Iz šarenog mnoštva iskr'o si se krišom,
slučajem pometen,
i u tmurne dane oplakane kišom
uneo sjaj snova dugama prepleten.
Zaigraju misli pa se čini lako
dve duše se spoje,
u treptaju rose čini se da svako
može da poleti baš kao nas dvoje.
Prepuštam se sneno zovu iz daljine
lude noći ove;
znam, imam te samo kroz šapat tišine,
ali ne dam nikom da mi gasi snove.
Iz Arhiva – Uvijek aktuelno
Tvrde nam:
Naučnici riješili misteriju Bermudskog trokuta
Ekipi američkih naučnika sa Univerziteta Colorado bilo dosadno , vrućine ih pritisle, nije im se radilo pa analizirali brojne satelitske vremenske slike Bermudskog trougla i uočili su na njima neobičnih heksagonalnih oblaka .
Njima su se odmah pridružili meterolozi koji tvde da bi ti oblaci mogli biti zračne bombe.
Sada, stotinjak godina poslije misterije nađoše šestorougaone oblake. Možda se u njima skriju ogromne pčelice maju koje gutaju avione, letjelice, brodove , podmornice…, a sa njima i insane .
I ti oblaci furaju brzinom gotovo istovjetnoj Irminoj ( 270 km/h),stvarajući valove do trinaest metara. i ta (ne)vremenska halabuka je usisivač predmeta koji mu se približe ,a koji tvori misteriju staru više od jednog vijeka.
Interesantno je ,da se druge oluje/uragani poput Aleca, Danielle i Earla, Igor ,Julije i Irme koji haraju tim područjima ,uredno registruju, snime i daju im se obilježja i karakteristike .
Samo za šestougaone oblake i urgane se mora godinama čekati da se neko sjeti da pruoči snimke i definitivno rješi misteriju, koje nema.
Uvijek je bilo iznenadnih oluja i orkana. I biće ih. Oduvijek su tonule lađe,padali/nestajali avioni širom planete.I opet će.
Ali nekom je bilo dosadno,napravio geometrijski vrlo pravilan trougao i rekao ovdje ima tajna.
Tajna je uključivala sva moguća rješenja ;od Atlantide, portala,magnetnih usisivača,i šta sve ne, do vanzemaljaca.
E sada je neko jako pametan onom (bermudskom) trouglu dodao još pet trouglova , i novo naslikani heksagram je rješenje svega.
I neobično nam je drago da smo uspjeli odgonetnuti geometrojsku pravilnost bermudskih šestouglova, jedinstvenih u prirodi,jer oblaci ne formiraju ravne rubove, ali po satelitskim snimkama, područje Bermudskog trokuta izuzeta za to pravilo.
Neko gore ima jako veliki šestar ,crta šestorouglove prečnika od 20 do 55 milja i ima vremena da se poigrava sa ljudskim umom.
Ako je i od Science Channela previše je.Mnogo je tu gluposti.
Moj život – Puna puška – bješe
U ćošku – Sve Vrijeme –
Dok vlasnik prođe – i utvrdi
Ko sam – i ponese Me –
I sad skitamo Šumama Carskim –
I sad lovimo Srnu –
Kad njemu u čast progovorim –
Planine odjek vrnu –
Kad se smiješim – Dolina biva
Puna srdčanog sjaja –
Ko da je Lice Vezuva svoju
Radost reklo do kraja –
Kad Noću – nakon dobrog Dana –
Kraj Gospodara bdim –
To mi je slađe no da Perjan
Dušek dijelim s Njim –
Ko Njega mrzi – smrtno ga mrzim –
Niko se ne pomakne –
Kad moje Žuto Oko ga – ili
Moj žestok Palac takne –
Mogu živjeti duže od njega –
On duže no ja mora –
Jer imam tek moć da ubijem –
A nemam moć da mrijem –
U beskrajnoj čami
polje što se ljeska
snijeg u polutami
blista poput pijeska.
Nebo je od bakra,
svjetlost ni da ine,
mjesec ko iz pakla
rađa se i gine.
Ko oblaci nagli
sivo hraššće šumi
u obližnjoj šumi
skrivenoj u magli.
Nebo je od bakra,
svjetlost ni da ine,
mjesec ko iz pakla
rađa se i gine.
Vi,sipljive vrane
i vuci nezasiti,
u te zimske dane
šta će s vama biti?
Ubeskrajnoj čami
polje što se ljeska
snijeg u polutami
blista poput pijeska.
U snu
slikam kao Vermer van Delft.
Razgovaram tečno na grčkom
i ne samo sa živima.
Vozim automobil
koji mi je poslušan.
Sposobna sam,
pišem velike poeme.
Čujem glasove,
ništa gore od ozbiljnih svetaca.
Bili biste začuđeni
mojim sjajnim sviranjem na klaviru.
Letim baš kao što treba,
znači – sama po sebi.
Kad padnem s krova,
umem da padnem meko u zelenilu.
Nije mi teško
da dišem pod vodom.
Ne žalim se:
uspela sam da otkrijem Atlantidu.
Radujem se što uoči smrti
uvek uspevam da se probudim.
