Category Archives: Magazin

No comments

Prever – Gasite svjetla

  By Magazin, Umjetnost

 

 

Dvije laste mjesečinom obasjane

iznad neke kapije

čučeći u svojem gnijezdu

okreću svoje glavice

i osluškuju noć

 

A noć je sasvim jasna

jer crni mjesec svijeta

blista od vasionosti

 

Tada neka dobričina sva bijela

i izbezumljena od očaja

lupa na vratima mjeseca

Gasite vašu svjetlost

jer dvoje zaljubljenih baš se sad

vole na Trgu Pobjede

Gasite vašu svijetlost

jer svijet ih može vidjeti

 

Ja sam se šetao neodređeno

i nabasao baš na njih

ona je dotjerivala svoju suknju

a on je zatvorio svoje oči

ali ona oka njena dva

bila su kao dva kamena u ognju

 

Dvije laste mjesečinom zasute

iznad neke kapije

čućeći u svome gnijezdu

okreću svoje glavice

i osluškuju noć

 

 

pB


												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Joaquin Pasos – Beskrajna pjesma
			

						

				  By     Magazin, Umjetnost   			

			
		
		

			  
						
												

						


U ovoj večeri tvoj profil nema preciznih linija,

jer na tvom licu nema međe, gdje bi počeo tvoj

osmijeh;

al on je odjednom u tvojim ustima i ne zna se kako

teče

i kad odlazi, nikad se ne može reći da li je još ovdje,

isto kao i tvoja riječ, od koje nikad ne čujem prvi slog

i nikad da prestanemo slušati ono što govoriš,

jer ti si tako bliska u ovoj udaljenosti

te je uzalud pitati kad je došao tvoj dolazak,

jer nam se čini da si bila ovdje cijelog života,

s tim vječnim glasom, s tim stalnim pogledom,

s tim nepromjenjivim obrisom svoga lica.

												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Boris Pasternak – Proljeće
			

						

				  By     Magazin, Umjetnost   			

			
		
		

			  
						
												

						
 


 Ja sam iz ulice gdje se topola čudi, gdje

daljina drhti, kuća se boji pada, gdje

zrak je plav kao svežanj u ljudi koje su

iz bolnice pustili iznenada.

Gdje je večer prazna ko priča prekinuta,

koju zvijezda nije dovela do kraja, pred

kojom u čudu mnogi pogled luta, bez

izraza, nejasan i bez sjaja.

												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Mak Dizdar – Uspavanka
			

						

				  By     Magazin, Umjetnost   			

			
		
		

			  
						
												

						
 




