Category Archives: Magazin

Između sada i sada,
Između ja sam i ti si,
Reč „most“.

Ulaziš u samu sebe
Ulazeći u reč:
Kao prsten
Zatvara se svet.

S jedne na drugu obalu
Uvek se izvija jedno telo,
Duga.

Pevaću za njenim obroncima,
Spavaću pod njenim lukovima.

Je li to važno da'l si bila vjerna?
I da li ja bjeh vjeran, nije li svejedno?
Ne živi od nas bliskost neizmjerna,
i mi se nehotice promatramo žedno.

Ja opet drhtim, ti si blijeda, smjerna,
i slutiš bol, a čekaš ga k'o žedna.
Trenuci šumno teku kao vode,
a strast već vreba, gdje da nas probode.

I tko nas stvori baš jedno za drugo,
Bog ili Usud, primismo to hladno.
No, mi smo usred magičnoga kruga
i ukleti, odjednom, iznenadno.

Zgrozi nas sreća, ta tjeskobna tuga,
mi padamo, dva sidra, mirno na dno!
Ne, ovo nije slučaj, ni ljubav ni nježnost,
nad nama vlada samo Neizbježnost.

Drugi će htjeti mauzoleje
I da ih krase trofeji
I da niko ne plače

A ja neću, ne,
Da kažem u jedan pjev,
Jer ja
Hoću da umrem na vjetru
Kao ljudi od mora
Na moru.

Pa da me ukopaju
U dragom elementu.
Oh, što sladi počivati,
Biti ukopan u vjetru
Kao kormilar vjetra,
Poput kapetana mora
Nestalog usred mora.

Ja živim u kruzima koji se šire,

i njima sve više obuhvatit žudim.

Ja možda i neću polučit zadnji,

konačni krug, no ja se trudim.

Ja kružim i kružim okolo Boga,

tog prastarog tornja, već tisuće ljeta,

i ne znam još, jesam li sokol il vihor,

il velika pjesma ovoga svijeta.

Spustila sam oci i zaplakala u sebi, tamo
gde niko suze ne vidi.
I poslednji, nevidljivi put, uzela sam te
na svoje srce i zagrlila kao sto se san grli.
Pruzila sam ti, u sebi, uvek sputavane ruke
i nevidljivo za druge spustila ih na tvoja
ramena.
A ti si s’ bolom slusao nasmejane reci sto sam ih
kao sarene ptice bacala u gomilu da je
zabavim.

Nocas u podne
Samoposluge će se reklamirati
Poklanjajući uz sve artikle po tri novčića

Noćas u podne
Deca iz srećnih porodica biće upućivana u sirotišta
Slonovi će pričati jedni drugima viceve o ljudima
Amerika će Rusiji objaviti mir
Generali iz prvog svetskog rata
Prodavaće za praznik primirja bulke na ulicama
Pojaviće se jesenji narcisi
Kad lišće opadne uvis na krošnje

Noćas u podne
Golubovi će ganjati mačke po gradskim dvorištima
Hitler će nam narediti da pružimo ograničeni otpor
Na žalovima i čistinama pogodnim za iskrcavanje
Tunel pun vode biće prokopan pod Liverpulom
Prasad će biti viđena gde leti u jatu iznad Vultona
Nelsonu će se vratiti ne samo oko nego i ruka
Beli će Amerikanci demonstrirati tražeći jednaka prava
Pred Belom kućom
A čudovište je upravo stvorilo doktora Frankeštajna

Devojke se u bikiniju izlažu mesečini
Dok pravi narod peva narodne pesme
Umetničke su galerije zatvorene za posetioce iznad 21
Pesme književnika dospevaju na top-liste
Političari se biraju za ludnice
Ima posla za svakog i niko ga neće
Mladi se parovi ljube po uličicama usred beloga dana
Svugde po zaboravljenim grobljima
Mrtvi će tiho sahranjivati žive

A
Ti ćeš mi reći da me voliš
Nocas u podne

Ako je stvarna svjetlost bjeličasta
Svjetljke ove, stvarna
Ruka koja piše,da li su tada stvarne
Oči koje gledaju napisano?

Iz jedne riječi u drugu
Ono što kažem raspršava se.
Ja znam da sam živ
Između dve zagrade.

pB

Ti ispunjavaš moje misli
Dan za danom
Pozdravljam te u samoći
Van svijeta
Ti si zagospodarila
Mojim životom i smrću.

Kao sunce na izlasku
Moja duša tebe netremice gleda
Kao jedino oko.
Ti ličiš na uzvišeno nebo,
Ja ličim na beskrajno more
A između pun mjesec plavi.

Ti si vječito spokojna
Ja sam bez počinka trajno
Pa ipak na dalekom horizontu
Mi se stalno srećemo.

Kako bih želio,mila

da jučer danas bude!

Jučer si ovdje bila,

A danas si me ostavila

Nedostaješ mi ,Lulo,

Nedostaješ mi mnogo.

I ne znam kako bih te

Zaboraviti mog’o

Jučer sam sretan bio.

I tebe sam sretnom snio

Ne znam kako si sad,

Al’ mene je obuzeo jad.