Znamo da ima glupih ljudi.
Reći za njih da su idioti je vrijeđanje jedne populacije koja se odlikuje i šarmom i pameću.
Mi ćemo reći nema kraja ljudskoj gluposti.
I molimo vas nemojte je podcijeniti. Ona se vraća još gluplja.
Znamo da ima glupih ljudi.
Reći za njih da su idioti je vrijeđanje jedne populacije koja se odlikuje i šarmom i pameću.
Mi ćemo reći nema kraja ljudskoj gluposti.
I molimo vas nemojte je podcijeniti. Ona se vraća još gluplja.
Ja sam stranica tvome peru:
Bela stranica – sve primam vedro,
ja sam riznica tvome blagu – veruj,
kad uzrastem, uzvratiću štedro.
Ti si mi zrak, ki me kišom kvasiš:
ja sam crna zemlja oko sela.
Ti si moj Gospod, gospodin, a ja sam
tvoja crnica – i hartija bela.
Tvoja
Ja sam stranica tvome peru:
Bela stranica – sve primam vedro,
ja sam riznica tvome blagu – veruj,
kad uzrastem, uzvratiću štedro.
Ti si mi zrak, ki me kišom kvasiš:
ja sam crna zemlja oko sela.
Ti si moj Gospod, gospodin, a ja sam
tvoja crnica – i hartija bela.
Mnogobrojne nagrade na domaćim i stranim festivalima i smotrama u oblasti animiranih filmova, stripova , karikatura , ilustracija , grafika i drugih oblika likovne umjetnosti nisu prošle nezapaženo.
Vedad Šabanadžović , komparativac književnosti , bibliotekar , likovni imjetnik je zasluženo među laureatima na svečanosti obilježavanja Nacionalnog dana svjesnosti o bibliotekama , održanoj u Rektoratu UNSA, 28.10.2022.
Ostali dobitnici Zahvalnice za podršku u razvoju i promociji aktivnosti Nacionalnog dana svjesnosti o bibliotekama u Bosni i Hercegovini :
Prof. dr. Rifat Škrijelj, rektor Univerziteta u Sarajevu. prof. dr. Maida Čohodar Husić, profesorica Mašinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu , prof. dr. Dušanka Bošković, prorektorica za kvalitet Univerziteta u Sarajevu , prof. dr. Lejla Hajdarpašić, profesorica Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i koordinatorica projekta Library Network Support Services Modernizing Libraries in the Western Balkan Countries through Staff Development and Reforming Library Services ,Fuada Muslić-Haseta, šefica Službe za izdavačku djelatnost Rektorata Univerziteta u Sarajevu,Vahid Piralić, bibliotekar Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu,Amina Abdulahović, bibliotekarka Srednje škole primijenjenih umjetnosti – Sarajevo , Nihada Muratović, bibliotekarka Četvrte gimnazije – Ilidža
Zahvalnice su dodjeljene i sljedećim institucijama:
Od srca čestitamo.
Nažalost nemamo signaturu naše saradnice ( uvodna fotografija ) za objavljivanje njenog isto tako značajnog uspjeha. Uz dužno poštovanje i njoj iskrene čestitke. “
Danas je Nedelja 20. novembar/studeni, 324. dan 2019 g.. Do kraja godine preostalo je još 41 dan.
Tankosava. Još malo pa počinje novo odbrojavanje.
Onima kojima su dani odbrojani njima je svejedno,odbrojavali im i ili ne odbrojavali . Zalegli ko preklani kurbani i ne insteresuje ih ovozemaljsko odbrojavanje.
Imaju prečih briga.
Sad počinje jal hladovina , jal pržun, bez odbrojavanja. Tako kažu;još uvijek nismo nazočili preraspodjeli ljudskih resurusa, po principu zasluga.
Umjesto uobičajenih takarli riječi , odlučili smo vam prenijeti SMS poruku kojom uspavljujemo draganu svaku veče.
Hobikli je , kaže ona, sada ne m're zaspat bez nje.Što ti je pametan onaj Rus Pavle. Skonto refleks , pa ga ja moram liječiti, po vas cijelu noć.I vako i nako. I sa SMS i bez SMS , i sa…
Jes da vam ne bi rekli čime, pa da kažete jesmo brezobrazni. A otkad je prirodni nagon bezobrazan? Pitajte Pavlovljeva.