Kako si njezan i krhak

I kako si lijep i cist

Kao svako dijete kad se rodi

Kosa ti je zasvilila i orosila

Kao lisce mlade stabljike u aprilu

Usne su tvoje pupoljak ruze jos nerazvijen

Ruke kao plavi nagovjestaj zore

Noge o jadnice kao da i nemas

To su dva ljiljana samo za tetosenje

Pa kako ces u svijet poci tako sitan

Kako nezasticen

Nikad se zbog toga necemo rastati mili

Nikad se necemo rastati

Nikada tijelu mog tijela

Duso moje duse

Nikada

Znam

Ti ces me nositi u srcu

Jer sam ti srce i sve oko srca dala

Ti ces me nositi dokle god budes

Pozdravljao radjanje dana

I javljanje zvijezda

Dokle god budes pozdravljao pupanje krosanja

I zalio padanje lisca

Ti ces zivjeti i kad ti se oci sklope

Zivjet ces u svojoj djeci

U tvojoj djeci i djeci njihove djece

Zivjet ces

Zivjeti

Znace se da smo bili trenuci trajanja

Zrnce u pijesku na sprudu

Varnica u ognju

Vlat u travi

VjecnostiKako si

Njezan i krhak

A treba da zivis

Treba da zivis medj ljudima a rijeci nemas

Treba da zivis medj vucima a zuba nemas

A kako ces tek razlikovati covjeka i vuka

Vuka i covjeka

Ruke su tvoje plavi dozivi zore

A njima valja da se hvatas u kostac

Da dijelis bojeve na razmirjima

Sa zmijskim cudima u kojima zivi azdahaka

Zato nek rastu brzo

Nek rastu i jacaju brzeNoge su tvoje dva njezna ljiljana za tetosenje

Al’ ja cu te pitati rosom sa mog najljepseg cvijeta

Ja cu ti pricati najljepsu pricu

Ovog i onoga svijeta

Da budes spreman za snove

Za pletisanke i nesanice

U srcu tijesnih krugova

U trnju dugih

DrumovaUsta su tvoja mladi pupoljci

Hranicu te vodicom iz kljuna laste

Da ozubatis za kletvu na zlotvora

Da proguces za dobrodusna namjernika

U zivotu treba mudro da sutis

Al’ rijec ako reknes

Neka bude teska kao svaka istina

Neka bude recena za covjekaDosao si ovdje

Gdje je najnezahvalnije bilo doci

Ovdje gdje je najludje bilo stici

Ovdje gdje je ipak najjunackije bilo naici

Jer ovdje se ne zivi samo da bi se zivjelo

Ovdje se ne zivi samo da bi se umrlo

Ovdje se umire da bi se zivjeloSada je kraj pjesme

Sada je moje slovo cijelo

Paji

Baji

Nikada se necemo rastati mili

Nikada tijelu moga tijela

Nikada duso moje duse

Nikada

Jer treba

Da zivot produzis

Zivot na zemlji valja da produzis






 

												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Vesna Parun – Za sve su kriva djetinjstva naša
			

						

				  By     Magazin, Umjetnost   			

			
		
		

			  
						
												

						
 


Izrasli smo sami kao biljke.


I sada smo postali istraživači


zapuštenih predjela mašte


nenavikli na poslušnost zlu.


 


Iznikli smo pokraj drumova


i s nama rastao je strah naš


od divljih kopita koja će nas pregaziti


i od kamena međašnih koji će razdvojiti


našu mladost.


 


Nitko od nas nema dvije cijele ruke.


Dva netaknuta oka. I srce


u kojem se nije zaustavio jauk.


 


Svijet je u nas ulazio neskladno


i ranjavao naša čela


zveketom svojih ubojitih istina


i bukom zvijezda zakašnjelih.


 


Starimo. A bajke idu uz nas


kao stado za ognjem u daljini.


I pjesme su nam takve kao i mi.


Oteščale i tužne.










												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Tisuću ena biser  Bjelavskih mahala   781* – 786*
			

						

				  By     Magazin, Tisuć ena biser bječavskih mahala   			

			
		
		

			  
						
												

						

781* Vrijeme je izmišljeno da bude mjerna jedinica samoće.





782* Vrlo često , sve je tkano u onom nepostojećem JEDNOM kada ..ali … ili …ako …!





783* Počesto nam ljubav ne bude data ili nam je korijeni nisu dali . Ili smo jednostavno suviše bliski sa oblacima. Ili zaboravimo da imamo moći da zaboravimo ( Ono ko fol! ) da imamo korijene . Da možemo skočiti u vis i letjeti.





784*Nije važno ako posrnemo i srce nam se skrši i prospe na tisuću ledenih kristalića i ako zaboli do suza . Naše je i čisto . Opraviće se . Ili neće . Ali zahvalno je što smo mu dali nadu i možnost da voli.





785* Duga je čarobni most između sna i jave.





786* Jednom grebator uvijek grebator ; tako mahala stigmiše svaki besplodni porod bezrazložnosti .





 

												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Prolaze dani , nekome se jeza , jal’ Leza , jal’ Hutama sprema / Dnevni igrokaz
			

						

				  By     Magazin, Restlovi   			

			
		
		

			  
						
												

						




Danas je Srijeda   22. Februar / Veljača     i interesantno , čudo jedno , ma pravo proviđenje  , to  je istovremeno  i  43 – ći dan  202023. ljeta , računato po čoviječijem sinu , drvodelji Ješi Hanocriju . Sasvim izvjesno. I jedno i drugo.


