Proliće dolazi









‘Jube moja

tugo moja

klecaš pomalo za prošlošću

prelomljenom

u zraku nestajanja





nemoj

odi ponosno

nisan ti moga doći

metalni farovi me presjekli

bez poljubca osta

kao neubrana nevjesta

ne izgovorih poslijednje

Zbogom

u ranom jutarnjem svjetlu

me nestade zlo





ne tuguj dušo moja

uvijek dolazi

ah to proljeće

a ja ti sanak snim

srešćemo se ponovo

sa mirisom juga u grudima

Bookmark the permalink.

Komentariši