Jalov pokušaj Suzan Kent

Suzana Kent ,neka anonimna komičarka se napravila važna i k'o fol htjela da da packu svojim Kanađanima zbog pogrešnog razmišljanja o muslimanima i poistovječivanju sa ISIS.

Kanađani su , kako ona kaže počeli napadati druge Kanađane samo zato što su muslimani.

Napravila je nekoliko grešaka,namjerno ili ne namjerno nije bitno.

-Broj muslimana u svijetu nije 1,6 milirjardi.Prije će biti za milijardu veći,broj je vrlo  blizu cifre od 2,6 milijardi.

Ako dodamo muslimane po Kur'anskom značenju tog pojma komotno bi se taj broj mogao povećati za još jednu milijardu.Musliman nije samo čovjek koji se moli Bogu u islamskim zemljama ili potiče iz tog dijela svijeta.

Definicija muslimana po Kur'anu se može svesti u jednu prosto proširenu rečenicu:

Čovjek koji se bezrezervno  i predano moli Bogu ne  štujući druge bogove osim njega.

Brojke o ISIS-u je komičarka prenijela vjerovatno slijedeći neke izvore CIA.

CIA sasvim razumljivo kao jedan od mentora tih terorista želi zavarati svijet umanjujući njihov broj.Time  postiže dvostruki efekt:

svijet nije svjestan opasnosti veličine prijetnje koju ISIS predstavlja,

potiskuje vlastitu krivicu u formiranju bauka koji je prerastao želje osnivača.

Da naše pisanje nije „šupljanje“ navodimo podatak objavljen u Jutarnjem listi:

„Islamska država, teroristička organizacija poznata i po kraticama ISIS i ISIL, u svoje je redove regrutirala najmanje 200.000 boraca, što je brojka sedam do osam puta veća od procjena kojima je dosad baratala američka CIA. Tvrdnja je to Fuada Husseina, utjecajnog šefa osoblja predsjednika iračkog Kurdistana Massouda Barzanija, koju je iznio u ekskluzivnom intervjuu za ugledni Independent on Sunday.“

-Muslimane poredi sa narkomanom i primitivcem koji je išarao tijelo kao pećinski pračovjek.Čak i oni su se manje oslikavali.

Moramo  podsjetiti Suzna Kent i neupućene da se prvi muslimani nikad ne tetoviraju i da se gnušaju.To u supreotnosti sa Islamom. Tetoviranje zaziva neposluh nebu,idolotariju,klanjanje nekim drugim bogovima koji ne postoje i zazivanju šejtana.To šaranje je na kraju krajeva jedan od najvećiih primitiviazama kojima čovjek može sam sebe nagraditi.

Saslušali smo i ostatak njenog blebetanja.Ništa iskrenog i civilizovanog u njemu nema.Sve je to tvorevina koja podilazi žutoj štampi.

Hvala Suzani na pojašnjenju i pokušaju tumačenja ako je iskreno mislila osvijetliti aspekt odnosa Kanađana prema Islamu.

Žao nam je,ali kod nas te šund floskule ne prolaze.Uostalom i ona je kanađanka,sjeverno amerikanka.

A kanađani su braća južnijih amera  slijedeći njhove metode i principe.Čak i puškama,bombama i prolijevanju nevine muslimanske krvi.

Mi opet ne zaboravljamo da ta bratija još uvijek drži u robskim odnosima „ indijance „ ,afroamerikance i sve  ljude koji imajau put tamniju ili drugačiju od preotestanske anglosaksonske arijevske nečovječne manjine.

Ne brine nas komičarka bez duha.

Nas more naši mediji koji glorifikuju njen  bijedni pokušaj ispiranja svijesti;koji da je ispao iz CIA manifaktura laži i podmetanja.

Parkhour na Bentbaši

Radio Sarajevo ba je ljetos obavijestilo dunjaluk, da u Sarajevo stiže parkour. Sarajlije znaju za njega decenijama prije nego što je nastao. Poslije prve rečenice ja zaklopio portal. Neću budalaštine gledat. Idem viceve tražit. Ali ne ide to tako, crv se uvuče pa crvulja ko crvuljak.

Kontam devedesetih nas krenu svaki belaj i glupost nama uvališe, k'o budali novine. Toliko in je da ih insan ne može sve popisati i uhavizati.

Obrnem ti opet onaj radio S što i nije i što jest radio.

Đez’ ba ti vidio čitat radio, gdje to ima.Joj j..,(zvežem;kontam kćer nadamnom bdi) jazuk vakta, kad ti radio možeš čitati i gledati. Ako hoš čitat, haber slušat, ćemane i akšamluk slušat i gledat,ti lijepo ti kupiš ono haber kutiju sa slikom i upucaš se.

Joj blente reći će neko. Kupio televizor i onada se upuco. Baš ovi svijet komad govedine. Kad dođe do toga da ti nekog slušaš, čemane i ašikovanje na haber kutiji gledaš ,makar ona i sa slikom bila, jedini ti je izbor presvisnuti ili se ljudski i junački na ahirat preseliti.Metak iz uha, lice da ne nagrdiš.

Prvo se pripremim pa obrnem nazad i pročitam i pregledam,kako dolikuje.

Kad čitaš ove nove haber kutije sa slikom mora čo'ek obrazli biti. Šta znaš: možda su nešto postavili. Ima kažu neka uš,pristave je a ona sve vidi i snima. Ja ti se zato pred izlazak pred portal, to mu dođe ko neki kont, vas sredim i preipremim. Kravata, bijela košulja, odijelo, ogledalce cipele nabacim, vazu sa svijećem natandarim i svijeću za svaki slučaj natakarim.

Nisam naučio, a neću da molim da mi pokažu,kako se buket portalu uvaljuje. Nokti podrezani, okupan, ošišan, frizura fen-kare jal’ tarzanka, može i skijaška, ali nikako ona gologuza što nalik je anamo onom. Ispod pasa ne moram ništa imati, mogu gologuz biti, to ne snimaju nisu za navirit bube izmislili. Ne bi niko vidio šta li dole landara jal’ ne landara.

Dakle pročitam, utrnem haber kutiju skroz . Sigurno je sigurno što bi rekla opatica. Nešto sve više opatici ličim, samo što nisam celibat potpiso i amanet i halal svijetu dao. Tako ti česne rade kad nešto u penziju šalju. Ali lako se njima predomisliti. Kad se meno to , gluho bilo , jednom desi povratka nema. Penzija za vjeke vjekova.

Provjerim još jednom da li je sve isključeno, čak i ono muško iz onog ženskog iz zida, i tada se razvalim od šege. Oni meni o dječijim igricama pišu.Vuk bi parkhout preveo: čas u parkuši.

Nije i nije to ba za portal i jeste.

Ono jest to svakako i svakako. Treba djeci i mladima prikazat kakvih gluposti ima. Nisu to obične dječije gluposti. Ovo su pogibeljne gluposti, može se noga ruka, kičma ili rebro slomiti. Glava ili vrat razbiti i usmrtiti. Nije dobra igra taj parkour. Smrtonosna je to igra i pogađa samo najmlađi, najljepši naraštaj.

Taj parkour treba zakonom zabraniti, odmah i trenutno. Njemu slične vratolomije takođe. Majke i očeve po đepu dobro udariti, prije nego ijedna majka zaleleče.

Ono jedno nije je zato što i djeca i omladina gledaju portale i slične stvari. A šta zna dijete šta je parkour. Što dijete vidi to dijete imitira. Čim prije nešto na zabranjeno voće liči to će ga djeca prije prihvatiti. I eto masovnog belaja. Nesreće nikad ne valja prizivati,i one nikad nisu usamljene.

Ono drugo nije je za mene. Mene našli izazivati. Đeš’ ba čo'eka čist načisto izazivat sa nekim tamo parkourom?

Sarajevo puno historičara. Svaki čovjek historičar i svaki svoju priču nudi. A ima i arhivara koji sve bilježe i slažu. Vole naši ljudi i redati i slagati i lagati čudo jedno. Bogat je ovaj naš maternji jezik. Recimo ova riječ slagati. Kako jaka, moćna, višeznačna i više slojna riječ. S njom možeš i cjepanice slagati.

A ima i ljudi koji imaju pamćenje. Ti nisu ni historičari ni arhivari, oni su kao Kameni spavači.

Spavaju i pamte. A onda nenadano progovore. Hajd što su progovorili; to ni po jada, red je. Poslije ih nemreš; ni topom sa bijele tabije; zaustaviti kad bujicu riječi suknu.Ili one žute zavodovske ili halne. Zahod se prije hala ili ćenifa zvala.

Bila jednom prelijepa Bembaša. Ta stara Benbaša nalik raju. Sva ljepota koja se na dunjaluiku može zamisliti,i bašće i đul bašte, šadervani i hamami, hanovi i harami, vakufi i mezarje, deset džamija, pedeset ezena dnevno i koji više ako bi ljepota zaigrala, pride deset gasulhana. Sijaset gajeva, đardina i gradina i jedan Jekovac i jedan Babin zub.

Usred Bembaše na krivini jezero i brana na njoj. A bilo povrh nje i sa strana i krša i hridina raznijeh visina.

Dio te Bembaše živio i u naše vrijeme.

Nemojte vi meni Bentbaša,na vašoj Bentbaši se niko ne kupa, namjerno je opoganili paljanski počkovići i papci za rata.

Ko je od mahalaša vodio ovce na Benbašu ? Niko! I nisu ovce vođene ni na Darivu na kraj Benbaše. Jok bolan! Ovce su vodili čobani,papci i levati. Gdje će voditi hajvan hajvane u ljepotu. Može kroz, sokakom nek blene i uživa. Vodile se ovce ka Darivi pa izviše nje sve do Kozje ćuprije. Ne zna se ko koga vodi. Jal’ pa'pak papka ili papak pa'pka

Nije ni ta ćuprija za koze napravljena. Hajvan je to koji se može i na Babin zub popeti i sići. Opet popeti i sići sve dok i jedne vlati trave ima. A onaj WW peško, rek'o bi Deba i uvalio bi se u pisaniju da može, ali mi ne damo. I još bi svašta nešto zakantačio.

Trebao je nekako taj seljak, papak, čobanin sa kozama ili ovcama i drugim hajvanima u Saraj'vo, u grad doći. Prčaju stariji, mi ne pamtimo ta vremena; kad bi oni na kaldrmu ili asfalt stigli skidali bi opanke da tu ljepotu ne uprljaju.

Opanke su po skidanju u ruksake sakrivali da im gadski jalijaši pakosti ne bi radili. Čuj molim te kuka na mokasinama. Znalo se zašto služi, ali se nije moglo vjerovati da neko za zahod nije čuo.

Levati su bili od onih sa opancima sa kukom, što u grad su došli da se obučavaju za hamale i sluge. Iz njihovih redova su se regrutovali novi levati, blentovije i blećci. Ovi su se i u mahali mogli rodit. Ili im majka nije pazila s kim se spanđala il’ se insan taki rodi. Fali mu daska u glavi,pa mu onda nisu sve koze ili ovce na broju.

A onda se neko ” pametan ” našo pa ih u pjesmu kad ja pođoh dao, da ih k'o fol takari. Peder neki garant. ” Dobar ” posao ostalim mahalašima napravio.

Nisu ni opjevani vazda naivni i mokrom krpom opičeni.udareni. Ima ih i lukavih i podmuklih i opasnih. Mnogi je kont siguro propao. Počeli mi i talijanski šprehati. Po francuski odavno znamo svašta nešto zborit i pride raduckati. Ovce se iznenada znaju vratiti. nema belaja, ali ne stigneš ni đulu zakititi.

Jezero i brana bijahu znamen Bembaše.

Nad branom zgrada brane; sa onim zupčanicima ko cirkuski šator, oko zgrade hridine i stijene na još većim i manjim visinama.

Šta su tu ljudi svega lijepog i prelijepog radili? I staro i mladi i djeca. Sada ćemo govoriti samo o skokovima. Lasta, salto, orao, dva salta, kobac, trokstruki – četvorostruki aksl sa ili bez salta, aksel salto, lasta i salto, aksel lasta, poneka žaba, gušter ili kamen.

Nije bitno kako, samo nek se skače, što više. Iz šarene množine može se roditi blistava jednina. Bilo je samo jedno pravilo skači: ali nikad ni za živu glavu inside axel (unutrašnji aksel). Ako ga uradiš , načisto si nagrabusio. Tres u branu i nema te više.

Kombinacija ko u riječi slagati. Svi se trudili za što veće visine, ljepše, uvrnutije i riskantnije skokove. Sve do jednom.

Najčešće se skakalo subotom i nedeljom. Tada je najviše posjetilaca na jezeru. I ženskog svijeta polugolog. Kad je skoku prisustvovalo  žensko polugolo to  je mnogo značilo.

Sve sama Đejn do Đejn. Sve nasmijane, vrckave, migoljave i uspaljene. Valjalo se tada Tarzana igrati ne sa brane, niska je ona. Sa zgrade i hridina poviše nje se skakalo. Da ti neka kaže da se treba sa Babinog zuba skakati, skočilo bi se.

Poslije se može i o igri ja Tarzan ti Đejn razmišljati. A nije da nije bilo i toga i bez skokova. I tada nisu bile samo polugole, zaćas bi postale   nage ženskinje. Dariva haman tu do Bembaše bila. Niko se nije brino za guje, a bilo ih hejbet.

Poginuo jednom jedan čo'ek. I pad je let. Poletiš nema više povratka i padaš dok se vode mile, drage i nježne ne dočepaš.Joj rahatluka, majko mila.

Čo'ek trostruki aksel plus dva salta sa krova kuće na brani izveo. Jak vjetar iznenada zapuhao, na branu ga bacio. Nije on htio inside axel jok. Vjetar ga izokreno, ni kriknuti nije stigao Jedno muklo tres i gotovo.

I bi čovjeka pa ga nema. Branu odmah spustiše jezero isprazniše. Džaba, čoek mrtav pa mrtav. Godinu dvije niko ne skače, u plićaku se dunaluk brčka. Starija generacija više ne skače niti uči mlađe. Mlađa polako, bojažljivo, za par godina stasa i posta glavna.

