Marko Vešović – Grad









l.

Još uvijek, u meni, živa je iz sna slika
Kad prvi put Sarajevo ugledah sa Bistrika:

Na stotine sazvježđa u pomrčinu palo –
Zemaljsko i nebesko posve se smiješalo.

I ko Njemcu se onom javi naslut: iz skita
Promatram, al ne jedan grad nego svijet čitav.

I pamtim: niz bistričku ulicu, neznamkoju,
Svjetiljke krivovrate – visibabe u stroju:

Ko da je duša, od straha skroz budna, skroz trijezna,
Htjela da pripitomi, tim znanim, svijet neznan.

Tren potom osjetih kako, naježen, sav se kočim:
Grad je ledena voda u koju ću da skočim.

Ne gradom već prajezom ošinut bijah tmulom
Da sve pod nebom u lednu vodu se prometnulo.

Tren potom pojmio sam iz džigerice same:
Grad je toliko velik da nema mjesta za me!

Jer u moru tog svjetla – gdje naći konačište?
(Sjetih se sestre kad mi, u krilu, glavu bište).

I sam sebi se činim ilegalan ko koza
Dok slazim u samoću sa uskotračnog voza.

2.

Premalen u metežu, izgubljen usred buke –
Samo saobraćajci k meni su širili ruke.

Teško je, danas, reći šta mi je taj grad bio,
Gdje četvrt stoljeća sam u sobi prosjedio.

Isprva, sanatorij sa pogledom na more,
Gdje sam se liječio od svoje Crne Gore.

Od Crne Gore u kojoj duša je moja bila
Ptica koja gnijezdo na nakovnju je svila.

Raspamećeni dečko, sa ibeovskom grbom,
I nutrinom drhtavom i gipkom ko prut vrbov,

Živio poluživot, u gradu polustranu.
Živio ko flauta. Ukoso i ustranu.

Vilijam Batler Jejts – Zečja kost





Da mi je lađom da krenem preko vode

onamo kuda otplovi mnogi kralj

i kuda mnoga kraljevska kćerka ode,

i da se iskrcam u gostoprimljivi kraj,

na travnjak gde se svira u frule i igra, gde su

naučili da je vrhunac ispunjenja

kada se nova ljubav otkriva u svakom plesu

i kad se poljubac za poljubac menja.





Da mi je da nađem na toj obali

zečju kost koju je istanjila voda

a talasi izbeleli i oprali,

svrdlom da je provrtim, i kroz rupu onda

pogledam u stari svet gde u crkvama

venčavaju se u svečanom odelu,

pa se grohotom nasmejem svima vama

kroz zečju kosku istanjenu i belu.

Tekuća era / Igrokaz na dan 22. Jul / Srpanj

Danas je Subota   22.  Jul / Srpanj 2023. godine tekuće ere.

Lijepje taj izraz tekuća.

Ako smo dobro anlaisali to mu napriliku znači da nešto teče. E sada će se neuki pristaviti pitanjem :

-Kako vrijeme može teći a nije tekućina ili rashlađeni plin.

Eto , mi kažemo mogu i lubenice teći : samo napravite sok, i ima zdravlje da poteče.

A još lakše je naslagati lubenice ko cjepanice , negdje blizu nekih stepenica ili na vrh strme mahale, i onda reći neukom papku da  izvuće onu lubenicu iz reda u dnu , kraj njegovih nogu.

Da samo vidite kako  rijeka , ma kakva rijeka , vodopad lubenica zatutnji niz mahalsku kaldrmu, tjerajući papka da bježi pred  tom tekućom najezdom.

Normalno papak nije bistar da skonta , da samo treba stati ili sjesti, uzet je'nu lubenicu i uživati u njenoj slasti, u ovom 203 danu ove tekuće  godine.

Kao što vidite i godine su kao rijeke tekućice, teku i poniru.

I  preostalo je  dostatnih 162  dana do  kraja godine.

Dani ko dani. Nikad im kraja.  Isto ko rijeke: Izviru , teku i poniru , jedna im mahana ili vrlina , ko će ga znati , svoj tok igraničili na 24 sahata.A ljudi ne pamte njihove početke.

Zato ne vide šte je zapisano u zvijezdama. Pa se uzohole. Ne znaju šta i kada im se sprema. Pa se ondak žačude kada ih poklopi ono što ih poklopi. I ne sačekaju kraj   dana u kojemu je njihovo ime zapisano.

Večinu toga sebi pripreme misleći da su nedodirljivi. Sve do jednom,

Tada že svaki čovjek polagati račune i nema vraćanja , jer insan ipak nikako nije i ne mre biti  tekući čojk.