‘Vako ide:
Mila moja,
ti moje misli znaš i prepoznaješ. Ja ih ne krijem. Ako zbog njih zaslužujem da idem na mjesto gdje vatra vječito prži, ja tu više ništa ne mogu. Ne mogu ih se odreći , jer su moje i izrečene.
I da znaš Mila , ja se svaki dan ustajem tužan ( blago rečeno) . Skrhan tolikom nesrećom koju skoro niko ne primjećuje i ne reaguje.I tako to traje čitav moj život.
Svakog djelića sekunde nekog ,nekog dijete, djevojčicu, ženu siluju , kasape i nestaju.
Neko nema ni hurmu ili zrno grožđa da pojede. I nema izbora, umire od gladi. Majke se prostituišu za šaku brašna da bi djecu prehranile.
Mene to boli mila. Više od milijardu ljudi nemaju dom i svakodnevno pate i umiru od gladi.
Ne boli me pomisao da li vjerujem na pravi ili nepravi način.
Ja sam zgrožen pomišlju da u Sarajevu ( i svijetu) na svakom koraku grade velelepne džamije , crkve , sinagoge i hramove u koje niko ne ulazi, a pola grada gladuje, četvrtina od kontejnera živi ili umire od gladi.
Ja sam očajnik koji se moli i vrišti:
Učinite nešto , pomozite ljudima sakatim od sreće , ljudima kojim ne dozvoljavaju život dostojan Božijih robova.
Spasite bar jedan život, obradujte bar jedno dijete, učinite da se majka-prostitutka bar jedan dan odmori.
Ljudi , nemojte danas baciti pare džamijskim i crkvenim miševima i pacovima da se tove. Dajte sadaku gladnom i potrebitom.
Dobri ljudi ne idite danas u džamiju, učinite bar jedan obrok gladnom. Pomozite mu da preživi do sutrašnjeg dana. A sutra je novi dan , nova nafaka.
A Bog će vam oprostiti, ako ne budete ovu noć nazočni među licmjerima ,poganima i krvopijama koji će se večeras u prvim redovima na džamijskim skupocjenim tepisima ili hrastovim klupama mislliti da se mole nekom svome bogu ili riđobradom , razrokom ili logoraškom idolu.
Ugodna Blaga noć vašim savjesnim dušama.
Znam, Mila , da je i tebi lakše. Eto barem jedan insan je večeras kriknuo u ime milijardi.
Što bi poete rekle:
-Laku noć ljubavi.
U prevodu:
Ljubavi nije potreban prevodilac.
Ne dozivam, ne žalim, ne plačem
Ne dozivam, ne žalim, ne plačem,
Sve će proći ko behara kad.
Suvim zlatom venjenja označen,
Nikad više neću biti mlad.
Nećeš više treptati ko ptica,
Srce ludo, oprljeno mrazom.
Ni zemlja me brezinoga cica
Bosog neće namamiti stazom.
Duše skitnje! Sve je manje mena,
Sve mi ređe plamen usta rudi.
O, svežino moja izgubljena,
Oči bujne, preplavljene grudi.
Želje štedim ko tvrdica zlato.
Moj živote, beše li tek san?
Ko na rujnom da projurih atu
U proleće, kada sviće dan.
Lišća bakar tiho kaplje s klena.
Sve je trošno, plot u prah nam gre…
Navek nek’ je tvar blagoslovena
Koja dođe da cvate i mre.
Danas je Subota 19. novembar/studeni, 323. dan 2019. Do kraja godine preostalo je još 42 dana.
Vrlo tanježno. Biće još tanje, koliko sutra.
A oni nama o tankoćutnosti.
Kao da znaju šta je to!?
Da znaju, ne bi im pučanstvo svake mikrosekunde mater spominjalo. Ne po dobru, već po vrećama opljačkanog narodskog zlata i po zlu. Što jes, jes podne tu i neka masna psovka.
Sočna , onako po bosanski. Vrlo opisna i slikovita, da se muževi tih majki u grobu okreću ko ringišpil. A mnogi od tih grobara su za života zaslužili još veće psovke. A ovi živi ni mukajet. Kako će kad su svi hadumi i licemjeri. Da nisu takvi, vaspitali bi djecu , pljačkašku ,nacionalističku bagru, kako treba, a ne da budu zlotvori , pogančeri i ubice.
