Branko Radičević – Kad Mlidijah Umreti

Lisje žuti veće po drveću,
lisje žuti dole veće pada;
Zelenoga više ja nikada
videt neću!

Glava klonu, lice potavnilo,
bolovanje oko mi popilo,
ruka lomna, telo izmoždeno,
a kleca mi slabačko koleno!
Dođe doba da idem u groba.

Zbogom žitku, moj prelepi sanče!
Zbogom zoro, zbogom beli danče!
Zbogom svete, nekadašnji raju, –
Ja sad moram drugom ići kraju!

O, da te tako ja ne ljubljah žarko,
još bih gledo tvoje sunce jarko,
slušo groma, slušao oluju,
čudio se tvojemu slavuju,
tvojoj ruci i tvojem izvoru –
mog života vir je na uviru!

O, pesme moje, jadna siročadi,
deco mila mojih leta mladi’!
Htedoh dugu da sa neba svučem,


												

Vrlo smiješno – Pijane životinje

 

Mislite da su životinje naivne.

Nikako.

Svake godine u isto vrijeme sakljupljaju se na istim mjestima.

Ispod drveća bogatih voćnim plodovima.

Čekaju starog meštra od fešte.

Slona.

On uvijek dolazi na vrijeme, kada je voću počelo alkohiolno  vrenje

Jedini on ima moć sakupiti raznoliki životinjski svijet na gozbu.

Prava pravcata žurkata na hajvani.

Ono ne valja se prejesti. Ali životinje znaju da su gozbe rijetkost.

Iskoriste je do maksimuma.

I…

Ma nije bitno, fešta može da počne.

Ljudi će se smijati.

Ne shvataju da je to životinjama samo jedan obilan objed  i ništa više.

Zaboravljaju da ima ljudi, jako mnogo, koji  takve objede upražnjavaju svaki dan.

Od jutra do sutra. I izgledaju tragikomično.

Miroslav Antić – Plavi čuperak

    Ljiljana Nikolovska

 

 

 

Čuperak kose obično nose

neko na oku,

neko do nosa,

al ima jedan čuperak plavi

zamislite gde?

– U mojoj glavi.

Kako u glavi da bude kosa?

Lepo.

U glavi.

To nije moj čuperak plavi,

već jedne Sanje iz šestog “a”

Pa šta?

Videćeš šta – kad jednog dana

čuperak nečije kose tuđe

malo u tvoju glavu uđe,

pa se umudriš,

udrveniš,

pa malo – malo… pa pocrveniš,

pa grickaš nokte

i kriješ lice

pa šalješ tajne ceduljice,

pa nešto kunjaš,

pa se mučiš,

pa učiš – a sve koješta učiš.

Izmešaš rotkve i romboide.

Izmešaš nokte i piramide.

Izmešaš leptire i gradove.

I sportove i ručne radove.

I tropsko bilje.

I stare Grke.

I lepo ne znaš šta ćeš od muke.

Sad vidiš šta je čuperak plavi

kad ti se danima mota po glavi,

pa od dečaka- pravog junaka

napravi tunjavka i nespretnjaka.

 

 

 

Ljepokaz / Igrokaz na dan 08.12.Decembar oliti Prosinac

 

Rekoše nam da je danas Srijeda  8. Decembar , kao i Prosinac  2022. godine , dosuđene po Isusu Hristu.

Do kraja godine ostalo je još četiri subote i četiri nedelje  i 23.dana.Njih oduzmite od onih cjelovitih trista šezdeset pet dana i dobićete koliko smo potrošili dana ove godine. Nemojte potezati tako brzo, ko za novčanik u kafani. Tri četiri dva dana, ili ako volite cifre 3 4 2 dana je otperjalo do nekih drugih vremena i ponovnog viđenje.

Dobri ili loši dani, e,  to je već vaš problem.Svako svoje terete nosi. Jer svi dani su prelijepi,samo ih treba prihvatiti i milovati.

A neke stvari se nikad ne mjenjaju. Evo i ove godine su se dešavale iste stvari u nekim birvaktile vremenima. Niko da pomogne pučanstvu u prošlim vrmenima, pa da im bar malo olakšaju i ukinu one teške i takarli događaje. Kažu bilo pa prošlo. Valjda.

