu na ono ma'mo mame. Ona se nestašno smješka kao nekad Frka.
Na tacni srebrenoj pismo.Kaže za vas je. Osvrćem se i gledam, nema nikoga doli nas troje.
Ide ona sada nazvati brata i ka'sti mu da je majka umrla. Brat joj u tuđini radi.Nije bio doma već pet godina.
Majka joj znala da ću po običaju odocniti kad treba odocniti i sve pripremila za to kašnjenje. Poželjela jednom glavnu ulogu po svom scenariju odigrati. U tom scenariju sa njom se oproštam na njen način.
Još jednom joj život scenario po njenoj zamisli poklonio; skoro.Onu veče bjeline i oproštaj poljubaca i hiljadu pahulja bijelih.
Ode Frkina kćer u drugu odaju.Ista ljepota . Mila i blaga.Vrckava i vesela.Ni tuga to ne može ukrasti.Diskretna.Nadam se da je bolju sreću u životu ma'mo mame pokupila.
Primičem sto odru blještavom i čitabe što sam za nju pripremio iz đepova vadim.Uzimam njenu desnu ruku u moju lijevu ruku,đozluke na nos tandarim i čitam joj:
Predah pravim,cigar palim.Dim polako uvlačim i otpujem.Kontam dim joj nikad smetao nije,a i pušila je u ona naša vremena.Poslije nije.Za cigar treba kafa,piće i društvo.Pića i kafe imala,društva nije.Šta će joj onda cigar go golcat da je truje.Kurvoazije sipam i cokćem.
Čašu odlažem i Frku gledam.Ne javlja se,ćuti.Zeru ublijedila,kao insan koji nešto sprema,a tuga ga mori.
Joj,Frko Frkice,gdje si sad?
Gledam to djetešce , u anteriju bijelu svoju ljepotu obukla.Misli se kovitlaju u dane kada su anterije bile sve .
Anterija je haljina nad haljinama,kao meleka među djevojkama.Anterije su mogle biti svečane, kućne i djevojačke. Ova svečane treba raskošnoću i bogatstvom da zadive posmatrača.
Kućne i djevojačke su bile namjenjene oku pojedinačnih posmatrača.Nikad u isto vrijeme te haljine nisu mogle nagledavati dva para muških očiju.Nikako ,jer bi to bio otvoreni grijeh i ulaznica za pržun.
Kućna anterija,eh. ta je u samom raju skrojena.Žene su najviše voljele anterije boje rubina ili plavog safira,zavisno od blagosti i bjelokosnosti lica i tijela.Djevojke su voljele antertije brilijantne bjeline i svjetlucavosti.
Anterije su bile bogato i raskošno izvezene đuvezlijom,srebrenom i zlatnom svilom.Druge boje su se uglavnom izbjegavale,ali ukoliko je nekom detalju radi kontrasta bila potrebna svila neke druge boje,ona se vezla.
Zamislite sada boju rubina,safira ili brilijanta,zatim ružičastu,srebrenu,zlatnu,modru i zelenu svilu i vješte ruke vezilja,bile one žene ili djevojke.Koji je to spoj ljepote,mladosti,ljubavi i strasti i vještine.
Anterije su se uvijek vezle u društvu ; da bi se mogla razmijeniti iskustva i novi vezovi i novi uzorci svila za vezenje.U društvu se ljepše veze,veseli i raduje.
Nekad se vezlo šutke,nekad se šalilo i tračalo.Nekad bi se sve zabibalo i prolomio bi se ženski glas:čist,kristalno jasan,veseo,vrckav,čeznutljiv i nježan,nekad blag i umilan,nekad opor i ogorčnen,nježan i tužan,ponekad čulan i strastan,najčešće veso i razuzdan.Ali uvijek,baš uvijek,pri svakom vezenju se morala više puta ,od srca,otpjevati ona:
„Joj,mamo mamice,crven fesić u dragana moga joj,mamo mamice…“
Rjeđe ona
„Moj dilbere,kud se šećeš, haj, štio i mene ne povedeš…“
Kako i ne bi?!
Često pominjemo anterije i nevinost.Većina ljudi misle da znaju šta je to i kako to izgleda.Vjerovatno znaju.
Usred uragana Harvey i strahovlade uragana Irma, mnogi Amerikanci ,a svjetska javnost još manje, nisu svjesni da zapadna regija SAD pati, a bome i plamti, od totalno suprotnog gnjeva majke prirode.
Irmica je sada aktuelna i u centru svjetske pozornosti.Nećemo o njoj trošiti riječi.Vrlo dobro odrađuje zacrtani posao.
Isto kao i vatrene stihije na drugoj strani.
