Uvijek aktuelno
Zabrinuti smo.Odavno, evo par mjeseci auditorijum oko onoga hudog , lajavog i izgubljenog, sada već rahmetlije Stivena Hovkina ,ne predviđa zloslutnu apokalipsu.
Začudo , ni žreci jehovinih svjedoka nam nisu još uvijek obznanili da li je kakva apokalipsa predviđena do kraja godine.To im je veoma pametno i nije im u krvi. Vrlo neodgovorno sa njihove strane. Od 1914. svake godine po nekoliko puta predviđaju smak svijeta. Onako iskreno , šta mislite koliko su puta pogodili. Sva im poamet stala u predviđanju apokalipse.
Kreacionisti u saradnji sa nutricionistima , malim zelenim i trač Kolumnom Washingthon Posta odustali od traženja 340 Nojeve arke po redu. Dosad svaki put izvisili. To se savršeno poklapa sa njihovim kalendarom koji danas broji 6006 godine i 25 dana od postanka svijeta.
Žao nam tih kreacionista. Ne možemo ljude vrijeđati , pa im reći da su ortodoksni glupaci , jar nismo navikli, po vaspitanju. Samo ćemo pomisliti joj kojih kretena , ljudi mili.
Naša rahmetli , mnogo blažena tetka Hanifa je znala , napamet , bez kanafa Maja i bez kompjutera neukih, nabrojati sve pretke do unazad 9.999 godine.Ovo nema veze sa njenom djevičanskom osobinom da je voljela po kući i đardinu šetati naga, a ni’ joj bilo ime Nagorka.
Sasvim logično .Koliko mnijemo , ako ikada, ikako mnijemo, ni jednu Hanifu nisu zvali Nagorka, čak ni Zagorka, iako su se sve voljele i na gori i za gorom… , ma , valjda šetati,jašta.Ili goriti.Tko da zna.Hoće to kad se upali.Vrućina dabome.
Nije nam baš ni tetka bila, ali smo je svi tako zvali.I što'no bi neuki posumnjali , poneki incest uradili.
Taki smo mi,pazimo na rodbinske veze.
Lako je njoj bilo. Imala je porodično stablo u dvorištu. Ne pamtimo ga i nismo je pitali jal’ je od bukovine , po bosanski ili od neke druge here voćke. Kako ga je voljela zalagumati, mislimo da je najvjerovatnije bilo šljivovo ili barem kruškino stablo. A mere bit’ i od jabuke. A more, vala, bit i od duda. Svašta je voljela šuknuti. Koliko se razumijemo u pijaču, to stablo nije bilo od vinove loze , garant , iako nikad nije birala šta će salijevati. Jer kako nas je učila,vino se gaji na čokotima , ne na stablu.
Znajući to tetka Hanifa, kad su je zluradi pitali kada će prestati lagumati i pricrvljivati,bi samo odmahnula rukom, nasmijala se i rekla:
-Kad na vrbi grožđe rodi i kad ne bude blentovija!
Kada bi je pitali zašto stablo broji samo do 9999 godine, odgovorila bi da je pokeraš i da je njoj poker četiri devetke vazda lovu nosio. Osim kada nije nosio.
Tada je bila zijan; mislite vi?
Đe će ba, tetka Hanifa , sa onim svojim raskošnim legitimitetima biti zijan?Jeste li normalni?
I ta naša tetka Hanifa je bila posebna žena. Osim što ga je voljela šuknuti , voljela je i pricvrljiti. Ma, pravo se bacila na nas. Ne samo figurativno.
Ne znate šta je voljela pricvrljiti?
Baš ste jadni!
Imala je , boni bili , klavir, pa valjda pricrvljivala dirke na klaviru. A možda i nešto drugo.U svojoj čednosti mnogo naivna bila. Klavir je bio, oni, starinski od drveta i eto belaja. Priziva crve da buše rupe. Crvotočine. A to su vam crne rupe u malom. Crv je crv i sve što liči na crva treba pricrvljiti. Inače belaj!Imaš crva , a ne pricrvljiti, namah u crvotočini, koje su male, ali nalik crnoj rupi, i zabiti , veliki jazuk .