Što bi poete rekle

-Jao li se i kuku , većini. Nemarnim.

U prevodu:

-Nema prevoda , titl nam izgorio od žestine mnogima  očekivane destimacije.

Dilema / Osvježenje – Lubenica ili Žena

Trpaju vam neke natuknice , ko biva sjetuju vas , kako premostiti pakleno ljeto.

Lubenica , paradajz  zaboravljena borovnica ,… bilesim krastavac i kupus. Samo što nam ne uvališe rogač i tikvu.

Kažu to i to je  pravi spas za vaše tijelo jer je bogato antioksidansima, vitaminima i mineralima. Pa onda likopena  koji je karotenoid, fitonutrijent, koji potječe zdravlje vašeg kardiovaskularnog sustava.

Pa onda licitiraju koje ponuđeno viće i povrće ima više  citrulina – aminokiselinu važnu za zdravlje bubrega i vaših krvnih žila , pa vitamina ovog ili onog tipa. Pa se dofaćaju minerala , kalija, magnezija, fosfora, kalcija, cinka, željeza , bakra  , samo što ne pominju uran,  radijum i stroncij  jer i oni su dobri za fizije i fusije, odnosno konzumaciju atoma.

Što veći procenat vode a manji procenat kcal , čini da ta ponuđeno spašavajuće jal voćna ,  jal povrtlarska zelenjava  “treba” postati neizostavni, spašavajući  dio vaše prehrane. A zaboravili da je ovo brdoviti Balkan , bez čevapčina, ražnja i bureka , sve ostalo je tankosava.

 Dakle , ha vas u čelenku strefi zvizdan , oliti mađar vi se bacite na ove  voćke i povrćke koje spašavaju dunjaluk. Normalno pod uslovom da vam je babo neki rokfeler ili barem musk , ili imate brata J. Morgana u Njujorku ili Rotšilda u Parizu pa vam šilju stranjske šuptave penezi, i da obilato prebrodite užas apokaliptičnog  pakla ,  kako plaćeni mediji vrište. 

A nije tako . Ljeto ko ljeto. Ako nema zvizdana i mađara nije ni ljeto. Isto ko što zima nije uima ako nema metara i mestara snijega i do lednih munusa i minusa .

I tako na najbolji mogući način iskoristite prirodnu snagu predloženog da biste potaknuli cijelo tijelo.

**

Dobra je ta lubenica. I paradjz . I borovnica . I sve što vam predlažu. 

Mi skeptični i pomalo iščašeni i šćemlijicom od malena klepnuti u mubarek mozgurinu , moramo vas podsjetiti na najljepšu , najmirisniju , najosvježavajuću rajsku voću , koja je eto zbog dunajlučkih ljepota učinila sve da bude protjerana iz Raja.

Ništa nije osvježavajuće kao ljepota , milodarje ,  osmijeh , zagrljaj , nježni dodir .., ljubav žene.

Zamislite

vrućina je

godišnje doba nije bitno

gorite

u vama vrelina,

ništa ne pomaže.

Ni lubenica

ni improvizirani hladnjak

ili dječiji  tuš

ni hladni voćni kup od borovnica

sa kockicama leda

ni čokolada ledene kocke

sa razlivenim šlagom

obojen čežnjom

ni…

A onda 

niotkud

stvori se prelijepa Ona.

Žena

a Djevojčica

Krhka ruža

a Princeza

odjednom rajski mir i tišina

ime  jasno miriše na cvijet

na san 

na ljubav 

ne smiješ ga izgovoriti

nebo da ne naljutiš

Njen

Ocean dubok kao iskon

uzburka nježnost

Nadu

javi se osjećaj osjećaj

da vam ispod nogu teku rijeke.

vjerovatno modre

bosanske

i balkanske

pogled u nježne oči

srce obuzme milost

blagost ganuća do suza

sve žestine nestanu

zvizdani utihnu

ostaje samo jedna pomisao

uzvišena ljubav

Tišina  i sni

i talasanje

u noćima srebrenog mjeseca

Eh , da je ko što nije , ne bi belaja na dunjaluku ni zere bilo ,

samo

Love love love

pease sister pease

selam brother mir






												

Bleki – Nakon minulih godina

 

proći će  ljeta

nedosanjana

 

daleka vremena

neugasla

 

nakon minulih godina

ja tek jedan slomljeni ram

 

ni eha dolaska ni proljetnog sutona

žene koja sve zna

 

i stih ubicu

i boju kristala

 

a će se pitati

gdje je ta ruka

 

nakon minulih godina

u praznini tišine

 

kad vazduh zastane

sleđen

 

bez ljubavi

jer mene u vrtovima ni

 

da ti srce kao nekada

brže zakuca

 

ruka uprljana bojom krugova

nježno zadrhti

 

a slika neuzvraćene ljubavi

niz basamke  osmjehom   pala je

 


























												

Rilke – Sjaj u travi





Ne može se više vratiti tren sjaja u travi,

i zato ne treba žaliti za raskoši jednog cveta koji nestaje,

već treba naći snage u onome što nam je ostalo!





