Oni nama zemlja je ravna /Dnevni igrokaz na dan 11. Oktobar/Listopad

Danas je Srijeda 11.Oktobar/Listopad  ove ugodne   2022. godine.  Normalno kako kome, jer sve je relativno.

Ako dan zamislimo kao puni krug od 24 sata,ispada da je do sada isteklo 283 kruga, a do kraja godine je ,dakle,preostalo  82 đira.

Još samo dva mjeseca i dvadeset dana. Ko bi reko!? Juče bilo mnogo više. Prekjuče je ova  godina tek zakoračila na dunjaluk. Leti vrijeme kao letjelica Zemlja. Možda sekundu brže od 107.200 km na h.To bi značilo 29, 79 km/s.

I oni nama zemlja ravna. Popadali bi ko olovne kugle izbačene iz topa koji slijepljuje eskadrilu aviona  u komadu.Ovu metaforu smo skontali da bi se neuki ibretili odakle nam i š'a nam to znači.

Mi pametni kao i uvijek, mudro šutimo o mudrim stvarima. O ljudskoj gluposti meremo po vazdan tabiriti i naglabati,ali čemu.

Eto oni nama , zapisano je u knjigama da se ne smijemo brijati.

Jes’  im to  jak fazon. Lijenčine . Mrsko im se brijati i upristojiti da liče na ljude , a ne na pogančere. Pa k'o biva hajmo svi na  homoprimogeniuse ličiti.  Primogeniusi su imali opravdanje. Vrlo je bolno bilo brijati se kamenim sjekirama.

Jednom nam se žilet slomio, a radnje nisu radile. Morali ići na… ma teško nam se faliti . Pa znate gdje se ide obrijanim licem  ko dječija guza. Uzeli kamen , dobro ga natoljicali na brusu i udri nedaj. Tri sata se klali. Ispali ko tušija kiseljena krvavim paradajzom. Nikakvi a bolni.

I smiješni. Povod brijanja se ismijala ko nikad. Kaže evo te ko  kozičavi mladoženja, koji se brijo  tupim kamenom. Ali kad joj smijeh presto, više se nije smijala. Samo je stenjala i dozivala mater:

-Joj mamo mamice.

Eto zato se mi brijemo . da bi žene mogle pjevati i majku dozivati.

A oni što naopako uče , nek se ne briju i  puštaju bradu. I budu mimo svijeta. vala zaslužili su, jer su se pocijepali u vjeri. I ratove zbog toga vodili. I dan danaske vode.

I te nas , hanefijske kukavičke  minderpuze koje su se u mišju rupu za rata sakrivali pameti  –  ljudskosti uče.

Ma mogu oni pjevati borbene. Nevjerničke ko što su naučili. Neka se druže sa onim drugim koji se ne briju.

Eto četnici se ne briju. Nisu ni krstaši. Ni ISIS. Ni Kaida. Ni konkvistadori , ni krstaši se nisu brijali. Ni Marks i Engels. I onaj Darvin što je od majmuna nasto, ni on se nije brijo. Ni većina katila i nevjernika.

Ni orangurani se ne briju.Al njima svaka čast.Oni nisu  insanski hajvani.

Što bi poete rekle:

-Joj grdoba majko moja.

U prevodu:

-Nalet ih bilo.

Mak Dizdar – Maslina je dala utočište jednom starom čovjeku

 

Sklupčani starac Mato iz Plužina imao je 1936.

jednu poderanu šarenu košulju na staračkom tijelu

i ravnih stotinu godina tamo negdje u ljeto.

 

U avliji njegove kuće rasla je svilena maslina

i imala kad se starac rodio nešto oko dvije godine.

Jednog dana (bio je ponedjeljak) od razdrte košulje konopac

napravio je da ugasi svoj dugi život taj Mato starac,

koji je tako kao u njihalci jednoj umro, umro, umro,

a stare maslinove grane malo se zanjihale,

kao da su gledale

je li proljeće izniklo vlati trave iz majske crvenice.

