Muhurom ovjereni dani / Igrokaz na dan 17. Maj / Svibanj

Danas je Srijeda  17.  Maj  / Svibanj 2023.godine.

Ovako   dani  jedan drugom okrenuli leđa:

136 dan   otišlo. 229 preostalih greju. Neki silovito počeli, a neki  tek kontaju greti.

Čudno,  razmišljamo ,   dani ko neke hablečine, nasjedaju na isti fol.

Žive dvadeset četiri sata i nogatrans.  Čini se dani su naivni.  Iako su suncom i dobrotom obasjani, to je vrlo nerazumna i iskrivljena ljudska percepcija .  Jer u tih tek nekoliko treptajasa sobom povuku mnogo više ljudi, nego što ljudi mogu zamisliti.

Znači nešto nije u redu sa insanima , kad o očevidnim argumentima malo poklanjaju pažnju, ili uopšte ne misle o tome. A to je vrlo pogrešno , i dakako pogubno.

Zapisano u zvijezdama ,  niko nikad saznati neće  u kom danu je zapisano njegovo ime, dok mu taj dan ne pokloni omuhuranu obavijest o promjeni mjesta boravka.

Što bi poete rekli:

Mislili ne mislili dani vas pometu.

U prevodu:

Dani su kao higijeničari. Nekima ugodni , nekima vatreni. Sve zapisane redom počiste.

Nizami – Medžnun & Lejla

Od tebe sam udaljen onoliko
koliko ti to želiš,
a ako si tužna, pogledaj, i ja sam takodje.
Nema vetra bez tvoga mirisa,
niti u meni išta peva a da to nije Lejla,
ni jedno sećanje u meni nije traga ostavilo
jer je u tebi svo moje biće nestalo…

Ko sam ja? Jedan prosjak,
koji peva zbog tebe,
voljena, tako daleko, blizu, čujes li me?
Od robovanja životu ja sam slobodan,
pa je moja bol takodje i moja sreća.
Jedan utopljenik, žedan u oluji bola i užitka,
jedan noćni slepac sam ja,
koji se suncu nada…
Moja duša si ti, a ja sam tvoja,
dve duše smo mi, a ipak smo samo jedna,
dve zagonetke, a jedno rešenje za oboje,
da svako na zemlji za drugim pati.
Ovaj put smo deset koraka odvojeni,
premda smo jedno u drugom prepoznatljivi.
Ipak ovde, što je jedno,
mora se kao dvoje pojaviti,
i ne sme se vec sada u jedno udružiti.
Nema puta koji telo drugom telu vodi,
samo duša duši moze putovati…
Srce je večno, jer tebe voli,
smrt je tamo, gde ti nisi.
Ja ostajem zdravo, dokle god si ti u meni,
jer deo mog večnog zivota, to si ti…


												

Dogodilo se na današnji dan 17.Maj / Svibanj

Danas je srijeda 17.Maj / Svibanj 2023. godine

Ovako   dani  jedan drugom okrenuli leđa:

136 dan   otišlo. 229 preostalih greju. Neki silovito počeli, a neki  tek kontaju greti.

Čudno,  razmišljamo ,   dani ko neke hablečine, nasjedaju na isti fol.

Žive dvadeset četiri sata i nogatrans.  Čini se dani su naivni.  Iako su suncom i dobrotom obasjani, to je vrlo nerazumna i iskrivljena ljudska percepcija .  Jer u tih tek nekoliko treptajasa sobom povuku mnogo više ljudi, nego što ljudi mogu zamisliti.

Znači nešto nije u redu sa insanima , kad o očevidnim argumentima malo poklanjaju pažnju, ili uopšte ne misle o tome. A to je vrlo pogrešno , i dakako pogubno.

Zapisano u zvijezdama ,  niko nikad saznati neće  u kom danu je zapisano njegovo ime, dok mu taj dan ne pokloni omuhuranu obavijest o promjeni mjesta boravka.

Što bi poete rekli:

Mislili ne mislili dani vas pometu.

U prevodu:

Dani su kao higijeničari. Nekima ugodni , nekima vatreni. Sve zapisane redom počiste.