Zloća i pokvarenost im utisnula žig na lice i u oči. Pogledajte ih malo bolje. Da ih čovjek ne zna, smilovo bi im se i udjelio sadake. Izgledaju kao pravi pravcati garibi. A i jesu,vjekovna gladež i garibi. Misle da vjekovnu glad očeva svojih mogu utoliti na brzaka, kroz očiglednu neljudskost i pljačke.
Ne ide to tako. Prazne im i zrikave oči. Lijeni do neobrijanosti. Usne stiskali od gladi i sada ih nemaju.
Ništa dobrog od njih čo'eku ne može zapasti. Žao nam njihove djece. nisu djeca kriva što su im roditelji bezvrijedni i morbidni insani.Neće tu jadnu djecu imati ko ljudskosti učiti. Voljeli bi da nismo u pravu, i da ispadnu na dobro.
Ali kako odrastaju vidimo da smo u pravu. nekažnjeno ubijaju, siluju i pljačkaju.
A gdje su oni , koji su sebi uzeli za pravo da ureduju i dijele moralne i socijalne pridike ostatku dunjaluka. Oni takozvani učeni, jal popovi, jal fratri, jal ilmije. Tikve sa pljačkaškom bagrom sada, jer dobijaju mrvice sa trpeze silnika. I u uzlove sa Ebu Lehebom pušu.
A znate li šta biva sa Ebu Lehebom , ženom njegovom i onima koji sa njima tikve sade?
Nešto vrlo strašno i pakleno.
Što bi poete rekle:
Svo dobro je od Boga. Svo zlo je od zlog oca i pokvarene matere.
U prevodu:
Tronacinalistička pljačkaška pogan je nagrabusila ko i svaka pogan. Čeka ih pržunsko roštiljanje. Ali ima jedna mala razlika;recimo otklon. U pržunu su ljudi stoka za roštilj.
Dobar nam ovaj prevod. Još kad bi nekoga uplašio, bio bi još bolji. A hoće. Protokom vremena tijelo narodskih katila samo od sebe počinje osjećati jal hladovinu, jal paklenu vrućinu. I tako skonča.Pitajte umrle krvnike, mrzitelje i djelčitelje Bosne. ne možemo reći pokojne ili rahmetli , jer sami sebi su odredili vječni nespokoj i vječni roštilj.
Fotografije Marsa ,nastale zahvaljujući NASA ekspedicijama, postale su dostupne široj javnosti,
Otvorilo se veliki prostor za pojavu “umnih” mišenja i razmišljanja, jer pučanstvo je pučanstvo Šaroliko. po bojama, rodovima i glupostima.
Tako na stranici UFODaily tvrde kako su na Marsu pronašli luskuznu jahtu.
Logika je jednostavna – dokazano je kako je Mars imao/ima vodu, a ove stijene sumnjivo liče na profil luskuzne jahte.
Samo za malo su pogriješili.
Žao nam ih , sada ćemo mi biti glavni kod kreacionista.
Nama se decenijama vrti u glavi pomisao da kreacionisti svake godine najave otkriće Nojeve arke na biblijskom Araratu.
Preorali su čitavi Ararat i ništa ne nađoše;jer ljudi koji sporije misle nikad ništa pametno da smisle.
Nama je naglo svanulo kada smo vidjeli snimke i teoriju UFOD-anaca.
Srce nam zaiskrilo , a um zavrištao:
-Ma ljudi to vam je Nojeva arka 1/1 ili 1o1 posto.
Pozvali smo Blekijev Institut , Odio za antropomorfološke i međugalaktičke geološke studije za pomoć i razjašnjenje . Kratkim crtama prenosimo njihov osvrt i zaključak:
” Filtriranim snimcima pomoću teleskopa Huble, uspjeli smo izmjeriti dimenzije Marsove super jahte.
Dobili smo dimenzije 170 X 28 X 17 metara. Upotrebljavajući biblijske alogoritamske tablice skontasmo, da je marsovska Arka duga 300X50X30 lakata.
Ne vejrujemo u super precizne slučajnosti.
