Dobro koje posiješ
pored puta od drača
nekih davnih dana
sa ljubavlju se vraća
zato ne boj se Malena
sjajnim putima Milosti
mjesto tebe da zbori
samo suzu dobrote pusti
srećno si dijete
srce će ti uvijek grijati
iako prošli dani ne vrću se
nebeskih anđela puti
Taj glas nježni
mecosoprana zvuk
plavetnog anđela poj
budi me
košmare mi tjera
kada sanjam nju
ispod mosta bujica nosi
u ocean
a tone
a se davi
a ne može da ispliva
da mi se javi
da mi pruži ruku
da mi reče
volim te
ti samo sniš
onu koje nema
Uvijek ti samoglasnici
U
dugo traje naš muk
čuveni sam sam meštar
tišine i sna
u njoj jedino tebe nalazim.
E
L'jube moja
puna je svjetlosti
snova
ljubavi
A
onda me tišina zaboli
uplašim se da te gubim.
meuki bi rekli:
Ne možeš izgubiti nešto što nije tvoje.
pojma oni nemaju.
O
što duša čista rodi
a se učini da gubiš čedo svoje
to je bol
i
čekanje
za vik vikova
Družili smo se u vječmosti
Imao sam jednu prijateljicu.
Dobru prijateljicu.
Najbolju
Veoma čednu
bijelu ko pupoljak ruže
prelipu
iskrenu
Bili smo više od dvoje vječnih ljubavnika
družili smo
se neko vrijeme
u nekom drugom svijetu
u vječnom vremenu koje ne postoji
Bilo je to vrijeme nade
snova
koje nismo dosanjali-
Ne šalim se.
Sve je u tim dodirima bilo nježno ,
krho i mirisno kao „
hiljade ružinih lati
na dlanu
( kradem sebi stih).
Ali ja se ponekad zaboravim ,
riječi me ponesem ,
osjećam da postajem riječ ,
tada lebdim
zaboravim da nisu svi sanjari i
da mnogi ne umiju da lebde.
Ova je umijela lebdjeti ,
i sanjati,
ali moje riječi su bile prejake ,
previše lične i bolne.
budile su sjećanja ,
koje je Yossemin htjela zaboraviti.
Odlepršala je samo
sa jednim zagrljajem
riječju Adio
odim ća
izgubljen
vraćao sam se
Yossamin
uvijek i uvijek
Tada sam znao sli sada sam siguran ,
ona ništa ne radi slučajno.
Sve mora imati smisao.
A u svemu ističe se Ona ,
njena Duša.
Blješti i sija.
+
To su godine koje počinju sanjati.
Sa snovima treba biti oprezan .
Ponekad u njih zavire nepoželjni, a to nije dobro.
Čuvaj se malena , budi oprezna. Svijet nije tako dobar kao što djeca misle.
Nije teško lijepo pisati , ako je srce mlado i puno lijepih uspomena.
Život kao život. Uvijek je kao neki prelijepi san, koji , samo ponekad, nosi neke velove koji mirišu na tugu.
