Igo – Juditi Gotje

 

Lepota i smrt su dve velike stvari,
Što sadrže mnogu sen i svetlost sjajnu;
Dve obilne sestre, pune strašnih čari,
Skrivajući istu čudnovatu tajnu.

O glasovi, oči: crne, plave žene!
O biseri nežni što vas ljulja more!
Ja mrem a vi sjajte, budite voljene.
O vi svetle tice, usred mračne gore!

Judita, naša je sudba skoro ista,
Što se ne bi reklo, poredeć nam lice:
Sav bezdani svemir u oku vam blista;

Moja duša krije zvezdan ponor ceo,
Susedi nebeski mi smo, gospođice,
Pošto lepi vi ste a ja ostareo.










												

Ubice – pokajte se dok ne bude kasno / Uvijek aktuelni pomori

Lov na kitove - Wikipedia

To nije ni masakr, to je kitocid.

333 ljepote , od toga 126 majki sa nerođenom djecom ubijeno u bezumnom ,

luđačkom , monstruoznom napadu japanskih ribara.I  Japanci nisu

usamljeni u tome, ali su najuporniji i najmonstruozniji.

Radi par hiljada  kilograma mesa za domaće ljubimce (najčešći razlog) uništena su 459 predivna Božija bića.

To je da se nebo raspukne i poiklopi sve nas. Jer šutimo.

Čitav svijet šuti.

Sedam milijardi ljudi šuti!

Uprkos zabranama, njihova vlada ih podržava.

Svake godine, svakog dana pokolj i pomor predivnih Božijih stvornja se nastavlja.

U ” naučne svrhe ” – liječenje impotentnih i gerijatrijskih  kliničkih slučajeva hodajućih mrtvaca -braće kralja Mide , hrane za domaće životinje …

Ne pitamo ih: kako im nije žao. Monstrume je to iluzorno pitati.

Ne pitamo ih : gdje će im duša.Očito je da je nemaju.

Ne pitamo ih :imaju lu djecu.Strah nas da stižu nove generacije ubica.

Ne želimo da ih pitamo  : boje li se Boga Milostivog. Strahujemo za njihove živote.

Znamo da će ih Bog silni i Mudri opet  kazniti.

Po ko zna koji put , jer nikako da nauče lekciju: Ne dirajte u Božiju prirodu i Božija stvorenja.

Nevjernici i pogani su to.Toliko zla činiti, a misliti da će se nekažnjeno izvući, to može samo malumni zločinački um.

Za svako djelo i nedjelo dođe vrijeme nagrade.

Ubice – pokajte se i prestanite raditi pomor predivnih nevinih i nezaštićenih bića , dok ne bude kasno

i dok vas ne poklopi ono što će vas poklopiti.

Birajte: Cunami,zemljotresi,vulkani,nuklearna katastrofa II i III dio, tornada…sitnice kao masovno ludilo ne računamo. Jer samo krajnje poremećen čovjek može da radi to što se širom oceana radi.

Zvanično :

Ubijanje kitova za komercijalne svrhe je od 1985. , u cijelom svijetu zabranjeno   , ali ih se i danas izlovljavaju  s različitim obrazloženjima.

Nezvanično:

Zabrane su za naivne i magljenje naočala , kao i svaka druga zabrana koja moćnicima, zločincima,paganima i neljudima ne odgovara.

I onda se pučanstvo čudi zašto su Orke i drugi kitovi počele napadati brodove. Oh svjesne su te predivne i nevine životinje   da nemaju šanse protiv zlih ljudi , a li barem neće šapatom nestati.

I još se ljudi čude odakle silne  kataklizme , zemljotresi , poplave , uragani , cunami …

To se priroda buni i kažnjava ljudsko zlo . I ne namjerava stati.

Kada dođe milosni Dan susreta svi će se o svom jadu zabaviti / Igrokaz na dan 8.juna / lipnja

Danas je ponedeljak 8. juni /lipanj 2026. godine.

Ovako  su se dani  podijelili:

158  umotanih u samrtničke pokrove i pokopane u sjećanjima. 207  se priprema za iste svečanosti.

Za razliku od insana dani se vraćaju svake godine  , noviji , umiveniji ljepši , puni nade .

