Danas je petak 3.Jun/Lipanj 2022. godine.
I u okviru svakog vikendau dane odmora, ko najvećim levatima uvaljuju nam matematiku.
Nismo baš ludi , a ni pošicni , za tom naukom na kojoj se stvoren Univerzum .
Imamo preča posla. Recimo mijesiti.
Nako , iz čista mira nam kažu da su 153. dana fajrontisali.
Mi u belaju , treba nam skontati koliko dana dokraja godine treba da prodefiluje.
Kanap nam na sušenju, abakusu pukao softer, ruke nam zaposlene , u tijestu. Ako znate šta je to.
Ako ne znate ko vam kriv. Propuštate život.
Onda se sjetismo da smo išli u školu. Ah, ta prelijepa slobodna i romantičarska vremena , u kojima nam se ruke nisu micala iz tijesta. Nije bila oskudica germe. Jok. Međutim tijesto pod našim rukama se najbolje dizalo i spuštalo, ma ,pihtijalo i bibalo ko svako tijesto okupano i obljubljeno povjetarcima, ali i orkanima ljubavi.
Eto , valjda vam to dovoljno da prokužite šta znači “ruke u tijestu”.
Dakle po jednostavnoj računici kojoj su nas učili u školi, da je 2 plus dva jednako 4 , i da je 4 minus dva jednako dva, sasvim lako izračunasmo da je do kraja godine ostalo nadolazećih predivnih 212 dana.
Moramo se malo umiljavati.Tak'i smo mi ljudi uvlačimo se za siću ili nizašta. Iz straha. A mi kao moramo ,jer su dani najveći lovci na ljude i beskompromisni sakupljači skalpova.A to mere biti bolno .Pitajte američke domoroce oliti Indijance.
Ne pitajte nas kako znamo, ali svake godine sve više ljudi svakog dana riknjava,'vako ili ‘nako.Iz ovog ili onog razloga.Normalno proporcionalno porastu broja stanovnika i pohlepi moćnih satrapa.
I principijelni nastupi dana su veoma pravični.Nema popusta nikome.Kad ga vakat zacrta , insan je zacrtan za sva vremena.Odavde do vječnosti i natrag fo vječnosti.. Sa danima nema cile mile.
A ni sa prošlošću, ako su podaci vjerodostojni,jer ljudi su skloni ispravkama,pogotovu pobjednici i zločinci
Kao ni sa ženom.
Iznenađeni ste ovom digresijom?
Mi ne.
Stvar iskustva.
Il’ ti dan ,il’ žena dohaka. Nema treće.Osim ako si tektkica,hadum i svešteno lice.Da ne bude zablude – tetkice su u mahali zvali pederi. Pogan nikad ništa ne može poljuljati.
Što bi poete rekle :
Dan za danom ruke u tijestu, jer i žene i dani su prelijepi.
U prevodu:
I kako tijesto ne bi kvasalo , talasalo se i bilo uzbibano, čvrsto a meko, podatno a ukusno , na dodir i na dodir svih čula.
Međutim ,prošla vremena nas opominju , pažljivo sa radovanjem i talasanjem.