A  valjalo bi precima pomoći. Da ni njih, ne bismo se mi danas žvaljili. Ne znate šta znači žvaljiti!  Kad ne znate, nek ne znate. Vi ste na zijanu. Jer poslije žvaljenja poneki se hvataju. Za glavu, a šta ste vi mislili. Dobro de , da nije bilo onog što ste vi mislili ,ne bi se blentovije hvatali za glavu.

Sad se pravite pametni. Skontali ste šta je žvaljenje i čemu ono vodi .A gdje ste bili prije. Recimo kada je…I ne bi bilo nas, uz Božiju pomoć  na ovom dunjaluku. A dunjaluk je prilijep mjesto za življenje.

Ug , zamalo lanusmo, a ne smijemo. Jazuk, udarićemo na obraz velikom dijelu dunjaluka.

A i nanijetili smo danas biti malo nježniji  i sneniji.

Jedno dijete , dobrota i čednost mila, nas u srce dirnulo. Poslalo nam pjesmu, kaže poslušajte.

Kako nećemo mila djevojčice. Odavno je mjerkamo , ali ne možemo je pristaviti bez tvoje pomoći.

A pjesma kaže;

Pogledajte malo kroz prozor. Nemojte da vam  sada suze poteknu od miline . Trebaće vem kasnije.

Lijep dan , plav i sunčan , miriše na milost i ljubav.

Zamislite  slobodan dan, onaj jedan  od vikenda koji ste propustili jer ste bili zabrinuti i umorni.

Livada cvijetna, ljubičice , janje, ruže što da ne. Čak i divlje. Bagremi i lipe cvijetaju.

Jorgovani mirišu. Djeca su vesela, bezbrižno se vrte po cvijetnom tepihu.

Vi u hladu trešnje koja je tek probeharala .

U vašem naručju opojno miriše najmirisaviji i najljepši dunjalučki cvijet.

Vi ste opijeni i raznježeni.

Shavatate , sve slavi Gospoda svoga.

Hvala i slava Bogu Gospodaru svijetova.

Zavirite sada  sada u nutrinu svoju.

A šta vi čekate. Sada možete one suze pustiti.

Što bi poete rekle.

Alelujah

U prevodu:

Ma šta je danas sa prevodiocem.

Ma , gdje se dao.

Ah oprostite, sakrio se ispod stola i plače.

Ne da da ga vide. Muškarčine ne plaču.

 

A tebi dijete milo velika hvala za današnji lijepokaz.


												

Mak Dizdar – Ali to nije sve

 

 

 Ti si nakanio da mene nema i pod svaku cijenu

Ideš prema meni. I u jurišu

Smijući se i plačući

Pred sobom

Sve čistiš

i ništiš

 

Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uništiš

Ali nikako da nađeš

Istinski put

Do mene

 

Jer

Ti poznaješ uklesane i utrte pute

I niti ijedan drugi

( A mali su zapravo i jalovi

Bez obzira koliko su

Za tebe

Oholog i jakog

I preteški

I

Dugi)

 

Ti poznaješ samo one puteve

Što prolaze

Od srca

I

Oka

Ali to nije sve

Ima puteva što su se ispružili pred nama

Bez javnog traga kolovoza

Bez voznog reda

Bez vremena

I roka

 

Ti misliš da je tvoja putanja do ubogog mene

Veoma sigurna i česna

Ona

Što dolazi

S lijeva

Ili

Zdesna

 

Zavaravaš se stalno da do mene treba ići

Smjerovima sličnim

Sa sjevera

Ili

Juga

 

Ali to nije sve

 

Kuga

Oči uvijek

Pametno mi traži

Ispod ustalasale na vjetru raži

Iz korijena zemlje gdje se zgusla tmina

 

A iz bezmjernih visina

Odozgora

Pritiskivati

Grudi

Najjače

Može

Mora

 

Ali to nije sve

Ti ne znaš zakon raskrsnice

Između svjetlila

I

Tmice

 

Ali to nije sve

 