A i klavir joj bio oni veliki , za četiri ruke , ha sa jedne, ha sa druge strane.
Moš'te misliti , tastature i sa jedne i sa druge bande.
A mogao se urediti k'o francuski ležaj sa baldahinom. I bio uređen u tetkinom zlatnom dobu. Kasnije je preuređen u budoar.Šta se može promet se povećao. A budoar (ih, ne znate šta je to?)je elegantno namešten salon jedne blažene dame , za oblačenje i doterivanje.I normalno za svlačenje.Jer kako ćeš se obući ako se prije toga nećeš svući.I nešto pricrvljiti , ako se pojavi u buidoaru,oliti klaviru.
Voljela nam tetka Hanifa francusku ljubav, a nije bila francuska sobarica. Mošte zamisliti to!?
Bila sarajevska hadžinica,baš ko i mi, samo što smo mi bili hadažije.Znate valjda da je razlika smao u jendoj stavci.Zato su ljudi vazda sumnjali da smo sa tetkom Hanifom ipak u rodu, samo da bi nam neku mahanu prihelvetili.
Vi mislite , mi nešto izmišljamo!?
Eh,da ste poznavali našu blaženu tetku Hanifu , zabrinuli biste se što smo jako skromni i možda malo naivni…Aha!
Šta je ta svašta znala i radila. Hoćete da vam nabrajamo? Nemojte, trebaće vam sve do jedne umišljene kreacionističke godine. I pride koja.
Ipak vam moramo priznati porodičnu blamažu. Nisu joj ispunili poslijednju želju. Ne onu , da posljednji časi prođu u veselju. Toga se za života nasitila , nakitila i do poslijednjeg daha upražnjivala.Sve je radila kao da je idući čas onaj garantovani,poslijednji jazuk dan.I jednoć je bio.
Htjela ona da sa njom sahrane jedinog ljubimca kome je čitav život vjerovala. I mladost, neki kažu i nevinost, poklonila.A bome i starost.
Nećete vjerovati, htjela je da je sahrane sa klavirom. Ne ispuniše joj testamentarnu želju. Bojali se , kakva je nahero nasađivana bila,i u tvrdo i u meko,i u sridu; da bi se svaku noć na Barama fešta pravila. A od fešte do orgija je boca. Ono k'o neki otpadnuti nokat tanka. Ne bi Sarajevo imalo mira do iskona.
Ma , pustite više tetku Hanifu na miru , neka joj je pokoj duši, jer mi ne volimo olajavati.
Snalažljiva je ona, ko svaka mačka.Kako god i odakle god je baciš (nasadiš ili nabaciš ili nešto slično) ,ona se sva sretna , a bome i srećna na leđa dočeka.Ma prava čigra.Vjerujte nam na rič! Znamo o čemu baljezgamo.
I odaćemo njenu najveću tajnu. Valjda nam neće zamjeriti. Nije ništa posebno.
Nameračila se na dženet.Kažu da u svetim knjigama pročitala da tamo imaju rijeke vina koje ne opijaju i od kojeg nema mamurluka.I što je još poslastica priko svega , a u suglasju njenih želja , vino služe djevci , ko netaknuti biseri u niski đerdana.
Joj rahatlika ljudi milu. blago našoj, blaženoj tetki Hanifi!Valjda ste sada skontali zašto je čitav život bila nagaiu blažena.Ili barem veći dio. Nit je glava boli nit…uh dalje ne smijemo.Takarli razmišljanja, a mi smo veoma vaspitani i obrazli mahalaši ,a i bojimo se pržuna.
Nismo mi ko oni blentavi ljudi, oni kreacionisti , koji tvrde da je neko poturio kosti dinosaurusa, malo ih očađio i kaz'o: evo to je dokaz da je prije 70 miliona godina meteor zbrisao dinosauruse. Il’ neki vulkan izbacio pepeo. I kažu datiranje ugljikom C i još neki broj pride ( valjda 14 nečitko nam napisan koncept) je nepouzdano. Zna pogriješiti u desetinama hiljada godina.
