Jesen je,
ljepotom tvojih snova zbori
jedno prelijepo dijete
u meni svoje snove odmara
Dijete nježno
umilno i zlaćano od sna
kao i moji kalendari
Jesen
ugodna i blaga.
Titrava i uzbibana.
Prelijepa.
Pada lišće zlatno.
Sve vodi ljubav sa zalazećim suncem,
nudeći nestvarnu bujicu boja
opija i zavodi
kao čarobna Djevojčica
a Žena .
Kao prelijepa …
eh, rano moja.
Dobro?
Pa šta sad?
idemo dalje!
Dlanovima ispruženim prema Levantu.
Boje pripisujem magiji,
Te
nestvarne milosti
anđela moje boli.
Poželim da se nikad ne mjenjaju.
Ni moje tuge djetinje
ni jesenje boje .
Ni moje svilene ruke.
Da uvijek nose radost njenom srcu .
Uz nježnu pjesmu razbijenog kristala
slika što tvoju ljepotu kradu
Ponekad jeseni nose kišu
i tmurnije
nešto hladnije dane.
Kiša.
Kapljica .
Svaka kap je jedan život.
Jedna radost.
Jedna Ljubav.
U meni jesen je.
A zimi ide.
Osjećam je.
Dani postaju kraći.
Noći duže
hladnije.
Grijalice ne rade.
A ta ljepota
to milodarje
ne može nastati iz vedra neba.
Od Milsotivog nam darovi stižu.
Ko je Tebe meni poslao Malena?
Kazna za grijehe?
Ne želiš to biti.
Boljeće te
jer ti si ljeto
moga proljeće.