Kad bi vam rekli da do kraja godine imate 312 dana ,ne bi nam vjerovali, garantovano.


Donekle ste u pravu  , ali nismo mi krivci ako neko od vas nema toliko dana do kraja godine.


Tako vam se potrefilo.


Samo , molimo vas, nemojte nikada željeti nekom drugom da mu nema toliko dana do isteka ove sunčane 2023. godine.


Mere vam se o glavu obiti.




Znate onu narodnu :


Ko kome krade sunce ,zemlju  ili vreće sa zlatom , strefiće ga nepamet kad tad.




I tada riknjava.


Dani prolaze   brzinom svjetlosti , a tada nekome se jeza , jal’ Leza , jal’ Hutama sprema.




I mi ćemo biti krivi što smo loše prijektovali da ova godina ima 366 dana.


A njima usfalilo dana , i života na ovom dunjaluku.


E na onom, to je već druga prića.


Neće im tamo biti,ni sunca ni mjeseca.


Ali plametećeg  ognja i te kako . Non stop .


I ne može se reći od 00-24 h. Već  zanavik.


Tamo nema  dragstora , već pržun.




Što bi rekle poete rekle:


-Svaka razrooka fukara ima tone oraha u džepu.


U prevodu:


-Ne berite zelene voćke i vreće sa narodskim blagom.





												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Emily Dickinson – Pjesma 167.
			

						

				  By     Magazin, Umjetnost   			

			
		
		

			  
						
												

						

167





Zanos po Muci učit – ko što





Slijepci po suncu uče!





Mrijeti žedan – sluteć kako





Poljima potoci huče!





Na tuđem žalu stajat, nogu





Čežnjivih, čežnjiv sav –





Dok progone te i kraj rodni –





I vazduh – voljen i plav!





O ti Kraljevsko ti Stradanje!





Ti Znameniti Bole!





To su strpljivi „Laureati“





Čiji glas vježban – dole –





U beskrajnu se Himnu vine –





Koja je nečujna stoga





Nama, tupljim učenicima





Barda Tajanstvenoga!




167


 


Zanos po Muci učit – ko što


Slijepci po suncu uče!


Mrijeti žedan – sluteć kako


Poljima potoci huče!


Na tuđem žalu stajat, nogu


Čežnjivih, čežnjiv sav –


Dok progone te i kraj rodni –


I vazduh – voljen i plav!


O ti Kraljevsko ti Stradanje!


Ti Znameniti Bole!


To su strpljivi „Laureati“


Čiji glas vježban – dole –


U beskrajnu se Himnu vine –


Koja je nečujna stoga


Nama, tupljim učenicima


Barda Tajanstvenoga!


 
												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Hafiz Širaz – Gazela 64
			

						

				  By     Magazin, Umjetnost   			

			
		
		

			  
						
												

						
 


Bolje od pira, đardina i proljeća, što je?


Vrčonoša gdje je, razlog čekanja što je?


Lijepi trenutak kada se desii, cijeni!


Jer nikome znan nije kraj života što je?


 


Tok života zavisi o niti, pazi!


Za sebe brini, briga za život što je?


Smisao vode života i ovozemnog raja,


osim obale potoka i slatka vina što je?


 


Pijana il’ trijezna – istog je roda,


kojoj da srce darivam, izbor, što je?


Otkud bi znao svod nebeski tajnu iza zastora, tiho!


Hej, ti koji divaniš, sukob s Komornikom što je?


 


Moj grijeh, moja greška, ako Mu ne vrijedi,


smisao milosti i oprosta Milostivog što je?


Zahid je tražio rijeku Kevser , a Hafiz samo čašu,


vidjet će se, Stvoritelja volja što je?


 


 


pB