1102.- Prvi ugarski kralj iz dinastije Arpadovića krunisan u Biogradu za kralja Hrvatske i Dalmacije.

 1395.-Umrla je Marija, kraljica Ugarske, kći Elizabete Kotromanić, unuka bosanskog bana Stjepana II Kotromanića.

1395.-U Bici na Rovinama poginuo je Kraljević Marko, u sklopu turskih vazalnih jedinica u borbi protiv vlaškog vojvode Mirče. Kao najstariji sin i nasljednik kralja Vukašina Mrnjavčevića, poslije očeve pogibije 1371. u Maričkoj bici protiv Turaka, nastavio je da vlada srpskim oblastima oko Prizrena, Skoplja i Prilepa. Najpopularnija ličnost srpskih narodnih pesama je u  narodnim pesmama idealizovan kao uzor junaštva i zaštitnik sirotinje od zuluma i nasilja. 

Moš'te misliti. A bio vazal i borio se sa Turcima za Turke.Gdje li je lunjo kad su Srbi pobjeđivali na Kosovu. Nemojte nas poprijeko gledati. Hiljade guslara je opjevalo srpsku pobjedu na Kosovu.

1510.- Umro italijanski slikar Sandro Botičeli. Njegova dela “Proleće” i “Rođenje Venere” smatraju se ovaploćenjem renesansnog duha. Po narudžbi Lorenca Medičija prvi među italijanskim slikarima uradio ilustracije za Danteovu “Božanstvenu komediju”. 

 1615.-Štampan je prvi ilustrovani list u svijetu “Nove Anverske novine”, Belgijanca Abrahama Verhofena.

1642.-U koloniji Nova Francuska Paul Chomedey de Maisonneuve osnovao naselje Ville-Marie, današnji Montreal.

1814.- Norveška proglasila nezavisnost od Švedske i usvojla nov Ustav. 

1838.-Umro francuski sveštenik i političar Moris de Taljeran Perigor, jedan od najveštijih diplomata u istoriji. Zahvaljujući njegovoj veštini Francuska, mada poražena strana, na Bečkom kongresu uspela da zadrži granice iz 1792. 

 1903.- U Španiji nacionalizovana imovina crkve i ukinute crkvene škole. 

Kasnije im sve vraćeno.

 1878.- Engleski inženjer i fizičar Dejvid Hjuz konstruisao je mikrofon – “električno uho”.

1900.-Rođen iranski vjerski vođa ajatolah Ruholah Homeini, koji se 1979, poslije zbacivanja šaha Mohameda Reze Pahlavija, vratio u Iran iz izbjeglištva. Vladao je do smrti 1989.

 1906.- Rođena je Zinka Kunc, operska pjevačica (Zagreb, 17. 05. 1906. – Njujork, 29. 05. 1989.)

1921.-Rođen je Mario Rijavec, slovenački kompozitor i dirigent (Zagreb, 17. 05. 1921. – Ljubljana, 07. 07. 2006.)

1939.- Švedska, Norveška i Finska odbile Hitlerov predlog da potpišu pakt o nenapadanju. Pakt potpisale Danska, Estonija i Litvanija

1940.-Nacistička Njemačka okupirala glavni grad Belgije – Brisel.

1946.-Zbog saradnje sa njemačkim nacistima, predsjednik vlade Rumunije     Mitri Antonesku osuđen je na smrt.

1949.-Velika Britanija priznala nezavisnost Republike Irske i potvrdila pripadnost Severne Irske Ujedinjenom Kraljevstvu. 

1954.- Vrhovni sud SAD osporio propis iz 1896. da obrazovanje treba da bude odvojeno, ali jednako, čime je formalno odbačena rasna segregacija u državnom školskom sistemu. 

Stvarnost nam govori da su u Americi debelo zabetonirani torovi/geta  bijelih i obojenih.

1965.- Između SAD i Velike Britanije obavljen prvi transatlantski TV prenos programa u boji. Američki komercijalni telekomunikacioni satelit “Erli Bird” prenosio je emisiju američke TV mreže NBC “Novi pogled na staru Englesku”.