Čudno,  kontamo mi ,   dani su tako mirni  i svečani kada odlaze na počinak. Nemojte da vas zavaraju. Povuku oni svakog dana milione blećaka s sobom.

A blečci i neuki ? Hase se , hvale , poganluke i zle stvari rade   Ništa danas , ništa savjest . Ono  sutra , ona strašni dan mislena imenica . A o plemenitosti , ljubavi i duši    i ne pomišljaju .  Sve sami licemjeri i pogan. Nemože čojk pojmiti širinu njihove nevjerniče osionosti .

Napriliku dovoljni su sami sebi . Tako im potomstvo. A vidiš ih svaki dan nestaju. I ne osjete ,  samo jendo puf i nema ih . I nema im opravdanja :

-Te zaveo ih ovaj , te natjero ih onaj , slušali ovog , te vjerovali onom ,te nisu mislili da je njihovo činjenje i nečinjenje nešto zlo.

Aha kako ne? Nema isprika . Kakve ti fele  kantar bude  tako će ti se vagat. I nikako drugačije . Nema popusta ,  nema kamata , a bome ni lažnih svjedočanstava i svjedožbi . 

Sve po davno sročenom PeeS . Vrlo korektno ,  dosljedno i humano . Nema tu nepotizma , rodbinstva , kumstva i ostalih trica. Tu ni mater rođena ne pomaže , a kamol vjerna jal nevjerna ljuba. Svako će se o svom poslu jadom zabaviti.

Što bi poete rekle:

Zavadi pa vladaj.

U prevodu :

Kad tad svaka cica dođe na tabut tahte  kolica.

Franc Prešern – Sanjalo mi se

 

SANJALO mi se da u svetom raju
bili smo sretni posve, kao svatko:
daleko bje života doba kratko,
gdje dijelit vrijeme i prostor nas znaju.


Do Laure si ti na jednom kraju
sjedila, mlađa, o prošlom je glatko
životu tekao razgovor vam slatko,
koliko kojoj glasi slave traju.


I tu na vagu svetog Mihaela
s Petrarcom stavih ja sonete svoje,
visoko mi se zdjelica popela.


Dodasmo njene čednosti i tvoje
pjesmama svojim nas dva tad, i zdjela
ne bje mu niža od zdjelice moje.


												

Desanka Maksimović – Sreća

Ne merim više vreme na sate,
ni po sunčevom vrelom hodu
dan mi je kad njegove se oči vrate
i noć kad ponovo od mene odu.

Ne merim sreću smehom, ni time
da li je čežnja moja od njegove jača;
sreća je meni kad bolno ćutim s njime
i kad nam srca biju ritmom plača.

Nije mi žao što će života vode
odneti i kaplju moga življenja;
sad neka mladost i sve neka ode;
on je stao kraj mene pun divljenja

 

Konstantin Kavafi – Smrt Imperatora Tacita

 

Imperator Tacit je bolestan.

Njegova duboka starost ne podnosi

napore rata.

Za krevet je prikovan u gnusnom logoru,

u bednoj Tijani – tako daleko! –

 

Priseća se svoje drage Kampanije,

svoga vrta, vile, jutarnjih besciljnih šetnji –

svog života šest meseci ranije.

U smrtnim mukama

on proklinje Senat, onaj mrski Senat.














												

Endre Adi – Poruka starog pauna

 

Lice mi je mrtvački blijedo:

Apolon pod maskom fauna.

Pozdravljam te. Čekam te, Ledo.

 

Ovde, kraj Dunava, prollećni je dan.

A ja ponekad bacam krv:

lep je tu život. Kao san.

 

Tražeći po bespuću Pana,

ja, putnik purpurnih galija,

našao sam samo neminovnost dana.

 

I lak vjetar s telom bi mi golim

leteo put Hada. Duša mi je

u prnjama. I: volim te. Volim.

 

Nemam novih pjesama cvijeće,

ni poljubaca izvor nov.

Al’ potrebna si mi u proljeće;

 

da bih se kraj tebe skrio

i da mi šapneš na uvo, nkežno:

faune moj, Apolon si bio.


