Prever – Barbara

Svijet azura  Duša jecajpg  Ljubavno pismo

 

Barbara

 

Sjeti se Barbara

Bez prestanka je kišilo nad Brestom toga dana

A ti si hodala nasmijana

Prokisla radosna očarana

Pod kišom

Sjeti se Barbara

Bez prestanka je kišilo nad Brestom

A ja sam te sreo u ulici Sijama

Smješila si se

I ja sam se smješio

Sjeti se Barbara

Ti koju nisam poznavao

Ti koja me nisi poznavala

Sjeti se

Sjeti se toga dana

Ne zaboravi

Neki čovjek je stajao u trijemu i

Viknuo tvoje ime

Barbara

A ti si po kiši k njemu potrčala

Radosna prokisla očarana

U njegov zagrljaj pala

Sjeti se toga Barbara

I ne ljuti se što ti govorim Ti

Ja kažem ti svima koje volim

Čak i onima koje sam jednom vidio

Ja kažem ti onima koji se vole

Čak i onima koje nisam upoznao.

Sjeti se Barbara

Ne zaboravi

Tu kišu mudru i sretnu

Na svome licu sretnom

Nad ovim gradom sretnim

Tu kišu iznad mora

Iznad arsenala

Tu kišu što je pala na brod iz Uesana

O Barbara

Rat je svinjarija velika

Što je sa sobom sada

Pod kišom kanonada ognja

Krvi i čelika

A onaj koji te je grlio

Zaljubljeno

Je li umro nestao ili još uvjek živi

O Barbara

Bez prestanka kiši nad Brestom

Jednako kao i tada

Ali to nije isto i sve je srušeno

To su korotne kiše, strašne i neutješne

To nije oluja više od ognja,

krvi i čelika

To su naprosto oblaci

Što kao pseta crkavaju

Kao pseta što nestaju

U mlazu vode nad Brestom

Da trunu negdje daleko

daleko, daleko od Bresta

Od koga ništa ne osta.

 

 

Napoleon i Žozefina / Igrokaz na dan 26. maj/sviban

Danas je Petak, 26. maj/svibanj tekuće 2023. godine

Dobar ovaj izraz tekuća godina. Zapamtimo ga za drugi put. Sada nam Žosefna kliče , fatajte se Bonaparte, previše se osilio.

A sa danima uvijek isto. Neki nam odljaze, neki nam priljaze, što bi rekli naši, malo  istočniji susjedi republjikanci, mešu kojima ima i baljista.

145.isteklih dana se kofrče naspram 220. kojima je nanijećena ista takarli  budućnost.

Mnogima se posreći pa ih skinu sa kalendara, a mnogima i ne.Nećemo suditi ko bolje prolazi.Ovi ili oni potonji.

Znamo da  nikako  ne prolaze dobro putnici za pržun .Ni riknuti,ni oni koji će riknuti. Sa znanjem ili brez.

A prepisivači nam nude bivše medijske slastice na današnji dan. Počinjeno sa Napoleonom:

1805.-Napoleon Bonaparte proglasio se kraljem Italije.

1806.-Napoleon Bonaparte okupirao je Dubrovačku Republiku.

Lako je njemu bilo- Ako mu se svidi neka zemlja ili barem neka ženska u toj zemlji on je osvoji. Pitajte Maiju Valevsku i Poljake.

Pametan neki čovo. Ipak imao jednu manu. Kao mediteranski čovo , pride otočanin , nije  podnosio zimu.

I kako to obično biva , uvijek nas natakari ono što ne volimo.

Optimista krenuo u sred ljetne žege  u Rusiju . Ruska stepa nepregledna , ruskinje sočne i mile, zadržale regimente  dok ih zima , koja tamo brzo naleti,nije spotakla i onda je sve već stvar historije.

Napoleon se debelo natakario u  ruskim pustopoljinama. A nije stigo da upozna ni Anu Karenjinu. I tako od slave do Albe ga samo korak kazačoka dijelio. Ko mu kriv što je samo salonke na ratiđte  ponio?

Što bi poete i Žozefina rekle:

-Bon-a-parte est Bon-à-rien” („Bonaparta je dobar ni-za-šta”).

U prevodu:

-Ni salonke nisu što su nekad bile! Ali Žosefina se u salonima , a bome i budoarima  savršeno snalazila bez a parte od  Bonaparte i najčešće bez ičega na sebi. Što bi špageti poručili : tante za ntante.

Gete – Jutarnja tužaljka

 

O, nestašna i draga djevojko,
Kaži meni, što sam ti skrivio
Da me stavljaš na muke goleme,
Da zadanu riječ svoju kršiš?

Sinoć si mi prijazno stiskala
Ruke, milo šaputala riječi:
Da, doći ću, sigurno ću doći,
Predjutro, u tvoju sobu, dragi.

Pritvorena ostadoše vrata,
Kada dobro preispitah šarke,
Sav radostan što nisu škripale.