1973.-Američki Senat počinje istragu o aferi Watergate. Bio je to jedan od najvećih skandala u američkoj povijesti, koji je doveo do ostavke predsjednika Richarda Nixona.

1974.- U tri eksplozije automobila-bombi u centru Dablina 32 osobe poginule, a više stotina povređeno. 

1987. Irački ratni avion “F-I miraž” ispalio dve rakete “egzoset” na američki vojni brod “Stark” koji je patrolirao Zalivom. Poginulo 37, povređena 62 mornara. 

1992.-Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) uklanja homoseksualnost sa liste klasifikacije bolesti. Zato se na današnji dan širom svijeta obilježava Međunarodni dan borbe protiv homofobije.

Tog dana smo mi Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) stavili na listu bolesnih persona non gratis u našim domovima, a pogančerske bolesnike i dalje šaljemo tamo gdje su i Sodomo i Gomora. Pržun je njima Nebo odredilo. A ono što odredi sa Bude to bude i ne mijenja se. Pitajte papisu  Ivančicu  . Njemu je baš vruće.

1997.-U Kinšasu, glavni grad Zaira (sada Kongo), ušle su pobunjeničke snage, čiji je vođa Loran Kabila preuzeo vlast kao novi šef države, dan poslije bjekstva iz Kinšase predsjednika Mobutua. Kabila je objavio da je ime zemlje Zair promijenjeno u Demokratska Republika Kongo.

Sistem Kurta i Murta.

1998.- Pripadnici separatističkog pokreta “Tamilskih tigrova” ubili Sarodžinija Jogesvarana, gradonačelnika Džafne, grada na severu Šri Lanke. 

1999.-Izbore u Izraelu dobio vođa Laburističke partije Ehud Barak, čime je okončana trogodišnja vladavina premijera Benjamina Netanjahua, lidera desničarskog Likuda

2000.-U redakciju beogradskog Studija B upala je policija čime je Vlada Srbije preuzela ovaj medij. U saopćenju Vlade se navodi da je Studio B vršio “nasilno rušenje, legalno izabrane vlasti i poticao na terorističke akcije”.

Vlast zaboravila na atenat slovima.

2000.- U Indoneziji održano prvo suđenje za kršenje ljudskih prava. U tom procesu 24 vojnika i civila optuženo za ubistvo desetina seljaka u masakru u provinciji Aseh 1999. 

2001.-Svih 30 putnika, uključujući iranskog ministra saobraćaja Rahmana Dadmana i zamenike ministara iz njegove delegacije, poginulo kada se na severu Irana srušio ruski avion “jak-40”.

2009.-Umro je Mario Benedeti, urugvajski književnik i jedan od najvećih latinoameričkih pisaca. Autor preko 80 zbirki pjesama, novela, eseja i pozorišnih komada, Benedeti je postao poznat romanom “Odmor” (1960.) koji je preveden na čak 19 jezika. Bio je društveno angažovan, godine 1971. osnovao je “Pokret 26. mart” ljevičarsku koaliciju koja je decenijama docnije preuzela vlast u Urugvaju.

2012.-Umrla je Donna Summer (Dona Edrijan Gejns), američka pevačica, “kraljica” disko muzike (Boston, 31. 12. 1948. – Nejpls, 17. 05. 2012.)

Rilke – Ljubavna pjesma

Kako da zadržim dušu svoju
da se k tvojoj ne vine? kako bih je
preko tebe uznio u visine?
O, kako bih je skloniti htio
uz nešto izgubljeno na dnu tmine,
na jedno mjesto, strano i tiho,
čiji se talas ne bi raznjiho
kad se talasaju tvoje dubine.
Al’ sve što dirne tebe i mene,
ko gudalo nas zajedno prene.
Glas dviju struna, o mi to jesmo!
Čijeg smo samo to glazbala zvuci
i koji nas svirač drži u ruci?
O, slatka pjesmo!

Jevgenij Jevtusenko – Zaklinjanje

 

Na mene misli u proljecnoj noci,
Na mene misli svake ljetne noci,
Na mene misli u jesenjoj noci
Na mene misli svake zimske noci.