												

Vesna Parun – Nikad

Neznam gdje pocinje praznina mora

Ali slutim sto je taknuo u tebi ili meni glas

koji je blizu negdje rekao:

Nikad

 

To je rijeka koja se ne ,vise ne vraca

u svoj izvor

jer su joj obale dogovorene s nekim nepoznatim

koji ceka u daljini.

 

To je cvijet koji ne silazi vise

u svoj korijen

jer se ondje naselila buducnost

Nikad.

 

Sumna trava neizgazenih visoravni,

snijeg na planinama ,ljubicastim.

Osvrni se za sobom i gledaj svoje Nikad

u travi sluha i vida naraslo

u sjeni ruku sustalih,u sjaju zelje neugasle

 

Obazri se ,prepoznaj svoje Nikad

po iscezlim nizinama prostrto

I teska misao ,koju si zanjihao

postat ce blaga ,

jer je kraj nje covjek nerazumljiv

u svojoj samoci .

 

A kad se on pomakne u Noc

i u veliki uspavani prostor,

ispruzit ces za njim svoje ruke

i viknuti ;

Ne odlazi






												

Ko koga vara: Nauka nas ili majmuni nauku / Mahalski kroki ekspoze o ravnoj zemlji

Oni nama ne vjeruju da vrijeme leti kao letjelica Zemlja. Možda sekundu brže od 107.200 km na h.To bi značilo 29, 79 km/s. Ono kad bi vrijeme postojalo. Kako će postojati kad univerzum nema jedinstvenog časovnika ? Šta će mu ? U kosmičkim relacijama vrijeme je zanemarljiva stavka. A u životu ujudurma da ljudi kupuju satove koje će jalijaši klepati.

Pride , oni nama – zemlja je ravna.

Ako je ova tuhafli premisa točna ne piše nam se dobro. Kad bi puhno malo jači vjetar svi bi insani popadali ko olovne kugle izbačene iz topa koji slijepljuje eskadrile dronova  u jednu palačinku. . Ovu metaforu smo skontali da bi se neuki ibretili odakle nam i š'a nam to znači.

Mi pametni kao i uvijek, mudro šutimo o mudrim stvarima. To nije za neuke uši. O ljudskoj gluposti meremo po vazdan tabiriti i naglabati, ali čemu. Budala nikad pameti doći neće. a neuki prepisivači se nikad neće doohavizati i doći tobe.

Ljudi nas svaki dan oduševljavaju svojom glupošću.I to ne bilo kakvom. Nego jako ozbiljnom glupošću. Ozbiljnom do neke najozbiljnije luđačke bolesti.

Oni nama ponovo :

-Zemlja je ravna.

Mi njima :


-Pogledajte oko sebe! Šta vidite? Boni ne bili , zemlja nije ravna! Svuda oko nas sve sama brda i uzvišice i isto toliko udolina i dolinica.Pukne i neka racnica sa žitom , kao mamac za insanske hajvane.

I mogu oni gubiti vrijeme u “naučnim” istraživanjima i dokazivanjima ravnogorskih i ravničarskih pokreta, koje osnovac nižih razreda u trenu može pobiti.

Ali , mi um se divimo.

Toliko gluposti, morbiditeta, mazohističkog takaranja vlastitog uma , može podnijeti samo ljudsko stvorenje koje ima izuzetno razvijen smiso za rušenje svih dostignuća vlastite maloumnosti.

Dobra im ona sa ledom. Zemlja je ravna jer je na kraju led koji spriječava da se voda izlije van. Jošten, iza tog ruba je svijet divova i čudovista koji lete preko zemlje u NLO-ima.

Valjda da rashlade teoretičare i pušače kada počnu misliti svojim ganglijama. Ili da ne kupujete frižider.

Što će vam?

Zamoliti one stanovnike antartika, koji svaki dan lete sa NLO i zadivljuju nas ko najveće hablečine, da nam dostave leda , svakom po praznoći moždane špljine.

Plaćanje po dostavi , na naš račun.

Vi mislite da nešto znate.

Napriliku ko “pametni” učeni ljudi, nešto kao naše ilmije ili ostala hadumska sveštena lica, koji sve “znaju”. Toliko toga napričaju da se u međuvremenu od njihovih gluposti i so obljutavila. Njih nije briga ako ispadaju kreteni ili glupani. Njih plaćaju da zbunjuju pučanstvo. Da se narod zabavi sobom, da bi nalogodavci lakše vladali.

