Andrej Voznesenski – Beli Ahmadulinoj

 

 

Mi smo narušili božije zapovjesti,

Jabuke smo pojeli slasno.

Pjesnik nikoga ne može sresti

da ne završi u dvoboju, časno.

 

Mi smo srušili kodeks ljudi

jedno drugom meta do istrebljenja.

Naše savezništvo  osuđuju hudi

gore od rodoskravljenja.

 

Prekršiteljica se rodila-

bijeli glas u ponoćno vreme.

i ako je zemlja naša prljava,

rađanje tvoje nosiće njeno breme.

 

Moj stih je težak kao temelj, kao stena,

da bi ti bestežinska u zvuku bila.

Ja sam ti najlepšu izmađu žena

poklonio za drugaricu, onog jutra, mila.

 

Bacao sam ti pod noge Pariz,

tog najsjajnijeg odrpanca, slavujčice !

Činilo mi se da je život, postao,

moć pjesnika da pjevam niz ulice.

 

I pobjeda je bila da se plače od sreće.

I teško da će nas stići kazna.

Tamo gde smo mi bili jedno veče

mjesta su ostala prazna.

 

Meni je suđeno  životom griješiti,

Da osmjehnem, ništa ne ištem na svijetu,

Mene će, mila, uvek spasavati i tješiti

to što smo nekad pjevali u duetu.

 

pB










												

Čarl Bukovski – Čudo najkaće traje

 

 

Znaš

bilo je mnogo dobro

bilo je

bolje od

bilo čega.

 

Bilo je kao

nešto

što možemo da

podignemo

držimo

gledamo

i onda se smijemo

zbog toga.

 

Bili smo na

Mesecu

bili smo u

jebenom Mesecu

imali smo ga.

 

Bili smo u vrtu

bili smo u

beskrajnom ponoru.

 

Nigdje nema takvog

mesta.

 

Primaklo se tako blizu

ludilu

smijali smo se

bezumno

tvoj smeh

i

moj.

 

Pamtim kada su

tvoje oči

glasno rekle

volim

 

Sada

dok se ovi zidovi

tako nečujno

ljuljaju.

 










												

Aco Šopov – Zaigraj ples mrtvih

 

Zapjevaj svoju pjesmu nebesku,

zaigraj ples mrtvih

na ovom grobu gdje ležim živ zakopan

i nemam očiju da te vidim

samo osjećam tvoju ljepotu

kako kroz zemlju struji do mene.

Tvoja ljepota šro osmišljava plovonost rijeke

i pripitomljuje vode oceana,

tvoja ljepota što okreće dva godišnja doba

kao dva vrtuljka sudbine neumoljive:

vrtuljak suše i vrtuljak ivernaža.

(U jednom takvom vrtuljsku suše

kada su sve životinje umirale na putovima

okrenuio mi se,pomračio um i onesviješćen

padoh.

 

Mada još uvijek živ

živog su me zakopali pred kućom robova).

Tvoja ljepota što kao zdravlje struji do mene

u ovom grobu gdeje ležim živ zakopan

i sporo,polako izluđujem,a sve ljude gorko

uveseljavam,

jer nem očiju da te vidim niti s epak usuđujem

da te dotaknem,da me natkrili ta tvoja ljepota,

ta tvrđava zdravlja i života.


												

Ludilo – Da li su ti ljudi normalni ? Mjesec nam se pričinjava

 

 

Mjesec nam se pričinjava !

Eto , šta neće pasti ljudima na um.

Hoće da vjerujemo, da ako imamo malo dužu  kanafu, možemo zakačiti mjesec i približiti ga našem đardinu da obasjava našu ljubav.

Svašta!

Pa im to malo, već kažu imaju dobar aparat koji sve to snima. Neki japanski. Nipon;  valjda.  I pride idiotiziraju da je mjesecx tako zato što je Zemlja ravna i ima staklenu kupolu ispod koje mjesec budalesa plavim bojama.

Mi uzeli onaj neki drugi , starinski  aparat. Zorka ili Lajka. Izlizao se naziv. Crno bijeli je , kao i vaskoliki svijet. I  jako dobro snima.

Crno bijela rezolucija. Mi snimali i snimali pamet ovih mudraca , popušlića , što nam kukavičja jaja podmeću radi epp-a.

Dobili fantastične slike mjeseca u bijeloj boji. Mi se obradovali i htjeli prijaviti da je mjesec bijeli i na normalnoj udaljenosti, tamo gdje je uvijek , od rođenja bio. I da nema veze sa ravnom zemljom i staklenim kupolama.

