Koincidencije, mašta, ludiulo.
Svako od nas , ponekad, doživi nešto što nbe može objasniti.
O tim doživljajim se rijetko priča.
” Normalni” ljudi bi pomislili da smo luđaci,
ili barem čudaci.
Neke ekstremne slučajeve zabilježe sredstva informisanja.
Da li su se dogodili ili je rerklamni trik radi tiraža teško je različiti.
Novac je sila koja pomjera granicu časnosti i poštenja.
Na vama je da odlučite da li da vjerujete?!
I oprez. neke priče su izuzetno morbidne i čudovišne.
O ženi nepoznatoj san mi se čudan vraća,
O ženi što me voli i što je meni mila,
koja nikada nije kakva je prije bila,
a nije ni drukčija, i voli me i shvaća.
I jer me shvaća, ona jedina može ući
u moje srce – jao! – koje za nju samo
nije zagonetno, a znojno čelo tamno
jedina ona zna mi osvježit plačući.
Ne znam je l’ crna, plava, riđa ta ljepota.
Ime joj? Samo pamtim: zvoni milo i meko
kao imena dragih prognanih iz života.
Kao pogled kipa pogled je njen usnuli,
a u glasu joj tihom, teškom i dalekom
glasovi drhte dragi koji su umuknuli.
Danas Četvrtak 3. Avgust / Kolovoz 2023. godine
214 dan uprvo leluja i tiho svija svoj zagrljaj i sprema se da naspusti pozornicu života.
Većina svijeta sa nadom očekuju slijedećih 151. dnevnu moru , koje nam se smiješe ili bajku ( kako kome ) do kraja ove godine.
Dani su prelijepi. Kao leptira let i leptirovih su boja. Krhki , razigrani i šareni. Poneka i dosta sjetni , ali uvijek poslušni, i odani misiji. Radovati ljude i označene što bezbolnije prevesti u vječnost , tamo gdje pripadaju. Jal hladovina , jal vrelina.
Ljudi ne primjećuju ni leptire , a kamo li dane. Ljudi ništa ne prmijećuju.
Zavukli glavu u potrazi za egzistencijom. Umjeto da se vrate korjenima , oni se penju na stote, dvjestote i ine spratove. Zamanta im se, pa svijet vide iz zamantane perspektive.
Ta perspektiva uopšte nije dobra. Užurbana je i ne primjećuje ljepote življenja.Ne osjete ni sunca sjaj ili miris ljeta.
Šteta , to su prvi nagovještaji ljubavi.
I onda neminovno gluho i ćoravo bilo:
I pad je let!
Poete kažu:
-Jooj, blentovija majko moja.
U prevodu:
Blentovija jednom , blentovija papak uvijek.
25
Mudraci i sveci uzalud se trude
o Raju i Paklu da nauče ljude.
Kada im prah večni zatvorio usta
odbačeni leže k’o proročke lude. 26
26
Pođi sa Hajjamom, pusti mudre priče
sigurno je samo da život promiče.
Jedno je istina, ostalo je tek laž:
Cvet kad jednom uvene, više ne niče.
Evo usne – dajte piti.
Evo kosa – pomilujte.
Evo ruke – poljubite.-
Al najbolje – uspavajte.
U ovome divnom lugu,
dok potoci svud žubore,
bezbroj ptica poje tugu
ljubavi i ljubomore.
Svuda zvone strune vode,
taj prirodni instrument,
i ko kristal pun ugode
rastapaju mrzli led.
Dok žubori potok ubav,
ptice poju, bruji gora:
nema slave što je ljubav
ni patnje što je ljubomora.
To je ljubav. Pokušaću da se sakrijem ili pobjegnem.
Rastu zidovi njene tamnice, kao u strašnom snu. Ljepa maska se promjenila, ali, kao i uvijek, jednistvena je. Čemu moji talismani: bavljenje književnošću, nepouzdana erudicija, učenje riječi koje je koristio oštri sever da opjeva svoja mora i svoje mačeve, vedrina prijateljstva, galerije Biblioteke, obične stvari, navike, mlada ljubav moje majke, ratničke seni predaka, bezvremena noć, ukus sna?
Biti sa tobom ili ne biti sa tobom je mjera moga vremena.
Već se vrč razbija na izvoru, već čovek ustaje na cvrkut ptice, potamili su oni koji gledaju sa prozora, ali tama nije donjela spokoj.
To je, već znam, ljubav: nemir i olakšanje kad čujem tvoj glas, čekanje i sjećanje, užas življenja u budućnosti.
To je ljubav sa svojim mitologijama, sa svojim nepotrebnim malim vradžbinama.
Ima jedan ulični ugao kojim se ne usuđujem da prođem.
Vojske me već opkoljavaju, horde.
(Ova soba je nestvarna; ona je nije vidjela.)
Ime jedne žene me odaje.
Boli me jedna žena svuda po telu.
Oni nas svako malo bombarduju o tajnama svemira.
A tajne svemira nisu tajne.
Samo ih ljudi ne znaju dešifrovati.
Mošda dođu pameti i pogledaju u svete knjige.
Mnoge stvari postaju jasnije.
Naprimjer :
I prvo bi riječ.
Sve je stvoreno sa određenom svrhom.
Sve je u parovima.
Sve ima svoj početak i svoj kraj.
Znanje o svim stvarima je kod Boga Milostivog.
Sve je stvoreno po mjeri i harmoniji koju je odredio Veliki Stvoritelj…
Čempresi se crne na mjesečini
Osamljeni kao misli moje.
Sama sam, o sama u bašti!
Utišali vjetrovi u granama stoje.
Kako naša kuća čudno u mjesečinu gleda
Ko uspravan mrtvac opremljen u bijelo.
I srce moje šuti
Ko da je crnim zaliveno vinom.
Dragi,
U čije li se bijele noćas zalutao ruke?
O, ne reci! Šuti!
Dugo ću te čekati pod našim jasminom.
Misli su moje
Ko drhtaj sjene od smokvina lista
Na bijelom zidu u avliji našoj.
Dragi,
I tvoje milovanje meko je ko igra sjene.
Bolna sam od čekanja.
O, hoćeš li doći?!
Danas je Srijeda 2. Avgust / Kolovoz 2023. godine računatog po novoj (vatikanskoj zločinačkoj ) eri.
213 dan otpada sa kalendara , očekuju se još 152 pola što dnevnih, što pola noćnih mora koja čine dan od dvaseset čeriti sata dostatnih do kraja ove godine.
Ljudi misle da su dani mora. Uopšte nisu . Oni su preliješi. Ljudi su mora. I kroje dane u plićacima svoga uma . Dani su nacrtani po mjeri ljudi. I za život i za smrt. Savršeni za ljubav.
Ljudi su jako „ pametni“ i misle da mogu biti bolji dizajneri od Neba. I kreiraju, i kreiraju….
Na kraju svaki dan oboje tragikom i glađu. Bijedom uma i umnom zaostalošću.
Uggghhh…
Natakarimo im dizajn i um.
Pitamo se čemu to rade?
Milostivi nije tako zamislio.
Eto takve su vam „muške“ creatura. Takve su vam te monstruzne krature , što se u čopore zbijaju i poganima i sveštenim licima umjesto Bogu Jedinom se klanjaju.
Uhh i Uhhh da se nebo raspukne.
A poete samo kažu:
_Neka , neka . Kad tad.
U prevodu:
-Pržun , nije, ne nikako nije dobro mjesto za odmor.