Category Archives: Magazin

Danas je Petak , 18. Avgust/Kolovoz, 229. dan 2023. godine. Do kraja godine ostalo je još 126 dana.

Sve je relativno. E = MC2. Sve je u parovima,zato  sadašnjost na postoji.

Vrijeme je iluzija.

Da nije iluzija žašto bi se dani svake godine vraćali.

Ili zašto bi Ajnštajnu prebacivali razne  naučne krađe.

Rasplamsana polemika: Da li je Ajnštajn bio naučni genije ili genijalni manipulator. Istoričarka Anastasija tvrdi da je delo Mileve Marić nagrađeno Nobelom, a Ajnštan bio surova škrtica.

Prošlost nas mori, budućnost zabrinjava.

Mnogo  ljubavi i milodarja nije naodmet. Ispostaviće se da je se svijet satoji od ubleha i prepisivača.

U Bosni , kao i u svijetu, dominiraju pljačke nacionalista predvođenih : riđobradim koji je lijen da se obrije i ljudski dotjera,razrokom fukarom koja se pretvara u hodajuće brdo slanine i bivšeg  robijaša kome su oprostili pljačkaške grijehe.

A opet nisu oni krivi što ih insani, zbijeni u nacionalističe torove,  ko hajvani stalno biraju. Moraju, vjerske glavešine im ispiraju mozak kako je to dobro za njih. Plašeći ih mrakom iz susjednih torova, zaboravljaju  tamu nalogodavaca i svoju bijedu

Dan za danom se lomataju ko vrhunski pehlivani. Sad ih vidiš, sad ih ne vidiš. Ali za razliku od Hudinije, oni povedu druge sa sobom, a oni se vrate. Svježi novi i prelijepi. Za one koje nisu prevarili. Hudini se nije vratio, iako je mislio da se vrati. Naiuvni kontaju zapeo u limbu.

Neko je ustvrdio, da će se u narednom periodu  pokupiti   dobar dio iz vladajućih BH ergela , i barem one najšupljije od ulema. Prepoznaćete ih. Njihov kantar je prazan, a kućne sehare pune, a oni utovljeni ko stoka pred klanje.

Sve sami licemjeri i Bogohulnici.

Što bi poete rekle:

-Možete , ali doklen ne znate. A onda , ehej, brale, ima zvizdan da vas vječno tabiri.

U prevodu:

-Nek se pljačkaška vlastela i njihovi podvornici , oliti  ilmije i svećenici,  dohvate Svetih knjiga  , možda nauče nešto, ali paklena vatra im ne gone. Garant.

Danas je  Četvrtak 17. Avgust / Kolovoz, 2021. ljeta  “nove” ere .

228 dana   je reklo doviđenje. Dobro je , moglo je biti i Adio. Tada nam se ne bi dobro pisalo. Ne bi se vrnuli . Šta bi mi bez njih? A ingnorišemo ih. Mnogi  to zaplate.

I ovaj današnji je prelijep kao i svij drugi dani. I danas će se neko zaljubiti, rođendan slaviti,

Mirisni cvijet poklanjati i obljubljibvati.  .

Sjećate se Prevera,

ili je to bio Bleki,

tko da zna

Poklanjam ti ružu za jedan dan

Ljubav za uvijek.

Danas je poklonjenih ruža sve manje. One ljepše i mirisnije polako venu ,

iako su prekrasne u svome cvatu. Nema ko da ih zalijeva i mazi.

Blentovije zauzeti prepisivanjem i šupljim reisima i  arapskim hanefijama , papama i arhiepiskopima ,  papskim nincijatima , šupljim „pjesnicima „ prepisivačima… savjete još šupje nam dijele. (Ova rečenica nam se ušunjala radi dnevnice.)

Svakog jutra procvjeta milioni milosnih ruža.

Savaki dan jednao dijete plače jer nema kome da je pokloni.

Noći i noći su prtobdjevene.

U očekivanju da dan zamiriše cvatom , uvijek se djeva pita:

-Zašto ne učiniš … da se tvoji snovi poput svile ubiju oko moje duše…. Učini to, molim te!

Vapaj , krik , jecaj  milosti niko da čuje.

Ne razumijemo .  Gdje su ruke milosne? Gdje su sanjari kreposni?

Gdje je taj neki od muškaraca , kukavica biti?

Ljubav je bit i Milost svega.

Gospod Jedini ,

nam reče.

Ljubav i milost je sve.

I praštanje.

U čekanju prolaze ti dani.

Jedan za drugim , prelijepi i puni nade.

Naš kalendar i čast mole oprost.

****

Do kraja godine je ostalo 137 dana.

Dan za danom ruža procveta i uvene.

Kroz okrvavljene usne   klizne  neubrana,

u   noći besanice i more.

Svijet je okrutan.

Neprekinuti niz mora.

Bića  se bude ne sjećajući ljepota kako se prije živjelo..

I kada je zemljom vladala Ljudskost.  I ljubav.

Što bi poete rekle:

-Jutros ti je ruža procvjetala mila.

U prevodu:

-Ah nekada…tugo moja,jadi moji.