Dakle – sasvim je izvjesno da to Nojina arka. ”
Tu završava izvješće instituta u saradnji za Međuglaktičkim nuncijskim sinodom za međugalaktičku religiju , koji se u ime humanizma i renesanse poznatog dijela Vasione oteo kontroli Vatikana.
Ko kaže da arka nije bila jahta.Noja je brod gradio za familiju, a imao i vremena i para. Poglerdajte repliku nojeve Arke od 100 miliona dolara:
To otvara nove prostorno.vremenske dimenzije i pitanja:
-Kako je barka dospjela na Mars?
-Da li se potop desio na Marsu ili Zemlji.
No ,izvjesno je, složićete se da je Noja ipak bio zemljanin.
Nije frajer da padne sa Marsa.
Sada je pitanje vremena kada će Kreacionisti pokrenuti ekspediciju na Mars i dovući arku na zemlju.
Njima neće biti teško skupiti Pare.
Od osnivanja strižu kožu naivnih ovčica.
Na primjer ; sagradiše i prodadoše im kopiju Nojeve arke
za cijenu od preko sto miliona US $ .
Sveukupna vrijendost dasaka , klinaca i radova je bila 7.5 miliona dolara.
Prema našoj skromnoj proocjeni marsova barka je u plovnom stanju.
Dakle , neće biti problema za povratak u matičnu luku Ararat,gdje će je Kreacionisti vrlo brzo po sidrenju pronaći i tušnuti po cijeni koju ni pas s maslom ne bi mogao skontati.
Dakle nije problem u Noji,Arki , Marsu ili Zemlji. Tu je manje više sve jasno. Problem je u nama!
Kako svariti ogromnu količinu gluposti koju nam bolesnici.ba na mrežama svakodnevno serviraju i ostati živ?
Danas je Petak, 18. novembar/studeni, 2022. godine.
Istekla su 322 dana , do kraja godine istek roka trajanja očekuje joj 43 dana .
Ne možemo reći da nismo krivi što malo drugačije prihavatamo Božiji nauk. Nismo ga imali , osim u porodici , od koga učiti.
Učili nas da svaki čovjek treba sam da se starat o svojim vjerskin nazorima : “Koga Milostivi Bog naputi na pravi put taj se naputio.”
Zatim nam je rečeno da ima mnogo licemjera i firauna. I da se čuvamo takvih insana.
I rečeno mi da je najispravnije učiti sam i da nas tako niko neće uputiti na pogrešan put.
I još nam je rečeno da nikako ne padnemo pod uticaj onih koji su se u vjeri pocijepali.
Još nam rekoše budite Milostivom Bogougodni i nemojte se družiti sa lijenštinama i zlotvorima koji bradu u ime ideologija nose.
I tako , shvatimo da nemamo mi , osim od Bioga Milostivog, od koga bilo šta naučiti.
Nego Sveta pisma u ruku i uči.
I uči.
I ponešto prenesi djeci.
I dobro ispadosmo. Malo na svoju ruku, ali časni i pošteni. I naša djeca.
Sve nešto mislimo , bitno je da su slobodna i da im niko ne može prebaciti na dobroti i čestitosti. Za ostalo će se Milostivi pobrinuti.
Tješe nas Božije riječi koje o govore o ljudskoj dobroti i ljudskom postupku prema ljudima..
Nigdje ne nađosmo , da se zbog neizvršavanja obaveza prema nacrtu prodatih duša iz takozvane islamske zajednice , prijeti pržunom ili bilo kakvom tegobom.
Uvijek se napominje :
Bog će oprostiti sve grijehe, osim ako mu pripisuješ druga i umreš kao nevjernik.
Još nas tješi što nismo drugovi Ebu Leheba i njegovih pljačkaša i slugana.
A skoro svi učeni ljudi od Islamske zajednice to jesu. Još se utrkuju ko će mu veću čast ukazati. I tone on , i tone njegova žena i tonu njihovi sljedbenici.
Nama je dovoljan Bog Ljubavi kao svjedok naših misli i djela.
I njima je Bog pravednosti dovoljan kao svjedok njihovih djela i nedjela.
Što bi Knjiga rekla:
“Radite vi , a radićemo i mi.”
U prevodu:
“Vama vaša djela, nama naša djela.”
Mnogo je toga neobjašnjivo na ovom dunjaluku i univerzumu.
