led grliti
galerijon šta
tišinon sni
teško mi nije
jer
na ledeni svijet
bez blagosti dodira tvog
svika san
ogrnut se boli
snujući
vrtloge naše ljubavi
bezvremenske
suđeno mi
i
nije mi teško
u
pogledu oka
osjećat tvoje nijemo
idi ća
okrenem se
odem
jer
mrijući bez tvog dodira
znam najdraža moja
eonima
milovat ću te
a
meni je teško
gledat suze
neisplakane u oćima tvojin
dok kidaju mi dušu
liju
rosnim bujicama
na licu mome
i
nije me stid ljubavi moja
a boli
o kako boli
jer
ubija me tvoje
srce
nerazumom slomljeno
a
kasno shvatićeš
da
ža mi je tvojih godina
budućih
mladošću kićenih
u praznini
bez mene
kad
znat ćeš
tebe
samo tebe san volija
ludice moja mila
uvik
i zauvik