Bleki – Došao joj je na vrata

 

 

Moja tišina i sni

Neminovnost

 

Nebeska čarolija

 

Zelena tuga

 

Stari jedrenjak

 

Išao je pravo

stazom od Oceana

mora jadranskoga

koje tišinom sni

 

ne gledajući ni lijevo ni desno

došao joj na vrata

prosjak

kaiš prodaje

 

ruka umornog starca

za velikih vrućina

sklonjen u prelijepoj sjeni

dubokog hlada dugo zvoni

 

izađe ljepota  mramorna

stegom uplakana

nevjesta nesuđena u udovičkoj bjelini

vezenoj davninom

sa mirisom jasmina u očima

 

za koricu hljeba zamoljena

dade mu novčić srebreni

prosjaku zatitraše ramena

vrnu ga

hljeb je hljeb

novac kvari ljude

 

pogleda ga u oči

zadrhtaše joj usne

tako je gledao

tako je govorio

onaj sa nježnim rukama

 

mlađana žena  udova odavno

bez ljubavi disati ne mogaše

a brane mu da joj se javi

ona se vrati

noseći na dlanu posječenom

 pogaču krvlju oblika srca posvećenom

 

saplete se

o snove tužne

o poderane djevičanske halje

on je prihvati iako ne smije

izdajničko srce joj jeca

 

moja si i ti to znaš

nije ga prepoznala

nije smjela da ga prepozna  

nutrine otkucaje oslušnula zaglušila

 

bolom misli 

starac ludi

još uvijek

ljepotu svoga Anđela sanja

 


















											
Bookmark the permalink.

Komentariši