Kakva li je noć čekanja prošla!
Bdijah brojeć svaku četvrt sata;
Ako i zaspah na koji trenutak
Srce osta budno bez prestanka,
Budilo me iz lakog drijemeža.

Kako tada blagoslivah tmine
Koje tako mirno sve zastiru.
Veselih se sveopćoj tišini.
U tišini slušah, prisluškujuć,
Neće li se koji glas pokrenut.

«Da su njene misli kao moje,
Da osjeća kao što ja ćutim,
Ne bi ona do jutra čekala,
Već bi došla ovoga trenutka.»

Ako mačka skoči na tavanu,
Ako miš u uglu zašušketa,
Makne li se bilo što u kući,
Ponadam se da tvoj korak čujem,
Uvijek mislim da tvoj stupaj čujem .

ležao sam tako dugo, dugo,
Pa već i dan zače da se rudi,
Stade žamor na četiri strane.

«Jesu l’ njena vrata? Da su moja!»
Podnimljen, u krevetu svom sjedim,
Gledam vrata poluosvijetljena,
Neće li se ipak pomaknuti.
Oba krila stoje pritvorena,
Mirno vise na tihim šarkama.

A dan posta svjetliji i veći.
Čuh već škripu vrata susjedovih
Koji žuri zaslužit nadnicu;
Čuh uskoro zatim štropot kola.
Već se i vrata grada otvoriše:
Raste metež nemirnoga sajma.

U kući je odlaz i dolazak
Uza stube i niz njih, katkada
Škrinu vrata, koraci zatutnje;
A ja kao od lijepog života
Još ne mogu rastat se od nade.

Najzad, kada omrznulo sunce
Obasja mi prozore, zidove,
Skočih i požurih prema vrtu
Da svoj topli dah, prepun čeznuća,
Pomiješam sa svježim zrakom jutra,
Da u vrtu možda sretnem tebe.
Ali tebe nema u sjenici,
Ni u starom drvoredu lipa.

 






												

Bajron – Jednoj gospi

 

 

Kad Čovjek, istjeran iz Raja,
Za časak zasta pokraj vrata,
Svaki ga prizor bivšeg sjaja
Nagna klet’ kob što mu je data.

Al’ iduć kroz daleke kraje,
Nauči snosit grijeh svoj prijek;
Tad drugo vrijeme ču mu vaje,
U radu svome nađe lijek.

Tako će, gospo, sa mnom biti,
Ne smijem vidjet čar vaš, jao:
Dok krzman, uz vas, neću kriti,
Uzdišem zbog sveg’ što sam znao.

Mudriji bit će bijeg moj taj
Od napasti što vreba samo;
Ne mogu gledat u svoj raj
Bez želje da ne živim tamo.


												

Marko Vešović – ODAVDE SI

 

 

Prije smrti da se, još jednom, nagledam snijega

papljanskog, što iz davnina pada.

Da gledam, sve dok me, to, ne prečini u prvašnjega,

i ne vrati me u vremena kada

sve izvan mene bilo je od mene. Kada su vuci

urlanjem zvijezde činili bližim. Kada je duši svijet

pripsao kao rukavica ruci.

Da se, zablenut u lijet

pahulja, čudim što na zemlju liježu

umorne kao da su se pele

i da me sa svim, što izgubih, vežu.

Da mi, na magnovenje, bude bijel čak i lelek

sa groblja vranštičkog. Da gledam kako se roje

sve dok se ne sjetim onih dukata iz sna

u koje Gospodnje lice bilo je

utisnuto. Da gledam sve dok duša, sa svime prisna,

ne bude ratar, tih i blag, ko iza daće,

koji marljivo ore

i sije iako znade da će

barbarske baklje ljetinu da mu sagore.

 

Da Sarajevom, nakon toga, hodam

naredan svemu što će da se desi,

i, pred čimegod zastanem, da mi ne bude bara

već živa voda

kraj koje duša, u sebi samoj, odmara

i sebi samoj kaže: odavde si!

 






												

Rilke – Jesenji dan









Gospode, čas je. Natraja se leto.
Zasenči sunčanike, razobruči
vetar, da poljem jesenjim zahuči.

Poslednjem plodu zrenje zapovedi;
još dva-tri dana južnija mu daj,
usavršenju nagnaj ga, nacedi
poslednju slast u teškog vina sjaj.

Ko dom sad nema, taj ga steći neće.
Ko sam je sada, dugo sam će biti,
čitaće, pisma pisati i bditi,
i nemirno će gledati drveće
kada se lišće stane zrakom viti.

Zavirite u svoju dušu

Često se pitamo : a  šta sa nama , ljudima.

Da li smo dovoljno uživali u poklonjenim danima , ljubavi , bližnjima?

Kako ćemo nadoknaditi propušteno?

Ima li nade za nas?

Ili će nas , jednom, neprimjetno , nedodirnute milinom Božijeg stvaranja neki od dana pokupiti i

odvesti

tamo gdje ćemo vječnost proboraviti.