 






												

Vinicius de Moraes – Sonet o rastanku

 

Odjedared  od smijeha nasta plač
Nečujan i providan kao magla
I od stisnutih usana pjena
I od isprepletenih ruku strah.

Odjedared od tišine nasta vjetar
I obrisa iz očiju trag poslednjeg plama
I od strasti nasta  zla slutnja
I od trenutka spokoja drama.

Najednom ,odjedared   baš
Ljubavnike obuze tuga
I ko bijaše radostan osta sam.

Postade stranac od bližnjeg druga
A od života lutanja duga
Najednom, odjeraded baš.

 

pB






												

Majakovski – Plitka filozofija na dubokim mestima

 

ostaću ne Tolstoj,
no nešto mnogo gore,
jedem,
pišem,
i ludim od toplog svoda.
Ko još nije filozofirao nad morem?
Voda.
Ko vrag ljut beše
okean prošlo veče,
danas –
golubica na jajima,
pun smirenja.
Kolika razlika!
Sve teče
Sve se menja.
A ima voda svoje vreme:
plima, oseka,
jedno po jedno.
Samo kod Stjeklova
voda ne izlazi iz teme.
I to nepravedno.
Crknuta riba usamljena sred vode.
Ko slomljena krilca –
peraja trag.
I pliva tako, i ode vragu.
U susret trom, fokinog tela,
brod iz Meksika,
a mi – tamo sada.
Drukcije i ne može.
Podela rada.
Kazu – kit.
Može biti.
Vrsta ribljeg Bijednog –
trostrukog obima.
Samo kod Demjana brci su spolja,
a kit ih unutra ima.
Godine – galebi.
Poređaju se i u more se zariju
kljukajući se ribom nemilice.
Pa se sakriju.
U samoj stvari, gde su te ptice?
Ja sam se rodio, sisao isprva
živeo, radio, i starost će doći
Evo, i život kao Azorska ostrva
će proći.

Konstantin Kavafi – Čekajući barbare





što mi to čekamo, na trgu okupljeni?
To barbari treba danas da stignu.

Zašto je u vijeću sav posao stao?
Zašto vijećnici sjede, ne donose zakone?

Zato što će danas stići barbari.
I kakve sad zakone da donose vijećnici?
Barbari, kad dođu, donosit će zakone.

Zašto je naš car ustao tako rano,
I zašto sad sjedi pred najvećim vratima grada
Na prijestolju, u grimizu, sa krunom na glavi?

Zato što će danas stići barbari.
I car sada čeka vođu njihova
Da ga dostojno primi. Spremio je za nj
čak i povelju. U njoj mu poklanja
Titule mnoge i naslove.

Zašto su konzula dva i pretori naši danas
Izašli u skrletnim, zlatom vezenim togama?
Zašto narukvice nose s toliko ametista
I prstenje s toliko blistavih smaragda?
Zašto danas nose dragocjena žezla
S intarzijama sjajnim od srebra i zlata?

Zato što će danas stići barbari;
A takve stvari zabljeskuju barbare.

Zašto govornici vrli ne dođu ko uvijek
Da govore drže, da kažu što imaju reći?

Zato što će danas stići barbari;
Njih gnjavi retorika i govori javni.

A sad, što znači ova nelagoda nagla i ovo
Komešanje? (Kako su se samo lica uozbiljila!)
Zašto se ulice i trgovi iznenada prazne
I zašto se vraćaju svi kućama, u misli zadubljeni?

Zato što je noć, a barbari nisu došli.
Došli su samo neki ljudi s granica
I vele da barbara više nema.

I sad, što će sad biti od nas, bez barbara?
Oni su bili kakvotakvo rješenje.

