Cura momka tuče / Igrokaz na dan 30. Jul / Srpanj

Danas je Nedelja 30. Jul / Srpanj 2023. godine  računatog po Isusu.

Bilježe ga kao 211 dan  ,  sa zebnjom se očekuje  još   154  sasvim , skoro izvjesnih dana  do kraja  ove godine.

Malo neizvjesnosti moramo ostaviti za svaki slučaj, jer nismo proroci , ali nismo ni apokaliptičari koji plaše narod zlogukim predviđanjima.

Dani ko dani. Nikad im kraja. Dani imaju noći. U  noćima se mnogo toga dešava.

Danas razmišljamo pozitivno, pa pomišljamo šta se vama sinoć  moglo desiti .

Možda ste kao i obično zahrkali , okrenuvši leđa jadnici da koze broji do zore. A onda čitav dan krpu u ruci nosi i cegere vucara.

A možda vam se posrećilo; valjda ste ćuli za onu:

-I ćorava koka zrno pođahkad ubode .

Ako ne , baš ste baksuz. Ili stidljivi,

A jadnica promjeni taktiku, a vi je ne skontate.I onda  ona počne cvrkutati i pjevati.

Vi sretni jer vam je žena sretna.

Brišite to , i učinite da jadnica sa vama radi  i sanja ljubav i ljepotu. I sve će se posložiti .

Ako je izgubite , bez predumišljaja i nehata lijeka nema.  Uvijek neka Mala princeza i Neki mali Princ željno očekuju svoj par. I nalaze.

Što bi poete rekli:

-Cura i momak ,

sjele na na bobak

Bobak puče

Cura momka tuče.

U prevodu :

Ma bolan nek tuleha kolko joj ćeif , samo nek’ je ima i nek im se zbude.

Ivo Andrić – Ni bogova ni molitava

 

 

Pa ipak biva ponekad da cujem

Nesto kao molitveni sapat u sebi.

Nešto kao molitven šapat u sebi.

 

To se moja stara i vecno ziva zelja

Javlja odnekud iz dubina

I tihim glasom trazi malo mesta

 

U nekom od beskrajnih vrtova rajskih,

Gde bih najposle nasao ono

Sto sam oduvek uzalud trazio ovde:

 

Sirinu i prostranstvo, otvoren vidik,

Malo slobodnog daha.














												

Aleksa Šantić – Ne čuva se tako obraz i poštenje

 

Ne cuva se tako obraz i postenje!
Ko hoce da narod i vodi i brani,
Taj u dusi vjecno muski ponos hrani, –
On ne puzi, on se uz Golgotu penje.

Zastavu ti svoju bjese narod predo,
I za tobom pode i u borbu stade,
Al’ ti eto, vodo, posrnu i pade…
Gdje ti oci bjehu? Sto nijesi gledo?

Zar ti sto do juce bjese oro smjeli,
Ti u kog je vjera zalozena bila,
Zar blatom da sada kaljas svoja krila?
Pred tiranom nasim da pokleknes, je li?

On ti pruzi casti, on te u vis dize,
A do juce, znas li, s njime si se klao!
Gdje je ljudski ponos? On je eto pao –
Prevaljeni soko u prasini gmize.

Moze li ti narod prostiti to djelo?
Jesu li to puti dusa svijetlijeh?
Ne, to je znaj, vodo, jedan teski grijeh
I ljaga sto kalja junakovo celo.

Ne cuva se tako obraz i postenje!
Ko hoce da narod i vodi i brani,
Taj u dusi vjecno muski ponos hrani, –
On ne puzi, on se uz Golgotu penje.
1907.










												

Aleksandar Blok – Anđeo čuvar





Volim te, Čuvar, nevidljivi moj
Što si uvek sa mnom na zemlji toj.:

Zato što mi sjajna ti nevesta bi,
I što mi oduze tajnu snova svi’.

Zato što nasa veza i tajni i noć,
I što si mi sestra, nevesta i moć.

Zato što dug život imaćemo mi,
O, čak – muž i žena što smo ja i ti!

I za vernost tvoju, moj okov i spas.
I kob naše porodice, što je iznad nas.

Zato što ne voliš to što volim ja.
O bednim što brinem i što me je stra’.

Što se ne slažemo u životu svom.
Što hoću, al’ ne smem ubit rukom tom –

Da odmazdim mlakoj, mračnoj hulji toj,
Što je ponižavao mene i rod moj!

Što strpa slobodne u ’apsane tma,
Što mom ognju nije verovo da sja.

Što mi novcem htede kupit život vas,
Pa da mu budem veran kao pas…

Zato što sam slab i što je već tu grob,
I što mi je svaki predak bio rob.