Poginu drugi put jedan od ovih mladih. I pad je let. On dvostruki salto plus aksel izveo. Nije on htio aksel inside,jok ni za živu glavu. Neki se tuberan u publici na zdravo zakašljao, onaj ga pogledao , zaboravio da je u letu i hek o branu. Začuđen toliko bio da ni kriknuti nije stigao. Jedno muklo tres i gotovo.

I bi mladića pa ga nema. Branu namah spustiše jezero isprazniše. Džaba, mladić mrtav pa mrtav.Godinu dvije niko ne skače u plićaku se svijet brčka. Mladići više ne skaču niti djecu uče. Djeca polako bojažljivo za par godina stasa i postadoše glavna.

Poginulo treći put neko dijete.I pad je let.Ono samo lastu izvelo. Iznebuha orao na njega naletio. Niko nikad ne sazna što i zašto. Vidjelo se kako.Orao zagrebao dijete ono kriknulo. Dijete malo, ni krivo ni dužno, hek u branu.Jedno jedvačujno kvrc i gotovo.

I bi djeteta i nema ga. Jadna li mu majka. Branu namah razmontiraše. Džaba, djete mrtvo pa mrtvo. Djeca više ne skaču i nemaju koga učiti. Niko slijedećih godina nije bojažljivo stasavao i postajao glavni. Koliko se znalo niko više nije skakao. Plitko za insana.

Poginla je i četvrta osoba. Jedan pijani hajvan se za opkladu trebao popeti na nekadašnju kučicu za branu. Oklizno se, kažu u letu se pokušao za nešto uhvatiti ali ništa ne nađe. Nije bilo hek i tres. Kiša padala, Miljacka nabujala nije bilo je buć. I bi pijanca pa ga nema. Nisu imali šta spustiti. Džaba pijanac mrtav pa mrtav. Pijana hajvanska posla.

Nije se tek tako išli skakat ne benbašu. Svaka škola imala fiskulturnu sekciju. Ko svaka jednoumna politika i socijalizam htio praviti svoje uebermensch.

Sjećamo se fiskulturne sale Hrasno i priprema fiskulturne sekcije za dan škole. Tada ta škola bila četvorogodišnja, mala matura kažu. Dvadeset gimnastičara završnog četvrtog razreda je trenilralo za slet. Tako je bilo u svakoj sarajevskoj školi, maloj ili većoj.

Faruk Šuko trebao na rukama prohodati duž sale. U prvoj polovini iz ručno hodajućeg stava napraviti dva salta i između premet. U drugoj polovini sale isto tako.

Naki Dobro Dobri zvijezde dijagonalno salom trebao raditi. U prvoj polovini dva premeta i jedan salto između,u drugoj isto tako. Il’ mu teže išao salto ili je to bilo radi sinhronizacije.

Njih dvojica su morala to sinhronizovati, na pola sale se susresti i na centru jedan salto drugi premet za cenat se mimoići. I nikad nije bilo ni hek ni tres.

Poslije na red dolazili preskoci preko kozlića i sanduka. Tu je glavni bio Edin Sprečo. Šta je taj dječak radio radi. Bio najviši od svih, štrkljast i krakat. Premet sa saltom, aksel sa saltom, salto sa akslom, aksl sa saltom. Konj, Miro Cerar u najboljim danima nije mogao raditi stvari kao Sprečo. Valjda dijete pa ne zna šta su mogućnosti ili nemogućnosti. U parteru Šukalo, Sprečo i Dobri neprikosnoveni.

Neko nešto zezno i sleteri prestali vježbati. Kažu roditelji se pobinili, djecu na smrtonosne park hour vratolomije tjeraju.

I neko će nam pričati o park houru.

Ubrzo poslije ipak održanog sleta generacija malomaturanata se raspršila u druge škole. Neka djeca nalik parkourima nisu došla ni do trećeg razreda, a kamoli do male mature.

Šukalu se krv u mozak malo slila, pa je ponekad neko salto znao izvesti kao inside aksel i uz čista mira  ruku slomit vrlo često. Samo jednom glavu glavu. Šuti, belaj živi. Nije imao nikog da ga na Benbašu vodi il’ mu stari lovu za tranvaj propio. Dobro ispalo, pametan mu otac, kakve je sreće glava zijan; garant.

Sprečo se fudbalu dao. Po makazicama se vidjelo da je gimnastičar bio. Skokovi ga nisu zanimali. Čitaj roditelji zabranili. I fudbal je skoro kao gimnastiku znao.

Sreća Dobrog ponovo u mahalu vratila. Išao je često na Benbašu, stigao do skoka na noge sa brane. Kažu za početnika skoro solidan bio. Ono skoro je rastegljiv pojam. Sreća njegova, ubrzo branu rasturiše pa se nije morao plašiti ni vjetra, ni tuberana, ni orlova ni inside aksela. Što je taj Dobri sreće u životu imao,to se ne mre opisati.

Da li je neko još koji put na Benbaši poginuo, jest. I više puta. Sa Babinog zuba ili sa Jekavca su se skokovi izvodili. Oni letovi sa Jekavca nisu romantični, niko te ne vidi i mnogo su rjeđi.

Letači sa Babinog zuba se trudili da svoj usud romantičnije i nježnije ispune. Poslijednji je to let u životu. Nesretno biće se popelo, ne može ga niko zaustaviti. Oni na estetiku i složenost letova nisu obraćali mnogo pozornosti.

Jedno muklo hek, tres, kvrc i buć i nesretnika nema. Iako je visina bila smrtonosna nije skakača briga za inside aksl bilo.

I onda oni meni parkhour. Nemojte više tu riječ  spominjati, zbog djece, njihove nerođene djece i poginulih parkhouraša.

Nemogući broj pasa uškopljen a oni se hvale

 

 Neko ekološko društvo za zaštitu životinja se na sav mah hvali , kako je u Sarajevu uškopljeno 13 ooo kerova uz njihovu pomoć. Ljetos u više navrata pod kešinu nam  natandariše i o mozak obiše svoju hvalu.

Vidi hajvana kontamo mi. Kakve veze ekologija i  škopljenje hajvana imaju veze. To bješe ona nevažna stvar.

Ono važnije:

Društva neka, humanitarne, hajvanski i insanski dobročinitelji niču na svakom koraku , svakog trena. Kao da nam milioni raznih krvopijskih dobrotvora nisu krv i sve živo isisali, a ništa poklonili. Svi vide neki ćar u dobrotvornom radu.

Ovako vam finansiranje dobrotvorstva ide:

Skupi se recimo devedeset devet milja maraka. Kažu mi skupili toliko, a devet milja i devet stotina maraka treba dati primalac donacije. Primalac vam je onaj blećak što ga vazda natakare. I on se uvali trinaest milja i osam stotina maraka u kredu kod MMF , da učestvuje u vlastitom donatorstvu.

9.9oo više 3.9oo kamata = 13 8oo . Čista računica.

Sad bi Deba reko, ljubim ves u blentaru pametne.

Lenji bi dodo; aha, jašta.

Oma bi komentariso koliko je to bijelih bubrega ljudi moji. Mogo bih čitav jedan vakat, devet stojanki devet cenera i pride  ,vas cijeli dan havljat bubrega.

Hercu bi zamalo herc strefio; jedničak bi se pito ko će to vraćati.

Mojsije bi se valjo od šege. Kaže  , natakarim zemlju koja mora toliki kredit uzimati, ja dva puta više harmonika niz ledine tandaro.

Dobri bi se samo zagledo u maglice i konto vidi te li  lijepih putanja slatkice moje.

Ašik ljube nismo ništa pitali. One su o humanitarnom radu, sportu, politici, ratu i slčnim stanjima imale paradoksalan stav. Njima se uvijek takarilo kad se o tome pričalo. Manje više i o svim temama koje nisu vezane za djecu ili ljubav.

Koliki je hajvan razglabao u kafani o svjetskoj situaciji, bili humanitarci i skakali za svoje timove to se ne može izbrojati. Skoro po zemaljske kugle. Kažu mogu raditi sa svojim slobodnim vremenom raditi šta hoću.

Njihove žene i djevojke nisu imale slobodno vrijeme. One su uspavljivale djecu,  peglale,  gledale da manje zbore , da im hrane ne zagore. I sasvim normalno vodile ljubav sa onim mahalašima koje nije intersovala, politika, rat, humanitarci i sport.

Ti mahalski dječaci su druženje , sa ženama koje nemaju slobodno vrijeme, nazivali svojim karitativnim radom u dobrovoljne i merhametli svrhe.

A onih uškopljenih , ne ljudi , nego cuka , njih 13 ooo hiljada, nam nešto mnogo žao. Jedan potez cvik i nema aparature. Nema potomstva kažu ljubimci pasa i riješen urbani problem. To je pravo ekološko razmišljanje.

Baš nas živo interesuje šta bi sa 13 milja aparatura. Jesu li koji suvenir sebi ostavili, kao orden za svoju ekologiju, ekološku im mamu alotriramo.  Nisu im mame krive, što su odgajale đukele.

Na kraju zajključismo da ekologija i hajvani i te kako veze. I ekolozi i hajvanski dobrotvori su vam veliki hajvani, mnogo veći od pravih životinjskih hajvana , zato se slizali i njuše iste stvari. Isto ko đukela đukeli.

Neki ih tako vabe. Ne đukele, oni su psi i hajvani.  A đukele su oni koji ih škope.

Voljeli samo na jedan dan dati vlast uškopljenim psima,  da oni to urade ljudima ,  što ih prije od „milja“ prozvaše đukelama.

O toj najvažnijoj stvari ove basne o samom fikarenju ćemo neki drugi put.  Taj dio priče zaslužuje svoj posebni tretman.

Jugoslavija

 

Danas je komunistički rođendan jedne predivne zemlje koju su ubili SHS fašističke zvijeri. Neka im , mi ćemo im samo saopćiti da se nikad nije po dobrom vratilo onome ko ubije svoju majku.

Jeste , koliko god to neko poricao bila nam je majka. I to dobra majka. Bilo u njenim jedrima i kukolja, koji je ona držala pod kontrolom dak je bio živ njen duhovni  otac.

Onda se kukolj razmahao i bilo je to što je bilo.

Ubijena je u 46 godini. Vrlo malo je to godina za jednu domovinu. Današnji dan unijeće tugu i sjetu u mnoge domove.

Oni zli,ubice će po običaju likovati.

Svako se nosi sa svojim sjećanjima, radostima, tugom, ljubavima i ljudskošću na svoj način.

Danas ne želimo nikome nametati svoja snoviđenja i sjećanjana Jugoslaviju.Svako će potraži utjehu na svoj način.

Mnogi upotrebljavaju izraz bivša nam domovina. Ne može ona nikad biti bivša, ona može biti samo ubijena ili ako vam je prihvatljivije: zauvijek usnula ljepotica.

Prvu misao koju vežemo za domovinu je ljubav. Zato moramo govoriti o ljubavi.O njoj ćemo progovoriti na svoj način:slikom, muzikom i ponekim arhaičnim tekstom.

Volter

Nedavno nam nahvališe Voltera., koda da mi nikad nismo čuli za njega.

21. Novembra bila godišnjica njegovog rođenja. Nismo bili raspoloženi za sporenje. Čovjek je ipak zaslužio kratki osvrt na bogato djelo koje je iza njega.

Rođen je kao francuski filozof, pisac i istoričar imenom Fransoa Mari Arue jedan od najznačajnijih mislilaca evropskog prosvjetiteljstva u 18. veku,

Bio je strastveni protivnik Crkve, borac čiji će radikalni poklič:


Uništite bestidnicu! (Éerasez l'infâme!)

snažno odjekivao čitavim stoljećem.

Jedna stvar je nama bitna:

Imao je istovjetan odnos prema crkvi i Vatikanu kao i mi prema svim kanoniziranim i institucionalnim religijama.

Bio je gorljiv protivnik crkve i svog zla koji ona nosi.

Njegov radikalni poklič je bio:

Uništite bestidnicu! (Éerasez l'infâme!)

Tokom čitavog 18.vijeka je snažno je odjekivao Evropom .

Mi crkvu nazivamo bludnicom što mu znači skoro isto.

I Volter i mi smo samo prenijeli koju je Jovan Evanđeliste u Otkrovenju sa početka ove ere, prije skoro dvadeset vijekova dao svijetu na uvid.

Svijet to ne vidi ili neće da vidi.

Ideju o crkvi kao dežurnom svjetskom zločincu je predtsavio 1759.godine i nabrojao sve zločine koje je počinila i činii crkva.

Sasvim logično njegov najveći protivnik je bilo hrišćanstvo i Rimokatolička crkva; osnosno Vatikan. Optuživali su ga za podrivanje prestiža crkve, a time i monarhije što po crkvi vodi degradaciji morala. Tada mu nisu ništa mogli. Bila je to era prosvetiteljstva kojoj je on bio predvodnik.

Uvijek je tako , ko će o maralu nego ostarjela ofucana bludnica.
Siluješ,iskasapiš i pobiješ više od tri četvrtine svijeta i onda opominješ moralom. Takve su bestidnice, đon obraz.

Imao je i jednu veliku neslobodarsku fulu. Nije bio pristalica republike i demokratije.

Njegova naklonjenost elitističkim krugovima je bila evidentna. Hedonistički život mu je nalagao boravak na dvorovima mnogih vladara. Luksuz, banketi, učena konverzacija i pozorište su se jedino moglo dostići u krugovima aristokratije.

Zbog toga je bio gorljiv pristalica umjerene i liberalne monarhije.

Njegovo mišljenje o idealnim vladarima je anulirala sva njegova pozitivna prosvetiteljska stremljenja i pisanja .Ne može se očekivati da se neko prosvjetljuje, a voli šačicu narodskih kvopija i ubica na račun masa pučanstva.

Hedonizam nije nikakvo opravdanje. Slobode ima ili nema. Torture i terori isključuju slobode.

Žao nam Voltera imao je potencijala biti jedan od najvećih historijskih ličnosti. Pao je na ispitu ljudskosti, a važio za vodećeg prosvetitwelja.

Nama tu nešto ne štima, pa nismo uopšte skloni Volteru.

Njegove duga i uporna borba sa Vatikanom i hrišćanstvom nas je spriječila da ga svrstamo u farizeje i ublehe.