Ljudski um je počesto nedostatan i nemoćan da ih relevantno objasni.
Ni mi se nećemo ni truditi.
Upoznaćemo vas sa nekim anomalijama.
Mnogi imaju svojih TOP 10 misterija.
Vi pokušajte da ih dešifrujete.
Upozoravamo, gubljenje vremena.
Danas je Četvrtak , 17. Novembar/Studeni, 2022. godine.
Dani se podijelili : 321. se preselilo u čekaonicu , 44 se sprema na iste pute. Za razliku od ljudi dani se vraćaju od kad je vijeka, i vraćaće se dokle je vijeka… (vrlo studiozno , zar ne? ) .
U tim danima dešavaju se čudne stvari Dobre i loše. Vesele i tužne. Nama se manje više dešavaju mahalske stvari. Ne može ih čovjek ni protumačiti , ni prepisati, a kamo li pred dunjaluk iznijeti.
Jer pametni smo i poliglote već u naslovu se šicamo pameću i stranjskim vokabularom.
Nije sve za javno mnijenje. Šta se u mahali zbije, ostaje u oglašeno mahali, ponešto umnigistruleno i u čaršiji
Jes, zinite da vam pričamo šta se u mahali sinoć zbilo. Ili koliko je njih i koja je to zavriskala : Joj, mamo mamice. Onu o crvenom fesiću. Vidimo prokuženi smo.
Zato smo odlučili da vam ispričamo naš susret sa jednim fatalistom , koji neće da prizna da je bilo šta drugo.Pametan čovo. Ne prodaje bijele bubrege za pamet , fata se listova.
Nama dosadno bilo, jer smo mimo bilo kakve logike dogovorili kont u parku ispred predsjedništva. Nismo skontali da tamo nema ni truna , ni trena osjećaja , već samo preraspodjela planova o otimačini narodskog blagostanja i vreća sa zlatom.
Čekajući dotičnu, a bilo je to nekad , kad je je'nom neki čovjek ispod jednog drveta sjeo na travu i naslonio se na drvo da predahne.
Bio malo umoran , i ko svaki hamal puno zalego da predahne. Kako zalego namah zaspao,kako zasp'o tako usnio.Taki ti je naš čovjek , ha zalegne on zaspe. Umjesto da kad zalegne…, ma ne mremo više uputstva dijeliti , šta je kome radit ili ne raditi.
Nema svrhe. Ko zna zna, ko ne zna nikad neće naučiti. Pitanje sudbine; i naslijednih damara
I tako onaj koji evidentno ne zna šta mu je raditi kad zalegne, sanja listove, mnogo lišća kako pada , i pada,raznobojno, šareno i zlatno,sve više po njemu pada. na njemu se skuplja. I sve više i još više. Zatrpavaju ga i pretrpavaju ,guše ga da nema vazduha.
Prolaznici vide čovjeka kao se grči i batrga, ko da ga neko mokrom krpom po glavi tuleha.Jedan naš, onaj od dobrih ga prodrma , probudi i pita:
-Da li ste dobro?
-Dobro sam , a zašto ne bih bio dobro. Ja fataljist kak bi rekla filjozofi.
– U redu je biti fatalist ,nisu filozofi što su nekad bili i ne treba im u današnje doba previše vjerovati.
– Ja fataljist,kak bi reklja fillozofi ništa loše.
-Dobro kad rečeš, nije to ni tako loše , ionako se “Sokrata ” nakotilo ko prezervativa, tješi ga onaj od Dobrih.
-I nije . Plaćaju me za to.Moj sunarodnjak iz zgrade preeko puta, koji se izdaje za nešto što nije i nekad neće biti, sanja britve predaka.
Usta fatalist, uze vreću i šiljak polegnut u travi, i nastavi raditi svoj ekološki posao. Vrijeme za pauzu mu isteklo.A narod ga gleda sa klupa , džade , sa prozora, krsti se i rukama i nogama, i sjećaju se njegovih predaka sa Ade ciganlije i predaka svojih.Bila su to sirmašna i vrlo kokuzna vremena.
Što bi se reklo:
-Ko bi doli, sad je gori.Ko gori pristaje taj u pržun ide.
U prevodu:
Nisu ni brice , ni fatalisti ko što su nekad bili.