Nek nisam s tobom, nek sam u samoći,
Nek sam daleko i ne mogu doći,
Svoj san o meni ipak predaj noći
U hladnjikavoj posteljnoj mirnoći,

Što godi kao more mekih noći.
Dok traje dan, ne misli nikad na me,
Dan sve okrene tumbe, pun galame,
Uz vinske čase i dimljive tame
Viziji dana iskopa mnoge jame
težnje tvog dana neka hrle same
Ali u noći uvek misli na me.

Osjećas li, kroz zov sirene,
Kroz vjetar koji oblacima krene
Svu patnju moju, i šta si za mene
Tamo, u sobi gde su uske sjene,
Gde sklapaš oči, jer pune su žene
Bola i sreće sto se časom smjene.

Preklinjem te u tihoj tišini,
Ili uz tutanj kiše u visini,
Ili u sniježnoj blistavoj bjelini,
Il kroz san sto se ko java čini
Na mene misli u proljećnoj noći,
Na mene misli svake ljetne noći,
Na mene misli u jesenjoj noći,
Na mene misli svake zimske noći.














												

Miljkovic Branko – Uzlud je budim

Budim je zbog sunca koje objašnjava sebe biljkama
Zbog neba razapetog izmeđju prstiju
Budim je zbog riječi koje peku grlo
Volim je ušima treba ići do kraja svijeta i naći rosu na travi
Budim je zbog dalekih stvari koje liče na ove ovdje
Zbog ljudi koji bez čela i imena prolaze ulicom
Zbog anonimnih riječi trgova budim je
Zbog manufakturnih pejzaža javnih parkova
Budim je zbog ove naše planete koja će možda
Biti mina u raskrvavljenom nebu
Zbog osmjeha u kamenu drugova zaspalih izmeđju dvije bitke
Kada nebo nije bilo više veliki kavez za ptice nego aerodrom
Moja ljubav puna drugih je dio zore
Budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih
Budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvjek sletjelu
Sigurno je rekla: neka me traži i vidi da me nema
Ta žena sa rukama djeteta koju volim
To dijete zaspalo ne obrisavši suze koje budim
Uzalud uzalud uzalud uzalud
Je budim
Jer će se probuditi drukčija i nova
Uzalud je budim
Jer njena usta neće moći da joj kažu
Uzalud je budim
Ti znaš voda protiče ali ne kaže ništa
Uzalud je budim
Treba obećati izgubljenom imenu nečije lice u pijesku

Desanka Maksimović – Ne boj se mila,tebi će uvijek biti samo šesnaest godina

Valjeva, 16.maja / svibnja 1898. – Beograd. 11. februara /veljače 1993.

„Da mi je sada šesnaest godina,činila bih sve opet onako kako sam činila kada sam bila gimnazijalka u Valjevu.Dugo sam hodala po šumi i to pred veče,kad je u njoj sasvim tiho. Iako sam društvena,samoća mi je i danas draža od razgovora sa ljudima.Volela bih opet onako, kao kad sam pisala pjesmu Strepnja.Opet bi mi bilo draže čekanje ljubavi nego njeno ispunjenje.Opet bih čitala u isto vreme tako oprečne priče kao što su,recimo,Tolstoj i Ipolit Ten.Opet bih se zanosila crtanjem i matematikom,opet bi mi bile bliže stvarne nauke od onih koje su u mojoj mladosti bile gotovo kao priča.Opet bih voljela iste pesnike ili bolje reći gotovo sve pesnike: u svakom od njih bih zacela našla malo sebe i opet bih u časopisu  posle pesme pročitala kritike,a onda tek ostalu prozu.Opet bih više videla i ono što je prošlo i ono što će biti od onoga što se u danom času zbiva.Opet bih sanjala (oprostite ovo nije prekor kome i aluzija) o bratstvu Južnih Slavena!“

Desanka je bila od onih krhkih bića, kojima Svjetlost još u detinjstvu udahne Ljubav i Milost .To je dar koji se nikad ne prekida.