Zaljubljena u Bosnu i veoma hrabra

 

 

  žena i san   Izvor Modre rijeke   grad čednosti

 

Kad pišemo o zlu mi nikad ne govorimo o onom dobrom i lijepom pučanstvu.

Svaki narod bi trebao biti prelijep i čestit.Tako mu od Boga Milostivog dato.

U svakom žitu ima i kukolja.Tako u svakoj zemlji postoje  abortusi kojih se ljudskost odrekla. Nažalost oni imaju moć.

Nekako ,nenadano tiho ,prolepršaju neka tanana bića kroz ovu divnu  Bosnu Zemlju Božje milosti  i bjelinu njenog plavetnog  Grada čednosti. Tih par zamaha krila u svjetlucavoj mirnoći  sanja učine da se  beznadežno  zaljube u Bosnu,njene gradove, ljude i  njene raskošne darove.

Danas  i sutra ćemo pričati o tujinima koji su zavoljeli ove predivne Božje blagodati poklonjeni svijetu da ih vole.Riječ je o bićima koje su svoje impresije o Bosni i Sarajevu prenijeli na S potral.

Dame imaju prednost,a ova krasotica se javila prije onog drugog.

Zapis mlade američke studentice Amber Mc Daniel je objavljen  pod naslovom:

Bosna je najljepša zemlja u Evropi .

Djevojčica piše od srca , mi se raznježili. Pogađa svaki naš damar i piše o Bosni i njenim ljudima skoro da bira riječi koje mi u našem rječniku imamo.

Zaista ga vrijedi pročitati.

Zbog toga ga nećemo ni tumačiti ni komentarisati.

Bojimo se da njegovu nevinost ne uprljamo. Potražite ga i pročitajte.

Dva krajnja odlomka ćemo preslikati:

” I to je samo mali dio ljubaznosti koju su mi pružili potpuni stranci. H r a n i l i  s u  m e  i  p r u ž i l i
s m j e š t a j. (kurziv) Podjelili su svoje živote sa mnom, a nisu ništa tražili za uzvrat. Vjerovatno ih više nikad neću sresti i neću im moći „ vratiti „ ono što su mi pružili, ali ću ono što su učinili iskoristiti kao inspiraciju kako bih ovaj svijet učinila malo boljim mjestom. ”

I da, svijet može biti strašan, ali je isto tako lijep i nema boljeg načina da povratite vjeru u ljude od toga da „ izađete vani „ i stavite sebe u njihovu milost. ”

Mora, prelijepa djevojka, skoro pa dijete; iz stranog svijeta da dođe, našim vaskolikim portalcima i autorima napiše članak i ” šamarčinu ” – lekciju pismenu da zvekne, da im vjerovatno uši zvone.

Piše ona o našoj Bosni , dobrim ljudima Bosancima, otvorenog srca i uma, kako to neuki ne znaju, niti pišu.

Iskreno, bez straha,iz blage dječije duše.

Prepoznajemo voli  krhka  djevojčica ovu našu prelijepu Bosnu , Zemlju božje milosti, više od mnogih koji u njoj žive.

Hvala tebi koja si veoma hrabra i čestita; tebi što svijetu sama lutaš, grlice bijela Amber Mc Daniel.

Od srca ti želimo da uspiješ u naumu da svijet učiniš bar malo boljim mjestom.

I mi se trudimo ali…

Na našim stranicama je najviše ljubavi,cvijeća,nada i želja.Sve je okićeno lepršavim bojama i muzikom sanja. Pokušavamo prodrijeti da božijih čeda.Ako koje obradujemo ili mu ulješamo tren bićemo zadovoljni.

Ovo nebo naše,ova zemlja naša,Grad čednosti ,Modra rijeka i ljubav je sve što želimo.To pokušavamo da približimo Bogu milim ljudima širom predivne planete,jednog od njegovih darova svoj  cvijetnoj  djeci našeg vakta.

 

Oni jašu Mojsije harmonike baca X Epizoda komplet

X Epozoda  

Čuo Oma za nečuven ulet konja,poželio da iskuša  Dobrog u nekoj prilici gdje će on imati kontrolu nad situacijom,nikako da mu se posreći

Jednom on i Oma bili u posjeti jednoj u bolnici.Kosi iznenada pozlilo.Ništa opasno , kažu hećimi. Kad ono tako kažu nika ne izađe na dobro. Ako kažu nije loše ili nije najbolje, to se nekako pregrmi. Ali kad kažu ni'ta opasno  ili neko bude natakaren pa rikne, ili neku opasnu boljku sam sebi prihevto i samo natandaren bude. Riknjavae neminovus poetica garantus.

Vidi one žuju,jes’ dobra, poješću joj nešto ko sogan dolmu,samo  se uvali.Dobri prišao i pita:

Gospođice,da li vi to mene čekate.Da imam ružu sada bih vam je poklonio za današnji dan,a sebe i buket za uvijek.Dobri  Prever.Ove dvi zadnje riči ni on progovori,on in samo mislin.

Borka, tako joj ime bilo ,se slatko nasmijala i poklonila mu sebe taj isti dan,i poslije tog dana se  nikad  više nisu vidjeli.Bila u posjeti mužu,pa se sutradan vratila kući,na istok.

Dobri je bio istinski đentlmen. Obećo da će je nazvati,ali nije. Zato je valjda tog ljeta osto živ.

Što ti je to bilo vrijeme neoprezne mladosti?Ponekad se jednostavno imalo sreće.

Onaj čovo ,Borkin muž, se jednog vikenda nenajavljen vratio kući i upuuco brata.Zateko ga  kako mu bratski gusla ženu.I nije se vi še vrno u bolnicu.Otišo direkt u zatvor,sam se prijavio.Pošten vakat

Drugi put bili na sahrani jednom komšiji.Neki profesor Simo Počuća,umro mlad ni četeres.Nije loš bio,ali se volio”šaliti”.Nešto ko :vidi mi novih cipela ili čarapa pa se uhvati za međunožje i podigne pantalone.Ili vidi što se nebo naguzilo,što je jabuka rodila,pa opet za međunožje u dizanje pantala.

Jal’,peder,jal'blentovija ,jal’ nedostatak smisla za humor,nismo uhavizali,prerano skino ruke sa međunožja.Roditelji nas potjerali na sahranu.Mi ne bi.Tada nismo imali respekta prema smrti.Sada imamo.Ne radi nas,već radi toliko mladosti i nevinosti što je pobijena i nestala.

Ali Dobrom bi se često  posrečio ulet.Zapravo uvijek.Zato on uvijek govorio:U svakom zlu nekom hrli sreća.

Pas ga jebo,najćešće njemu,uvjek bi Mojsije govorio. Kad bi se nakašljo neka bi skontala da je to zavodljiv kašalj.

Sahrana  gotova.Lenji progovara,još se nije sasvim ulenjio,još se pomalo batrgo.Vala sad bi trebo Simo da ustane i uhvati se za mešunožje i kaže,onako šeretski:

„Uh,ljudi moji jes’ me nebo naguzilo.“

Nije usto iako je vrijeme bilo baš takvo,nikakvo i debelo oblačno.

Oma povukao dobrog za ruku i šapće mu:Joj,jes…Mojsije ga šuta nogom i kaže mu šuti ćafire,ni je'ne,groblje je,sveto mjesto.Mrtvi gledaju.

Ali kasno je bilo.Dobri već zaosto,oči mu trepere ,odvaja se od konzilija ,prelazi opedesetak metara,slabašno se zakašljuca primi  žensku za ruku zagrli je i ruku pod ruku napustiše greblje ,pravac taxi i džada .

Deba se pita šta ono bi.Oma  objavljuje ovo vrh uleta;bez riječi.Mojsije kaćže kako ba bez riječi ,jesi li čuo da se nakašljuco.

Dobri im nikad nije objasnio da je to bila ljubav njegovog života.Ona prva.Za njega su sve žene bile ljubavi njegovog života,one prve. Nije htio da im rasterećuje mozak suvišnim informacijama.

Oma je opet imao svoj ulet:

-Jesi dobra ko bedevija,da nisam gadljiv pojo bi ti govno k'o sogndolmu.

Uvijek se čudio kako mu ni jednom u životu nije ulet nije uspio.

Njemu to bila glavna šala.Čim vidi žensku,a on svoju uletnu rečenicu.Ne zna se šta ga više oduševljavalo,ulet ili noga.

Ovaj mrak ulot aktiviro po Kosinoj smrti,onih par dana kada je još očekivao da će se Kosa vratiti.Kada je skonto da se neće vratiti, odlučio je da se osami.

Ponoć punog mjeseca.(To je druga priča,nije joj ovdje mjesto)

Deba vam pokupio fazon od Ome  pa ga on počeo primjenjivati:

 -Ja nisam gadljiv ko Oma ali bi ti pojo bi ti govno ko ćevapćić.

Nema veze dali cura zna Omu ili je gadljiva.On htio i kopirati Omu i biti orginalan.I jedan jedini put mu upalila ta fora.Toliko je bio oduševljen da je žensku kod koje je upalila oženio.

Ženska je bila gadljiva i od tog berićetli  ”udrvaranja” joj se povraćalo,ali je toliko bila zatelebana u Debu da je sve prgrmila da bude u njegovom društvu.Osim toga sve joj se drugarice poudale,vrijeme je i njoj bilo da se rješi svrabeža.

Nikad im se nije posrećilo da imaju djece.Za priču nije bitan razlog,a bila su dva.Ako stignemo,možda vam ispričamo,ako ne nikome ništa

„Za moj gušt onu aj , jesen dođe jabuke i kruške zriju mene babo ćera u armiju.“

Dosadilo Mojsiju da ga Deba moli da mu odsvira onu armisjku o jeseni i voćkama.

Znao Mojsije kao i Oma,najebaće Deba u armiji ko neka stvar nad roštiljem kada se radi provjere  straha nad njim stavlja.Žao mu Debe iako zna da je možda i zaslužio.

Jednom se Deba napio i zaplakao.Njemu zaplakat ko u nos olovku zagurati.Kad nespreman u školu dođe,a bnastavnik ga pozove na tablu,on se sagne ispalo mu nešto pa hek olovkom po nosu.Krv kao iz česme.Natavnik direktoru,direktor kući,on u nečiju bašti međ zelene voćke zaroni.I tako pola godine svaki dan.

Poslije se nije moro bubati olovkom.Bilo je dovoljno da ga nastavnik prozove,on se nategne ,prne i krv mu na hojdanu kapa ko mjesečnica. Krenulo ga, ni šta više od sedmog razreda nije učio,do tada se jadnik mučio.Živaca zere nije imao,sve ga nešto vabilo napolju.

Ako bi kiša pojaka padala,on bi se nalaktio, guz u vazduh pa prdio,i prdio i brojao.Jednom je kaže došao do broja 321 ,ali ga sestra u guzicu heknula i smrad prekinula.To ga toliko zabolilo i neku kost,valjda trtičnu poremetila,da više nikad nije smio ni vjetrić pustiti.Ako pusti danima je morao ledene obloge obloge stavljati.

Onda je našao novu zabavu naučio se podrugivati.Kad bi se na Bjelavama podrignuo čulo se u drugoj gimnaziji, ponekad do  malog parka i glavnih supova.

Mnogo ženskih ga nogiralo zbog podrigivanja.Nije on to namjeno činio.Njemu to neka ovisnost bila.On krvnički podrigne usred plesne sale,kina,diska,na ulici ;nije bitno.Simpatičan,nestašan i zabavan bio.Nije da ga ženske nisu išle.Išle ga one.Ali ga češće nogirale nego što je on mogo skontat.

Nije bitno da li ga djevojka za ruke drži ili ga grli i ljubi,on ili lavlje podrugivanje,ili gorilinu ,svinjsku,bikovsko,bizonovo,jelenje glasanje ispušta. On gorila ženska nogu Debi. Mnogo ženski dođe.Još više ženskih ode.Nje,uto normalno.Žensko dođe ,pa ode.Ali podrugivanje osta.Nikad ga podrugivanje nije iznevjerilo.Do jednom.Zapravo on iznevjerio podrugivanje.

Recimo odvede neka nova da ga upozna sa roditeljima.Sve teče u redu,Deba provaljuje,pravo, ekonomiju kad je rapoloženiji i medicinu studira.Nikada neki inženjerski faks ni za živu glavu,odmah bi ga prokužili.taj nije znao koliko pertli na cipelama ima.

Zbog takijeh problema uvijek nosio kundure bez pertlanja.Tako ga niko nije mogo provjeravati koliko pertli nosi.Za svaki slučaj jedan par pertli je u đepu nosio.Kupio one najveće vezice od čet'ri metra. Isjecko ih na frtalje metra izračunao da ima trideset dvije pertle.Konta hajde sad me pitajte koliko pertli imam.

Oma ga prokužio dok je Deba prdio i svima olajo da ima ti'set dvi’ pertle.Ide tako Deba ulicom i prvog koje sretne pita koliko ima vezica.Ovi muodgovara ti'set dvi.Deba pita,drugog,trećeg i tako dok nije došo do stotog.Poslije nije sreo nikog poznatog.Njemu drago bilo jer je ispito sto ljudi,taman jedna centofilija.

Toliko mu drago bilo da je bacio pertle i nikad ih više nije pominjo.

Znao i po neku pametnu viknut.Roditelje se počnu zaljubljivati u budućeg zeta,sve ga hvale ,a hvale i kćerku.Odjednom Deba ničnim izazvan počne podrugivat, prvo ko jež,pa ko zec,puh,lane,janje i tako dok ne dođe do bika,bizona,lava,tigra i slona.

Otac djevojčin brže u sobu po pištoj ili pušku,ako toga nema u šupu po vile pa na Debu.Ovaj  se ibreti šta čovjeku bi,do maloprije sasvim normalan bio.I normalno noga.

Neke su ga noge stvarno zaboljele  .Ali pomoći nije bilo.Niko ne zna zašto se nikad,ama baš nikad u prisustvu kolegija nije podrignuo.Vojska ga izliječila od podrugivanja.Nikad više mu nije palo na pamet da se podrigne.

Niko njega uštrojio ili uškropio,on sam sebe natjerao na to.Jednim potezom.I cigani pjevali o tome.Ptice nisu.Nisu vidjele šta se desilo.Bila sezona parenja.Letjelo perje na sve strane.