 

Čovjek nije stvoren da bude biće od žurbe. Stvoren je da vječno živi i uživa u Božijim blagodatima.

Neizmjerno mnogo ljubavi , milosti i darova , svaki dan nas sustiže , a samo jedan ,

više molba nego uslov.

Volite se i molite  Boga Jedinog.

 

A šta mi radimo?

Klanjamo se nekim lažnim idolima kao da su bogovi i činimo od sebe bića nedostojnim

Božije milosti.

 

Nećemo vam pametovati.

Molimo vas;zavirite u svoju dušu, nemojte srce , ono je varljivo .

U tananosti duše  se nalaze svi odgovori koje trebate. Ona  vas nikad neće prevariti.

 

Što bi poete rekle , prepisujući iz Svete knjige:

-Malo vam je znanja dato o duši.

Ili u prevodu:

Volite  Boga Milostivog  i njegova stvaranja.

Vremeplov – Josip Broz Tito i Dan mladosti


Rezultat slika za dan mladosti

Danas je 25 . Maj/Svibanj.

Decenijama , od 1947 do 1988 . god. je 25.Maj  imao posebno , praznično obilježje.

Prvotno se slavio rođendan Josipa Broza Tita , najvećeg čovjeka koji su ovi prostori imali, a onda je od 1957. godine postao Dan mladosti.

Glavna scenografsko modna obilježja :

Crvena marama,plava kapica bijela košulja i tamna donja odjeća i tisuće lepršavih,jugoslovenskih zastavica.

Glavna ikona: Tito i njegovih hiljade štafeta.

Atmosfera :

Vjerujte na riječ svjedocima kad kažu bilo je zaista svečarski , uz sveopšte oduševljenje velikim , dobrodušnim ali čvrstim  čovjekom.

45 dana , dan za danom , štafeta je razdragano nošena širom Jugoslavije, da bi se 25.maja uručila slavljeniku na stadionu JNA.

Historijska utemeljenost:

Da li je to bitno , obmana, šarena laža, hljeba i igara ,ako je u zemlji vladao ; mir, prosperitet ,suživot i tolerancija, a vjerujemo , dobrim dijelom i poštovanje i ljubav. .

Osjećaj da je na djelu bratstvo – jedinstvo svih naroda i narodnosti ispunjavao je pučanstvo , sa izuzetkom fašista i zločinaca koji su se krili u najtamnijim vukoderinama bivše nam majke Jugoslavije.

Nostalgija:

Nemoguće je vratiti prošlost, ali sjećanja o nekim mirnim i humanijim vremenima su i te kako živa.

Žal za izbrisanom mladošću i sretnim vremenima nikada ne prestaje.

A danas , trideset  i kusur godina poslije ukidanja štafete?

Ne pitajte!

Jad i glad , bijeda i smrad, torovi i konc logori.

Sve sami fašisti i nacionalisti ,, bjelogardejac , balija , balista, i napose četnika i ustaša.

Bagra, fukara ,karikature i ljudski  abortusi  vladaju i uništavaju podaničku raju , urnišući svijetlu prošlost.

Ipak za vjek vjekova ostaće upamćeno:

Drže Tito mi ti se kunemo ,

i

od Vardara pa do Triglava.

Sretan praznik Maršale i Jugoslavijo, zemljo moja , ma gdje god bili!

Bilo je časno živjeti u vašem vaktu.

Prelijepi Dani mladosti / Igrokaz na dan 25. Maj / Svibanj

Danas je četvrtak   25. Maj  / Svibanj 2023. godine.

Ovako  su se dani  podijelili:

144  dana ove godine  su prošlost , 221 preostalih su neizvjesna i varljiva budućnost.

Čudno,  razmišljamo ,     dani ko neke bivše suze , samo riknjavaju, a godina ni habera.Valjda konta tu ni zlatne kašike i zlatne vreće sa nakitom ne pomažu.Ne znamo da li je upoznata sa Bosanskom vlastelom, ali svojim danima dozvoljava da ih brišu.

A na današnji dan u prelijepim , bajkovitim ,birvaktile vremenima skoro svaki insan , dijete i žensko je pjevalo:

-Druže Tito mi ti se kunemo.

Bili su to sunčani  dani mladosti , jer su robijali oni koji tebaju robijati, jer su zatvarani lopovi , pljačkaši i ubice.

Bila su to predivna vremena u kojima majke imale obraz , a djeca se učila poštenju od očeva.

Bila su slobodna vremena , kada su fašisti , četnici i ustaše bili manji od makova zrna , zaglavljeni u mišjim rupama ,  jer su  ih  napolju čekali čestiiti ljudi.

Što bi poete rekle:

-Eh , Jugo, Jugoslavijo.

U prevodu:

-Zlo slutimo onima koji je nestadoše.

I molimo vas:

Nemojte biti dio pljačkaške   tronacuionalističke bagre, pijačarska fukara , robijašev rođobradi sin oliti bezusni robijaš, vlasnik konc logora.. Tada vam je vječna paklena vatra garant destinacija.