Palestinski geto ili mit o Izraelskoj državi

Možda je grafički prikaz karta i tekst

Uvod

Blekilijev institut za Historiju u saradnju sa Blekilijevim institutom za Psihološle znanosti i žurnalistiku , (Chaste city ,White street No.12) kao jedini , totalno nezavisni i objektivni posmatrač , objavljuje naučnu Studiju Palestinski geto ili mit o Izraelskoj državi.

Cilj studije je objektivna historijsko dijalektička analiza stanja na tlu Palestinske države kroz vrijeme , način nastanka i persistiranje takozvane nove jevrejske “države” Izrael.

Posebna pažnja će biti posvećena škakljivim temama i realnim implikacijama da je savremeni Izrael nastao i opstaje 77 ( sedamdeset sedam ) godina na svim važećim uzansama genocida , sile i krvavim represijama ?

Studija nema namjeru da ocjenjuje , politizira i na bilo koji način inkriminiše trenutne događaje na teritoriji Palestinske države .

Jedan od završnih ciljeva studije je i uzročno – posljedične konotacije trenutno vojno političkih dešavanja na teritoriji Palestinske države.

Sve činjenice i navodi zapisani u Studijo su nastali na osnovu :

-relevantne naučne građe ,

-autentičnih religijskih izvira .

– dokumentacije prikupljene iz dostupnih izvora ,

-provjerenih povjerljivih izvora,

-savremene analitike ,

-psiholoških metoda ,

-analogne i deduktivne metode zaključivanja,

kao i aktivnog , objektivnog nezavisnog istraživanja i obavještavanja zasnovanih na temeljima nepristrasne žurnalistike zuasnovane na temeljima neučnog i demokratskog diskursa .

U uvodu je veoma važno napomenuti :

Danas 90 % svjetskih medija kontrolišu cionisti. Vijesti se plasiraju po njihovoj volji , sukladno političkim , ekonomskim i globalnim interesima Jevrejske oligarhije koja u svojoj vlasti drži sve najvažnije i najveće ekonomske , finansijske, vojne , privredne , farmakološke i sve druge najznačajnije komplekse i resuruse na globalnom nivou.

Cionistička oligarhija je zapad , pogotovo SAD , Veliku Britaniju i Francusku kupilia i stavila u mali đep prsluka zvanog novac , mito , korupcija i krvave ruke.

Sada Zapad putem medija , po želji cionističkih nalogodavaca zapjenušano trubi :

-“Palestinci su teroristi!”

Jedan od osnovnih zadataka studije je utvrditi ko je realni vlasnik Palestine, , a ko je uzurpator, terorista , ubica …

Hrišćanstvo , judaizam i Islam , tri najveće monoteističke religije počivaju na istom Božanskom nauku:

.- Ne ubij ! Ubiti jednog nevinog čovjeka je kao da si ubio čitav svijet.

Ljudi uopšte nisu svjesni veličine , istinitosti i bezvremenosti tog učenja. Trebaju samo pomisliti da je svo današnje čovječanstvo nastalo od jednog para , jednog čovjeka i jedne žene :

-Eve i Adame ( Have i Adema)

Jedno od osnovnih Božijih načela je:

-Svi imaju pravo i duŽnost da se brane i bore za svoj život.

Osnovna premisa svakog pravednog demokratskog , zakonodavno-pravnog sustava je :

-Svi su nevini dok se krivnja ne dokaže.

Iz navedenih primjera , a i primjera koji slijede je lako , na prečac izvući jednostavne zaključke. No, to bi bilo (možda) subjektivno i navijački.

Mi smo se odlučili na težu metodu: Razmišljati , argumentovati i donositi zaključke.

No, krenimo redom.

Aco Šopov – U snu crne žene

 

Tijelo je tvoje crna maslina,

najtamnija bronca, najdublji zvuk,

zvuk tam – tama tvojih predaka , iz njihovuh starinskih kora.

 

Nebom tvoga tijela ore nevidljiv plug

i iz crnih brazda

munjevito izviru sve potopljene zore.