Jednom ti neko od konzilija natakario Lucu sekretaricu onog Julija Wolfa što je drmo supom. Nije htio ali moro.Tako priča po čaršiki legla.

Srela ga Lica slučajno u gradu,nije ga poznavala.Baš je nešto gadno zasvrbilo.Nije da svrbi, gori ko planine poslije kavazove kišne dove.Gospodična uvijek nacifrana bila.Ide ponosno uzdignute glave a dolje je svrbi toliko ko da ima svrab u petoj fazi.Dođe joj da vrišti.Ali nije svrbež tek tako sam od sebe nasto.Jok.

Kad se Luci neko svidi ona ti svaki dan dvojicu u apsanu šalje dok ne dobije onog pravog.Ima da ga ima ili ima da ga ima,treće nema.Dobra  u svakom pogledu bila,a kažu  voljela  anamo ono i te kako voljela?Krvnički.Tako je narod olajavo.

Nećemo detaljisati :ali tu je i perje i kože letjela.Ni sebe ni ikog nije štedjela.Znalo je tu i oguljenih glava pasti.Ni Mujin majmun to ne bi bolje izveo.Zato ona u apsane slala sve,ali ni jednog od kolegija.Nikad ljubomorna nije bila.Znala šta se u gradu radi.

Konzilij joj simpatičan bio osim onog što se podrugivo.Taj joj na živce išao.Ona taman da zajauče ono joj mamo mamice; kad neki strašni lav joj zaurliče među ušima.I prekinu je u po posla.Dala da se stvar ispita.

Kraj I dijela

II dio

Imala moć u supu,haman   ko Wolf.Ako bi se neki jado,levat ili hablečina zaletio i osladio, a ne odradio kao Mujo kraljicu ,nije mu gino pržun.Izbirljia bila ko kraljica.Ako izgledom i stasom nije za garde nije dobar ni za Lucu.Od 15 do 90 dana zavisno od nezasluga.

Međutim isto tako kažu da se niko nije mogo pohvaliti da je povalio.Nije to zbog nekog strahaili đentlemenluka,već jednostavni nisu kružile priče.Tu je nešto bilo sumnjivo.Sa jedne strane se taslačiu ko kuja u tjeranju,sa druge niko je nije tako.

Vidio Deba Lucu,nije se podrigno nego uzdahno,nježno,čeznutljivo,hajvanski zablenuto.Čuj,moliću vas lijepo;Deba zaboravio na podrigivanje.Kad je došo kući,podrigno  Deba sa Bjelava ; nije ti neka kazna Luco,pet u cugu predevero;da ga ona čuje.Nije ga dopalo ono što se nado.Dopalo ga ono čega se nije nado.

Njoj uopšte nije bitno što se to o njoj pričalo i  pručulo.Ima levata i ljubavnika.Levati misle da mogu, pa nagraišu.Ljubavnici znaju da mogu  čak i više nego što mogu,:takare i ginu i čast ne daju,ako treba i ponovo,ali u zatvor ne idu.Pametna Luca bila imala pet anterija.Joj ljudi moji ne zna se koja je krcatija i koja se više biba.

Samo opet niko ne zna kako anterije izgledaju.Čak ni zaprisegnute tračaruše,sufijke i sihiraste hodže..

U  momentu onog svrbeža ,prolazio pored nje onaj od konzilija.Ovdje usud nema nikakvu ulogu.Usud uvijek djeluje kad svrbež mine ili ne mine.

Ona lagano vrisnu : Upomoć.

Kad Luca vrisne ,to nije glas, to je Maršalovo pojačanje od 220 w.

Plavac doleti. Drot se za šapku se jednom rukom drži,a drugom za pendrek. Gdje gori.Ona ga opauči,gdje će gospođa nasred ulice drotu blentavom govoriti gdje gori.Ne bi on to shvatio.Vodi onog u apsanu.Reko Wolf da ga ja ispitam.Nasamo;ima neke povjerljive informacije,niko ne smije čuti.

Dva drota ispred apsa.Dva ispred podruma,dva na spratu.Niko ne smije ući.To je bilo prvi i poslijednji put da je Luca u podrumu supa bilo koga ispitivala.Čuje šest drotova,čuje vas cijeli sup i čitav Fis pride,Luca jauče vrišti i cvrkuće joj mamo mamice.

Drotovi misle:
Joj,mamo mamice kakve li to strašne tajne Luca otkriva.Ispitivanje trajalo čitav taj dan i čitavu noć.Jedva se prekinulo.Moro doći sam Wolf i sa sprata se i  derati se :Luco dosta informacija.Nije smio prići bliže.Luca zafrkana bila,nije dala da je bilo ko u ispitivanju prekine.

Luca od tog ispitivanja načisto zviznula.Svaki dan patrolu pred akšam po konzilijaša ,pa ga Luci na noge u njenu vikendicu iznad Pašinog brda u Sedam šuma dovedu.Spuste se malo niže i čitavu noć dežuraju.Po sabahu ispitanika odvedu kući.

Pukla priča po gradu  dapojavio se veliki narodni neprijatelj,jer se Luca bakče i ispituje ,nekog ubačenog ,već šest mjeseci i  ništa ne uspjeva.   Narodu opet sumnivo Luca se tih stađuna plaho nakupovala i nanosila  anterija.

Kažu patrole neprijeteljski element tvrđi od stijena trebevićkih. Luca od muke vrišti, plače,kose čupa i leleče.Nikako tvrdog  elementa slomiti.Onaj jado muklo stenje i škrguće zubima uh,uh,uh ko kad insana u apsu tuku,a on se junak pravi i šuti.

Moro Wolf intervenisati.Luca ga ništa ne sluša.Svoje pa svoje.Ispituje li,ispituje,ne popušta.Julio ne bi bio Wolf da ne skonta caku.Skonto on nju namah,ali nije htio Lucu odamah prekinuti.

Osilila se ona i skoro pa  preuzela kontrolu nad supom.On moro preurediti sistem i ispremještati svo ljudstvo da bi preuzeo kontrolu.Kad je to završio,prvog sabaha poslije,otišao iznad Lucine vikendicu,nije smio ispod,i megafonom je moli:

-Ajde Luco ,ajde zlato kriminal u gradu porastao ne može se disat.

Čuše Lucu kako zajauka : Joj, mamo mamice.

Nikad se iz grudi ženske visoko rangirane drotovske sekretarice  nije prolomio takav krik bola i očaja.

Izlazi Luca,obučena ko prava žbirica.

Crni lakovani kožni đački kačket,nalik kapetanskoj, ispod koga viri plamena oblajhana kosa.Bakam lice,duge zasjenjene oči i rubinove usne stišavaju reflektorski osmijeh od uha do uha.

Crni kožni mantil ne baš po pravilu službe.Nešto je  kraći,strukiraniji i utegnutiji.

Kraći da istakne noge što se iz ramena rađaju i u mrežastim crnim najlonkama blješte tako da se tamne naočale moraju nabaciti i oči od ljepote zaštititi.

Utegnutiji da se jedre,okrugle bista grudi na razlete i gledaoca ne ošamute,raspamete i obeznane.

Strukiranija i diskretno izvezena tamnijim i svjetlijim nijansama crne svile da podsjeti  dunjaluk da je to njena crna, udovička anterija.Jer prava žena umire pjevajući sa osmjehom na licu kada srce ili medne usne na ljiljan nabija.To poručuje ona knjiga o pticama,ne mi.

U toj ili nekom drugo kita'bu o pticama još piše i da ima njaka druga ptica koja se ubija ,ali se ni na šta ne nabija dok umire.Ubija se da bi se jopet rodila i ponovo na nešto nabijala..Eto šta ti je nauka skontala.Neka se nabija da bi umrla,druga se opet ne nabija,pa umire dabi se rodila da se nabija.

Nemože ćovjek ništa uhavizati.Joj ludih ptica ili još luđe nauke.Samo bi se nabijali.Aman ko Luca i ubačeni elemenat.Ali oni pametni oni se nabijaju i izdišu,ali ne umiru.Nisu ahmaci mrijeti dok se nabijaju.Ako ih prekine srce ,prekine.Tu se ne može ništa učiniti,samo pomisliti : i od ljepote se može mrijeti i umrijeti.

Reče  jednom Mojsije  prijateljski nastrojenom ,ali stvarno obrazovanom i  pametnom policajcu,skoro pa naša raja:Jebo te bjeloglavi sup.Mislio se izvući na lešinare.Drot puko od šege pa otišao.

Deba zino i prišo nekom drugom drotu i reko mu:Jebote crnoglavi SUP.Uvijek mislio orginalnost prije svega.Drot puko od šege.Kad se presto  smijati za pendrek,dvije tri vaspitne,onako drotovski,krvnički po bubrezina pa u bajbok.

Osta Deba petnaest dana u Centralnom.Nikome se nije javlja.Pomalo pišucko krv.Nije stigo da se ikom javi ,čitavo vrijeme konto gdje je pogriješio.Skonto.

Izašo iz centralnog i onom drotu pravo u stanicu i sa vrata se dere jebo te bjeloglavi sup.Drot se razvali od šege.Deba taman da bude zadovoljan sa samim sobom,a drot palicu u ruku i hek , onako krvnički,drotovski po beubrezima,sada tri četiri puta.

Deba novu rundu,petnaest dana.Promokrio Deba krv ko da se olovkom ponovo počeo spucavati. Prođe mjesec niko ne zna gdje je.On se nikom ne javlja,konta gdje sada pogriješio.Nije mogao dokučiti.

Izađe on iz centrale,menstruacija ne prestaje.Jest manje je obilna i manje ga bubrezi bole,ali ne popušta ni bol ni krv. Debu nikad ništa nije moglo zaustaviti.Kad on nešto nanieti tako mora biti.Opet pravac kod onog drota i pomirljivo će:

-Reci mi jaro,matere ti žive gdje sam pogriješio.Ajd’ prvi put razumijem.Ja htio orginalan i različit od Mojsija biti.Drugi put sam od riječi do riječi sve isto ko Mojsije kazo;a ti  mene hek,još jače nego prvi put,pa opet u centralni.

-Kao prvo nisi  oni akcenat stavljo gdje treba to garant,kao drugo nisam te vaspitavao zbog toga,nego zbog tvoga podrigivanja.Čitav grad nas noću zove i budi zbog tvog hrkanja.Ne može se čestiti policajac čestito radi tebe naspacat.Pala odozgo direktiva,ženskog je roda,prvi put kad nešto zucneš,makar to samo „a“  bilo,hek vaspitna dva tri puta,pa u bajbok.A ako šta opet porogovoriš postupak ponoviti.

Pa se razvali od šege pa hek pet šest puta po bubrezima.Deba se bio mnogo razgovorio.Ovaj put Deba dobro prošo.Nisu ga odveli u centralni nego u bolnicu,osto tri mjeseca.Izvadili mu slijepo crijevo na zdravo.Morali drotovi zabašurit krvave bubrege.

Deba tada bio punoljetan a nije radio i morao od Muste pjane sa Višnjika posuditi knjižicu. Ovaj dobar i uvijek pijan čovjek bio,knjižica mu nikad nije trebala.jebo knjižicu kad imaš šljivu.Doktori su „ibretili“ kako četrdesetogodišnjak“ izleda ko dvadesetogodišnjak,a Debi drago što tako izgleda.

Jeste da je glavnog doktora Semiza dobro poznavo.Svi ga mi znali,živio u Derebentu aman do Himzarine.Puco prsluk Semizu za Debu.Mogo bi ovaj dvaput riknut što bi mu on otfikario crvuljak na tuđi papir.Nego milicija naredila fikari,bojala se da se bubrezi ne otkriju.

Nedugo zatim Mustu napalo slijepo crijevo.Semiz ga nije htio otvarati zato što je upapirima pisalo :Crvuljak otfikaren,to znači da Musto nema slijepo crijevo.Znao  Semiz i Mustu i Debu,ali htio malo takariti Mustu i uplašiti Debu.

Musto nije mogao dočekati kraj šale i od uplale bubrega rikno.Njegov crvuljak Debi operisali,krvavi Debini bubrezi njemu dohakali.Nikom ništa.Jadni Musto nije imao protekcije ko drotova ko Deba.Njemu poetičnije bilo umrijeti od tuđih  bubrega nego od ciroze vlastite jetre.

Deba pameti poslije došo ali se  nije   promjenio.Podrugivo se sada za pet šest slonova  i sedam osam lavova odjednom,ali nikad više ni jedne pred drotovima nije progovorio.Znao je da ga čekaju.pa instikte izoštrio.Kupio naočale bez dioptrije i na njih  retrovizore ugradio. Sve misli da sa njima pametnije djeluje.

Tog ljeta se Mojsije nešto ljutno na drotove;zbog Zlate odmurijao petnaest dana..Nije ni zbog Zlate nego zbog konzilija.Oni svako malo u zatvor.Njemu se čini u inat njemu.Vazda zaglavinjaju kada njega nema.

Uvijek Dobri,Lenji . Herco i Deba.Omu nisu dirali zbog đozluka,a imo pronicljiv pogled. Vidjelac pravi bio.
Ovako je to počelo.Prvi put zaglavio Deba isti dan sa njima,ali malo prije njih i ostao u apsu petanaest dana poslije njih.Ono izašli za par sati.To je ono kad su jahali konje.

Nije ni konje nikad jahao sa njima,ni za njima ni ispred ni pored njih,jebo ih pas.To mu najmilija i najsočnij psovka bila.Druge nije imo.

Nije sa njima ni lavove vodio na pišanje.To je ono kad su njih  četvorica drugi put otišli u zatvor.Deba opet osto petnaest dana ,a njih trojicu jopet pustiše nakon dva tri sata.

Valja to  ispričati,malo poslije, Mojsije u radu čeka,a naoštrio se.

Nije se ni ligurama niz bob stazu spuštao sa njima.To je ono kad su oni treći put otišli u zatvor.Ovo se još nije dogodilo,ali on zna da će se dogoditi,jedan kroz jedan.On već vidi njih četvoricu kako se spuštaju ligurama sa nekim ženskinjama,điđi-miđi prije,pa điđi-miđi u i niz bob stazu.Ovo ćemo ispričati kada bude vakat.I zna isto tako jedan na jedan;trojica će izaći ,a onaj konj jedan što nikad neće pameti doći , će opet petnaest dana u centralni otići.