Čim izbije rat,
samo se okrenem na drugu stranu.
Postojim, ali ne moram
da budem dete svog doba.
Pre nekoliko godina
videla sam dva sunca.
A prekjuče pingvina.
Krajnje razgovetno.
Prastara, ispali zubi,
na rogu svitkovi leta.
Gonič je tukao grubi
tamo gde trava cveta.
Šuškanje miša u štali
srcu se ne mili mnogo:
Tužno se sećanje javi
na telca s cvetastom nogom.
Uzeše materi sina,
i prva radost se sruši.
A ispod jasike, s klina,
kožu mu vetar suši.
Uskoro, s heljde i trave,
za sinom krdo da smanje,
u omči, stegnute glave,
povešće i nju na klanje.
Žalosno, pretužno, svelo,
rog će u zemlju da rine…
Sneva o gaju u belom,
i sanja travne doline.
10
Sa mnom sledi zelenu stazu onu
što deli pustinju i zemlju plodnu.
Tamo reč „zob“ i „vladar“ malo ko zna,
čak sultan Mahmuda* žale na tronu.
11
Pod zelenom granom sa korom hleba,
vinom i stihom – više mi ne treba –
sa tobom što sad u divljini pevaš
– i divljina postaje deo neba.
Devojke koje smo nekad pratili kući
sada su dame sa torbama,
ili je jedna od njih ona sedokosa
stara vrana
koja te zveknula
štapom.
Devojke koje smo nekad pratili kući
sede na guskama u staračkim domovima,
igraju šaflbord u parkovima.
Ne rone više u
talase sa belim kapama,
te devojke koje smo pratili kući,
ne mažu više svoja tela uljem ispod sunca,
ne lickaju se više pred lepim ogledalom,
te devojke koje smo pratili kući.
Te devojke koje smo pratili kući
negde su otišle,
neke zauvek,
a mi koji smo ih pratili?
Mrtvi u ratovima,
mrtvi od infarkta,
mrtvi od neutoljenjih čežnji,
Skoro čitav vijek ljudi nisu slavili Modiljanija .
Tužni pogledi prelijepih , jasno naglašeno čednih žena , labuđih vratova i nevine nagosti i ljepote ženskih tijela dugo su bunili kritičare koji određuju , vrlo često neuko i pogrešno , šta je to umjetnost.
A dugi vratovi , snen pogled , suze u očima , dubina tuge i ushita , što izbijaju i vriju iz ženske duše , od iskona su bili sinonim ženske ljepote.
Od umjetnika se uvijek očekuje bogat , raskošan kolorit , slojevitost poteza koji se ponavljaju , težina i savršenstvo kista u sklapanju igre svjetlosti i sjenke u tisuća slikarskih piksela u jednu savršenu kompoziciju , zvanu ŽENA.
No, kako god se trudili , ženu su mogli ovjekovječiti samo oni umjetnici koji su znali šta je život , žena i ljubav. Ženu ne boje kist i ruka. Žena je onakva kakva joj boja srcem umjetnika suđena.
Modiljani je bio umjetnik koji nije imao vremena za cifranje i sviđanje širem auditoriju . Da li je prebrzo živio, il’ znao svoju hudu kob, više nije bitno.
Ljubav , žena , ljepota i život su tako jednostavni i on ih nije htio komplikovati ko tuč teškim slojevima uljanih boja.
Modiljanijev kist , to su žene . Jednostavnost , iskrenost , blagost i životnost , bez subjektivnih estetskih intervencija , sa vrlo izraženim kontrastnim koloritnim refleksijama, su glavna značajka njegovih impresija i ekspresija vezanih za to anđeosko biće.
Nećemo puno pametovati , odabrali smo par prizora iz njegovog života koje je ovjekovječio na svojim platnima.
A onda smo odabrali muzički video “Emma Shapplin- Spente le stelle ” da bi čitatelj imao priliku da osjeti “vidovitost” , zapravo bezvremenost Modiljanove umjetnosti i žene .
Modiljani ,vijek prije nego je video urađen, slika Emu u svakom njenom pokretu , izrazu , emociji , boji glasa i dubini tuge koju prelijepa melodija nosi , do u tisućiti valer boji ono što pjevačica osjeća dok pjeva.
I uvijek ta tuga , ta vječna suza u oku koja nikako da klizne i miluje obraze željne poljubaca.
Naše riječi pred prizorima blijede , jer se ” koincidencije ” ne mogu objektivno opisati :
– Da , to je Amadeo Modiljani , slikar , pjesnik slobode , ljubavi i emocija.
Spot pjesme Liberta Al Bano / Romina Pauer su inserti iz filma Modiljani. Tematski upotpunjuje naš zapis.
Duga je noć,besana
Ona
se stisla u kantun,
u kući godi svića,
jedna
ovična žarulja,
vanka bisni oluja,
nevira okriće bore,
grane mlate o prozore
munje paraju nebo
i od groma podrhtava tlo
On
je negdi daleko,
na moru
a Ona ćuti
svaki udar vitra o brod
i diže ruke uvis,
nijemo moleći
zavite svoje,
hoteć
zaustaviti podivljale vale
i umirit more
za njega