Često sjednem kraj prozora
zagledam se u zvijezdice
čujem šapat glasa svog
a pitam druge zlaćane
da li sam pogriješio
žmirakaju kao i uvijek
slušaju tugu
u vrisku ljubavi tvoje
i moje
što gasne srce Crveno
smješkaju se
ali nijeme
morao sam te pustiti
labudice moja
boljela me mladost tvoja
lepršava i čedna
kao sjenka ljubavi
u sijedim pramenovima
u svakoj smiješnoj bori
koje si milovala i voljela
nevinošću djetinje duše svoje
oprosti mi krhko ružo
odlazim bez oproštaja
ne želim da ti se srce muti
dockan shvatih
da kapi tvoje rose
ubijaju časnost dana
zapisanih da me bole
do poslijednjeg lista kalendara
a odleprša nošen ehom
imena tvoga
A znam koliko si me voljela
ljepoto moja
ludice mila
****
Prevod nježne pjesme Lare Fabijan
Volim te
Slažem se, bilo je drugih načina
Za odlazak
Neka slomljena čaša
Mogla nam je pomoći
u ovoj gorkoj tišini
Odlučila sam da oprostim
greške koje smo pravili
voleći se previše
Slažem se,
mala devojčica u meni
te je tražila skoro kao majku
Ti si me ušuškavo, čuvao
Bila sam ti u krvi
koju nikad nismo smjeli da delimo*
Bez reči, za snove
Vrištaću
Volim te, volim te
kao luda, kao vojnik
kao filmska zvezda
Volim te, volim te
kao vučica, kao kralj
kao muškarac iako ja to nisam
Vidiš, toliko te volim
Slažem se, posvetila sam ti
sve osmehe, sve tajne
čak i one kojima je jedino brat
nezvanični čuvar
U ovoj kući duhova
Satana je gledao naš ples
Pa sam poželjela borbu
ovih tijela što su željela mir
Volim te, volim te
kao luda, kao vojnik
kao filmska zvezda
Volim te, volim te
kao vučica, kao kralj
kao muškarac iako ja to nisam
Vidiš, toliko te volim
Vidiš, toliko te volim
Opet sam te sinoć snio Luce ljubavi
zaljubljenim očima gledao
srce je uzdrhtalo
Milovao tvoje zlaćane uvojke
mladošću tvojom svijetle
Tako si lijepa i svježa
i smješiš mi se sa odra
nepomična
U ruci tvojoj djevičanske ljubičice
još uvijek na našu ljubav mirišu
Zašto me nebo plavo beskrajno
u oku tvome oprostom rosi
suzo mila
Ponekad
nekako
se sve posloži
i ljubav i tuga
i lijep sniježni dan
početkom proljeća
i sjećanja.
raspoloženje odiše elegijom
onom umilnom
plemenitom da Srce hoće da odleti.
znalo bi ono kamo
ali mu se ne da
još mu vrijeme za let grlica nije
ne pomaže mu ni violine
ni klavir
gitaru bi da sa sobom nosi
jer kako će tango bez nje sa grlicama plesati
poželjelo se i njih i plesa
sjedim u kutku sobe
skupio se
ko upokojena petodinarka
da dam prostora meštru od nježnosti i plesa
uzimam gitaru
onu čarobnu rubinovu
i prebirem prstima
znate
ja vam ne znam da sviram
ali ljubav i snovi mogu sve
odjednom se zvuci preliše u akorde
najdražeg tanga Srcu mome
Tango za Evoru
i vidim
Srce moje
bojažljivo
korak po korak
prilazi Grlici miloj
zar je važno kojoj
sve je ono voljelo
ispravka
voli voli voli…
prima je za ruku
ljubi je u obraz
publika nebeska je tu
zagrli i zastane
gleda u mene
ja se zastidim
stao sam
jer mi suze vlaže oči
ne vidim strune
uželio sam vas se mile moje
toliko mi nedostajete da me život boli
Srce mi šapuće
pusti sada tugu
vrijeme je za snove i ples
gitara zaplače
Srce se priljubi
uz obraz Grlice plavetne
i vali krenu
Crvena grudva je samo dekor
Ljepoti u svili
koja leprša u njegovom naručju
začudo krvavi led poprima moj lik
inače nema taj običaj
možda misli
da će Ja konju
kome su noge postale stablo
ukorijenjeno u prošlosti
udahnuti lakoću kojom ono pleše
u uglu gitara više nije sama
ima tu jedna milozvučna violina
i hor anđeoskih Romkinja koji se glasa
sve ljubav
slavi slavi…
korak za korakom
okret i okret
i zastoj i stisak
kada u vazduhu dodir gori
slama
