U mutnoj vodi
Autor : Vedad Šabanadžović
No comments
Category Archives: Magazin
Pablo Neruda: Sad si moja
Sad si moja. U mom je snu dio tvog sna.
Sad spava i ljubav i bol i težina sva.
Noć je sišla na nevidljivim kotačima,
I ti, jedina, snivaš u meni poput jantara.
Nitko drugi, ljubavi moja, neće spavati u mojim snovima.
Pođi, pođimo zajedno, preko voda vremena,
Nitko osim tebe neće putovati sa mnom preko sjena,
Ni sunce, ni mjesec — samo ti, moja zimzelena.
Iz tvojih ruku, sa tvojih mekih otvorenih dlanova
Nježne pjesme padaju i nestaju kao kapi,
Sklopila si svoje oči, poput siva krila dva,
Dok ja plutam vodom koja teče, koja me odnosi:
A u svojoj sudbi vrti se noć, zemlja, vjetar —
Ja sam bez tebe, sâm, samo tvoj san.
Božični igrokaz
Pjesma dana
Danas je 08. Januar 2020. Nedelja je do ponoći , bak koliko mi znamo, i kako kažu osmi je dan ove godine , a izvjesno i drugi dan Božića , računatog po Pravoslavnoj vjeroispovjesti.
Eto , ne mogu se najbliži religijski srodnici dogovortiti kad je poslanik rođen. 25.12 . ili 7.1.
I najinteresantnije je to što svi misle da su u pravu. Kao da su pravnici , a ne sveštena lica.
To je zato , da smute narodu mozak da ne primjeti da je fini i tihi pomazanik rođen u proljeće, kako najpouzdaniji izvori kažu, u travnju , oliti aprilu , jopet neki kažu da je rođenje Isusovo bilo čak i u rumenoj jeseni.
Sveštena lica su u dgovoru sa paganskim vlastima , četiri vijeka po rođenju Isusa , odredili da njegovo rođenje pada o Rimskom paganskom blagdanu Nepobjedivog Sunca .
Nećemo pominjati da se zimski solsticij povezuje sa paganskim običajima čerečenja i komadanja Ozirisa i Dionizija , i njihovom ponovnom rađanju/uskrsnuću, napravili bi dubiozu u svešteničkim hipofizama i kod neukog naroda. I mogo bi nam ko zamjeriti da izmišljamo.
Mi ćemo kratko i jasno – lažu nas crkvene institucije. Ih , ko neka novost.
To ništa ne mjenja, desilo se što se desilo. Isus se rodio. I umro ko svaki insan.;kad mu i kako mu suđeno.
Nećemo se sporiti.Svako ima pravo da zanovjeta, da vjeruje šta želi, da bude razuman ili nerazuman, ili pak da se kreće kao svaki puki kreten. Da proste Kreteni.
Danas vam nisu potrebne ni poete i prevodioci. Samo slavite . Možda jednog dana dođete tobe.
**
Rofu Miki – Poslije poljupca
“Spavaš li?”
“Ne”, otpovrnu.
U maju,
u podne,
u cvatu.
Na suncu,
na travi, kraj jezera
“Umrijeti tako, sklopljenih očiju”
djevojka reče.
Johan Volfgang fon Gete – Dobrodošlica i rastanak
Na konja! srce burno reče;
poletjeh skoro isti tren.
Ljuljuška se već zemlji veče,
gorom se plela noćna sen;
ramena hrasta-ispolina
već zaogrnu maglen skut,
iz žbunja gledaše me tmina
stotinom očiju uz put.
Mesec se mutni tužno njih’o
zasjevši na oblačka hum,
mahaše vjetar krilom tiho,
stravičan slušah njegov šum;
noć čudovišta bezbroj stvori,
al’ bodra radost svlada strah:
o, kakvom vatrom krv mi gori!
U srcu kakav je oganj plah!
Spazih te i tvoj pogled mio
ozari svaki damar moj;
svim srcem tvoj sam bio,
svakim sam dahom bio tvoj.
Proljećni rumen ćutat je lako
obavijao tebe snenu svu,
pa nežnost za me – Bože! Kako,
čime zaslužih sreću tu?
Al’, avaj! mlado sunce sinu,
rastanak srce steže tad:
u poljupcu ti pih milinu,
u oku tvome čitah jad!
Ja podjoh;jadan bolom skoljen,
pratio me pogled tvoj:
pa ipak, sreće biti voljen,
sreća je voljeti, Bože moj!
Prever – Čudo slobode
Između zubaca jedne zamke
Noga je ostala lisice bijele
A kapi krvi po snijegu
Kapi krvi lisice bijele
Kao tragovi ostaju ostaju po snijegu
Tragovi lisice bijele
To ona bježi na tri noge
Pod zracima zalazećeg sunca
I dok tako bježi nosi u zubima
Jednog još živog zeca
Desanka Maksimović – Svaka tvoja riječ
Svaka tvoja reč,
u meni je do pesme porasla
svaka tvoja reč.
Svaki tvoj dodir,
u meni je do zagrljaja porastao
svaki tvoj dodir.
Naš slučajni susret,
u meni je do života porastao,
naš slučajni susret.
Sve što mi se zbog tebe dogodilo,
kao očarano živi u meni,
i čini se , neće proći
sve što mi se zbog tebe dogodilo.
I volela bih
da te tek sada volim prvi put
Volela bih da ne verujem
da će mi srce za tobom proći
kada budeš jednom otišao
Art of Vedad Šabanadžović Doktor Menga
Autor
Hajro Šabanadžović
Danilo Kiš – JESEN
počinju bračne svečanosti
ljubavni krici detlića liče
na udaranje po bubnju
umetnost sviđanja je beskrajno
raznolika
divlje se patke zaručuju
u novembru
događa se tako
da se jata putnika
doletelih čak iz rusije
nađu sa starosedeocima na istim
jezerima na il-de-fransu
i tada dolazi do velikih ljubavi
praćenih tragedijama
i ogovaranjem
Emili Dikinson – Stihovi 76.
76
Ushit je – kada duša kopna
Na more otputuje –
Prođu se kuće – i predgorja –
Duboka Vječnost tu je –
U planinama, ko mi, rođen
O da li mornar poima
Koliko pjanstva božanskog
U prvoj milji van kopna ima?