 

Tijelo je tvoje neumoran ritam ,

krvotok oceana,

Svjetlost tamna što me vodi stazama i uskom,

 

od djetinjstva  što me progoni,

od ranije,

još od majčine utrobe.

od prvih začetaka, najnesvjesnijih .

Sada znam zašto ti nisam uspio ispjevati ni jednu pjesmu,

 

jer sama si pjesma nad pjesmama

 

Uplašen i strašan

stojim pred nebom tvoga tijela

tvojom crnom magijom skamenjen.

Ti si moja boljka i ti si moj lijek

i kažeš mi : ja sam tvoj noć i tvoja vječna luna,

budi spokojan tu ćeš vjekovati,

moj san je strašniji i od najstrašnijih buna.

 

Luno, crna luno

tvojom magijom skamenjen

nemam riječi da ti protivrječe,

Nemam snagu da ti se suprostavi.

Luno , crna buno,

nezarasla, neizliječena rano,

neosjetno padam i tonem u tvoj san

kao afričko sunce u ocean.






												

Dobar neki prevod / Igrokaz na dan 10. Oktobar/Listopad

Danas je Utorak 10. Oktobar/Listopad 2023. godine.

283.dana zaleglo k'o kurbani. Aha, kako da ne. Koliko su bekana povukli za sobom ne m're se izbrojati. Bekani se neće vratiti. Ni slučajno. A dani jopet, evo ih dogodine. Novi novcati. Kao da nisu ni otišli. Ostalo nam još 82 dana do isteka dvadeset tricepride dva milenijuma.

Nevinašca, neko će reći dane . I jesu. Njihovo je da se pristave i da ljudima predoče ljepote i na zemlji i na nebesima. Ne bi li ovi tobe došli. Jok , rijetki su ti do kojih nauk dopire.Insani nemaju vremena da gledaju čudesnost Božijeg djela. Tu savršenu  ljepotu i sklad.

Insan je satkan od žurbe. U svom nerazumu ne vidi dalje od sutrašnjeg dana, iako mu se čini da sebi obezbjeđuje starost. O ,mnogo,  mnogo oni toga oni sebi obezbjeđuju. Možda se i prave da ne znaju, ali činjenje ili ne činjenje je ulaznica u vječnost. A ona , ko svaka sutrašnjica plaho nepoznata.

Ulaznica ima dvije vrste. Jedna je plamena , a druga lagodna. Pa vi vidite šta vam je raditi?

Ili će te gledati zadivljujuće maglice,  plavet , ljepote oceana ili raznolike dunjalučke visove i puteve, razmišljajući o tome , dok uživate  u raskošnim đardinma  svojih ljuba, ili pak u žurbi trpati u  majčine vreće sa otetim  narodskim zlatom, nove aferime.

Što bi poete rekle:

Trpajte , trpajte dok merete, ali neće biti dokle i kako vi  hoćete.

U prijevodu:

Jadni li su riđobradi, šahovski robijaš i pijačarska fukara. U svojoj razrokosti ne vide bijedu svoju i golotinju roda svoga.

Dobar neki prevod. Da je Bogdo više ‘vakijeh prevodilaca.

Gaj Valerije Katul – Poslušajmo proljeće





Već nam ugodne dane nudi proljeće,
lahorci slatki već su proljetne utihnuli oluje.
Katule,
ostavimo frigijske livade ibremenita polja vrele Nikije,
odletimo u slavu gradova Azije!

Već tvoje srce nestrpljenjem drhti
i za lutanjem čezne,
dok stopala tvoja s radosnom čežnjom
u sebi novu osjećaju snagu.

Prijatelji moji, drago društvo moje,
budite mi zdravo!

Odimo skupa s ognjišta naših,
da stignemo tako daleko! Odvojene do cilja –
dovode nas putevi razni.

Prevod Bleki