Puco Mojsiju prsluk i za konje,i lavove i ligure.Nije ga briga ni koliko za rahmetli komarca nekog.Bolan ,te ti apsane slijedile poslije višednevnih điđi-miđi parti.

To se već događalo na početcima „novog svjetskog poretka“.Nije da ih je to interesovalo ili privlačilo.Oni bili magnet za novi svjetski poredak,gdje god oni ,eto ti njega.Oni to ne vide,ali tako je to bilo.Ne vide jer su u behutu.Ogromnom.

Kraj drugog dijela

Treći dio

Anterije bile prošlost.Tek ponekad  bljesne neka i otkriva one bjeline i snove.Oni plaču i ljubav vode.Ove neke nove ženke se čude,ali im ne smeta,jer dobijaju šta žele i što više nikad neće  od drugih dobiti.

Nebeski jahači to rade kao da nikad više anterije neće vidjeti.I ne rade to njima.To oni ljubav vode sa Proljećem, Zlatom,Frkom,Jelom Jelom Jelenom,Malom guzom,Kosom,Hanom, Ankicom ili nekim drugim mirisnim đardinom.

Te djevojčice što su se rađale bi njihove ljube,žene, bile su nalik samoj ljubavi,snovima i cvijeću. Koliko mnogo cvijeća ima,koliko tisuće vrsta ih ima.Niko nikad spoznati neće.Koliko boja, mirisa i valera svega toga,još manje je moguće dokučiti.To bi bilo isto kao zvijezdice  njine sestrice brojati.Svaka od tih djevojčica  jedna prekrasna maglica.Imale su samo jednu jedinu manu.Zov majčinstva.Neka.Tako treba.To je najdivnija i načudesnija mana ljubavi.

Bog Milosni je žene obdario ljepotom i sjajem da bi im ljubav muževa darovao.I njihovu njima.

Išlo Debu tih petnaest dana centrale ko budalu novine.I tri mjeseca bolnice ,čudo jedno.

Drugi put u bolnicu išo kad je Dobri ležo na maksilofacijali zbog papiloma lingve.Debi neko objasnio da je to neki piklić narasto na jeziku.

Za njim prvo Mojsije,ima šuhu da ima papilom lingve.Doturi ništa ne vide,ali čuli da je Mojsije prorok ,pa ga prime.

Čuli Deba i Herco da je Dobrom  i Mojsiju krenulo ko budalu novine  i otišli da ih  zavedu među pacijente.

Našla se ona ista hablečina koja je Mojsija primila.Herci već tada iz nosa virile.Prozove ga doktor,ustane Herco  i u ordinaciju.Deba za njim,doktor ga zaustavlja i kaže jedan po jedan.Deba se zavali u smjeh.Gleda ga doktor i sam sebi kaže:Joj budale,ljudi moji.To mu jedina pametna tog dana bila.

Pita hećim šta mu je.On odgovara da ima slabo srce i pokazuje nalaze.Ono crno na bijelo dva puta ga hercika strefila.Naglašava da ga svako malo herc strefi,naročito kad Lela Jela Jelena safirli anteriju obuče.Pita ga doktor  kakve veze imaju anterija i srce.Nikakve kaže Herco ali njega srce uvijek hekne kad vidi  Lelu Jelu Jelenu u safir anteriji.Što ona ne promjeni safirli i ne obuče drugu.Promjeni ona,ali njega srce onda ne strefi.To je dobro kaže doktor.Nije Leli Jeli Jeleni dobro.Kako joj nije dobro?Zato što onda nju strefi srce.Zbog čega nju strefi srce.Zato što mene nije strefilo srce.Doktor ovo ne može razumjeti pa ga jednostavnije pita.Ajde ti meni sve polako ispričaj da je to mogu razumjeti.

Herci drago što on obrazovanijeg od većme sebe može  naučiti,pa objašnjava,polako i po redu.

Lela Jela Jelena ti je moja djevojka.Kad joj se primerači, obuče biserli haljinu i mene srce strefi.I sve je u redu.Jes,ja kasnije moram kod hećima,ali šta se može,naviko ja.Ona bi da me poštedi i  ne obuče biserli haljinu i mene srce ne strefi,nego nju srce strefi.Kontaš dotur.

Doktor ne kontra,ali kaže kontam.Herco zna da ga hbalečina ne razumije i nastavlja.

Nju herc strefio zato što mene nije strefio,eto to je tako jednostavno.Zato ti ona uvijek obuče biserli anteriju i mene srce uvijek strefi.

Doktor zino ko peš,ulazi Deba bez kucanja i još se valja od šege i kaže:

-A dotur,ne mere ga čovjek ništa skontat.

-Ko si sad pa ti i šta trebaš?

-Niko i ništa mi ne treba, nego poslo me Semiz sa ovom hablečinom da nešto ne zabarlja.

-Pa gdje mu je uputnica.

-Nema je.

-Što je nema ?

-Otkud ja znam,zato me Semiz poslo s njim,Kaže vodi ovu budalu na makilofacijalu.?

-Što nije dao uputnicu?

-Nije ga mogo ništa razumjeti,pa je nije ni dao.

-Vodi ga nazad Semizu da mu da uputnicu.

-Bogami je neću,znaš kakav je Semiz poludi i eto ti odmah otkaza.

-Gdej radiš?

-Nigdje.

-Šta ti može?

-Sve,ima ti taj pamćenje ko u slona,kad god se zaposlim eto ti njegova habera i ja otlaz.Poslije bi haber stizao i prije nego šzo bih pomislio da se zaposlim.

Konta dotur ne valja se kačiti se Semizom,nema mira nego mora dapita:

-Semiz je na abdominalnoj,kakve to veze ima sa srcom?

-Nikakve , ali ga poslo ga onaj Solaković sa kardiologije kod Semiza ,jer ne smije da ga operiše,više puta izmasakriro pacijente.Neki umru,niko ne preživi.

Ovaj se razumije u medicinu konta doktor ali ga ipak pita:

-Ova j tvoj neka budala kažeš.

-Nije moj,ne poznajem ga ali je lud ko struja.

-Kako znaš?

-Ništa ga ne razumijem,ja samo poslušo Semiza.

-A šta si ti radio kod Semiza?

-Ništa,donio Musti Ominu knjižicu.

-Ko je sad Musto i šta će mu Omina knjižicu?

-Musto bio jedan pjano i Semiz ga nije htio operisati jer je u njoj pisalo da je on Musti operisao slijepo crijevo.I nije,operiso je meni,na Mustinu knjižicu.A Musti trebala knjižica na kojoj piše da nije operiso crvuljak.Ja knjicu zdipio Omi i odnio je Musti ali mu nije trebala.Rikno čovjek.

Doktor zove sestru,ona ulazi,on joj kaže vodite ovu budalu na peti sprat,pilome lingve i ne dajte mu da priča,sve pretrpite,samo ni za živu glavu da priča.

Vidi dotur da se ovde baš ništa neće završiti kako treba,ali mora da pita:

-Dobro,sve je to u radu,da ali  tebi nešto fali?

-Ništa ,ja sam zdrav ka slon.

-Onda razlaz da te moje oči ne vide.

Vidi  Deba i Herco se uvalio,uvaliće se on ,skonta rješenje i smije se doktoru u lice.Doktor ga prati na vrata,izgubio strpljenje samo što da ne gura.Izlaze oni u hodnik.Vidi doktor nekog pacijenta guraju na krevetu,a ovaj nešto očajnički gestikulira.

Deba se zavaljuje od šege,ne može da se kontroliše  i valja po podu čekaonice.

To se Lenji se zavalio u krevet i obadvema rukama pokazuje na otvorena usta i krklja.Doktor ga ništa ne razumije,samo odmahnu ruku i kaže peti sprat.Sestra nije na svom mjestu.Doktor konta,glupača neka sad joj onaj nešto priča a ona ga sluša i ne razumije.

Deba ode sa planom, doktor sam sebi kaže luda li dana i gleda na sat,dvadeset do dva. Uh odahnu on začas će kraj smjene.Ne prođe ni deset minuta Debu drot vodi,ovaj se drži za usta,iz njih krv na sve strane ko da ima menstruaciju.Doktor sliježe ramenima,nikoga u prijemnoj čekaonici nema. Primi Debu za ruke,u lift pa na peti sprat.

Konzilij na okupu.Ko bi reko ??? Svi leže u istoj sobi. Mojsije pita Debu šta mu je bilo, on nešto frljfa, on ga ništa ne razumije. Herco pita Debu šta mu je,ovaj nešto frljfa, Herco ga ne razumije. Lenji šareti Debi ovaj nešto frflja Lenji krima glavom,ali ga ništa ne razumije.

Dobri ništa ne pita.Deba mu zahvalan do kragne bole ga usta i sve u njima gori isto ko da po kile pečene mlade janjeti tek skinute sa ražnja pretvoriš u jedan zalogaj. Pomisao na teletinu ga prevari , htjede da se oblizne ,,ali ga toliko zaboli da se počeo previjati. Morali ga prvo odvesti Semizu, jer se ustanovilo da je fenomen i da je imao dva crvuljka. Za dva tri dana ga vratiše na maksilofacijalnu. Oma nije došao, htio je ali nikako nije mogao naći zdravstvenu. Dok je izvadio novu konzilij izašao.

Dvije stvari tada nisu razjašnjene.Zašto je Dobri zalego na maksilofacijalnoj i kako je Deba završio sa njima? Mnogo kasnije se to u nečijim dnevnicima pronašlo.

Dnevnici su tuđa intima i njima uovoj priči nema mjesta.

Dosadilo Mojsiju oni stalno u zatvor ,i stalno neke belaje rade,i prolaze im kao neke van take fore.Jednog dana ide ti on Titovom sa Zlatom prema akademiji,ona kasni na posao,on na predvanje. Njemu glavi Hercine, Lenjivca i Dobrine fore i zatvori.

Komšije kažu za sve bila kriva sevdalinka Joj,Crven Fesić mamo. Znaju to oni dobro; vas cijelu noć nisu mogli spavat od Zlate. Ona svako malo zaleleće:Joj,mamo mamice. A Mojsije samo malo glasnije ukće. Mislili da je zub ili stomak boli,pa je onprijekim  lijekom nudi. Zato kasnili na posao.

Na uglu Kulovićeve u žurbi prešli ulicu van pješačkog. Drot ih zaustavio,traži ličnu i pare za nesaobraćajni prelaz preko ulice .Prekršaj je prekršaj je prekršaj . Mojsije ni jedan ni dva i fljas drota u čelenku. Zajeban štos imao. Drot se složi ko Lenji kad se gangrenira. Namah ,na mjesto obezeznanenja.

Nema ti u Mojsija zajebancije kao što je nije bilo ni kod onog biblijskog. Ako je neko njegove visine,niži ili zeru viši ni jedan ni dva nego fljas u čelenku. Ako je viši ili krušniji nogom u bijele bubrege,pa fljas u čelenku. Rezultati isti, KO u drugoj sekundi. Nema brojanja do osam,samo hitnu hitno zvati.

Spengaše Mojsiju dok si reko britva.Odleža on petnaest dana u bajboku. Pokvari on planirani petnaestodnevni odlazak na more sa Zlatom. Ona jadnica svaki dan u centralni mu dolazila i ponude nosila. Te godine nisu   na more otišli. Završila se sezona dok je Mojsije avježu havu ponovo počeo disati.

Poslije se Mojsije u poverenju izjadao Dobrom.grizla ga savjest..Deba po običaju spavo,Lenji dobijao vještačko disanje,Herco se ganjo sa Lelom Jelom Jelenom.Oma tugovao za Kosarom Kosom Bibanović,preminula prelijepa djevojčica.Jadnica galopirajuće je u petnaes dana pokosila. Nije on imo love da plati kaznu na licu mjesta , još manje love za ljetovanje.Sve spisko u drvenu džamiju,  ona dva mjeseca kada je bila disko.

Tako ti on duma o tome .

Godinama kasnije Deba ga izdo. Sjedi se ,muzika leprša.Mosije navalio na Dimitrije sine Mitre i Vranjaku. Bilo se u fazonu vranjanskom. Onom fazonu  kada se Dobri otisne i hoće da vrati barem jednu iskricu srebrenog srca vezenog rozaklijom,ribizlama i ljubičicama.Tada bi on čopio neku pjevaljku u kafani, najčešće kod Mehe ili Zize,nekad,u domu milicije, kineskom restoranu, osminama. Nikad sa čaršije.Nije morala pjevaljka dobro da izgleda,morala je  dobro da pjeva Mito bekrijo.To je bila izuzetna rijetkost koja se dešavala na priliku jednom godišnje.Da je zlatna bila Dobri je ne bi ni trepavicom dodirno. Uvijek im garantovo da ih neće niko prstom taći ako one neće.One su manje više htjele jer bi  veče Frke Frkice  krasotice pretvorilo u veče uspomena, ljubavi, tuge i boli.Pjevaljke to itekako razumiju i osjećaju.Tada se savim jednostavno i sasvim prirodno budi želja  da te neko nježno miluje i ljubi.

Debu stari pritisno da ide u armiju.Tri godine ga izvlačili drugari.Mojsije ni jednom da zasvira onu voćnu. Ljut Deba na Mojsiju. Gdje ćeš ba ići u armiju a drug ti,može se reći,najbolji neće želju ispuniti.Ljut toliko da je samo čeku dobru priliku da mu ga zavuče.Prilika nikako da se ukaže. Ili se zapjeva ili se prepije,a  najčešće neka ili više njih  zajauka,pa se nema vremena za belaj. Tako vrijeme prolazilo,on taman skonta fol kako da ga provali a Mojsije hekne ramunjik o ledinu i nema harmonike ,baš kad je Deba htio da zucne. Prosvijetli mu se;Mojsije prorok pa sve vidi.Uradiće on to nenadano kad se Mojsije zadevera. Jedne večeri probudi se on bunovan ,u nekoj bašti,muzika treperi i on dreknu.

Jebo te Mojsije ti nisi imo kinte pa tres drota i u bajbok.Svu lovu na Zlatu spisko kod drvene đamije u disko.Nisi htio da se stidiš pred njom  što si spuco svu  lovu.