Bila je udata,ali njena životna družica bila je poezija.Njene pjesme, njena dječica.Ona se uronila u poeziju i bila poezija.Od mladalačkih dana do smrti je osluškivala i bilježila govor svoga srca.Koliko srce ,toliko ljepote u pjesmama.

Srce djevojčice i starice ne kuca isto,reći će neuki.

Desankina poezija govori  da godine nisu bitne,da sva vremena iste snove nose.Ponekad se osjeti  mala razlika,da srce malo sporuije kuca,jer umorno je.Trebalo je ljudima odaslati toliko  iskrica i snova o ljubavi , a vremena za to ljudi nemaju.

„Prva ozbiljna „ Desankina pesma bila je o zalasku sunca:

Sunce odlazi,a sve,i ljudi i priroda, pružaju prema njemu ruke i dovikuju-nemoj otići,ostani…

Vrlo brzo će doći  Strepnje i Ja sam lovac srca svoga rodenog.

I tada će se roditi naša mila pjesnikinja , uvijek djevojčica,koja će nježno,poput grlice lepršati ovim dunjalukom sijući ono što je čovjeku urođeno od iskona.

Dijete nam poručuje;bez Svjetlosti nema života   i moli zapitajte se šta učiniti da Svjetlost   uvijek bude tu i da se ne zaprlja.

Imala 14 samo godina kada je počela i nikad više nije prestajala pjevati o Svjetlosti.Jer Svjetlost je neizmjerna Milost i savršena Ljubav.

Naše su riječi šture i neubjedljive.Zato ćemo pustiti poetesi da sama o svojim srcem  snije i za nas pjeva.

Obratiće se Zapadu i reći:

Vi, doista, imate

nekoliko miliona Hristovih kipova,

na svakog čoveka po jednoga,

imaju ga drumovi i polja, apsane i škole;

a kod nas, kad ljudi veruju u Boga,

u sebi ga nose. ( Balkanac)

 

Svjetlost to je san i ljubav u srcu svakog djeteta i djevojčice:

 

Dopusti, majko, da zoru

dočekam u vrtu s njim.

On peva: da zajedno ćemo

do zvezda se peti;

Da, ako mene ne dadne mu Bog,

mora umreti. (Djevojačka molba)

 

Svjetlost je u ljepoti i ljubavi prirode:

 

Zavole zumbul lepi

juče, kad zora svanu

i sunce poljubi cveće, šume i poljanu

i na njoj rosnu travu,

ljubičicu plavu

zavole zumbul lepi. ( Jedna smrt)

 

Bila je optimist i kada ,  u smrti  , Svjetlost traži i ljubavi poručuje:

Ako prva odem, javiću ti

javiću ti šta biva kad se brat i sestra

i mati i prijatelj polako raziđu

i pljusak se kroz rastresitu humku sruči,

i treba li se bojati pauka savesti

i šta on među crvima i stonogama znači. ( A i tebe molim)

 

I smrt je samo puta ka  Svjetlosti:

 

Nekada si, kao dete, koračao niz brvno,

preko ponora sveg u tamnoj, vlažnoj česti,

ne gledajući u dno pod sobom crno.

Ne gledaj ni sad, ja ću te polako povesti. ( Ne boj se)

 

Mila tebi će uvijek biti samo šesnaest godina jer ti si mladost zamolila:

 

Ali ja te neću nikad pustiti.

Oko srca svoga postaviću stražu

jedne ljubavi što mene voleće;

U vrtu svome zasadiću proleće;

sve mirise slatke zarobiću

što bregom nihaju leti;

 

Mladost ti je u srce urezala Strepnju:

Strepnja

 

Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka

da volim i želim oka tvoja dva.

Jer sreća je lepa samo dok se čeka,

dok od sebe samo nagoveštaj da.

 

Ne, nemoj mi prići! Ima više draži

ova slatka strepnja, čekanje i stra’.

Sve je mnogo lepše donde dok se traži,

o čemu se samo tek po slutnji zna.

 

Ne, nemoj mi prići! Našto to, i čemu?

Izdaleka samo sve k'o zvezda sja;

izdaleka samo divimo se svemu.

Ne, nek’ mi ne priđu oka tvoja dva.