Ako se ikada budemo morali rastati, neka to ne bude u proleće,

jer teško je gledati kako se nove ljubavi rađaju,

dok naša zauvek umire!





I onda, kad više ništa ne možemo vratiti, nećemo tugovati,

već ćemo naći snage u ovome što nam je ostalo i živeti s tim!

Svaka ljubav u sebi nosi težnju za nežnošću,

a umreti u ljubavi znači živeti u njoj!





Odbaciću svoj greh, odbolovati tvoje oči!

Gledaću kako odlaziš i nestaješ u seni jesenje trave,

sve dalje i dalje…





Zaboravimo sve što nas je bolelo, radi nas i radi zaborava!

Zaboravi da smo se voleli, da smo se smejali i… da smo krivi bili!

Poći ćemo ka sutrašnjem danu, koji će doći, a u prvi sumrak

zatvoriću oči i neću misliti o tebi!





Biće kasno kad se jednog dana okreneš iza sebe!

Poželećeš uzeti sve pogažene i ubrati sve mirisne cvetove,

ali nećeš moći, a niti ću ja više moći natrag!

radio 202 / Igrokaz na dan 21. Jul / Srpanj

Danas je Oetak  21.  Jul / Srpanj 2023. godine ovonovovremenskog vakta,

i 202 dan ove godine.

Mlađi ne znaju bijaše jednom u nekim nevinim vremenima ,  jedan dobar radio –  sarajevo 202 , mnogo ispred svoga vremena, dobra muzika i avangardan pristup svijetu , kulturi,umjetnosti  i zbivanjima.

I insani ga nisu slušali zato što su morali , nego zato što je imao ponuditi zabavu za svačiji ukus.

Nisu bili zaglavljeni u nacionalističkim torovima  ,u očekivanju koju će oni poruku i uputstvo odaslati poglavnici , doglavnici , vojvode ili uleme.

Tada su svi  Jugosloveni, svi Bosanci  bili braća i prijatelji. I iskreno se vjerovalo u Boga Milostivog i njegovu riječ.

Sada se svi odriču jugoslovenstva i utrkuju se ko će biti veći nacional fašista i nevjernik, praveći se da ne vide kako ih vlastela , tronacionalistička bagra i fukara porobljava i ponižava, preveći od njih bijednike i sirotinju ravnu zatočenicima konc logora.

No, i pored tužne i očajne stvarnosti  ,  ipak moramo primjetiti da je reostalo ,   dostatnih , 163  dana do  kraja godine da se stvari isprave ili pokvare, za bijedni  život ili olakšavajuću smrt.

Dani nam se polako kroz misli vuku ali  nam kroz prste neosjetno  klize    jer sve ima svoj početak i kraj.

Sve je zapisano u zvijezdama.

Čak ako nas ovi dani ne pokupe , neki drugi ili dogodine neki treći će to učiniti

Godinama, eonima, od iskona , ljudi manje više okreću glavu dana. Misle dani nemaju duše.

A griješe imaju nemjerljivo više duše nego zločinačka  mafija na vlasti.

Što bi poete rekle:

-Ko ne misli taj i griješi.

U prevodu:

Nemojte griješiti i mislite svojom glavom ,  jer život je kratka kak bi reklja filjozofi. a i lakši ste teret na kabur tahti.

Čarks Bukovski – Beda





Čovek koga nikad nisi video

onaj je koji te održava,

onaj koji će možda doći jednog dana.





On nije napolju na ulicama

niti u zgradama

niti na stadionima

ili ako je tamo mora

da sam ga promašio.





On nije neki od naših predsednika

guvernera ili glumaca.





Pitam se ima li ga negde.

Hodam ulicama pored radnji

i bolnica, bioskopa i barova

i pitam se ima li ga tamo.





Tražim već skoro pola stoleća

i nikako da ga vidim.





Živog čoveka, istinski živog,

kad recimo spusti ruke

pošto je pripalio cigaretu

kao oči tigra koje zure nekud u vetar.