Svi zanijemili.samo jedno od njih pojma o tom imo. Mojsije nadrko obrvu na Dobrog ovaj samo sliježe ramenima.Mojsije shvati da ga Deba čuo kad je priznavao.To mu namjera bila.Svima znano bilo da se Deba znao uhinjiti i nalik vaojeru pokazati. Samo nije znao da će konjina voliko čekat. Kad ti žensko čuje da se neko za nju žrtvovao zahvalna i žtvovana ko slatka krofnica.A ovoliko se žrtvovat ko Mojsije to je barem za zdjelu medenih krofnica.

Zlata pita;jel tako,on ni jedne ,zacrvenio se ko bulka,sageo glavu samo što je ne pokrije rukama ko jungferli cura kad se pomene crveni fesić.Diže se Zlata za ruku ga jami i pravac odaje.Ne prođe predugo , taman onoliko koliko njoj treba,a Zlata cvrkuće:Joj ,mamo mamice.

Poslije maksilofacijalne više ni jednu nije tebalo zvati.Ni pjevačice,ni sestre,ni polusestre,ni dalje  i bliže sestre,čak ni najudaljenije,ni bilo koju žensku.Tada se Lenji malo razvrijednio i sa Debom naplačivao ulaz.Nije to bilo ništa strašno.Morali su inače bi bankrotirali i od sevdaha ništa.Toliki promet bio.To se nije smjelo dopustiti.Flaša žestokog po izboru za ženu koja ulazi.I ništa više.To se malo po malo pročulo da su počele dolaziti i iz drugih gradova i država.Pančevo,Beograd kraj Pančeva,Priština,Knić kod Kragujeva,Rijeka , Leskovac, Priština,Mitrovica on Šćipetr, Dubrovnik , Makarska opetovano sliptska rivijera  .Bilo je tu Poljakinja,Čehinja,Njemica, Francuskinja, Italijanki, Norvežanke,zalutaše i dvije Japanke i napose Francuskinja i Amerikanki-.

Izniješe oni Sarajevo na zao glas , tako da su mu morali dati olimpijske igre ne bi li konzilij malo ohanuo .

Oni jašu Mojsije harmonike baca – X Epizoda /treći dio

Anterije bile prošlost.Tek ponekad  bljesne neka i otkriva one bjeline i snove.Oni plaču i ljubav vode.Ove neke nove ženke se čude,ali im ne smeta,jer dobijaju šta žele i što više nikad neće  od drugih dobiti.

Nebeski jahači to rade kao da nikad više anterije neće vidjeti.I ne rade to njima.To oni ljubav vode sa Proljećem, Zlatom,Frkom,Jelom Jelom Jelenom,Malom guzom,Kosom,Hanom, Ankicom ili nekim drugim mirisnim đardinom.

Te djevojčice što su se rađale bi njihove ljube,žene, bile su nalik samoj ljubavi,snovima i cvijeću. Koliko mnogo cvijeća ima,koliko tisuće vrsta ih ima.Niko nikad spoznati neće.Koliko boja, mirisa i valera svega toga,još manje je moguće dokučiti.To bi bilo isto kao zvijezdice  njine sestrice brojati.Svaka od tih djevojčica  jedna prekrasna maglica.Imale su samo jednu jedinu manu.Zov majčinstva.Neka.Tako treba.To je najdivnija i načudesnija mana ljubavi.

Bog Milosni je žene obdario ljepotom i sjajem da bi im ljubav muževa darovao.I njihovu njima.

Išlo Debu tih petnaest dana centrale ko budalu novine.I tri mjeseca bolnice ,čudo jedno.

Drugi put u bolnicu išo kad je Dobri ležo na maksilofacijali zbog papiloma lingve.Debi neko objasnio da je to neki piklić narasto na jeziku.

Za njim prvo Mojsije,ima šuhu da ima papilom lingve.Doturi ništa ne vide,ali čuli da je Mojsije prorok ,pa ga prime.

Čuli Deba i Herco da je Dobrom  i Mojsiju krenulo ko budalu novine  i otišli da ih  zavedu među pacijente.

Našla se ona ista hablečina koja je Mojsija primila.Herci već tada iz nosa virile.Prozove ga doktor,ustane Herco  i u ordinaciju.Deba za njim,doktor ga zaustavlja i kaže jedan po jedan.Deba se zavali u smjeh.Gleda ga doktor i sam sebi kaže:Joj budale,ljudi moji.To mu jedina pametna tog dana bila.

Pita hećim šta mu je.On odgovara da ima slabo srce i pokazuje nalaze.Ono crno na bijelo dva puta ga hercika strefila.Naglašava da ga svako malo herc strefi,naročito kad Lela Jela Jelena safirli anteriju obuče.Pita ga doktor  kakve veze imaju anterija i srce.Nikakve kaže Herco ali njega srce uvijek hekne kad vidi  Lelu Jelu Jelenu u safir anteriji.Što ona ne promjeni safirli i ne obuče drugu.Promjeni ona,ali njega srce onda ne strefi.To je dobro kaže doktor.Nije Leli Jeli Jeleni dobro.Kako joj nije dobro?Zato što onda nju strefi srce.Zbog čega nju strefi srce.Zato što mene nije strefilo srce.Doktor ovo ne može razumjeti pa ga jednostavnije pita.Ajde ti meni sve polako ispričaj da je to mogu razumjeti.

Herci drago što on obrazovanijeg od većme sebe može  naučiti,pa objašnjava,polako i po redu.

Lela Jela Jelena ti je moja djevojka.Kad joj se primerači, obuče biserli haljinu i mene srce strefi.I sve je u redu.Jes,ja kasnije moram kod hećima,ali šta se može,naviko ja.Ona bi da me poštedi i  ne obuče biserli haljinu i mene srce ne strefi,nego nju srce strefi.Kontaš dotur.

Doktor ne kontra,ali kaže kontam.Herco zna da ga hbalečina ne razumije i nastavlja.

Nju herc strefio zato što mene nije strefio,eto to je tako jednostavno.Zato ti ona uvijek obuče biserli anteriju i mene srce uvijek strefi.

Doktor zino ko peš,ulazi Deba bez kucanja i još se valja od šege i kaže:

-A dotur,ne mere ga čovjek ništa skontat.

-Ko si sad pa ti i šta trebaš?

-Niko i ništa mi ne treba, nego poslo me Semiz sa ovom hablečinom da nešto ne zabarlja.

-Pa gdje mu je uputnica.

-Nema je.

-Što je nema ?

-Otkud ja znam,zato me Semiz poslo s njim,Kaže vodi ovu budalu na makilofacijalu.?

-Što nije dao uputnicu?

-Nije ga mogo ništa razumjeti,pa je nije ni dao.

-Vodi ga nazad Semizu da mu da uputnicu.

-Bogami je neću,znaš kakav je Semiz poludi i eto ti odmah otkaza.

-Gdej radiš?

-Nigdje.

-Šta ti može?

-Sve,ima ti taj pamćenje ko u slona,kad god se zaposlim eto ti njegova habera i ja otlaz.Poslije bi haber stizao i prije nego šzo bih pomislio da se zaposlim.

Konra dotu ne valja se kačiti se Semizom,nema mira nego mora dapita:

-Semiz je na abdominalnoj,kakve to veze ima sa srcom?

-Nikakve , ali ga poslo ga onaj Solaković sa kardiologije kod Semiza ,jer ne smije da ga operiše,više puta izmasakriro pacijente.Neki umru,niko ne preživi.

Ovaj se razumije u medicinu konta doktor ali ga ipak pita:

-Ova j tvoj neka budala kažeš.

-Nije moj,ne poznajem ga ali je lud ko struja.

-Kako znaš?

-Ništa ga ne razumijem,ja samo poslušo Semiza.

-A šta si ti radio kod Semiza?

-Ništa,donio Musti Ominu knjižicu.

-Ko je sad Musto i šta će mu Omina knjižicu?

-Musto bio jedan pjano i Semiz ga nije htio operisati jer je u njoj pisalo da je on Musti operisao slijepo crijevo.I nije,operiso je meni,na Mustinu knjižicu.A Musti trebala knjižica na kojoj piše da nije operiso crvuljak.Ja knjicu zdipio Omi i odnio je Musti ali mu nije trebala.Rikno čovjek.

Doktor zove sestru,ona ulazi,on joj kaže vodite ovu budalu na peti sprat,pilome lingve i ne dajte mu da priča,sve pretrpite,samo ni za živu glavu da priča.

Vidi dotur da se ovde baš ništa neće završiti kako treba,ali mora da pita:

-Dobro,sve je to u radu,da ali  tebi nešto fali?

-Ništa ,ja sam zdrav ka slon.

-Onda razlaz da te moje oči ne vide.

Vidi  Deba i Herco se uvalio,uvaliće se on ,skonta rješenje i smije se doktoru u lice.Doktor ga prati na vrata,izgubio strpljenje samo što da ne gura.Izlaze oni u hodnik.Vidi doktor nekog pacijenta guraju na krevetu,a ovaj nešto očajnički gestikulira.

Deba se zavaljuje od šege,ne može da se kontroliše  i valja po podu čekaonice.

To se Lenji se zavalio u krevet i obadvema rukama pokazuje na otvorena usta i krklja.Doktor ga ništa ne razumije,samo odmahnu ruku i kaže peti sprat.Sestra nije na svom mjestu.Doktor konta,glupača neka sad jhoj onaj nešto priča a ona ga sluša i ne razumije.

Deba ode sa planom,doktor sam sebi kaže luda li dana i gleda na sat,dvadeset do dva.Uh odahnu on začas će kraj smjene.Ne prođe ni deset minuta Debu drot vodi,ovaj se drži za usta,iz njih krv na sve strane ko da ima menstruaciju.Doktor sliježe ramenima,nikoga u prijemnoj čekaonici nema.Primi Debu za ruke,u lift pa na peti sprat.

Konzilij na okupu.Ko bi reko.Svi leže u istoj sobi.Mojsije pita Debu šta mu je bilo,on nešto frljfa,on ga ništa ne razumije.Herco pita Debu šta mu je,ovaj nešto frljfa,Herco ga ne razumije.Lenji šareti Debi ovaj nešto frljfa Lenji krima glavom,ali ga ništa ne razumije.

Dobri ništa ne pita.Deba mu zahvalan do kragne bole ga usta i sve u njima gori isto ko da po kile pečene mlade janjeti tek skinute sa ražnja pretvoriš u jedan zalogaj.Htejdne da se oblizne,ali ga toliko zaboli da se počeo previjati.Morali ga prvo odvesti Semizu,jer se ustanovilo da je fenomen i da je imao dva crvuljka.Za dva tri dana ga vratiše na maksilofacijalnu.Oma nije došao,htio je ali nikako nije mogao naći zdravstvenu.Dok je izvadio novu konzilij izašao.

Dvije stvari tada nisu razjašnjene.Zašto je Dobri zalego na maksilofacijalnoj

i kako je Deba završio sa njima?Mnogo kasnije se to u nečijim dnevnicima pronašlo.

Dnevnici su tuđa intima i njima uovoj priči nema mjesta.

Dosadilo njemu oni stalno u zatvor ,i stalno neke belaje rade,i prolaze im kao neke van take fore.Jednog dana ide ti on Titovom sa Zlatom prema akademiji,ona kasni na posao,on na predvanje.Njemu glavi Hercine,Lenjivca i Dobrine fore i zatvori.

Komšije kažu za sve bila kriva sevdalinka Joj,Crven Fesić mamo.Znaju to oni dobro;vas cijelu noć nisu mogli spavat od Zlate.Ona svako malo zaleleće:Joj,mamo mamice. A Mojsije samo malo glasnije ukće Mislili da je zub ili stomak boli,pa je on lijekom nudi.Zato kasnili na posao.

Na uglu Kulovićeve u žurbi prešli ulicu van pješačkog.Drot ih zaustavio,traži ličnu i pare za nesaobraćajni prelaz preko ulice.Prekršaj je to.Mojsije ni jedan ni dva i fljas drota u čelenku.Zajeban štos imao.Drot se složi ko Lenji kad se gangrenira.Namah ,na mjesto obezeznanenja.Nema ti u Mojsija zajebancije kao što je nije bilo ni kod onog biblijskog.Ako je neko njegove visine,niži ili zeru viši ni jedan ni dva nego fljas u čelenku.Ako je viši ili krušniji nogom u bijele bubrege,pa fljas u čelenku.Rezultati isti,KO u drugoj sekundi.Nema brojanja do osam,samo hitnu hitno zvati.Spengaše Mojsiju dok si reko britva.Odleža on petnaest dana u bajboku.Pokvari on planirani petnaestodnevni odlazak na more sa Zlatom.Ona jadnica svaki dan u centralni mu dolazila i ponude nosila.te godine nisu ni na more otišli. Završila se sezona dok je Mojsije avježu havu ponovo počeo disati.

Poslije se Mojsije u poverenju izjadao Dobrom.grizla ga savjest..Deba po običaju spavo,Lenji dobijao vještačko disanje,Herco se ganjo sa Lelom Jelom Jelenom.Oma tugovao za kosarom Kosom Bibanović,preminula prelijepa djevojčica.Jadnica galopirajuće je u petnaes dana pokosila.Nije on imo love da plati kaznu na licu mjesta niti love za ljetovanje.Sve spisko u drvenu džamiju onu ,dva mjeseca kada je bila disko.

Tako ti on duma o tome

Godinama kasnije Deba ga izdo.Sjedi se ,muzika leprša.Mosije navalio na Dimitrije sine Mitre i Vranjaku.Bilo se u fazonu vranjanskom.Onom fazonu  kada se Dobri otisne i hoće da vrati barem jednu iskricu srebrenog srca vezenog rozaklijom,ribizlama i ljubičicama.Tada bi on čopio neku pjevaljku u kafani,najčešće kod Mehe ili Zize,nekad,u domu milicije,kineskom restoranu,osminama. Nikad sa čaršije.Nije morala pjevaljka dobro da izgleda,morala je  dobro da pjeva Mito bekrijo.To je bila izuzetna rijetkost koja se dešavala na priliku jednom godišnje.Da je zlatna bila Dobri je ne bi ni trešavicom dodirno.Uvijek im garantovo da ih neće niko prstom taći ako one neće.One su manje više htjele jer bi  veče frke krasotice pretvorilo u veče uspomena, ljubavi, tuge i boli.Pjevaljke to itekako razumiju i osjećaju.Tada se savim jednostavno i sasvim prirodno budi želja  da te neko nježno miluje i ljubi.

