‘Jube moja
tugo moja
klecaš pomalo za prošlošću
prelomljenom
u zraku nestajanja
nemoj
odi ponosno
nisan ti moga doći
metalni farovi me presjekli
bez poljubca osta
kao neubrana nevjesta
ne izgovorih poslijednje
Zbogom
u ranom jutarnjem svjetlu
me nestade zlo
ne tuguj dušo moja
uvijek dolazi
ah to proljeće
a ja ti sanak snim
srešćemo se ponovo
sa mirisom juga u grudima