To reče i osta’ živ, onaj koji se prepoznaje po meitskoj čehri.
Kojeg li Fašiste , Bosnofoba, licemjera , mafijaša i kukavičke gnjide!
Za ovakve đon obraze je iluzurno reći i upozoriti ih:
Kako ga / ih nije stid! Čista blasfemija! Kuku njima i kuku!
Obiće mu / im se o glavu svaka suza građana ove , od Izetija/Jahići , SDA , i njegove / njihove braće Dodika / SNSD i Ćovića /HDZ ; masakrirane , izmučene i raseljene , a prelijepe Bosne Zemlje Božije milosti.
Volimo književnost i Dostojevskog koji nam služi kao podsjetnik za mučnu, nepodnošljivu stvarnost bojenu kreacijama Raskoljnikova, demona , maloumnika i idiota
Ako pomenute uporedimo sa llikovima Dostojevskog , vidimo da su univerzalni po tome što su puni tjeskobe, zlonamjernosti i bijede , ali za njhi se može reći da o sebi , u sukobima sa memorijom , najčešće misle :
“Ja sam bolestan čovjek… Zao čovjek. Nesimpatičan čovjek. Mislim da me boli jetra.”
A tako svi ti neljudi i izgledaju, kao da im rak čupa jetru-