No, nisu oni najgluplji. Ima ih pa tvrde da je zemlja okrugla, kao lopta bilesim, a ne da je ravna ploča ko što vas pametni svijet konta. Ih , jesu neku pamet posisali. Da je okrugla mi bi smo se prvi strmeknuli sa nje. Mislimo mi Bosanci. Ne bi nam ni gravitacija pomogla. Ona koje nema , kako kažu neki. Savaki takar od Kulina bana se prvo nama , Bosancima desi. Tako odredio Vatikan. Krstaški ratovi. I dan danas se vode.
Ništa se ne dešava sa Bošnjacima. Oni su fiktivna , vještačka tvorvina stvorena prije dvadesetak godina od UDBAŠA i Islamskih deklaracionista. U fikciji nema mozga niti će ga ikad biti.
No , ni ti nisu najgluplji. Rahat od pameti su vatikanci. Ili kako se u mahali kaže , sporo misle. Me'ščini da oni uopšte ne misle. Dobro bilo kome, dakako. Oni rekli da muško nije muško , nego da je hadum. I vjeruju u to.
Nismo zavirivali , nismo pogančeri ko oni, ali kontamo da su umislili da nemaju anamo onog. Nego samo hoće da dokažu da su mimo svijeta. Neće da imaju pol. Kažu , što će im.I glavar im glavni isto tako , jal hadum jal tetkica. To je rotirajuće , oliti nasljedno breme ili htjenje. Jedan naslijeđuje drugog. Jedan drugog. Zavisi od stava. Isto kao u Bosni, rotirajuće predsjedništvo. Nismo provjeravali da li je koji tetkica, ali signaliziraju nam da su svi hadumi.
Mi tvrdnju ne smijemo prihvatiti, jer je izvor neimovan, ženski i u srodstvu sa jednim rotirajućim članom . I nek znate srodstvo nije krvno. A ta svjedočanstva se ni na sudu ne priznaju. Nećemio reći o kojem se radi. Ali daćemo vam povoda za razmišljanje.
Jedan ne može pogoditi u sridu , ni slučajno , ni u snu. Znate , već zbog čega. Pijačarska bagra je malo nakrivo nasađena i sama sa sobom ispod čela posvađana i uskraćene mu mogućnosti koncentrisanja pogodaka u sridu, od rođenja.
Drugog , opet, otac nije mogo uputiti u muško ženske takarli odnose. Mnogo je robijo, pa mu sin stek'o komplekse robijaškog sina. A to se duboko ukorijeni u psihu i u percepciju zakona o libidu. Da li je kao samouk šta ufrštuljio, ili su ga izliječili opljačkani narodski penezi, nismo sigurni i to ne znamo.
Oni treći je robijo. Kaži na robiji mu često ispadao sapun , pa se moro saginjati. Od saginjanja sav posjedio i usne stisko, ni dan danas ih ne otvara, ni kad se ljubi ni kad zbori. Ostala mu ta navika . Mislimo na saginjanje , klanjanje i stiskanje zuba.
Mi se nadali da je sa vatikancima završem izbor najglupljih kongregacija, ali nije.
Po nama , najgluplji su ljudi koji tvrde da je ropstvo ukinute.
Što su ti ljudi glupi , braćo mila. Ne vide prst pred okom. Ka’ ona pijačarska fukara.
I nećemo sada govoriti o ropstvu po boji kože, jer je ono evidentno od početaka robovlasničkih odnosa. Govorimo o općem robovlasničkom sistemu. Svo pučanstvo svijeta je porobljeno , od šačice maloumničke bagre, koja i nije toliko maloumna, koliko bezbožnička.
Kako u svijetu tako i u Bosni. Malo nam naših robovlasnika. Nego nam onia pljačkaška bagra natura svoje pajtose sa strane, jal sa zapada , jal sa istoka, jal sa Bliskog istoka , da nas sve zajedno takare . Nikad se ovaj narod neće kutarisati pogana.
Što bi poete rekle:
-Kad tad.
U prevodu:
-Neće im na dobro izaći. Pržun jedan kroz jedan. Garant.