Prenosimo zapažanje novog svjetskog poretka o kataklizmi koja je u zapešću interesovanja američkog i globalnog sbjetskog mnijenja:
„Od južne Kalifornije do države Washingtona, požari su zahvatili tisuće jutara zemlje potičući tisuće građana na evakuaciju. Mnoge savezna države su se borile protiv požara tijekom cijelog ljeta.
U subotu, guverner savezne države Washington Jay Inslee je proglasio izvanredno stanje u cijeloj državi zbog opasnosti od požara, a Državni hidrometeorološki zavod je upozorio da 26 od 39 županija ima vrlo veliki rizik od ekstremnih požara.
Prema Zavodu za ekologiju države Washington kvaliteta zraka u mnogim područjima je pretrpjela velike posljedice. Prema satelitskih snimkama NASA-e, dim se također gura prema istoku diljem SAD-a.
Samo jedan požar u Washingtonu, istočno od kaskada na planini Jolly u županiji Kittitas je spalio 15.000 jutara od subote.
Seattle Times je izvijestio da su „ceste na tom području su zatvorene, a oko 3.800 domova je dobilo nalog za evakuaciju Razine 2 i Razine 3 naloga. Razina 3 je najhitnija obavijest.
”Požar na Eagle Creeku, gori na obje strane rijeke Columbia Gorge u Washingtonu i u Oregonu, i pod požarom je 10.000 jutara, dok su požari u Norse Peaku poharali 19.000 jutara, uz naloge za evakuaciju stanovništva. Taj požar gori još od sredine prošlog mjeseca.“
**
Mi se opet čudimo, da niko ne povezuje ove prirodne kataklizme sa nekom drugačijom konotacijom,osim, komnstatacije :prirodne nepogode.
Niko ne traži uzroke nečega što se do sada nije dešavalo.
Ovo nema veze sa globalnom Apokalipsom,ali ima sa novim svjetskim poretkom.
Nismo vehti Jehovihi svjedoci,masoni ,scijentolozi,ekolozi,nutricionisti,naftaši, eveolucionisti,darvinisti, arijevci ,kjuklušklanovci,fašisti …pa da zamagljujemo stvari,promoviramo apokalipse i morbidne i pogane-bestidne pederlučke bedastoće.
Ali nam pomalo čudno da istovremeno na dva kraja jedne zemlje , SAD istovremeno plamte,bjesne,luduju požari i uragani, a svi šute.
Vatra,vjetar i voda udruženo ili odvojeno ,danima drmaju podrućja najvešeg svjetskog teroriste i gorljivog zagovornika pobornika najveće pošasti današnjice – pederluka /homoseksualizma – kako se to popularno kaže.
Mi se ne pitamo,mi znamo zašto je to.
A vi koji zatvarate oči pred istinom, uzmite Svete knjige – Bibliju i Kur'an i čitajte.
Daćemo vam smjernicu:
-Počnitie od Sodome i Gomore!
Možda shvatite kako neke stvari funcionišu.
**
Iza okuke čekaju/spremaju se Jose i novi uraganski pošari.
Nove pošasti nalik paklenim.
Znaci za razumne.
Nerazumnim oni ne trebaju,jer u neukosti i nepameti svojoj ne vide ni Sunce ni Mjesec.
djevojčica koja nije ni žena ni dijete, umišljena, uboražena, prepotentna,egoistična, osvetoljubiva, zavidna, ljubomorna osoba koja umišlja da žubori kolonjsku , više: vidi šmizla
mahalski izraz nastao na bjelavskim mahalama (ulicama) šezdesetih godina prošlog vijeka, značava minimalni parametar kvaliteta i kvantiteta bilo čega, pramjera svega,od ličnosti do najbanalnijih bezvrijednosti, pretpostavljena vrijednosti nečega mjerene količinom rezane germe u iznosu od ondašnjih 10 para, sadašnjih 50 centi
od bal tur. pčela, pčelar emocijeBalkan bal – pčelar / kan – krv , zemlja krvavih pčelara, zemlja krvavih naroda, ustaše i četnici su najokrvavljenije genocidno zverinje, komunisti iz ljubomore uveli mahalskog baliju sa osobinama: neuk, nepismen, neobrazovan, siromašan, prostak. Gdje su sada komunisti u dalekoj prošlosti ili zatvorima, Haga i drugih zemalja, zajedno sa ustašama i četnicima.Još mnogi čekaju na red, skrivaju se u vukojebinama i ubijaju se kao njihove vođe i djeca. Zverinje, genocidne i robijaško – vukojebinaške klasifikacije sasvim odgovaraju karakternim osobinama, socijalna grupa u indijskoj državi Andre Pradeš (Andhra Pradesh), bengalski zaliv
BALIJATI
pčelariti, ubirati med, medariti, baviti se pčelama, sređivati košnice,krvariti, fig voditi ljubav, može i vidi.takariti
