Vremešnost je blagoslov, ali ponekad zaboli do iskona. A scene sadašnjica rovare i kasape um čitav život.
New York Times je objavio naslovnu fotografiju 26. marta 1993. kao metaforu stanja u Africi ili morbidni nekrolog.
“Fotografija je šokirala cijeli svijet. Hiljade i tisuće ljudi je reagiralo prevashodno u želji da saznaju šta se desilo sa djevojčicom. Da li je preživjela?
Kojeg li licemjernog i bešćutnog svijeta. Šokiran i empatičan(?). Čuj molim te! Nuto jada. Imbecilnost van pameti.
Jedna djevojčica umire od gladi i svijet se šokirao. Nije to presedan da se čovjek šokira. I umjesto da se moli za ubogu i izmučenu nevinu dušu, da se zamisli , preispita svoju ulogu u toj i sličnim tragedijama , [irom planete , posmatrače interesuje da li je djevojčica preživjela. Vrlo empatično!
Dijete nije imalo šansi da preživi . Bijafranski simptomi i sindromi pregladnjelosti do smrti su evidentni. Njeni roditelji , sestra i braća , i rodbina dalja i bliža su umrli od gladi. Dijete je prepušteno nemoćnoj i umirućoj sebi i skoro nezainteresovanim lešinarima , jer nema nikoga da je spasi.
U svijetu se godišnje proizvede hrane za 20 milijardi ljudi. Znači baci se hrane koja može nahraniti još 12 milijardi nepostojećeg/nekog budućeg, još neizleglog svjetskog pučanstva.
Svake godine u svijetu je desetina (800 miliona) svjetske populacije na tankoj liniji koja dijeli život i smrt. zbog gladi. Skoro šest miliona djece godišnje umire od gladi. 16.500 djece svakog dana umire od gladi. Većina te djece je mlađa od pet godina.
I oni su šokirani. Jedno pregladnjelo , umiruće dijete je potencijalni plijen lešinara. Oni se brinu da li je to dijete preživjelo.
Gospodo diljem svijeta, pučanstvo zapada i sjevera , a bome i istoka i juga , boli li vas 16.500 djece koja svakodnevno umire od gladi, dok vi godišnje bacate hranu dostatnu za sve umrle od gladi tokom eona?
Ako svake sekunde umire jedanaestoro nevine pregladnjele djece u najvećim mukama , budite humani i izračunajte koliko djece umire dok vi nehajno izvoljevate šta će te jest, a šta baciti.
I još nešto! Umrijeti od gladi je izbavljenje od velike pošasti i patnje za većinu te djece. Oni mjesecima , nekad godinama boluju od gladi. Oni su mejsecima, očajni, iznemogli i bespomoćni. Oni su u agoniji, čitavo tijelo ih boli, svaskiu damar kovačkim bol klještima čupa. Ni misli nemaju . Ni pomoći. Bol koja razdire majušna tjelešca , nikako ne može uminuti.
Zaista ne mogu pojmiti šta umiruća djeca misle.Ili jednostavno nemaju misli. Možda nesvjesna i neuka i ne znaju o čemu da misle, Vjerujem da ih i svaka pomisao na misao boli i razdire. A možda u djeijem sveznanju mole Boga Milostivog da ih uzme i povede domu Njegovom., da im olakša njihovu nevinost.
Misli koje mi se vrtložno gomilaju lede srce .Užasavam se njihove samoće, napuštenosti i bola.
Kako čovjek čovjeku može to učiniti, odnosno ništa ne činiti.
Valjda, ugodno zavaljeni sjediti ili ležati, i pitati se da li je neko dijete preživjelo nemoguće. I biti šokirani. I svoju šokiranost prenostiti u širiti mrežama, da se pučanstvo uvjeri kako ste fini , yabrinuti i … pa empatični.
Eonima traje ubijanje mile, iznemogle djece , a vi se šokirate kada vidite snimak jednog umirućeg djeteta , I ne pada vam na um fa se molite za njenu malenu napaćenu dušu. Vas samo interesuje hoće li preživjeti?!
Svaki dan idete u crkve, sinagoge, džamije i Božije hramove. Molite se i slavite Boga Jedinog. vjerijete u Boga milostivog i ostavljate veliku milostinju velelepnim hramovima hramovima i pretilom sveštenstvu, izgrađenih i utovljenih vašim novcem, a djeca i dalje umiru. I njihovi najbliži.
Živo vas zanima potraga za vanzemaljskim civiliyacijama. Ko je taj , šta je taj da prostite 3I/ATLAS koji mejsecima zaokuplja pažnju svejtskog pu;anstva. Dakako svima osim umirućih od gladi, ljudskih pošasti, ratova i inih i zla, Oni su odavno prestali da misle, nijemo i sa olakšanjem osluškujući tihe korake neumitne smrti
Oni prizemniji prate trendove i brendove, ne štedeći novac, ulijevajući svoj udio u kase ylotvora i gospodara života i smrti.. Drugi su toliko zabrinuti za svoju budućnost da ne bi potrebitom ni tamjana dali.
I malo vam to što umiru od gladi. Treba ih još nemilosrdno i neštedimice granatama, bombama, mecima , noževima ubijati , klati i silovati. A radi utjehe i samilosti. kao sve ‘čkice godišnje postiti par sati u ime njihovih “problema”, koja kod vas izazivaju nepoželjnu nelagodu.
Pitali bi vas gdje će vam duša jadni , bešćutni , licemjerni svijete / da je imate. Prodali ste dušu za lažnu toplinu svoga doma u kome ne stanuje milost i ljubav.
Tako nas Bog Milostivi ne uči.
Trideset dvije i po godinr me #dere ta fotogragija. Podsjeća me na stravične fotografije djece Bijafre s kraja šezdesetih godina prošlog vijeka. Podsjeća me na djecu Bijafre . Sudana, Jemena,Konga.Somalije i Palestine…
Podsjeća me na Bosnu i djecu Bosne.
Podsjeća me na bol svijeta od kada se u Vatikan, đavolji sluga , ustoličio za gospodara Urbi et orbi.
Podsjeća me na Leopolda II belgijskog kralja osnivača i jedinog vlasnika Slobodne države Kongo. Na masovna ubojstva i genocid desetine miliona Kongoanaca zarad eksploatacija gume i bjelokosti .
Podsjeća me na genocidnu SAD, Britansku imperiju i zapadne evropljane i njihove pokolje Aboriđana , Azijata , Afrikanaca , sjeverno i južno američkih domorodaca.
Podsjeća me na Vatikan, hrišćanstvo i inkviziciju koji su ujednili zapad i cioniste u istrebljenju i genocid svega što nije hrišćansko i jevrejsko.
Ti demokratski ideali – odnosno porobljavljanje svjetskog pučanstva i danas traju pod okriljem novo proklamovanog svjetskog poretka.
I zato u ime demokratije novog svjetskog poretka djeca, žene, ljudi širom svijeta umiru od gladi,. Kada to ne daje demokratski i demografski očekivanog efekta, onda se ubijaju bombama, kamama, plinom i virusima. Računica je jednostavna. U ime dekadentno i bezbožničke demokratije i bolesnih ciljeva treba nepodobne i neproduktivne robove smanjiti na najneophodniji minimum.
A svijet šuti . I uvijek biva zatečen i šokiran kada se pojavi fotografija djeteta koje umire od gladi i koje siti i monstruozni nude kao hrana za trpezu lešinara.
I zgražavaju se , joj mako mila! Zar toga ima?
Ta hajte molimo vas! Nemojte nam kasti. Baš ste tanano senzibilni u svojoj finoći.