Debu stari pritisno da ide u armiju.Tri godine ga izvlačili drugari.Mojsije ni jednom da zasvira onu voćnu.Ljut Deba na Mojsiju.Gdje ćeš ba ići u armiju a drug ti,može se reći,najbolji neće želju ispuniti.Ljut toliko da je samo čeku dobru priliku da mu zaviče.Prilika nikako da se ukaže. Ili se zapjeva ili se prepije,a  najčešće neka ili više njih  zajauka,pa se nema vremena za belaj. Tako vrijeme prolazilo,on taman skonta fol kako da ga provali a Mojsije hekne ramunjik o ledinu i nema harmonike ,baš kad je Deba htio da zucne..Prosvijetli mu se;Mojsije prorok pa sve vidi.Uradiće on to nenadano kad se Mojsije zadevera.Jedne večeri probudi se on bunovan ,u nekoj bašti,muzika treperi i on dreknu.

Jebo te Mojsije ti nisi imo kinte pa tres drota i u bajbok.Svu lovu na Zlatu spisko kod drvene đamije u disko.Nisi htio da se stidiš pred njom  što nemaš love.

Svi zanijemili.samo jedno od njih pojma o tom imo.Mojsije nadrko obrvu na Dobrog ovaj samo sliježe ramenima.Mojsije shvati da ga Deba čuo kad je priznavao.To mu namjera bila.Svima znano bilo da se Deba znao uhinjiti i nalik vaojeru pokazati.Samo nije znao da će konjina voliko čekat.Kad ti žensko čuje da se neko za nju žrtvovao zahvalna i žtvovana ko slatka krofnica.A ovoliko se žrtvovat ko Mojsije to je barem za zdjelu medenih krofnica.

Zlata pita;jel tako,on ni jedne ,zacrvenio se ko bulka,sageo glavu samo što je ne pokrije rukama ko jungferli cura kad se pomene crveni fesić.Diže se Zlata za ruku ga jami i pravac odaje.Ne prođe predugo , taman onoliko koliko njoj treba,a Zlata cvrkuće:Joj ,mamo mamice.

Poslije maksilofacijalne više ni jednu nije tebalo zvati.Ni pjevačice,ni sestre,ni polusestre,ni dalje  i bliže sestre,čak ni najudaljenije,ni bilo koju žensku.Tada se Lenji malo razvrijednio i sa Debom naplačivao ulaz.Nije to bilo ništa strašno.Morali su inače bi bankrotirali i od sevdaha ništa.Toliki promet bio.To se nije smjelo dopustiti.Flaša žestokog po izboru za ženu koja ulazi.I ništa više.To se malo po malo pročulo da su počele dolaziti i iz drugih gradova i država.Pančevo,Beograd kraj Pančeva,Priština,Knić kod Kragujeva,Rijeka , Leskovac, Priština,Mitrovica on Šćipetr,.Bilo je tu Poljakinja,Čehinja,Njemica, Francuskinja, Italijanki, Norvežanke,zalutaše i dvije Japanke,Francuskinja

Oni jašu Mojsije harmoniku baca / X Epizoda II dio

X Epizoda II dio

Imala moć u supu,haman   ko Wolf.Ako bi se neki jado,levat ili hablečina zaletio i osladio, a ne odradio kao Mujo kraljicu ,nije mu gino pržun.Izbirljia bila ko kraljica.Ako izgledom i stasom nije za garde nije dobar ni za Lucu.Od 15 do 90 dana zavisno od nezasluga.

Međutim isto tako kažu da se niko nije mogo pohvaliti da je povalio.Nije to zbog nekog strahaili đentlemenluka,već jednostavni nisu kružile priče.Tu je nešto bilo sumnjivo.Sa jedne strane se taslačiu ko kuja u tjeranju,sa druge niko je nije tako.

Vidio Deba Lucu,nije se podrigno nego uzdahno,nježno,čeznutljivo,hajvanski zablenuto.Čuj,moliću vas lijepo;Deba zaboravio na podrigivanje.Kad je došo kući,podrigno  Deba sa Bjelava ; nije ti neka kazna Luco,pet u cugu predevero;da ga ona čuje.Nije ga dopalo ono što se nado.Dopalo ga ono čega se nije nado.

Njoj uopšte nije bitno što se to o njoj pričalo i  pručulo.Ima levata i ljubavnika.Levati misle da mogu, pa nagraišu.Ljubavnici znaju da mogu  čak i više nego što mogu,:takare i ginu i čast ne daju,ako treba i ponovo,ali u zatvor ne idu.Pametna Luca bila imala pet anterija.Joj ljudi moji ne zna se koja je krcatija i koja se više biba.

Samo opet niko ne zna kako anterije izgledaju.Čak ni zaprisegnute tračaruše,sufijke i sihiraste hodže..

U  momentu onog svrbeža ,prolazio pored nje onaj od konzilija.Ovdje usud nema nikakvu ulogu.Usud uvijek djeluje kad svrbež mine ili ne mine.

Ona lagano vrisnu : Upomoć.

Kad Luca vrisne ,to nije glas, to je Maršalovo pojačanje od 220 w.

Plavac doleti. Drot se za šapku se jednom rukom drži,a drugom za pendrek. Gdje gori.Ona ga opauči,gdje će gospođa nasred ulice drotu blentavom govoriti gdje gori.Ne bi on to shvatio.Vodi onog u apsanu.Reko Wolf da ga ja ispitam.Nasamo;ima neke povjerljive informacije,niko ne smije čuti.

Dva drota ispred apsa.Dva ispred podruma,dva na spratu.Niko ne smije ući.To je bilo prvi i poslijednji put da je Luca u podrumu supa bilo koga ispitivala.Čuje šest drotova,čuje vas cijeli sup i čitav Fis pride,Luca jauče vrišti i cvrkuće joj mamo mamice.

Drotovi misle:
Joj,mamo mamice kakve li to strašne tajne Luca otkriva.Ispitivanje trajalo čitav taj dan i čitavu noć.Jedva se prekinulo.Moro doći sam Wolf i sa sprata se i  derati se :Luco dosta informacija.Nije smio prići bliže.Luca zafrkana bila,nije dala da je bilo ko u ispitivanju prekine.

Luca od tog ispitivanja načisto zviznula.Svaki dan patrolu pred akšam po konzilijaša ,pa ga Luci na noge u njenu vikendicu iznad Pašinog brda u Sedam šuma dovedu.Spuste se malo niže i čitavu noć dežuraju.Po sabahu ispitanika odvedu kući.

Pukla priča po gradu  dapojavio se veliki narodni neprijatelj,jer se Luca bakče i ispituje ,nekog ubačenog ,već šest mjeseci i  ništa ne uspjeva.   Narodu opet sumnivo Luca se tih stađuna plaho nakupovala i nanosila  anterija.

Kažu patrole neprijeteljski element tvrđi od stijena trebevićkih. Luca od muke vrišti, plače,kose čupa i leleče.Nikako tvrdog  elementa slomiti.Onaj jado muklo stenje i škrguće zubima uh,uh,uh ko kad insana u apsu tuku,a on se junak pravi i šuti.

Moro Wolf intervenisati.Luca ga ništa ne sluša.Svoje pa svoje.Ispituje li,ispituje,ne popušta.Julio ne bi bio Wolf da ne skonta caku.Skonto on nju namah,ali nije htio Lucu odamah prekinuti.

Osilila se ona i skoro pa  preuzela kontrolu nad supom.On moro preurediti sistem i ispremještati svo ljudstvo da bi preuzeo kontrolu.Kad je to završio,prvog sabaha poslije,otišao iznad Lucine vikendicu,nije smio ispod,i megafonom je moli:

-Ajde Luco ,ajde zlato kriminal u gradu porastao ne može se disat.

Čuše Lucu kako zajauka : Joj, mamo mamice.

Nikad se iz grudi ženske visoko rangirane drotovske sekretarice  nije prolomio takav krik bola i očaja.

Izlazi Luca,obučena ko prava žbirica.

Crni lakovani kožni đački kačket,nalik kapetanskoj, ispod koga viri plamena oblajhana kosa.Bakam lice,duge zasjenjene oči i rubinove usne stišavaju reflektorski osmijeh od uha do uha.

Crni kožni mantil ne baš po pravilu službe.Nešto je  kraći,strukiraniji i utegnutiji.

Kraći da istakne noge što se iz ramena rađaju i u mrežastim crnim najlonkama blješte tako da se tamne naočale moraju nabaciti i oči od ljepote zaštititi.

Utegnutiji da se jedre,okrugle bista grudi na razlete i gledaoca ne ošamute,raspamete i obeznane.

Strukiranija i diskretno izvezena tamnijim i svjetlijim nijansama crne svile da podsjeti  dunjaluk da je to njena crna, udovička anterija.Jer prava žena umire pjevajući sa osmjehom na licu kada srce ili medne usne na ljiljan nabija.To poručuje ona knjiga o pticama,ne mi.

U toj ili nekom drugo kita'bu o pticama još piše i da ima njaka druga ptica koja se ubija ,ali se ni na šta ne nabija dok umire.Ubija se da bi se jopet rodila i ponovo na nešto nabijala..Eto šta ti je nauka skontala.Neka se nabija da bi umrla,druga se opet ne nabija,pa umire dabi se rodila da se nabija.

Nemože ćovjek ništa uhavizati.Joj ludih ptica ili još luđe nauke.Samo bi se nabijali.Aman ko Luca i ubačeni elemenat.Ali oni pametni oni se nabijaju i izdišu,ali ne umiru.Nisu ahmaci mrijeti dok se nabijaju.Ako ih prekine srce ,prekine.Tu se ne može ništa učiniti,samo pomisliti : i od ljepote se može mrijeti i umrijeti.

Reče  jednom Mojsije  prijateljski nastrojenom ,ali stvarno obrazovanom i  pametnom policajcu,skoro pa naša raja:Jebo te bjeloglavi sup.Mislio se izvući na lešinare.Drot puko od šege pa otišao.

Deba zino i prišo nekom drugom drotu i reko mu:Jebote crnoglavi SUP.Uvijek mislio orginalnost prije svega.Drot puko od šege.Kad se presto  smijati za pendrek,dvije tri vaspitne,onako drotovski,krvnički po bubrezina pa u bajbok.

Osta Deba petnaest dana u Centralnom.Nikome se nije javlja.Pomalo pišucko krv.Nije stigo da se ikom javi ,čitavo vrijeme konto gdje je pogriješio.Skonto.

Izašo iz centralnog i onom drotu pravo u stanicu i sa vrata se dere jebo te bjeloglavi sup.Drot se razvali od šege.Deba taman da bude zadovoljan sa samim sobom,a drot palicu u ruku i hek , onako krvnički,drotovski po beubrezima,sada tri četiri puta.

Deba novu rundu,petnaest dana.Promokrio Deba krv ko da se olovkom ponovo počeo spucavati. Prođe mjesec niko ne zna gdje je.On se nikom ne javlja,konta gdje sada pogriješio.Nije mogao dokučiti.

Izađe on iz centrale,menstruacija ne prestaje.Jest manje je obilna i manje ga bubrezi bole,ali ne popušta ni bol ni krv. Debu nikad ništa nije moglo zaustaviti.Kad on nešto nanieti tako mora biti.Opet pravac kod onog drota i pomirljivo će:

-Reci mi jaro,matere ti žive gdje sam pogriješio.Ajd’ prvi put razumijem.Ja htio orginalan i različit od Mojsija biti.Drugi put sam od riječi do riječi sve isto ko Mojsije kazo;a ti  mene hek,još jače nego prvi put,pa opet u centralni.

-Kao prvo nisi  oni akcenat stavljo gdje treba to garant,kao drugo nisam te vaspitavao zbog toga,nego zbog tvoga podrigivanja.Čitav grad nas noću zove i budi zbog tvog hrkanja.Ne može se čestiti policajac čestito radi tebe naspacat.Pala odozgo direktiva,ženskog je roda,prvi put kad nešto zucneš,makar to samo „a“  bilo,hek vaspitna dva tri puta,pa u bajbok.A ako šta opet porogovoriš postupak ponoviti.

Pa se razvali od šege pa hek pet šest puta po bubrezima.Deba se bio mnogo razgovorio.Ovaj put Deba dobro prošo.Nisu ga odveli u centralni nego u bolnicu,osto tri mjeseca.Izvadili mu slijepo crijevo na zdravo.Morali drotovi zabašurit krvave bubrege.

Deba tada bio punoljetan a nije radio i morao od Muste pjane sa Višnjika posuditi knjižicu. Ovaj dobar i uvijek pijan čovjek bio,knjižica mu nikad nije trebala.jebo knjižicu kad imaš šljivu.Doktori su „ibretili“ kako četrdesetogodišnjak“ izleda ko dvadesetogodišnjak,a Debi drago što tako izgleda.

Jeste da je glavnog doktora Semiza dobro poznavo.Svi ga mi znali,živio u Derebentu aman do Himzarine.Puco prsluk Semizu za Debu.Mogo bi ovaj dvaput riknut što bi mu on otfikario crvuljak na tuđi papir.Nego milicija naredila fikari,bojala se da se bubrezi ne otkriju.

Nedugo zatim Mustu napalo slijepo crijevo.Semiz ga nije htio otvarati zato što je upapirima pisalo :Crvuljak otfikaren,to znači da Musto nema slijepo crijevo.Znao  Semiz i Mustu i Debu,ali htio malo takariti Mustu i uplašiti Debu.

Musto nije mogao dočekati kraj šale i od uplale bubrega rikno.Njegov crvuljak Debi operisali,krvavi Debini bubrezi njemu dohakali.Nikom ništa.Jadni Musto nije imao protekcije ko drotova ko Deba.Njemu poetičnije bilo umrijeti od tuđih  bubrega nego od ciroze vlastite jetre.

Deba pameti poslije došo ali se  nije   promjenio.Podrugivo se sada za pet šest slonova  i sedam osam lavova odjednom,ali nikad više ni jedne pred drotovima nije progovorio.Znao je da ga čekaju.pa instikte izoštrio.Kupio naočale bez dioptrije i na njih  retrovizore ugradio. Sve misli da sa njima pametnije djeluje.