Jer najmanje znaž da u svom žiću

Najteža rvanja su

I ratovi pravi

U samom

Biću

 

Ti ne znaš dakle da zlo si moje najmanje

Između mnogih

Mojih

Velikih

Zala

 

Ti ne znaš s kim

Imaš posla

 

Ti ne znaš ništa o mojoj mapi putova

Ti ne znaš da put od tebe do mene

Nije isto što i put

Od mene

Do tebe

 

Ti ne znaš ništa o mome bogatstvu

Skrivenom za tvoje moćne oči

( Ti ne znaš da meni je

Mnogo više

Nego što misliš

Sudbina

Namrijela

I

Dala)

 

Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uništiš

Ali nikako da nađeš istinski put

Do mene

 

( Shvatam te:

Čovjek si u jednom prostoru i vremenu

Što živi tek sada i ovdje

I ne zna za bezgranični

 

Prostor vremena

U kojem se nalazim

Prisutan

Od dalekog jučer

Do dalekog sjutra

Misleći

O tebi

Ali to nije sve.

Indexi  – Putevi

Putevi su staze bijele

koje idu tragom sunca

to su ptice poletjele

iz doline naseg srca

 

Putevi su da se ide

novom jutru, novom danu

tamo gdje se srece vide

kao zulj na dlanu

 

Ref. 2x

Jednom cemo na toj cesti

sami sebi ljepse sresti

put putuje, zora rudi

na put idu ljudi

 

Putevi su ruke mlade

preko polja i planina

konje nose, konje krade

konje grle iz daljina

 

Ref. 3x






												

Frederiko Garsija Lorka – Nevjerna supruga

 

 

 

MjesečinaRijeka rastanka  Privid Zabava

 

NEVjERNA SUPRUGA

 

I odvedoh je na rijeku

misleći da je djevojka,

a imala je muža.

 

Bilo je to u noći svetoga Jaga

i kao po dogovoru –

pogasili su se fenjeri

i zapalili svici.

 

Na poslednjem uglu ulice

dodirnuh njene zaspale dojke

i odjednom mi se otvoriše

kao grane zumbula.

 

Njena uštirkana suknja

zvonila mi je u ušima

kao komadić svile

rezan sa deset noževa.

 

Bez svjetlosti u svojim krošnjama

drveće je poraslo.

I horizont pasa

lajao daleko od reke.

 

Pošto smo prošli kupine,

vrbe i trnje,

pod velom njene kose

iskopah jamu u vlažnom pesku.

 

Ja skidoh kravatu;

ona skide haljinu.

Ja otkopčah revolver,

ona skide četiri jelečića.

 

Ni smilje ni puževi

nemaju put tako finu,

ni velika ogledala

ne blistaju tim sjajem!

 

Njena su mi bedra bežala iz ruku

kao iznenađene ribe

pola u ognju a pola hladna.

 

Tu noć sam projurio

najlepši put

jašući kobilu od sedefa

bez uzde i uzengija.

 

Čovek sam i ne dolikuje mi

da kažem šta mi je rekla;

savest mi nalaže

da budem diskretan.

 

Prljavu od poljubaca i peska

odnio sam je na rijeku.

Ljiljani su se mačevali

sa vetrom.

 

I ponašao sam se onako

kao što dolikuje meni pravom Ciganinu.

Poklonih joj kotaricu

od žute svile.

 

I ne htedoh da se u nju zaljubim

jer je imala muža,

a kazala mi je da je devojka

kad sam je odveo na rijeku.

 


												

Emili Dikinson – Pjesma 98.

98.

 

Čast jedna za sve odlaže se –

To popodne što Mitru meće –

Nitko izbjeći tom purpuru –

Ni umaći toj Kruni – neće!

Kočija, ovo čuva, i sluge –

Soba, sjaj i mnoštvo nijemo –

I, takođe, zvona, u selu,

Svečano dok projahujemo!

 Kakva Pratnja dostojanstvena!

I kakav obred, kad stajemo!

Kako odano sto šešira

Podignu, dok se rastajemo!

I kakva pompa što hermelin

Natkrili kada pokažemo

Ti, i ja, smjerni štit sa grbom –

Titulu smrti zaištemo!