Preplavljeni smo pričama iste ili slične sadržine. Kopija kopije, pa onda kopje kopija i sve dok vam se na zavrti u glavi.

Dobri stari Gering.

-Dajte mi navjeću laž i stvoriću od nje istinu.

Ponavljanjem , upornim i napadnim ponavljanjem.

Tako vam je to.

Što bi poete rekle:

-Lud ili zbunjen insan je uvijek natakaren,

U prevodu:

-Klonite se “pameti” od nepameti.

Blećci i levati se dofate digitrona , abakusa , majanskuh čvorova , egipatskih pirmaida , aboriđanskih katamarina … i misle da mogu sve izračunati. Čak i zakrivljenost ravne zemlje.

U plićaku – ravnini vlastitog  uma ne mogu skontati ono što mi prostim okom vidimo.

Zamlja je uglavnom , doista ravna!

Ja kakva je doli ravna?

Da ja kriva, nahera, naopaka ili zakrivljena bilo bi nam belaj po njoj hodati.

Kako će boni drvo rasti ako je plodno tlo sa strane ili odozgare.

Hajd , recimo ,  ono to može  nekako. Bilje je to. Raste kako mu pane na pamet. Haman ko u čojka stifne dlake kada se zapusti , pa mu rastinje klija iz nosnih , moždanih i drugih šupljina.

Ali čovik ili hajvani brez krila  , na plafonu ili bočnim straniama ne mogu ni nosom opepelit. Dajte da gledamo taj film.Isključujemo svijet žohara i sličnih  inkseta.Oni nisu teoretičari ni sfumato teorija o ravnoj zrmlji.

I oni nama uvijek isponove – zemlja je ravna. Zato drvo raste na zemlji , a ne na oblacima.

Kako neće biti nije ravna kad i planine uvis rastu. Neće valjda odozgo rasti i pasti hajvanima na glavu. I insanima ako ih poslije bude.

-Ne misle oni o toj ravnoj zemlji?

Dobacuju pametni i učeni. Napriliku oni gmizavci što se zovu ilmije i oni što se kreću po zakonu  glagola kretati . Kreteni.

Ma, znamo mi o čemu oni misle. O ničemu.Ali oni ne misle , jer ne mogu misliti. Kako mogu misliti ako mozga nemaju.

I ako oni mogu čitav život ne misliti, zašto mi sebi ne m'remo dozvoliti pat minuta nemisliti.

Jedino smo se plaho zadeverali takarli dilemom ko ravnu zemlju nosi na svojoj grbači:

-Slonovi, kitovi, Atlant , suđaje  ili vakumirani mozgovi onih koji misle da je zemlja ravna. Od hamala zavisi kako zemlju tresu zemljotresi.

Normalno je da će pučanstvo skontati:

-Ko koga vara – Nauka nas ili majmuni nauku ?

Valja ova, narode?

Unatoč tome , danas nećemo reći da ima hajvanskih insana, niti insanskih hajvana. Dobre smo dobre volje, oliti fleksibilni. Pokušavamo naučno utvrditi domet nauke o ravnoj zemlji.

Izašli u šetnju i krenesmo putem desno.

Zemlja ravna ko polirani hastal , postavljen za švedski sto.

Krenemo putem lijevo, isti krajobraz..

Zemlja ravna ko nov novcata tisuća u KM  natandarena na polirani hastal, postavljen za bosansko meze.

Krenemo lijevo od desnog puta , ista stvar. Jedino nam miris đula , zumbula i mehke šljive remeti ravninu misli.

Krenemo desno od lijevog puta, jopet nas krajolik ravne zemlje spuca među rogove. Šamo što se ružica ne smora u zvrk burek pite od 30 metalnih kinti u KM. Pukla ravnica, ne m're je čovjek okom poravniti , a u redovima posađeni zeleni dolari. Mamac za gromobransku inteligenciju gromova u oluji.