 

A Svjetlost je vidjela sve tvoje ode o njoj,Milosti i Ljubavi… i pamti:

 

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu,

umrla je mučeničkom smrću

četa đaka

u jednom danu.

 

I zato  ne boj se mila i vjeruj nam,tebi će uvijek biti samo šesnaest godina:

Dođi da ti vidim lice,

ispod belih grana da stojimo,

da po livadama travu milujemo,

da vrbe lomimo,

da se smejemo, da se smejemo,

da zvezde brojimo,

da ćutimo nemo. (Šesnaest godina)

 

Ne boj se mila tvoja Svjetlost je sada sa tobom i zato:

 

Pomiluj Bože, one koji su žedni proleća,

iščezli kao osmeh tih

meñu zvezdane svetove.

Pomisli, Bože, na njih

u čas kad prosipaš cvetove

povrh kutova svih. (Pomiluj Bože)

 

Slovo o DAMARU

Jednom,pitala me ljuba jedina moja :

-Šta je to damar?

Ljubljena nije Bosanka bila. Tak'e sam vam je sreće bio.Po stare dane bezbeli plaho ograisao. Srećm se okitio.

O, im'o ja naki pojmovnik što se riječnik zove, još mahalski , pa joj rećem, onako od prve, nadobudno ,deklamatorsko knjiški:





damar 

osjećaj, emocija, nerv, bilo, žila kucavica, puls, krvni sud, život, životna energija,

snaga, srčanost ,ljubav,život, Aristotelova duhovna katarza.podzemni tok vode ,podzemna rudna  “žila” bogata blagom.”





Vidim bijelo me gleda. Anlaiše i ne anlaiše.Razumije i ne razumije.Bar ne po mahalski.Vidim ja moram neki nježniji,pismeniji damar upotrebiti da joj bar malo pojasnim nedokučivu mahalsku tematiku.

A kako objasniti nešto što je u svom značenju objedinila vaskoliku čovječiju emocionalnu katarzu? Kako objasniti ono što se jedino nutrinom može osjetiti?

Ali opet, blentovije kakve jesmo pokušaćemo.

Vako napriliku, a najčešće miriše na nepriliku,jal vako , jal nako ti to biva , to pismenje o damaru.

Kad se dvoje rečemo biva k'o vole mnogo je to damara.

A damar k'o dijete; ništa ne zna, a voli da se igra,  srce i dušu u igru ulaže.

Tada ništa na svijetu bijelome osim te igre ne postoji.Kad damari zatrepere u duši, razlete se u srcu , penju se u glavu i tres razbiju blentaru i svaku pametnu misao u parčiće krše , ne veće od dvije riječi:

Volim te.

A u ljubavi nema predaha. Ni razuma . Jok! Nikada! Samo damari.

Oli voliš oli ne voliš.Il se raduješ i igraš ko malo dite,ili tuguješ ili boluješ ka nateži bolnik. I kad nijemiš i kad sve te boli i kad grliš i kad ljubiš , i kad te plam damara međ’ rogove i čelenku hekne i kad se oči rose nema predaha.

Nikada. Bezuslovno uvijek damari rade i rovare.

Violina zacvili , nježnost i suze na licu.Daire zazveče tijelo uzavre, samo od sebe zapleše.Ptica zacvrkuće milina u duši,treptaji u damarima.Cvrčak cvrči u gori zelenoj , sjećanja grunu, tijelo jeca, vapi ,mira nema.

Voli se, neštedimice.I diše se i ne diše.I mre se i ne mre.I miruje i gori.Sve je to damar.

Ako se damari neoprezno ,nerazumom troše o'čas se istroše. Nema, bolan, čo'ek damara na bacanje. Tada se ne mere disati. nema se više snage, čovik posustaje…

I tada jednostavno : rikavela. Ili se’ crkne.Poneko i krepa.A ima ih koji odavriječe, oliti odapnu.Za neke kažu presvisnuli.





Oni “pametni” i nadobudnbi će reći : sve je to sinonim za umrijeti, a ne shvataju da je riknutom insanu nestalo damara.I njemu je svejedno kako ćete njegovo smrtno stanje nazvati.Bez damara se ne more živjeti.I šta ti preostaje?

