Jesenja milina
Brat moje premile majke je bio saksofonist
zvali su ga Đovani pjevao je napolitanske
da li zbog pjesme saksofona i motora
jecajuće gitare milog glasa ili stasa
prelijepe žene ga voljele ko lude
A onda se rodih ja nestašna blentovija
zvali me Bleki o ljubavi pjesme piso
bez gitare motora saksofona il basa
bez glasa nešto lika i ponešto stasa
i mene lijepe žene voljele ko hude
Đovani i Bleki rod bliski a ni nalik
ujak i netjak u dva razna vakta
rod rođeni dva ni blizu svijeta
niko ne zna protabiriti zašto
voljele ih mile žene ko lude
valjda je sve u genima
i nježnom dodiru
u damaru i srcu
tangu i okretu
i jesenjoj milini
što rastanak sluti