Nađemo akšamluk jarane namaknemo pet-šest puta po nekoliko žica roštilja i ostalih mezetskih mudžiza , pohavljamo i dobro zalijemo . Vodom ja čime bi ? Ono ko fol i za javnost , jer na svakom ćošku , između i poprijeko ćure džamijski štakori  i “džumaši” šta ko radi  i prebrojavaju nas ko meite i šehide.  . Oni isti  kerberi   koji nas naopako , sa šejtanskim žigom na čelu ,  “uče” kako ne treba vjerovati u Boga jedinog   , huleći na   riječ Istine.

Prazne žice ispraćkamo u visinu . Sve osim jedne se vrate na zemlju. i tako  , htjeli ne htjeli , dokažemo da je zemlja ravna. Da je okrugla , žice bi se vratile u oceaniju i  spucale  preplanulo , nevino i gologuzavo pučanstvo meš prepone. Ona jedna što se nije vrnula je izuzetak koji potvrđuje pravilo. Ona se vjerovatno zabije u oči tumača zvijezda , pa oni ćoravi prorokuju u da je zemlja ravna.

Jesmo vala pametni! Ja kakvi bi bili? Nije č'ojk džaba pao s oluka, poslije Nojeve kiše. Nismo blesavi da padnemo sa ravne zemlje.

A jopet , zabrinemo se!

Od malih nogu  nam tupe da je zemlja, gluho i ćoravo bilo, okrugla.

Valjda su ti birvaktile naučnici  voljeli fudbal i dinje, pa u svemu vide hloptu. Ili ženu.

To nam jedino logično objašnjenje.

A onda se zamislimo!

Kad se insan zamisli puna mu blentara istih takvih  pitanja. Blesavih . A šta drugo mere iz blentare izmiljet.

Ako je Zemlja ravna ploče, kako to da su Sunce, Mjesec, Jupiter, Venera…, i ostala sunca i planete  i zvijezde širom univerzuma okrugli , haman ko nogometni balun ili karpuza.

Međutim , tako je kako je i kako mora biti kaže Arhimed ( Nemamo sad vremena širit priču na vodu i potopljene predmete , i prosutu vodu oko kada kad se ljepot insanke kupaju. Neka se neuki brinu šta je pisac hotio sa ovim rjeti.)

Zemlja je ravna ploča da sa nje ne bi popadale blentovije , prepisivači i spamisti, čiji je mozak maštovito vijugav ko linija na hercikopu upravo riknutog zagovornika teorije Zemlja je ravna .

Ali to nije naučno determinisano objašnjenje.

Skontamo  još jednu murafu. Što više gluposti iskantaš to više podižeš pisaniju na naučnu osnovu. I ponovo se vratima replikatorima i bespolnim klonovima .

I svane nam !

Pa, boni ne bili ,  ljudi i hajvani , a pođeđe i bilje – sve je iluzija.

Vanzemaljci nam milionima godina ispiraju mozak.

Šprdaju se sa nama.

Postavili laserski šou za Zemljane sa vrha ravne zemaljske  ploče.

Gdje god se okreneš vidiš nešto okruglo i oblo, a nisu djevojačke sise.

Gdje god kročiš , a sve ravno ko grudi Mare daskare.

Pametni su ti vanzemaljci .I hinjski lukavi.

Milionima godina raznim teorijama zavjere rabe osnovnu  teoriju :  zavadi pa vladaj, i još se vještije skrivaju da ih niko nikad ne upozna il’ prepozna .

Jema još jedna šupljija teorija da su vanzemaljci  medju nam infiltrirani ko valigatori , olit  sardine , a mere bit da bidne i kao amebe ili korona virus.   

No , o'toj , tobe jarabi , nulastoj zavrzlami neki drugi put.

Dakle , u tom lajt šou ,nekima se prisnije okruglo , nekima daskasto.

Razlike , osim sporenja šta je ruci i usnama ugodnije  okruglo ili daskasto , skoro da i nejma.

Oni koji vole okruglo, imaju pune ruke okruglog.

Oni koji vole ravno , imaju pune ruke fosni petica i ispeglanog mozga .

A jedino vanzemaljci zadovoljno troprste ( ili već kakve god)  ruke trljaju.

Još jedan milion godina i zemljani neće znati šta je šta.

Samo postoji opasnost da vanzemaljci za to vrijeme zaborave radi čega su došli na Zemlju.

Jal da vladaju , jal da strahovladaju neukim budaletinama.