Što dušu mi smrvi ta nežnost uz plač,
Što nikad da digne ova ruka mač…

Al’ volim te i za… slabost moju svu,
I za tvoju snagu i sudbu ti zlu.

Što je čelik slio i ognjeva sto –
Nikad niko neće rastaviti to!

S tobom sam gledao zoru i njen sjaj –
S tobom sad i ambis gledam crni taj.

I dvojnu zapovest sudbina nam sli:
Slobodne smo duše! Robovi smo zli!

Miruj! Odvaži se. Stani. Idi ti.
Oganj ili tama – šta l’ pred nama bdi?

Ko viče? Ko plače? Kud li će naš let?
Zaj’dno, uvek zaj’dno, gremo mi kroz svet!

Da l’ ćemo vaskrsnut? Propast? Il’ umret?

Giosue Carducci – Aniji

Kucam o zatvoreni tvoj prozor, a procvalom granom,
Što su joj cv'jećci modri kao i oči ti, Annie.
Gledaj: treptavih zraka poljubilo osm'jehom sunce
Oblak; reklo je njemu: “Oblače b'jeli, pust’ me!”
Slušaj: vjetar s planine uz šumore pozdravlja svježe
Na moru jedro; veli: “Jedrašce b'jelo, plovi!”
Motri: na procvalu krušku s nebesa se vlažnijeh spušta
Ptica; cvrkutom kaže: “Crvena biljko, diši!”
Silazi iz misli sad mi poezija, boginja vječna,
U grud; stoji je vika: “Matoro srce, kucaj!”
A srce poslušno moje u vilinje oči ti krupne
Na glas taj gleda; zove “Djevojko slatka, pjevaj!”

Zemlja kao djelić praškice u univezumu

 
 

 

Zemlja.

Plava planeta

Sunčev sistem.

Galaksija Mlijećni put.

Krajnja destinacija Univerzum.

Zemlja je planeta na kojoj živi čovjek.

Jedini   poznati planet na kojem postoji život.

Vjerujemo da će tako i zanavijek ostati , kažu Svete knjige.

 

U galaksiji Mliječni put postoji najmanje 17 milijardi planeta čija je veličina slična Zemljinoj, navodi se u procjenama dvije nezavisne grupe američkih astronoma.

Zemlja kroz svemir juri brzinom od 2.ooo.ooo km/h.

I ljudi tu fantastičnu i  jedinstvenu , Bogom stvorenu svemirsku praškicu shvataju krajnje neozbiljno i necivilizacijski.

Oprosti im Bože Jedini , ne znaju šta čine.

 

 

 

Miroslav Antić – Kroj









Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i
pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja
svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad
dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe
skidati. Na meni ćeš se raspasti.
Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju
ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.

Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.

Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati
moju kožu sa tvojom. Ne znam da li me
shvatas: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.

Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.

Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće.

Vlastela , sveštena lica i hanefije / Igrokaz na dan 29 Jul / Srpanj

Danas je Subota  29  Jul / Srpanj 2023. godine  računatog po Isusu Hristu.

210 dan ove godine,  nedostaje  još   155  sasvim   do kraja ovog lita gospodnjeg, normalno ,ako se   danaske ili potonjih a ovogodišnjih  dana ništa strahobalno ne desi.

Dan za dana kroz na kroz prste klize. Sa njima hode noći i nastaju besanice i more.

Neprekinuti niz mora. Neljudi , troglavata čudovišta i otimači veća s narodskim blagom nam Duše i život pričepili.

Čovjek se budi ne sjećajući ljepota kako se prije živjelo. Kada je zemljom vladala

Ljudskost. Kakva takva ipak ljudskost.

A onda se stvori hanefija , sektaš , nejvernik,  baksuz. Odustao od Božijeg užeta. Ne priča Božiji nauk.   Takav je  postao od zla ljudskoga.

Ne želi da se sjeća vremena i istine, radi sile kojom hoće da se ulizuje i vlada.

Ni Stvoritelja !

Kada je izbrisao Božji nauk hanefija je  postao obijestan. U obijesti nema ljudskosti.

Samo prepisuju šuplje poglavnike, doglavnike , troglavnike , poslušne “pjesnike” i vrače .

Klanjaju im se  i nerazum vlada.

Ogavnost, smrt, ragolićena duša i tijelo klate se dunjalukom.

Idole stvaraju i padaju ničice pred njima.

A dan , šta sa istinitim  danom, kada će svi odgovarati za svoja djela.

Da li će im pomoći vreće sa zlatom i dvori?

Ne , nikako ne  licemjeri Ebu Lehebi i njihove družice i slugani.

Sve se piše. Ni trun neće nazabilježen ostati.

Što bi poete rekle:

Vrijeme bude i prođe. Pržun je vječan.

U Prevodu:

Čuvajte se vlastelinska bagro , sveštena lica  i Ilmije.