Tog ljeta se Mojsije nešto ljutno na drotove;zbog Zlate odmurijao petnaest dana..Nije ni zbog Zlate nego zbog konzilija.Oni svako malo u zatvor.Njemu se čini u inat njemu.Vazda zaglavinjaju kada njega nema.

Uvijek Dobri,Lenji . Herco i Deba.Omu nisu dirali zbog đozluka,a imo pronicljiv pogled. Vidjelac pravi bio.
Ovako je to počelo.Prvi put zaglavio Deba isti dan sa njima,ali malo prije njih i ostao u apsu petanaest dana poslije njih.Ono izašli za par sati.To je ono kad su jahali konje.

Nije ni konje nikad jahao sa njima,ni za njima ni ispred ni pored njih,jebo ih pas.To mu najmilija i najsočnij psovka bila.Druge nije imo.

Nije sa njima ni lavove vodio na pišanje.To je ono kad su njih  četvorica drugi put otišli u zatvor.Deba opet osto petnaest dana ,a njih trojicu jopet pustiše nakon dva tri sata.

Valja to  ispričati,malo poslije, Mojsije u radu čeka,a naoštrio se.

Nije se ni ligurama niz bob stazu spuštao sa njima.To je ono kad su oni treći put otišli u zatvor.Ovo se još nije dogodilo,ali on zna da će se dogoditi,jedan kroz jedan.On već vidi njih četvoricu kako se spuštaju ligurama sa nekim ženskinjama,điđi-miđi prije,pa điđi-miđi u i niz bob stazu.Ovo ćemo ispričati kada bude vakat.I zna isto tako jedan na jedan;trojica će izaći ,a onaj konj jedan što nikad neće pameti doći , će opet petnaest dana u centralni otići.

Puco Mojsiju prsluk i za konje,i lavove i ligure.Nije ga briga ni koliko za rahmetli komarca nekog.Bolan ,te ti apsane slijedile poslije višednevnih điđi-miđi parti.

To se već događalo na početcima „novog svjetskog poretka“.Nije da ih je to interesovalo ili privlačilo.Oni bili magnet za novi svjetski poredak,gdje god oni ,eto ti njega.Oni to ne vide,ali tako je to bilo.Ne vide jer su u behutu.Ogromnom.

Kraj drugog dijela

 

Oni jašu Mojsije harmoniku baca / Epizoda X –

 

X Epozoda  

Čuo Oma za nečuven ulet konja,poželio da iskuša  Dobrog u nekoj prilici gdje će on imati kontrolu nad situacijom,nikako da mu se posreći

Jednom on i Oma bili u posjeti jednoj u bolnici.Kosi iznenada pozlilo.Ništa opasno , kažu hećimi. Kad ono tako kažu nika ne izađe na dobro. Ako kažu nije loše ili nije najbolje, to se nekako pregrmi. Ali kad kažu ni'ta opasno  ili neko bude natakaren pa rikne, ili neku opasnu boljku sam sebi prihevto i samo natandaren bude. Riknjavae neminovus poetica garantus.

Vidi one žuju,jes’ dobra, poješću joj nešto ko sogan dolmu,samo  se uvali.Dobri prišao i pita:

Gospođice,da li vi to mene čekate.Da imam ružu sada bih vam je poklonio za današnji dan,a sebe i buket za uvijek.Dobri  Prever.Ove dvi zadnje riči ni on progovori,on in samo mislin.

Borka, tako joj ime bilo ,se slatko nasmijala i poklonila mu sebe taj isti dan,i poslije tog dana se  nikad  više nisu vidjeli.Bila u posjeti mužu,pa se sutradan vratila kući,na istok.

Dobri je bio istinski đentlmen. Obećo da će je nazvati,ali nije. Zato je valjda tog ljeta osto živ.

Što ti je to bilo vrijeme neoprezne mladosti?Ponekad se jednostavno imalo sreće.

Onaj čovo ,Borkin muž, se jednog vikenda nenajavljen vratio kući i upuuco brata.Zateko ga  kako mu bratski gusla ženu.I nije se vi še vrno u bolnicu.Otišo direkt u zatvor,sam se prijavio.Pošten vakat

Drugi put bili na sahrani jednom komšiji.Neki profesor Simo Počuća,umro mlad ni četeres.Nije loš bio,ali se volio”šaliti”.Nešto ko :vidi mi novih cipela ili čarapa pa se uhvati za međunožje i podigne pantalone.Ili vidi što se nebo naguzilo,što je jabuka rodila,pa opet za međunožje u dizanje pantala.

Jal’,peder,jal'blentovija ,jal’ nedostatak smisla za humor,nismo uhavizali,prerano skino ruke sa međunožja.Roditelji nas potjerali na sahranu.Mi ne bi.Tada nismo imali respekta prema smrti.Sada imamo.Ne radi nas,već radi toliko mladosti i nevinosti što je pobijena i nestala.

Ali Dobrom bi se često  posrečio ulet.Zapravo uvijek.Zato on uvijek govorio:U svakom zlu nekom hrli sreća.

Pas ga jebo,najćešće njemu,uvjek bi Mojsije govorio. Kad bi se nakašljo neka bi skontala da je to zavodljiv kašalj.

Sahrana  gotova.Lenji progovara,još se nije sasvim ulenjio,još se pomalo batrgo.Vala sad bi trebo Simo da ustane i uhvati se za mešunožje i kaže,onako šeretski:

„Uh,ljudi moji jes’ me nebo naguzilo.“

Nije usto iako je vrijeme bilo baš takvo,nikakvo i debelo oblačno.

Oma povukao dobrog za ruku i šapće mu:Joj,jes…Mojsije ga šuta nogom i kaže mu šuti ćafire,ni je'ne,groblje je,sveto mjesto.Mrtvi gledaju.

Ali kasno je bilo.Dobri već zaosto,oči mu trepere ,odvaja se od konzilija ,prelazi opedesetak metara,slabašno se zakašljuca primi  žensku za ruku zagrli je i ruku pod ruku napustiše greblje ,pravac taxi i džada .

Deba se pita šta ono bi.Oma  objavljuje ovo vrh uleta;bez riječi.Mojsije kaćže kako ba bez riječi ,jesi li čuo da se nakašljuco.

Dobri im nikad nije objasnio da je to bila ljubav njegovog života.Ona prva.Za njega su sve žene bile ljubavi njegovog života,one prve. Nije htio da im rasterećuje mozak suvišnim informacijama.

Oma je opet imao svoj ulet:

-Jesi dobra ko bedevija,da nisam gadljiv pojo bi ti govno k'o sogndolmu.

Uvijek se čudio kako mu ni jednom u životu nije ulet nije uspio.

Njemu to bila glavna šala.Čim vidi žensku,a on svoju uletnu rečenicu.Ne zna se šta ga više oduševljavalo,ulet ili noga.

Ovaj mrak ulot aktiviro po Kosinoj smrti,onih par dana kada je još očekivao da će se Kosa vratiti.Kada je skonto da se neće vratiti, odlučio je da se osami.

Ponoć punog mjeseca.(To je druga priča,nije joj ovdje mjesto)

Deba vam pokupio fazon od Ome  pa ga on počeo primjenjivati:

 -Ja nisam gadljiv ko Oma ali bi ti pojo bi ti govno ko ćevapćić.

Nema veze dali cura zna Omu ili je gadljiva.On htio i kopirati Omu i biti orginalan.I jedan jedini put mu upalila ta fora.Toliko je bio oduševljen da je žensku kod koje je upalila oženio.

Ženska je bila gadljiva i od tog berićetli  ”udrvaranja” joj se povraćalo,ali je toliko bila zatelebana u Debu da je sve prgrmila da bude u njegovom društvu.Osim toga sve joj se drugarice poudale,vrijeme je i njoj bilo da se rješi svrabeža.

Nikad im se nije posrećilo da imaju djece.Za priču nije bitan razlog,a bila su dva.Ako stignemo,možda vam ispričamo,ako ne nikome ništa

„Za moj gušt onu aj , jesen dođe jabuke i kruške zriju mene babo ćera u armiju.“

Dosadilo Mojsiju da ga Deba moli da mu odsvira onu armisjku o jeseni i voćkama.

Znao Mojsije kao i Oma,najebaće Deba u armiji ko neka stvar nad roštiljem kada se radi provjere  straha nad njim stavlja.Žao mu Debe iako zna da je možda i zaslužio.

Jednom se Deba napio i zaplakao.Njemu zaplakat ko u nos olovku zagurati.Kad nespreman u školu dođe,a bnastavnik ga pozove na tablu,on se sagne ispalo mu nešto pa hek olovkom po nosu.Krv kao iz česme.Natavnik direktoru,direktor kući,on u nečiju bašti međ zelene voćke zaroni.I tako pola godine svaki dan.

Poslije se nije moro bubati olovkom.Bilo je dovoljno da ga nastavnik prozove,on se nategne ,prne i krv mu na hojdanu kapa ko mjesečnica. Krenulo ga, ni šta više od sedmog razreda nije učio,do tada se jadnik mučio.Živaca zere nije imao,sve ga nešto vabilo napolju.

Ako bi kiša pojaka padala,on bi se nalaktio, guz u vazduh pa prdio,i prdio i brojao.Jednom je kaže došao do broja 321 ,ali ga sestra u guzicu heknula i smrad prekinula.To ga toliko zabolilo i neku kost,valjda trtičnu poremetila,da više nikad nije smio ni vjetrić pustiti.Ako pusti danima je morao ledene obloge obloge stavljati.

Onda je našao novu zabavu naučio se podrugivati.Kad bi se na Bjelavama podrignuo čulo se u drugoj gimnaziji, ponekad do  malog parka i glavnih supova.

Mnogo ženskih ga nogiralo zbog podrigivanja.Nije on to namjeno činio.Njemu to neka ovisnost bila.On krvnički podrigne usred plesne sale,kina,diska,na ulici ;nije bitno.Simpatičan,nestašan i zabavan bio.Nije da ga ženske nisu išle.Išle ga one.Ali ga češće nogirale nego što je on mogo skontat.

Nije bitno da li ga djevojka za ruke drži ili ga grli i ljubi,on ili lavlje podrugivanje,ili gorilinu ,svinjsku,bikovsko,bizonovo,jelenje glasanje ispušta. On gorila ženska nogu Debi. Mnogo ženski dođe.Još više ženskih ode.Nje,uto normalno.Žensko dođe ,pa ode.Ali podrugivanje osta.Nikad ga podrugivanje nije iznevjerilo.Do jednom.Zapravo on iznevjerio podrugivanje.

Recimo odvede neka nova da ga upozna sa roditeljima.Sve teče u redu,Deba provaljuje,pravo, ekonomiju kad je rapoloženiji i medicinu studira.Nikada neki inženjerski faks ni za živu glavu,odmah bi ga prokužili.taj nije znao koliko pertli na cipelama ima.

Zbog takijeh problema uvijek nosio kundure bez pertlanja.Tako ga niko nije mogo provjeravati koliko pertli nosi.Za svaki slučaj jedan par pertli je u đepu nosio.Kupio one najveće vezice od čet'ri metra. Isjecko ih na frtalje metra izračunao da ima trideset dvije pertle.Konta hajde sad me pitajte koliko pertli imam.

Oma ga prokužio dok je Deba prdio i svima olajo da ima ti'set dvi’ pertle.Ide tako Deba ulicom i prvog koje sretne pita koliko ima vezica.Ovi muodgovara ti'set dvi.Deba pita,drugog,trećeg i tako dok nije došo do stotog.Poslije nije sreo nikog poznatog.Njemu drago bilo jer je ispito sto ljudi,taman jedna centofilija.

Toliko mu drago bilo da je bacio pertle i nikad ih više nije pominjo.

Znao i po neku pametnu viknut.Roditelje se počnu zaljubljivati u budućeg zeta,sve ga hvale ,a hvale i kćerku.Odjednom Deba ničnim izazvan počne podrugivat, prvo ko jež,pa ko zec,puh,lane,janje i tako dok ne dođe do bika,bizona,lava,tigra i slona.

Otac djevojčin brže u sobu po pištoj ili pušku,ako toga nema u šupu po vile pa na Debu.Ovaj  se ibreti šta čovjeku bi,do maloprije sasvim normalan bio.I normalno noga.

Neke su ga noge stvarno zaboljele  .Ali pomoći nije bilo.Niko ne zna zašto se nikad,ama baš nikad u prisustvu kolegija nije podrignuo.Vojska ga izliječila od podrugivanja.Nikad više mu nije palo na pamet da se podrigne.

Niko njega uštrojio ili uškropio,on sam sebe natjerao na to.Jednim potezom.I cigani pjevali o tome.Ptice nisu.Nisu vidjele šta se desilo.Bila sezona parenja.Letjelo perje na sve strane.

Jednom ti neko od konzilija natakario Lucu sekretaricu onog Julija Wolfa što je drmo supom. Nije htio ali moro.Tako priča po čaršiki legla.

Srela ga Lica slučajno u gradu,nije ga poznavala.Baš je nešto gadno zasvrbilo.Nije da svrbi, gori ko planine poslije kavazove kišne dove.Gospodična uvijek nacifrana bila.Ide ponosno uzdignute glave a dolje je svrbi toliko ko da ima svrab u petoj fazi.Dođe joj da vrišti.Ali nije svrbež tek tako sam od sebe nasto.Jok.

Kad se Luci neko svidi ona ti svaki dan dvojicu u apsanu šalje dok ne dobije onog pravog.Ima da ga ima ili ima da ga ima,treće nema.Dobra  u svakom pogledu bila,a kažu  voljela  anamo ono i te kako voljela?Krvnički.Tako je narod olajavo.

Nećemo detaljisati :ali tu je i perje i kože letjela.Ni sebe ni ikog nije štedjela.Znalo je tu i oguljenih glava pasti.Ni Mujin majmun to ne bi bolje izveo.Zato ona u apsane slala sve,ali ni jednog od kolegija.Nikad ljubomorna nije bila.Znala šta se u gradu radi.

Konzilij joj simpatičan bio osim onog što se podrugivo.Taj joj na živce išao.Ona taman da zajauče ono joj mamo mamice; kad neki strašni lav joj zaurliče među ušima.I prekinu je u po posla.Dala da se stvar ispita.

Kraj I dijela