Dimitrije, sine Mitre
“Dimitrije, sine Mitre,
moja živa rano.
Pet godina,
kako bolna legam.
Ti ne pitaš, mili sine:
Od što, majke, legnaš?
Ti ne vidiš, ludo moje,
da te žena vara.
Ti još spiješ, sine Mitre,
ona se promene.
Bela rekla, mili sine,
kopče zakopčane.
Kopče zakopčane, sine Mitre,
kose očešljane.
S kanate u ruke, ludo moje,
na đerđenku ide.
Kad se vrće, mili sine,
kopče pokidane.
Kopče pokidane, čedo moje,
kose raščupane.
Zar ne vidiš, sine Mitre,
da te žena vara?”
“Ako, ako, majke moje,
barem je ubava.”