Umrlim je sasvim .svejedno, presele se na ahiret, ko rečemo biva neki drugi,bolji ,miriniji i tiši svijet.

Kako ne. I tamo ih ona ista damarli ljube čeka ili će doći da mu ponovo damare lomi. .

I eto ti belaja !

Ne znamo kako tamo funkcioniraju damari!?

I sve se vraća na početak.

Bez damara nam nema života.





Zato pazite kako se volite. ne štedite damare ,jer samo jednom se ljubi!

A u svakom slučaju jednog dana ćete zaboraviti disati.

I biće vam žao što ste damare vagali,pazili i čuvali,što ih niste neštedimice poklanjali.To vam je k'o da niste ni živjeli.





Možda se pitate šta bi sa onom što nije bosanka?

Jel spoznala šta je damar?

Ma,ona se samo šalila.

Ona je od iskona živi damar , i Božijim nijetom i ludom srećom moja, za vike vikova.

.

Aleksa Šantić – Čežnja





Gdje ste?… Ja budan na prozoru stojim
Naslonjen čelom na staklo… Sve spava…
Noć sjajna, kô da po oknima mojim
Polako šušti vaša kosa plava…

U ove čase zvijezdâ i snovâ
U vašu baštu ja sam dolazio;
Mirisao je jorgovan i zova,
I mrki čempres povijô se ti'o.

U ove čase vi ste ruža bili,
Ja leptir bio što na cvijet pada;
Ah, vaše kose, oči, smijeh mili,
I vaše tijelo i ljepota mlada

Opiše mene… Mi bjesmo u raju,
Jabuke slatke berući sa grana…
Dok slavuj pjeva i zvijezde sjaju
I rasipa se miris jorgovana.

No sve je prošlo… Kô jablan bez rose
Sam ginem sada i u čežnji stojim…
Noć, sjajna, kô da svila vaše kose
Polako šušti po oknima mojim.

Ljuljanje i munjenost / Igrokaz na dan 16. Maj / Svibanj 2019.

Danas je  utorak 16.  Maj  / Svibanj 2023. godine.

Ovako   dani  jedan drugom okrenuli leđa:

135 dan   otišlo pajkiti u  blisku vječnost, napriliku do dogodine.

230 preostalih se ninaju. Neki se jako  počeli ninati, a nekima se već manta. Logično . Što si bliže osi vrtnje  , to lakše propadaš. A ono kamo i gdje , to je stvar izbora; činjenje i ne činjenje.

Čudno,  nešto mislimo ,   zašto djecu ljuljaju , ako im se od toga nesvijesti. To je vrlo kompleksna ,  te jako čudna stvar. Roditelji svjesno bandače rođenu djecu.  Da miruju i da im ne smetaju . I misle , svima potaman. Djeca pajke, a oni se tkare ili rade to što rade.

E  . pa , nije potaman. djeca lako ostanu  obandačena i munjena  za čitav život. A možda  i oni sami budu natakareni.

A možda je to dobro. Jer ako nisi bar malo munjen i zbunjen , život nema smisla , i vrlo je tegoban, da  ne kažemo krvoločan. Tako da se nije  jednostavno odlučiti:

Ili imati takaren život ili biti munjen i pomelo takariti. Normalno ne život. Ko je vidio da se prostači i takari život. Tada se obično zaglavinja.

Pitate : gdje se zaglavinja?

Najčešće je to vrlo bolno i vrelo mjesto. Gdje su insanski roštilji poredani jedni do drugoga, u beskonačnim  redovima i po zasluzi. Ravnoteža u smislu igre bez granica i parova.

Ravnoteža u igri bez granica , podrazumjeva  vječni ostanak na insanskoj roštiljadi.

Ravnoteža u parovima nije ništa skromnija. Kako si sijo na zemlji , upari se sa onim na nebu.

Što bi poete rekli:

-Ljuljali te ne ljuljali, riknjava se sprema.

U prevodu:

-Bolje riknuti nabeban i  naljuljan , nego kao ubleha , pogan  i fukara natakaren .