Ali upozoriše nas, nije to boni mjesec , to je šupljina unutar moždanih kostiju onih koje mjesec sprcavaju u njake staklene kugle.

 

Joj koji smo mi foto levati. Mi od praznine u glavama teoretičara ,mislili da smo uslikali  bijeli mjesec.

 

E vala , da nam je ko pričo ne bi vjerovali.

 

Ni je'ne.

 






												

Desanka Maksimović – Potrebna nam je Pesma za mene, pesma za tebe

 

Potrebno mi je mnogo sunca,
i to noću, jedno da me susreće,
jedno da zamnom svetlost baca,
u ponoru dubokom,
jedno da nosim u ruci
kad od jada ne vidim prst pred sobom.

Potrebno mi je mnogo nežnosti,
i to svakog dana, i mnogo od milošte reči:
potrebno mi je primirje
izmedju srca i sećanja
izmedju neba
i bola koji pred njim kleči.

Potrebna su mi dobrodošlicom ozarena
lica mnoga,
i to svakog trena,
potreban mi je prijatelj i to što veći,
potrebni su mi mostovi viseći
preko mržnje,
preko nesporazuma nepremostivog.


												

Zinaida Hipius – UTJEHA

 

Moj prijatelju, sumnje me ne dave,
Blizinu smrti ja osjetih davno.
U grobu, tamo, gdje će da me stave
Znam da je vlažno, zagušljivo, tavno.

Al ne u zemlji – sa tobom ću biti,
U dahu vjetra, u blistanju zraka,
Kao val blijed morem ću se liti,
Biću u nebu ko sjena oblaka.

I tuđa će mi biti zemna sladost,
Pa čak i tuga, nekad srcu mila,
Ko što su nebu tuđi sreća, radost…
Al ne bih svoju spoznaju žalila,

Mir očekujem… Duša je sustala,
Zove me sebi priroda ko mati…
Kakva lakoća – téža žića spala,
O utješno je, mili, umirati.










												

Jesenjin – Rastanak

 

Veče crne obrve natuštio
Usnule ptice pred kanonom stoje
Da nisam mladost  juče popio
Da se juče nismo rastali nas dvoje

Zaboravi mračne sile
Sto me bez milosti kidale i klale
Lik tvoj nježni i oči tvoje mile
U duši su mi jedino ostale

Pa i ako se zaljubim u drugu
I s njom u ljubavi , shvati
Pričacu o tebi svoju tugu
I kao nekad opet dragom zvati

Pričaču joj o nama koje kuda
I o životu sve sto bude htela
Glavo moja neizmerno luda
Do čega si ti mene dovela






												

Putnici za pržun / Igrokaz na dan 25 . april / travanj

Danas je Ponedeljak   24.  April  / Travanj 2023. godine.

Ovako su se dani  odmjerili:

113 vječna lovišta (?)   kontra   252 dana u tjeranju . Sa danima se ne treba zezati. Mnogi su  se natakarili  , zauprave i za smrtno.

Čudno,  kontamo mi . Svake godine dan za danom riknjava.Nema nikakvog popusta ili preskoke.

Ovih 239 dana, što se skrivaju, napriliku čeka ista sudbina.

Ipak ,  oni će se debelo naplatiti  svoje nestajanje.Svaki će uzeti hejbet insana i povest ih sa sobom , na put bez povratka. A i besprekorni tajming u odrađivanju domaćeg zadatka im je dobra preporuka , da se vrnu nagodinu , svježiji , ljepši i horniji.

Vi , kao i neuki misliti da se mi podilazimo danima , ne bi li pribavili neki popust i odgodu.

Ih , što bi nam to dobro došlo!

Međutim sa dnima nema toga. Nisu oni ko Mara gatara , koliko joj platiš toliko ljepot budućnosti fasuješ.

Ako si u nekom danu zakantan ,  ne mo'š se saskriti ni odgoditi da ti je Tito kum. Ovu naciuonalističku siću i pržunce ne smijemo ni  pominjati . Jezik pregizo ko pomenuo. Nikako nisu dobra preporuka za gornje pute, osim za roštiljanje.

Što bi poete rekli:

Skrivali se ne skrivali, bićete crnom zemljicom pokriveni ili sprženi. Mnogo njih biće spaljeni, pa jopet sprženi.

U prevodu:

Nemojte biti dio pljačkaške   tronacuionalističke bagre, pijačarska fukara , robijašev rođobradi sin oliti bezusni robijaš. Tada vam je paklena vatra garant destinacija.