dvije i dvije ruke
lijeve i desne
noge su ljubavne čežnje korak
o Grlica je muzika
koja sve odjednom
želi želi…
obraz bjeličasti i razigrani
uz onaj ozbiljni i tužni tužni…
bolje da sam ostao da sjedim
ne želim da me sada srce izda
neće neće
šapće Ona
ovaj ples moraš odsanjati
potom
sa svakom grlicom otplesati
uželjele se dodira tvojih
strasti što sjećanja na nas nosi
i daj prestani mi lise rositi
nisi valjda pizdun postao
sve će ti se oprostiti
ljubav uvijek pobjeđuje
stišće me nježno
ljubavnički
sa onim neugaslim žarom
koji se nikad ne usteže
korak za korakom…
okret za okretom…
zastoj i stisak
i sjedinjena Srca
dva
što se miluju
ljube
ruka u ruci ruci…
o Srca moja moja…
Ima dobrih ljudi
ništa ne išću
a godina nakupe
Ima dobrih ljudi
nakupe godina
a ljubav bezuslovno darivaju
Ima dobrih ljudi
u srcu sve Male Princeze nose
a odrastu
Ima dobrih ljudi
ne znamo gdje su
a još uvijek ljubav bezuslovno darivaju
Ima dobrih ljudi
odrastu ktomu kamo su
a srca Malim Princezama prinose
Ima dobrih ljudi
skrivaju se
a neuki pitaju zašto
Ima dobrih ljudi
skrivaju Malog Princa
a to ih boli
Ima dobrih ljudi
srcima nude dom
a Grlice skršenih su krila
Ima dobrih ljudi
a neuki ubijaju
Male princeze i Princa Malog
Kad jednom udahneš valcer
prati te čitav život
ako si pametan
mogu ga zvati bolero
a je Ja konj posmatrač
čaroliji što um ludi
tango je bliskiji
ali maksumče je samo pratilac
ljepoti što lebdi
lambada priliči mladosti
koja se još uvijek traži
i gubi u njenoj strasti
Valcer se i na grobu svira
a ga oporučiš
njoj pokloniš klavir
da se zabrine
kako ga do rupe donijeti
svirati poslednji tango
Mali princ se smješka
muziku i ružu nosi sa sobom
ostavljajući ljubav kao zalog
Malena prođe i ova godina
lijepa nježna snovita
kao i one prije
nismo se razdvajali ni jedan dan
pa ne pitaš kako sam
znaš da još uvijek sam jak
u meni ništa novo
samo zdravo tkivo
uglavnom snjegovi zapadali veliki
ponekad mi malo ledeno
kad proljeće ljubicama zamiriše
kad ljeto avgustom osvane
kad jesen sedamdeset i neke vrisne
otkad ne ponoćku ne idem
sanjam hiljadu pahulja bijelih
odavno bješe
nemam koga obgrliti
shvatićeš
moja tišina plače
prolazi Badnje veće
ne mogu reći kao da je juče bilo
jer nije bilo juče
ne mogu reći vrijeme je proletjelo
nije proletjelo
ne mogu reći vrijeme briše sve
vrijeme ne može izbrisati ništa
večeras
ne mogu reći da sam dobro
ne mogu
nikako ne mogu reći da sam dobro
ali plešem
večeras slavim ljubav
tvoju i moju
ruku u moje srce možeš staviti
da još uvijek mislin
da kraj mene sniješ
shvatićeš
moja tišina plače
prolazi Badnje veče
Bile su to jako duge decenije
i paran broj godina
i mi smo par
Bilo je to trideset dvije godine
koje nikome ne bih htio poželjeti
zašto bih nemam razloga
Bilo je to trideset dvije godine
prelijepih sanja i uspomena
poklon Neba
Bilo je to trideset dvije godine
jubavi koje su se navezle
azurnim nitima
na prethodnih trinaest
bilo je to trideset dvije godine
nevine dobrote
pa šta ako je i samoće
shvatićeš
moja tišina plače
prolazi Badnje veče
ako ti večeras ne mogu slagati da sam dobro
ne zamjeri
poželim
ali ne mogu ti slagati
nikad te nisam lagao
jer nisam nikako nisam dobro
ali plešem
večeras slavim ljubav
tvoju i moju
ruku u moje srce možeš staviti
da još uvijek mislin
da kraj mene spiješ
shvatićeš
moja tišina plače
već Božić je
Mila moja
Dobrota dobrote moje
sama reče
krhka ruža
ljubičasta a plava
bjelinom tvojom sja
nadu nosi
nije neznana milina
Modre rijeke
kao oceana vali
kap po kap
srcem ludim teče
zagrljaji moji
Tišina i sni
tvojoj nevinoj duši
nemire nose
